Search

The Lexical Knowledge Representation Research Group at the Department of Lexicology is one of the youngest research groups of the Hungarian Research Centre for Linguistics, founded in February 2020. The group is currently working on a new version of a monolingual explanatory dictionary partly based on The Explanatory Dictionary of the Hungarian Language. The aim is to compile an up-to-date online dictionary of contemporary Hungarian (2001–2020) by corpus-driven methods. The present article describes The Explanatory Dictionary of the Hungarian Language and the Comprehensive Dictionary of Hungarian by presenting their history, the circumstances of their compilation, and the basic editorial guidelines. Then it outlines how the corpus for the planned dictionary is to be set up and how this corpus is to be analysed., Istraživačka skupina za prikaz leksičkog znanja jedna je od najmlađih istraživačkih skupina Mađarskog istraživačkog centra za lingvistiku, osnovana u veljači 2020. Skupina trenutno radi na novoj inačici jednojezičnoga objasnidbenog rječnika proizišloga iz Objasnidbenoga rječnika mađarskog jezika. Cilj joj je kompilirati moderan i ažuriran mrežni rječnik mađarskog jezika (2001–2020) koristeći se korpusom vođenim metodama. Članak opisuje Objasnidbeni rječnik mađarskog jezika i Velikog rječnika mađarskog jezika predstavljanjem njihove povijesti, okolnosti u kojima su kompilirani, te osnovnih uredničkih načela. Potom skicira kako će se organizirati i analizirati korpus planiranoga rječnika.

Prikaz pjesničke zbirke Preobraženja A. B. Šimića

Krećući od pretpostavke da su egzonimi, u smislu »riječi u uporabi u određenom jeziku za označavanje geografskih objekata smještenih izvan govornoga područja toga jezika te koje se oblikom razlikuju od imena korištenog u službenom ili ustaljenom jeziku područja gdje je geografski objekt smješten« (definicija UN-ova Glosara iz 2007) pokazatelji vanjskih povijesnih, kao i trenutačnih političkih, kulturnih i ekonomskih odnosa pojedine zajednice, članak istražuje slučaj hrvatskih egzonima zabilježenih u recentnim izdanjima Ivane Crljenko (2016, 2018). Za usporedbu, na isti se način razmatraju (austrijsko-)njemački, mađarski i talijanski egzonimi. U suštini, hrvatski slučaj potvrđuje pretpostavku, iako nekoliko lingvističkih čimbenika iskrivljuje sliku. U članku se usto otkrivaju slabosti definicije pojmova »egzonim« i »endonim« iz postojećega UN-ova Glosara., Departing from the assumption that exonyms, in the sense of »names used in a specific language for a geographical feature situated outside the area where that language is spoken and differing in its form from the name used in an official or well-established language of the area where the geographical feature is situated« (UN Glossary definition 2007), are indicators of external historical as well as current political, cultural, and economic relations of a community, the article investigates the case of Croatian exonyms as documented by the recently published editions of Ivana Crljenko (2016, 2018). For comparison, (Austrian-)German, Hungarian and Italian exonyms are also examined in this respect. In essence, the assumption is found to also be confirmed by the Croatian case, although several linguistic factors distort the picture. The article also reveals the weaknesses of the current UN Glossary definitions of the terms »exonym« and »endonym«.

