Search

U radu je uprizorena renesansna humanistička sfera koja je zapljusnula obale istočnoga Jadrana krajem XIV. i početkom XV. stoljeća. Ponajviše manifestirane u književnim krugovima, humanističke tendencije među dalmatinskim patricijima bitan su aspekt interdisciplinarnog proučavanja dalmatinske renesanse. Interpretacija Hektorovićeva pjesničkog izraza i hvarskog intelektualnog kruga direktno je povezana s epigrafskom analizom natpisa koji krase pjesnikov hvarski ljetnikovac – Tvrdalj., The paper depicts the Renaissance humanistic sphere that flooded the shores of the eastern Adriatic at the end of the 14th century and early XV century. Humanistic tendencies among Dalmatian patricians, which were mostly manifested in literary circles, are an important aspect of the interdisciplinary study of the Dalmatian Renaissance. The interpretation of Hektorović's poetic expression and Hvar›s intellectual circle is directly related to the epigraphic analysis of the inscription that adorns the poet›s Hvar summer house - Tvrdalj.

Na području Rijeke dubrovačke najveća je gustoća ladanjske izgradnje iz doba Dubrovačke Republike. U radu je inventarizirano i vrjednovano 50 perivoja ljetnikovaca nastalih od 14. do kraja 19. stoljeća. Najbrojniji su renesansni perivoji iz 15. i 16. stoljeća. Istražena su njihova kulturno-povijesna, arhitektonsko-graditeljska i prostorno-ambijentalna obilježja te su utvrđeni kriteriji za vrjednovanje. Rezultate istraživanja moguće je primijeniti u obnovi perivoja., Rijeka dubrovačka, the area west of Dubrovnik’s historic core, is widely known for its abundance of Renaissance villas and gardens. This article presents 50 gardens of summer villas, developed between the 14th and the late 19th century with the majority of them created during the 15th and 16th century. This research reveals their cultural, historical, architectural, spatial, and ambient value and helps to establish the criteria for their evaluation.

Ljetnikovac Bettera (»Beterino«, »Bettera-Katić«) kraj Mlina u Župi dubrovačkoj plijeni pozornost svojim smještajem i prostornom organizacijom, očuvanim prirodnim okružjem i bogatom kulturnom poviješću, nažalost jednako kao i današnjim izrazito zapuštenim stanjem. Iznose se osnovni podaci o nastanku ladanjskoga sklopa, njegovome razvoju i propadanju kao i opis postojećega stanja te kulturna povijest ljetnikovca koji lokalna predaja veže uz značajne ličnosti dubrovačke povijesti. Također, pojedinačni spomenik nastoji se razmotriti u prostornom kontekstu Župskoga zaljeva, područja čija je ladanjska izgradnja, vjerojatno zbog skromnijih oblikovnih dosega, slabije istražena i dokumentirana, a time i dodatno podložna nestajanju i zaboravu.

U radu se govori o intelektualnom krugu koji, uz članove uže i šire obitelji Luke i Miha Sorga, čine znameniti gosti, diplomati, pjesnici i glazbenici. Pjesnički i glazbeni talent Luke Sorga naslijedila su i njegova djeca Antun i Marina, udata za rođaka u drugom koljenu Rafa Gozze., The family of Luko Sorgo (1734-1789), composer and Ragusan ambassador to Vienna, and his unmarried brother Miho (1739-1796), writer, translator and diplomat, played a prominent role in the cultural and social life of Dubro vnik in the second half of the eighteenth century. Poets, scientists, philosophers, intellectual elite of Dubrovnik, as well as eminent guests from abroad gathered around the Sorgo brothers who continued the tradition fostered in this family for generations. Members of the Ragusan elite were subscribed to scientific journals, such as Giornale nuovo enciclopedico and Il caffè. Gatherings and discussions on various learned topics including the latest literary production, promotion of physiocratic views, to the tunes of the contemporary European composers were often held at the Sorgo summer villa in Rijeka Dubrovačka.

