Search

Brojni istraživači (npr. Farrington, 2003; Joliffe i Farrington, 2004) navode kako je potrebno bolje proučiti mehanizam povezanosti empatije i činjenja kaznenih djela, pri čemu nude nekoliko objašnjenja istoga. Jedno od njih se temelji na rezultatima sustavnog pregleda istraživanja odnosa empatije i činjenja kaznenih djela, autora Joliffea i Farringtona (2004). Prema ovim autorima, postoji mogućnost da empatija posreduje u odnosu između nekog drugog rizičnog čimbenika i činjenja kaznenih djela, a njihov pregled istraživanja je pokazao da je inteligencija jedan od tih rizičnih čimbenika. Prema tome, kako bismo bolje razumjeli odnos između inteligencije, empatije i kriminalnog recidivizma, cilj ovog rada bio je provjeriti posreduje li empatija u odnosu između inteligencije i kriminalnog recidivizma. Pretpostavilo se da će niža inteligencija predvidjeti izraženiji kriminalni recidivizam samo neizravno, preko smanjene empatije. Uzorak se sastoji od svih muških zatvorenika (N=1600) koji su u 2013. godini ušli u zatvorski sustav u Republici Hrvatskoj, a sa zatvorskom kaznom duljom od 6 mjeseci. Prosječna dob zatvorenika bila je 39 godina (SD=11,79), a prosječno trajanje zatvorske kazne iznosilo je 27 mjeseci (SD=34,39). Svi zatvorenici su tijekom 2013. u Centru za dijagnostiku u Zagrebu bili na psihodijagnostičkom testiranju. Za potrebe rada, korišteni su podatci o kriminalnom recidivizmu, inteligenciji te empatiji, ali i o crtama ličnosti koje su služile kao kontrola. Kriminalni recidivizam mjeren je ukupnim brojem zatvorskih kazni, inteligencija s Beta testom, empatija sa subskalom empatije iz Eysenckovog upitnika impulzivnosti (IVE), dok su crte ličnosti (psihoticizam, ekstraverzija i neuroticizam) mjerene revidiranim Eysenckovim upitnikom ličnosti. Rezultati medijacijske analize provedene u PROCESS makrou za SPSS (Hayes, 2012) su pokazali da ne postoji značajan izravan učinak inteligencije na kriminalni recidivizam, ali da postoji značajan neizravni učinak niže inteligencije na izraženiji kriminalni recidivizam preko smanjene empatije. Dobiveni nalazi razmatrani su iz teorijske i praktične perspektive.

Kriminalni recidivizam zatvorenika pod utjecajem je niza činitelja poput socijalizacijskih prilika tijekom odrastanja, osobina ličnosti, uspješnosti izvršavanja kazne zatvora i kvalitete poslijepenalnog prihvata nakon izdržane kazne. Prema nekim autorima, rizični i zaštitni čimbenici imaju odlučujući utjecaj tijekom djetinjstva i adolescencije, kada se formira sklonost devijantnom i kriminalnom ponašanju. Drugi autori drže da postoje jedni zaštitni i rizični čimbenici za uključivanje u kriminalno ponašanje, a drugi za zadržavanje kriminalnog ponašanja. Cilj istraživanja je utvrditi kojim se činiteljima vezanim za socijalizacijski kontekst odrastanja u maloljetnoj dobi, prije izdržavanja prve zatvorske kazne, može najbolje objasniti ponovni dolazak na izdržavanje zatvorske kazne. Istraživanje je provedeno na uzorku od 4271 zatvorenika u dobi od 18 do 75 godina. Tijekom dijagnostike zatvorenika na početku izdržavanja kazne zatvora prikupljeni su podaci o socijalizacijskom kontekstu tijekom odrastanja: sociodemografske varijable (dob sudionika, naobrazba oca i majke, primanja roditelja, struktura obitelji, broj članova obitelji) obiteljske prilike tijekom odrastanja (osuđivanost i alkoholizam roditelja, fizičko zlostavljanje od roditelja), problemi tijekom školovanja (ponavljanje razreda, promjena škole, prekid započete škole) te konzumiranje droge i kaznene sankcije tijekom maloljetništva. Učestalost recidivizma definirana je kao broj izdržanih zatvorskih kazni. Rezultati stupnjevite regresijske analize, uz kontrolu dobi sudionika, pokazali su da su najbolji prediktori učestalijeg kriminalnog recidivizma sukob sa zakonom u maloljetnoj dobi, ponavljanje razreda i promjena započete škole, a uz njih su značajni prediktori i konzumiranje droge, prekid započete škole i doživljeno fizičko zlostavljanje od roditelja. Rezultati se razmatraju u okviru razvojnih teorija kriminalnog ponašanja i s obzirom na praktične implikacije za prevenciju kriminalnog recidivizma.