Jedan od ciljeva studija stranih filologija jest osposobiti studente za govor na stranom jeziku. Kao posljedica rada na govoru na stranom jeziku sve se učestalije govori o problemu stranojezične anksioznosti (foreign language anxiety). Cilj je ovog rada utvrditi: a) koliko studenti mađarskog, portugalskog i talijanskog jezika kao odrasli početnici smatraju usvajanje govora i dobrog izgovora na stranom jeziku važnim, b) koliko se njihovo mišljenje mijenja s obzirom na godinu studija, te c) kakva su njihova iskustva s obzirom na razumijevanje njihova govora pri boravku u zemlji gdje se jezik koji studiraju govori. Dvije su osnovne hipoteze: a) mišljenje o važnosti govora i izgovora u studiju jezika ovisit će o zastupljenosti rada na govoru predviđenog u programu studija i b) svijest o govoru i izgovoru rast će na višim godinama studija. U radu su sudjelovali studenti viših i nižih godina studija mađarskog, portugalskog i talijanskog jezika. Ispitanici su popunili upitnik koji se sastojao od dva dijela. Prvi je dio upitnika bio istovjetan za studente svih godina tri spomenuta studija dok je u drugom dijelu upitnik bio prilagođen godini studija (viša/niža) te usmjeren prema pojedinoj filološkoj studijskoj grupi, sukladno programu studija (odnosno tomu koliko je govor, u obliku fonetskih vježbi/vježbi izgovora, u pojedinom programu zastupljen). Upitnik je u pisanom obliku slijedio strukturu vođenog intervjua. Dobiveni odgovori analizirani su deskriptivnom statistikom. Rezultati pokazuju da je kod odraslih početnika prisutna stranojezična anksioznost ili strah te da pribjegavaju pisanom obliku izražavanja, da njihova svjesnost o važnosti govora i dobrog izgovora tek djelomično raste tijekom studija, da su ritam i intonacija te vokali za sebe (ovisno o jeziku) ono što im pričinja problem (ili su po tome prepoznatljivi pri govoru na stranom jeziku) te da eventualna promjena mišljenja o važnosti govora ne ovisi toliko o bogatstvu fonološkoga sustava jezika koliko o stavu profesora prema važnosti usvajanja izgovora na određenom studiju filologije.

U radu se analiziraju hrvatski i mađarski frazemi koji sadrže crvenu boju u svom izrazu i/ili sadržaju. Cilj je rada bio na odabranim primjerima hrvatskih i mađarskih frazema istražiti kako crvena boja utječe na motivaciju, značenje i podrijetlo frazema. Osim toga, u radu se provodi kontrastivna analiza hrvatskih i mađarskih primjera koja je pokazala visok stupanj semantičke podudarnosti frazema. Razlog tomu je univerzalnost čovjekove percepcije boja u jeziku te u vezi s tim i njihove simboličke uloge.

Cilj je ovog rada popisati riječi kojima se označavaju slastice u fijumanskom idiomu te odrediti njihovu bližu i daljnju etimologiju. Na taj će se način zabilježiti trenutno stanje fijumanskog leksika na području kulinarstva (u semantičkoj podskupini slastica) u Rijeci te pokazati koji su kulturni i jezični krugovi koegzistirali na tome području., The aim of this paper is to list the words used to describe desserts in the Fiuman speech and to specify their proximal (etymologia proxima) and distal (etymologia remota) etymology. In that way the current state of the Fiuman lexis with respect to culinary art (in the semantic subgroup of desserts) in Rijeka will be recorded, and at the same time we will show that the cultural and linguistic circles have coexisted in this area. This research started in 2015 and was continued in 2017 and 2018. The methodology used was based on the excerption of lexical items from extant Fiuman dictionaries (Gottardi 2004; Samani 2007; Pafundi 2011) which then served as the basis for the creation of a questionnaire which was used in field research. Following an interview with native speakers, the collected lexemes underwent an etymological analysis. The underlying rationale for this approach was that the analysis would demonstrate the representation of all historical linguistic layers in the city of Rijeka. Also, by referring to the available Chakavian dictionaries, we wanted to show that the culture of a certain locale in the domain of culinary arts transcends linguistic differences. A total of 25 lexemes were identified and analysed. The resulting material shows presence of Romance, Slavic and Germanic linguistic layers. However, there are no Hungarian elements. The reason for this probably lies in the fact that in the Austro-Hungarian period Vienna had primacy when it came to dessert making, which might explain why there is no mention of Hungarian desserts. Insight into Chakavian dictionaries has established the presence of dessert names in the surrounding speeches of Rijeka, thus confirming the assumption that the domain of culinary arts transcends linguistic differences. On the basis of the analysis of culinary lexical items in the Fiuman speech this article reflects linguistic and cultural contacts in Rijeka and its surroundings and thus contributes to the field of Romance linguistics in general.

