Search

The aim of the research was to evaluate the effect of year and seed hybrids on the most significant indicators of the seed quality of cucumber. Testing the quality of seeds of three different hybrids of cucumber: Centauro F1, Edona F1 and Solatio F1 was carried out during a five-year period (2018 - 2022). Analysis of germination energy, seed germination, abnormal seedlings and dead seeds cucumber showed highly significant differences (r

Organske karboksilne kiseline fitotoksičnim učinkom mogu inhibirati rast biljaka, posebice u najranijim fazama. Cilj provedenog istraživanja bio je testom klijavosti kres salate i krastavca utvrditi fitotoksičnost različitih koncentracija mliječne i maslačne kiseline. Testom klijavosti analizirano je 7 različitih koncentracija kiselina (0, 10 mM ; 0, 25 mM ; 0, 50 mM ; 1, 00 mM ; 2, 00 mM ; 4, 00 mM ; 8, 00 mM) uključujući i deioniziranu vodu kao kontrolni tretman (0, 00 mM). Maslačna i mliječna kiselina nisu smanjile klijavost krastavca dok su klijavost kres salate značajno smanjile samo 3 najveće koncentracije maslačne kiselina (2, 00 mM, 4, 00 mM i 8, 00 mM). Obje kiseline smanjile su duljinu korijena krastavca uz fitotoksični učinak mliječne kiseline u koncentracijama ≥ 0, 50 mM i maslačna kiseline u koncentracijama ≥ 4, 0 mM. Istovrsni fitotoksični učinak na korijen kres salate utvrđen je za mliječnu kiselinu samo u najvećoj koncentraciji (8 mM), a za maslačnu kiselinu već u koncentracijama ≥ 2, 0 mM. Međutim, za razliku od krastavca, na korijen kres salate utvrđen je i fitostimulativni učinak niskih koncentracija maslačne kiseline (0, 1 mM ; 0, 25 mM i 0, 50 mM) i gotovo svih istraživanih koncentracija (≤ 4, 0 mM) mliječne kiseline. Indeks klijavosti krastavca također je bio indikator fitotoksičnog učinka mliječne (koncentracije ≥ 0, 50 mM) i maslačne kiseline (koncentracije ≥ 1, 00 mM), dok je indeks klijavosti kres salate bio u rasponu od fitostimulativnog (mliječna ≤ 4, 0 mM i maslačna ≤ 0, 25 mM) do fitotoksičnog učinka (mliječna 8, 0 mM i maslačna ≥ 2, 0 mM). Provedena istraživanja ukazuju da je krastavac bolji indikator fitotoksičnosti mliječne i maslačne kiseline, a kres salata otpornija na fitotoksičnost uz fitostimulativnu reakciju na niže koncentracije kiselina

Zrelost organskih gnojiva kao pokazatelj dovršenosti procesa sazrijevanja u uskoj je vezi s razinom fitotoksičnosti koja se uglavnom neutralizira sazrijevanjem, a najčešće utvrđuje univerzalnim testom klijavosti. Cilj istraživanja bio je usporediti interpretaciju fitotoksičnosti utvrđene testom klijavosti i interpretaciju zrelosti na temelju kemijskih svojstava komposta i vermikomposta proizvedenih od biljnih ostataka s javnih zelenih površina. Za interpretaciju zrelosti ili fitotoksičnosti korišteni su električni konduktivitet (EC), C/N i NH4-N/NO3-N odnosi i koncentracije NH4-N. Test klijavosti proveden je u ekstraktima organskih gnojiva i deionizirane vode (omjeri 1:2, 5 i 1:10) te u 3 otopine amonijevog karbonata (koncentracije NH4-N 200-600 mg L- 1) s po 10 sjemenki kres salate (Lepidium sativum L.) ili krastavca (Cucumis sativus L.). Male vrijednosti C/N odnosa komposta (9, 93) i vermikomposta (14, 27), NH4-N/NO3-N (0, 044 i 0, 067) i koncentracija NH4+ (4, 04 i 1, 59 mg L-1) indiciraju zrelost te su uz niske vrijednosti EC (2, 37 i 0, 76 mS cm-1) indikatori odsustva fitotoksičnosti, istovremeno pokazujući veću zrelost komposta (niži C/N i NH4-N/NO3-N) nego vermikomposta. Navedene interpretacije možemo usporediti s testom klijavosti jer su za kres salatu utvrđeni najmanji indeksi klijavosti (0, 29 i 0, 37) u ekstraktima vermikomposta(1:2, 5 i 1:10), te ekstraktu(1:10) komposta (0, 37), što je u rangu visoke fitotoksičnosti. Fitostimulativni učinak utvrđen je testom klijavosti krastavca u ekstraktu(1:2, 5) komposta (1, 27) i vermikomposta (1, 13), dok je umjerena fitotoksičnost (0, 70) utvrđena samo u ekstraktu(1:10) vermikomposta. Otopine rastućih koncentracija NH4+ značajno su smanjile indeks klijavosti za krastavac (0, 338 do 0, 021) i kres salatu (0, 085 do 0, 0003). Možemo zaključiti da je kres salata osjetljiviji indikator fitotoksičnosti jer je utvrđen širi raspon ocjena (fitostimulativni učinak do visoke fitotoksičnosti) nego istim metodama za krastavac (fitostimulativni učinak do umjerene fitotoksičnosti). Također, utvrđen je prosječno značajno niži indeks klijavosti kres salate (0, 29) nego krastavca (0, 54), te značajno niži indeks klijavosti u otopinama NH4+.