Rezultati dosadašnjh istraživanja su ukazali na jaku vezu između kriminalnog ponašanja maloletnih delinkvenata sa jedne strane i crta ličnosti i odnosa u porodici sa druge strane. Međutim, još uvek se malo zna o tome koliko su odnosi unutar porodice i karakteristike ličnosti povezani sa kriminalnim recidivizmom. Cilj istraživanja bio je da ispita ove odnose koristeći kraću verziju skale Velikih pet + dva (Neuroticizam, Ekstraverzija, Otvorenost za iskustvo, Savesnost, Prijatnost, Pozitivna valenca, Negativna valenca), Skalu kvaliteta porodičnih interakcija (zadovoljstvo porodicom, prihvatanje/odbacivanje od strane majke/oca) i zvanične podatke iz kriminalnih dosija. Istraživanje je sprovedeno na 61 institucionalizovanom delinkventu i 64 ne-delinkventa, uzrasta od 15 do 18 godina. Neuroticizam, Otvorenost za iskustvo, Savesnost, Negativna valenca, prihvatanje od strane oca i odbacivanje od strane majke su statistički značajni prediktori kriminalnog recidivizma maloletnih delinkvenata. Delinkventi su pokazali statistički značajno više skorove na Neuroticizmu, kao i niže na Savesnosti i prihvatanju od strane majke u odnosu na ne-delinkvente. Previous studies have demonstrated a strong association of criminal behavior of juvenile delinquents with delinquents' personality traits and family interactions. However, little is known about the extent to which family interactions and personality traits are associated with criminal recidivism. The present study aimed to examine these relationships, using the Velikih pet plus dva (Big Five Plus Two) - short version (assessing Neuroticism, Extraversion, Openness to experience, Conscientiousness, Aggressiveness, Positive Valence, Negative Valence), the Quality of Family Interaction Scale (Satisfaction with family, Mother and Father Acceptance/Rejection), and official data from criminal records. The study included 61 institutionalized delinquents and 64 non-delinquents, 15 to 18 years of age. Neuroticism, Openness to experience, Conscientiousness, Negative valence, acceptance by father and rejection by mother are statistically significant predictors of criminal recidivism in juvenile delinquents. Delinquents showed higher Neuroticism, lower Conscientiousness and acceptance by mother compared to non-delinquents.