Historicistički ljetnikovac obitelji Grbac izgrađen je 1889./1890. godine prema projektu arhitekta Lea Hönigsberga u sklopu planiranoga cottage naselja na Josipovcu u Zagrebu. Usporedbom sačuvane arhivske dokumentacije i arhitektonske snimke postojećeg stanja utvrđene su pojedine etape povijesno-prostornog razvoja ljetnikovca. Svaka etapa prezentirana je grafičkom rekonstrukcijom trodimenzionalnog modela, a zaključci su verificirani nalazima konzervatorsko-restauratorskih istraživanja., The historicist cottage of the Grbac Family, built in 1889/1890 according to Leo Hönigsberg’s designs, formed part of a planned cottage estate in Josipovac in Zagreb. Comparative analysis of archival documents and architectural drawings of the present state reveal stages in the historical and spatial development of the cottage. Each stage is presented through a graphic three-dimensional model reconstruction while the conclusions were verified by conservation and restoration research results.

Provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja obuhvatila su ispitivanje zidnih obojenja i oslika, ispitivanje žbukanih slojeva i pigmenata, ispitivanje stanja kamena, drvenih grednika, vratnica i prozorske stolarije, podnih obloga, ranijeg prostornog rasporeda, svođenja, veličine i oblika otvora, građevinskih konstrukcija te dekorativnih elemenata na pročeljima. Rezultati svih istraživanja, zajedno s tekstom o povijesti izgradnje i arhitektonskim karakteristika ljetnikovca, prijedlogom prezentacije i smjernicama za obnovu predstavljeni su u Elaboratu.

Ljetnikovac Bettera (»Beterino«, »Bettera-Katić«) kraj Mlina u Župi dubrovačkoj plijeni pozornost svojim smještajem i prostornom organizacijom, očuvanim prirodnim okružjem i bogatom kulturnom poviješću, nažalost jednako kao i današnjim izrazito zapuštenim stanjem. Stoga je namjera rada prije svega ukazati na njegovo zaboravljeno značenje te postaviti pitanja na koja će eventualno biti moguće točnije odgovoriti tek nakon sustavnih konzervatorskih sondiranja i arheoloških istraživanja. Iznose se osnovni podaci o nastanku ladanjskoga sklopa, njegovome razvoju i propadanju kao i opis postojećega stanja te kulturna povijest ljetnikovca koji lokalna predaja veže uz značajne ličnosti dubrovačke povijesti. Također, pojedinačni spomenik nastoji se razmotriti u prostornom kontekstu Župskoga zaljeva, područja čija je ladanjska izgradnja, vjerojatno zbog skromnijih oblikovnih dosega, slabije istražena i dokumentirana, a time i dodatno podložna nestajanju i zaboravu.

Historicistički ljetnikovac Grbac izgrađen je 1889./1890. godine prema projektu arhitekta Lea Honigsberga u sklopu planiranog cottage naselja na Josipovcu u Zagrebu. Usporedbom sačuvane arhivske dokumentacije i arhitektonske snimke postojećeg stanja utvrđene su pojedine etape povijesno-prostornog razvoja ljetnikovca. Svaka etapa prezentirana je grafičkom rekonstrukcijom trodimenzionalnog modela, a zaključci su verificirani nalazima konzervatorsko- restauratorskih istraživanja.

Na temelju izvornog dokumenta iz sredine 18. stoljeća u kojem se opisuje ljetnikovac H. Lucića u Visu autor istog ubicira i opisuje izvorno stanje.

Venturin Pacijev iz Cesene, trgovac i vlasnik kovačnice, jedna je od istaknutijih ličnosti anžuvinskog Zadra. O njegovu ladanjskom posjedu na lokalitetu Otus na Pašmanu sačuvani su brojni podaci, koji otkrivaju da se ponešto razlikovao od uobičajene strukture udaljenih zemljišnih posjeda zadarskih građana u 14. stoljeću. Podatak da je Venturin u Otusu imao vrt upućuje na zaključak da posjed nije bio isključivo vrijedna poljoprivredna površina, nego i mjesto na kojem se vlasnik rado zadržavao. Kasniji građevni zahvati otkrivaju Venturinovu težnju da boravak na svom udaljenom posjedu učini što ugodnijim. Nakon što je 1399. godine ugovorio pregrađivanje stare "kule" i cisterne, Venturin je 1400. godine naručio i gradnju crkvice posvećene Sv. Anti. Tako je posjed u Otusu postao ugodno obitavalište, a o njegovu ladanjskom karakteru svjedoči i to da su kasniji vlasnici sagradili "Arsenal". Premda nije u pitanju klasični ljetnikovac, Venturinov posjed na Pašmanu predstavlja ranu pojavu kulture ladanja u našim krajevima, svojevrsni zametak ideje koja će tek u kasnijim stoljećima doživjeti punu afirmaciju.