In Hungarian, focused constituents appear in a preverbal position. Postverbal focus is possible, but only in multiple focus constructions, in the presence of a preverbal focus. The present paper discusses constructions with only postverbal focus and argues that what seem to be monoclausal patterns are biclausal underlyingly, where the postverbal focus is actually in the preverbal position in a non-finite clause. The biclausal analysis is supported by the obligatory modal interpretation of such sentences. The embedded verb is claimed to undergo movement to the matrix clause to support a bound zero modal with the postverbal position reflecting the scope properties of the sentence. This analysis makes it possible to account for other constructions with covert modal meanings in a more principled manner as well., Fokusni konstituenti u mađarskom jeziku javljaju se u predverbalnom položaju. Postverbalni fokus je moguć, ali isključivo u konstrukcijama s višestrukim fokusom, pri čemu je ujedno prisutan i predverbalni fokus. Rad razmatra isključivo konstrukcije s postverbalnim fokusom i dokazuje da je naizgled jednostavna rečenica u podlozi zapravo složena rečenična struktura s postverbalnim fokusom u predverbalnom položaju nefinitne klauze. Analiza rečenica na složenu rečenicu poduprta je obaveznom modalnom interpretacijom tih rečenica. Tvrdi se da se zavisni glagol pomaknuo u glavnu rečenicu kako bi podupro vezani nulti modal te da postverbalni položaj odražava svojstva dometa rečenice. Izložena analiza nudi načelno objašnjenje i za druge konstrukcije sa skrivenim modalnim značenjima.

The present paper examines the role of the mother tongue in learning English, more precisely, in acquiring the English article system. Comparing the results of two types of tests completed by Hungarian and Croatian learners of English some conclusions were made on whether the presence or absence of the article system in the students’ L1 has any effect on their success in acquiring the English articles. The role of the mother tongue was tested both at the receptive and the productive level. Ovaj rad istražuje ulogu materinskog jezika u učenju engleskog jezika, točnije, u usvajanju engleskog sustava članova. Uspoređujući rezultate dvije vrste testova riješenih od strane mađarskih i hrvatskih učenika Engleskog jezika doneseno je nekoliko zaključaka o tome ima li prisutnost ili odsutnost sustava članova u materinskom jeziku učenika bilo kakav utjecaj na njihov uspjeh u usvajanju engleskih članova. Uloga materinskog jezika ispitana je na receptivnoj i produktivnoj razini.

The aim of this article was to investigate the syntactic properties of Hungarian nonsubcategorized accusative Case-assigned NP, i.e. a constituent commonly known in current international linguistics as fake resultative or occasionally fake object. The analysis revealed that this particular constituent who appears in resultative constructions derived from unergatives behaves exactly the same way as the real or direct object does: for example, it appears in specifier position of VP, receives accusative Case, and functions as an argument that undergoes the event expressed by the verb. Because of these distinct syntactic properties this article suggests naming the analyzed nonsubcategorized syntactic element honorary object., Cilj ovoga rada bio je proučiti sintaktičke odlike mađarskih imenskih fraza kojima se dodjeljuje uloga akuzativa, tj. konstituenta u svjetskoj lingvistici poznatog kao “lažni” rezultativ, ili ponekad lažni objekt. Analizom se otkrilo da se taj konstituent, koji se pojavljuje u rezultativnim konstrukcijama izvedenima iz neergativnih glagola, ponaša sasvim jednako kao pravi, odnosno direktni objekt, npr. pojavljuje se na položaju specifikatora u glagolskoj frazi, uzima akuzativ kao padež i funkcionira kao argument na kojem se odvija čin izražen glagolom. Zbog ovih specifičnih sintaktičkih odlika, u radu se predlaže da se analizirani nekategorizirani sintaktički element nazove ‘honorarnim’ objektom.