Zatvorska populacija predstavlja posebno selekcioniranu skupinu počinitelja kaznenih djela s obzirom na njihovu težinu i brojnost te visoku stopu recidivizma. Niz istraživanja pokazuje da kriminalni recidivizam zatvorenika determinira nekoliko skupina činitelja – od socijalizacijskih prilika tijekom odrastanja preko osobnih prilika i navika prije dolaska na izdržavanje kazne te osobina ličnosti kao i uspješnosti izvršavanja kazne zatvora do kvalitete poslijepenalnog prihvata nakon izdržane kazne. Cilj rada bio je utvrditi kojim se činiteljima vezanim za socijalizacijski kontekst odrastanja i individualna obilježja zatvorenika koji su prethodili izdržavanju zatvorske kazne može najbolje predvidjeti nastavak kriminalne aktivnosti i ponovni dolazak na izdržavanje zatvorske kazne. Tijekom dijagnostike zatvorenika na početku izdržavanja kazne zatvora prikupljene su skupine sociodemografskih varijabli koje opisuju zatvorenika i njegove obiteljske prilike tijekom odrastanja, školovanje, uključenost u kriminalne aktivnosti, zlouporabu sredstava ovisnosti te varijable ličnosti mjerene Eysenckovim upitnicima ličnosti – EPQ RA i EPQ IVE. Ispitanici su bili zatvorenici (N=1082) koji su prvi put izdržavali zatvorsku kaznu. Tijekom višegodišnjeg praćenja prikupljeni su podaci o ponovnom dolasku zatvorenika na izdržavanje zatvorske kazne. Rezultati regresijske analize pokazali su da su od 28 varijabli najbolji prediktori u objašnjenju kriminalnog recidivizma: sukob sa zakonom prije punoljetnosti, zlouporaba droga, redovitost školovanja, avanturizam, empatija, dob u vrijeme dolaska na izvršavanje kazne zatvora te duljina zatvorske kazne. Rezultati se razmatraju u okviru razvojnih teorija kriminalnog ponašanja te s obzirom na njihove praktične implikacije za prevenciju kriminalnog ponašanja i resocijalizaciju zatvorenika.

Cilj ovog istraživanja bio je da se identifikuju crte ličnosti koje predviđaju stabilno kriminalno ponašanje u adolescenciji. U istraživanju je učestvovalo 58 ispitanika koji su se u trenutku prikupljanja podataka nalazili na izdržavanju vaspitne mere upućivanja u Vaspitno popravni dom u Kruševcu. Ispitivani subjekti su bili stari od 15 do 22 godine, a prosečni uzrast ispitanika je bio 18.7 godina (SD=1.7). Ispitanicima su zadati upitnici samoprocene koji su merili sledeće konstrukte: Crte ličnosti iz modela 'Velikih pet', Dezintegracija, Amoralnost i Psihopatija. Recidivizam je operacionalizovan na dva načina: preko broja izvršenih krivičnih dela i preko broja vaspitnih mera kroz koje je osoba prošla. Predikcija recidiva je izvršena pomoću hijerarhijske regresione analize. Rezultati pokazuju da niska Saradljivost (β=-0.34; p lt 0.05) iz modela Velikih pet uspešno predviđa broj izvršenih krivičnih dela. Меđutim ona prediktorske sposobnosti gubi kada se psihopatija i Amoralnost uvedu u model. Tada dominantni prediktori postaju Impulsivnošću podstaknuta Amoralnost (β=0.65; p lt 0.01) i Manipulativnost (β=0.60; p lt 0.01). Kada je u pitanju broj vaspitnih mera koje su izrečene ispitanicima, iz modela Velikih Pet se kao prediktor pojavljuje niska Ekstraverzija (β=-0.48; p lt 0.01) a na sledećem koraku regresije joj se pridružuje Brutalnošću podstaknuta Amoralnost (β=0.73; p lt 0.01). Rezultati pokazuju sličnost sa nalazima koji su dobijeni na uzorcima odraslih ispitanika sa razlikom što na ovom uzorku bihejvioralni faktor psihopatije nije imao ulogu u predikciji, a što predstavlja nalaz koji se najčešće dobija u istraživanjima na populaciji odraslih ispitanika. . This study represented an attempt to identify the personality traits that predict a stable criminal behavior in adolescence. The study included 58 subjects who were serving the correctional sentence in Education and correction home in Kruševac. Subjects were aged between 15 and 22 years and the average age of respondents was 18.7 years (σ = 1.7). Respondents were given self-assessment questionnaires that measured: personality traits from 'Big Five' model, Disintegration, Amorality and psychopathy. Recidivism was operationalized in two ways: by the number of offenses and the number of correctional treatments over which individual had undergone. Predicting recidivism was done by using hierarchical regression analysis. The results show that low Agreeableness (β = -0.34, p lt 0.05) from the Big Five model successfully predicted the number of criminal offenses. But it lost predictive ability when psychopathy and Amorality were introduced in the model: Amorality induced by impulsivity (β = 0.65, p lt 0.01) and manipulation (β = 0.60, p lt 0.01) became the dominant predictors. When the number of corrective treatments that have been imposed to respondents were set as a criterion measure, the low Extraversion from Big Five model became significant predictor (β = -0.48, p lt 0.01) and Amorality induced by brutality joined it in the next level of regression (β = 0.73, p lt 0.01). The results show similarities with the findings obtained on samples of adult subjects. However, the only difference was that behavioral psychopathy factor had no role in the prediction, which is usually the case in similar empirical studies. .