Dubrovačko predgrađe Pile od osobite je važnosti za razvoj stambene arhitekture baroknog razdoblja. Iako je to područje u početku značajno zbog obrtničkih pogona, regulacija u 15. stoljeću omogućila je izgradnju rezidencija unutar vrtnih površina rezultirajući nakon potresa 1667. godine svojevrsnom sintezom ladanjske i gradske stambene arhitekture. Naime, pisani izvori iz 17. i 18. stoljeća svjedoče da su kuće na Pilama služile trajnom stanovanju, a sačuvani kompleksi s vrtovima pokazuju i originalne kombinacije arhitektonskih elemenata ljetnikovaca i palača. Navedeni trend dostiže kulminaciju u vili Mateja Pucića, podignutoj do 1760 u neposrednoj blizini gradskih vrata Od Pila. predstavljajući u okviru cjelokupne dubrovačke rezidencijalne arhitekture baroknog razdoblja najkvalitetnije ostvarenje, u navedenoj gradnji prepoznat je utjecaj dubrovačke katedrale, ali i primjena volumno-prostornog rješenja venecijanskih baroknih vila, koja nalazi određene podudarnosti i u stambenoj arhitekturi Boke kotorske. Pojedinim svojim obilježjima Pucićeva vila inspirirala je graditelje dubrovačkih izvangradskih kuća sve do sredine 19. stoljeća.

U članku se donosi osvrt na Međunarodni znanstveno-stručni skup održan u Varaždinu 13.- 14. listopada 2006. godine, na kojemu je bilo riječi o problemima očuvanja dvoraca i kurija, njihovoj prenamjeni i održivom razvoju.

Prikaz međunarodnog znanstveno-stručnog skupa

Na primjeru dva ladanjsko-gospodarska kompleksa obitelji Stjepović razmatraju se različite funkcije neophodne za upravljanje imanjem i boravak vlasnika te dometi renesansne arhitekture u objedinjavanju različitosti pojedinih građevinskih dijelova.

Autor donosi, osim dosada poznatih vijesti o imanjima Petra Hektorovića na Visu, i vise izvornih, neobjavljenih dokumenata medu kojima se ističe opis njegovog ljetnikovca na predjelu Luka u Visu iz 1704. godine., The life of the celebrated Renaissance poet Petar Hektorović is mostly associated with Stari Grad and its Tvrdalj, fortified mansion, and Hvar, which in its time created vigorous discussion; however, documents from the Hektorović archives show that his estates, like most of the landed estates of the gentry, were scattered over the area of the entire commune. It is little known that the poet had a highly organised large estate on the island of Vis, which he inherited from his father, Marin Hektorović. The Hektorovićes had been a presence on Vis right from their progenitor, Hektor Golubinić. The last Hektorovićes too were recorded on Vis. During his lifetime, the poet leased out his Vis estate. In 1558 he leased a house, a hut with a cellar, garden and several items of land in Luka, Vis, to Nikola Šoltić. He contracted a similar lease with Ivan Balci in 1552. Petar Hektorović mentioned the Vis estate in several places in his will in 1559, without any precise descriptions of the real estate. He stipulated that the land and houses be leased out, as he had himself been accustomed to do, and that the revenues be deposited in the Hvar commune chancellery. The revenues were to be applied to the execution of his bequests, above all to the completion of Tvrdalj. One provision of the will was particularly important, that touching the combining of the lands and houses into a fidei commissum, or entail, an inalienable and inseparable whole that was to be inherited by the legitimate male members of the Hektorović family. The Hektorović fidei commissum, that is, the matter of his estate, led to what was probably the longest civil suit in the history of the commune of Hvar, and lasted, in various forms, from the first split of 1595 until the mid-19th century. At the beginning of the 17th century, the Vis summer residence and the house and garden at Cojno polje mainly belonged to the Korcula family of the Arneris. In the mid-17th century the Hvar Benedictines had an ongoing suit against the Arneris to do with boundary rights, while Matij and his sun Marcantun Hektorović had a suit against the Arneris concerning the inheritance of the poet's fidei commissum on Vis from the end of the 17th century to the middle of the 18th. The documents relating to these disputes are kept in the Croatian Academy Historical Science institute in Dubrovnik, in the Hektorović Archives. Among these documents, particular importance must be attached to the drawing of the poet's complex in Vis of 1647, the description of the complex with measurements of 1704, and a letter of 1752 in which the poet's ownership over the house and garden in the area of Cojno polje in the interior of the island is definitely borne out. The same set of documents also includes drawings from the mid-18th century of the lands belonging to the poet Petar Hektorović, giving the precise location of the lands, with the names of the surrounding proprietors and the year in which the Hektorović family acquired them.