U radu se na tri para jezika ispituje funkcionalna mozgovna asimetrija u dvojezičnih desnorukih ispitanica (hrvatsko-slovenski, hrvatsko-portugalski, hrvatsko-mađarski) uz pomoć triju testova: dihotičkog slušanja, rime i dvostrukih naredbi. Rezultati otkrivaju da se bolji rezultati postižu na materinskom nego na stranom jeziku, ali da indeksi lateralizacije nisu dosljedno pozitivnog predznaka što bi upućivalo na stabilnu prednost lijeve hemisfere. Hrvatsko-mađarski par uglavnom odskače od ostalih parova i po rezultatima za mađarski ali i po rezultatima za hrvatski. Ta bi se specifičnost mogla pripisati činjenici da je mađarski od sva tri strana jezika najrazličitiji od hrvatskog. Nalaz da se u testu rime najsporije odgovara na podražaje u hrvatsko-slovenskom paru (kako u slovenskom tako i u hrvatskom) mogao bi se pripisati činjenici da su hrvatski i slovenski najsličniji od ispitivanih parova pa je moguće da se pretražuju oba tijekom ove vrste zadatka, bez obzira na to što je zadatak uvijek samo na jednom jeziku para. Zbog objektivnih razloga malen uzorak (posebice za hrvatsko-slovenski i hrvatsko-mađarske parove) ne dopušta sigurnost generalizacije ali ukazuje na trendove u očekivanom smjeru.

The Hungarian verbal particle, this tiny function (grammatical) word causes a lot of headache to linguists to this day. One of the most difficult questions refers to its structural position. The most recent syntactic analysis (É. Kiss 2006, 2008) assumes that the Hungarian verbal particle is inserted in postverbal argument (complement) position because its role is similar to that of the resultative phrases, i.e. sublative case-marked NPs. This approach however, fails to explain sentences containing both verbal particles and case-marked NPs, which is a significant failure. For that very reason I argue against inserting the verbal particle in the abovementioned position and present an alternative syntactic analysis which is able to account for sentences containing verbal particle and NPCase., Mađarski glagolski prefiksi, male funkcionalne (gramatičke) riječi, zadaju dosta glavobolje lingvistima. Jedno od najtežih pitanja tiče se njihovoga strukturnog mjesta. U najnovijoj sintaktičkoj analizi (É. Kiss 2006, 2008) pretpostavlja se da se mađarske glagolske prefikse umeće na mjesto argumenta koji dolazi poslije glagola (dopuna) jer je njegova uloga slična ulozi rezultativnih izraza, tj. sublativnih padežno obilježenih imenskih izraza. Taj pristup, međutim, ne može objasniti strukture koje sadrže i glagoske prefikse i padežno obilježene imenske izraze, što je ozbiljan nedostatak. Zbog toga predlažem alternativnu sintaktičku analizu koja može objasniti istovremeno pojavljivanje prefiksa i padežno obilježenog imenskog izraza.

Od hrvatskih područja, svi se strani velikonacionalizmi prelamaju samo na istočnoj, na hrvatskoj obali Jadrana. To su crnogorski, mađarski, muslimansko/bošnjački, njemački, slovenski i srpski velikonacionalizam, a u klici je albanski. Neki su bili i vladajući, neki i sa smrtonosnim rezultatima (fašizam, nacizam), a većina njih je aktualna i danas, te se i državno-politički poseže za tom tisućljetnom hrvatskom obalom Jadranskoga mora.

Članak prikazuje povijesni okvir i rezultate jezičnih dodira između hrvatskog, talijanskog, mađarskog, njemačkog, francuskog, ruskog i engleskog.

U radu se govori o mađarskom jezičnom utjecaju na izvorne kajkavske govore u Podravini. Analizira se prilagodba posuđenica iz mađarskog jezika na fonološkoj, morfološkoj i semantičkoj razini.

U prilogu se obrađuju kalkovi u hrvatskome i nekim slavenskim jezicima nastalim u povijesnom kontaktu s njemačkim i mađarskim jezikom. S obzirom na povvijesnu konstelaciju i genetsku bliskost utvrđen je sličan odnos spram prestižnih jezika. U primanju stranoga pojma oni su očitovali purizam u pozitivnom značenju, kao pokretač vlastitih jezičnih mogućnosti i nužan preduvjet za stvaranje potrebnih neologizama. Najzastupljenije su djelomične prevedenice i semantičke posuđenice jer su to kalkovi koji odgovaraju unutarjezičnim zakonitostima jezika primaoca.