Na povezanost droge i kriminalnog ponašanja ukazuje relativno velik postotak ovisnika u zatvoreničkoj populaciji. U Hrvatskoj svaki četvrti zatvorenik ima ozbiljnih problema uzrokovanih konzumiranjem droge. Brojna istraživanja ukazuju da početno uzimanje droge i uspostavljanje ovisničke karijere prethodi kriminalnom ponašanju. S druge strane, pokazalo se da u mnogim slučajevima kriminalno ponašanje prethodi konzumiranju droge, te da kriminalno ponašanje potiče uzimanje droge. Međutim, novija istraživanja sve češće ukazuju da isti rizični čimbenici uzrokuju i kriminalno ponašanje i konzumiranje droge. Cilja rada bio je ispitati ulogu dobi započinjanja uzimanja droge i stupnja zloporabe droge u objašnjenju učestalosti i vrsti kriminalnog ponašanja. Ispitivanje je provedeno na 4271 muška zatvorenika na početku izdržavanja zatvorske kazne. Podaci su prikupljani pregledima, primjenom testova, upitnika i intervjua, te analizom zatovrenikove dokumentacije. Zlouporaba droge definirana je starošću u vrijeme prvog uzimanja droge i stupnja ovisnosti o drogi. Kriminalno ponašanje izraženo je brojem ranijih osuda i vrstom kaznenog djela. Rezultati stupnjevite regresijske analize pokazuju da su iste varijabe (obiteljske prilike u kojima su odrasli, bračni status zatvorenika, njegovo radno iskustvo kao i naobrazba) značajne u objašnjenju zlouprabe droge i kriminalnog ponašanja. To potvrđuje tezu da postoje zajednički čimbenici koji pridonose pojave jednog i drugog oblika ponašanja. Pokazalo se da što je zatvorenik ovisniji o drogi to je vjerojatnije da će vršiti imovinska kaznena djela, kao i djela vezana za prodaju droge, a istovremeno će manje vršiti nasilna kaznena djela. Dobiveni rezultati ukazuju da težište prevencije i tretmana od zlouporabe droge i pridruženog kriminala treba staviti na mlađu populaciju zatvorenika - adolescenata, maloljetnika i mlađih punoljetnika.

In this article authors analyzed two groups of male forensic inpatients currently treated in one of the forensic departments in our country: the first group comprehended inpatients with violent and deliquent behavioural patterns that were registered during forensic treatment (N=28), and the second group comprehended inpatients without excess behavioural patterns (N=44). The object of the study was to analyze the phenomenology of violent and deliquent behavior during forensic treatment and possible correlation between violence and present psychopathology especially according to axis II of DSM-IV classification. The paper has used all the relevant anamnestic data taken from medical documentation and the terapeutic team regular reports and protocols. The results of the research showed that the group of inpatients with violent and deliquent behavior patterns was mostly young-aged, a notable number of patients meet the criteriaof personality disorder especilly antisocial and borderline type, and have a significant number of previous penal sentences. Anamnestic data and clinical observation showed also a long duration of alcohol and drug abuse among them. In the group of violent and deliquent inpatients the most frequent excess behavioral patterns during the forensic treatment were larency, threat and extortion (51, 95%)and aggressivness toward the other inpatients (18, 18%). during the observed period there were 8 escapes from the forensic department that emphazied necessary assessment of security risk before admission. Other deliquent non-violent behavioural patterns were therapy rejection (38, 23%), misuse of therapeutic leave (26, 47%)and alchocol abuse. Evaluation of behavioural before forensic treatment points out that forensic inpatients with previous criminal life style, i.e. violent and deliquent behaviour, demonstrate progression of criminal behaviour before admission and criminal recidivism during treatment.