Danas gotovo neprepoznatljiv ljetnikovac što su ga tijekom 16. st. podizali Hanibal i njegov sin Antun Lucić u Starom Gradu na Hvaru ovdje je predstavljen na osnovi istraživanja u Hektorovićevu arhivu, danas u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, i terenskih istraživanja. Utvrđeno je izvorno prostiranje sklopa te elementi od kojih se sastojao. Posebno je istaknuta zanimljiva arhitektonska dekoracija, koja je primjenjena na tom sklopu u drugoj polovini 16.st.

Naselja Vis, sastavljeno od dviju povijesnih aglomeracija - Luke i Kuta - osebujno je po izrazitom ladanjskom karakteru. Naime, u doba renesanse i baroka ovdje svoje reprezentativne ljetnikovce podižu pripadnici najvišega hvarskog plemstva. Činjenica da Vis nije imao gradskih utvrda utjecala je na njihovu fortificiranost, a angažman graditeljia iz drugih sredina (Dubrovnik), rezultirao je stilsko-tipološkom raznolikošću. No od posebnog je kulturološkog značenja da su pojedini vlasnici viških ljetnikovaca ujedno bili i poznati hrvatski književnici (Petar Hektorović, Hanibal Lucić, Marin Gazarović i dr.).

Nema

Analiza prostora Brca, središnjeg trga naselja s ljetnikovcem Vitturi na južnom rubu s valorizacijom prostora i obodnih kuće te smjernicama za uređenje

Vikend kuća s atelierom.

Rad donosi brojne podatke o ljetnikovcu Lupi pokraj Gromindolca na otoku Hvaru, sarađenom početkom 17. stoljeća.

Ljetnikovac je oštećen u ratnim godinama 1991/92. 1993. provedeni su istražni radovi te izrađena dokumentacija za njegovu obnovu i prezentaciju. U tekstu su prikazana osnovna obilježja njegove arhitekture i opreme iz prve faze (oko 1600), neke barokne intervencije, a valorizirana je i obnova enterijera provedena početkom 20. stoljeća.

Uz kratki prikaz povijesti Trstenog do XV st. dokumentira se pojava roda Gozze u Trstenom 1452. i gradnja njihova ljetnikovca i arboretuma 1494 - prije 540 odnosno 500 godina., When the Ragusans acquired the area of Dubrovačko primorje in 1399, the complete territory was divided into 29 parcels (decena) and mostly conveyed to the nobility (nobiles). In that way Trsteno was claimed part of Dubrovnik Republic. The author reveals that the noble families of Benessa and Croce gained land in Trsteno whereas the members of the Gozze/Gučetić family obtained estate there by marrying a Croce in 1452. It has remined in the continuous possession of the Gozzes ever since. The villagers of Trsteno engaged themselves in farming, fishing, seafaring and milling. They also rendered their services in Dubrovnik. The author stresses that the 15th century Trsteno flourished with numerous gardens, parks (zardini) owing to the richness in spring water, sunshine and the vicinity of the sea. Ivan Marina Vita Gozze (Johannes Marini Vita de Gozze) started building his summer residence there in 1494. The world-wide famous botanical park / arboretum grew alongside with the residence. Immersed in such delightful and easing atmosphere, the Ragusan renaissance philosopher Nikola Vita Gozze (1549-1610) wrote the works: 'Dialogo d’amore detto Antos", Venezia 1581, then "Dialogo della bellezza", Venezia 1591, "Discorsi... sopra le Metheore d’Aristotile", Venezia 1585 and "Governo della famiglia", Venezia 1589.

Rad donosi nova saznanja o razvoju stambene gradske arhitekture obzirom na postojeće gradsko tkivo i stilske inovacije. Donosi i sažet opis razvoja vangradske reprezentativne arhitekture na rameđi gotike i renesanse.