Biološki testovi s uzgojem biljaka precizniji su indikatori zrelosti i fitotoksičnosti organskih gnojiva od testa klijavosti zbog izravne sjetve u medij (organsko gnojivo ili smjese s različitim kondicionerima). Tako su biljke pored vodotopivih tvari izložene i tvarima povezanim sa supstratom koje se mogu mobilizirati promjenama vlažnosti, temperature, izlučevinama korijena ili mikroorganizama. Cilj istraživanja je biološkim testom s uzgojem biljaka usporediti zrelost i fitotoksičnost komercijalnog supstrata, komposta i vermikomposta proizvedenih od biljnih ostataka s javnih zelenih površina. Za test su korištene 4 biljne vrste: kres salata (Lepidium sativum L.), krastavac (Cucumis sativus L.), ječam (Hordeum vulgare L.) i pšenoraž (×Triticosecale Wittmack) i 5 različitih medija (komercijalni supstrat, kompost, vermikompost, smjesa 1:1 komposta i komercijalnog supstrata i smjesa 1:1 vermikomposta i komercijalnog supstrata). Svaki je tretman postavljen u 8 ponavljanja s po 2 (kres salata i krastavac) ili 10 sjemenki (ječam i pšenoraž). Tijekom uzgoja biljke su zalijevane deioniziranom vodom ili otopinom s 400 ili 600 mg NH4+ L-1. U prosjeku svih testnih biljnih vrsta utvrđena je najveća nadzemna masa suhe tvari na komercijalnom supstratu (17, 3) i smjesama s kompostom (16, 6) i vermikompostom (15, 7), a značajno manje mase na kompostu (13, 3) i vermikompostu (11, 9). Najveću nadzemnu masu proizveo je ječam, značajno manju krastavac i pšenoraž, a najmanju kres salata. Značajno najveće mase ječma utvrđene su na smjesama komposta i vermikomposta s komercijalnim supstratom, značajno manje na komercijalnom supstratu, a značajno najmanje na kompostu i vermikompostu. Slično je bilo i kod ostalih vrsta, ali bez značajnih razlika između smjesa i komercijalnog supstrata. Dodane otopine amonijevog karbonata značajno su povećale nadzemne mase suhe tvari ječma i pšenoraži u odnosu na kontrolu s vodom, nisu značajno utjecale na krastavac, a fitotoksični učinak smanjenjem nadzemne mase utvrđen je samo za kres salatu. Biološkim testom potvrđeno je da su kompost i vermikompost kvalitetne komponente za pripremu smjese za uzgoj s komercijalnim supstratom. Najpogodniji indikator produktivnosti i fitotoksičnosti medija su kres salata i ječam.

U testu klijavosti koji se koristi za utvrđivanje fitotoksičnosti organskih gnojiva, kao indikatori koriste se različite biljne vrste, najčešće kres salata i druge vrste povrća (krastavac, mrkva, rajčica, kupus), a nešto rjeđe jednosupnice (ječam, talijanski ljulj, riža, pšenica, raž, pšenoraž). Navedene su vrste različito osjetljive na pojedine toksične komponente, s većom osjetljivosti na konduktivitet (kres salata), organske kiseline (ječam), fenole (rajčica) ili nezrelost (salata). Cilj istraživanja bio je usporediti osjetljivost dvosupnica i jednosupnica u testu fitotoksičnosti kompostiranih biljnih ostataka s javnih zelenih površina. Test klijavosti proveden je u ekstraktima komposta i deionizirane vode (omjeri 1:2, 5 i 1:10) te u 3 otopine amonijevog karbonata (koncentracije NH4-N 200, 400 i 600 mg/L) s po 10 sjemenki kres salate (Lepidium sativum L.), krastavca (Cucumis sativus L.), ječma (Hordeum vulgare L.) i pšenoraži (× Triticosecale). Analizirana su kemijska svojstva na temelju kojih je kompost determiniran kao zrelo i stabilno gnojivo nešto povećane pH vrijednosti (8, 66) i srednjeg konduktiviteta (2, 37 mS/cm). Stabilnost indicira intenzitet disanja (0, 267 mg CO2/g ST/dan), a zrelost nizak C/N odnos (9, 93), NH4-N/NO3-N odnos (0, 044) i koncentracija NH4+-N (4, 04 mg/L). Testom klijavosti utvrđena je visoka fitotoksičnost (prosjek za sve 4 vrste biljaka indikatora) otopina amonijevog karbonata s 400 i 600 mg NH4-N L-1 (indeks klijavosti – GI = 0, 159 i 0, 015), umjerena fitotoksičnost utvrđena je za otopinu s 200 mg NH4-N L-1 i za ekstrakt(1:10) komposta, a nije utvrđena fitotoksičnost za ekstrakt(1:2, 5) komposta. Odvojenom interpretacijom jednosupnica i dvosupnica, utvrđena je prosječna umjerena fitotoksičnost ekstrakta(1:10) za dvosupnice (GI 0, 66) i jednosupnice (GI 0, 64) te istovremena visoka fitotoksičnost ekstrakta(1:2, 5) za jednosupnice (GI 0, 39), a fitostimulativno djelovanje (GI 1, 29) na dvosupnice. Međutim, utvrđene su velike razlike pšenoraži i ječma zbog umjerene fitotoksičnosti ekstrakta(1:2, 5) na pšenoraž (GI 0, 71) i visoke fitotoksičnosti na ječam (GI 0, 07). Istovremeno velika je razlika između kres salate i krastavca zbog visoke fitotoksičnosti (GI 0, 37) ekstrakta(1:10) na kres salatu dok nema fitotoksičnosti na krastavac. Možemo zaključiti da su najbolji indikatori fitotoksičnosti ječam i kres salata. Ječam je stabilan indikator fitotoksičnosti amonijevog iona i fitotoksične komponente u ekstraktu komposta, na što je pšenoraž značajno otpornija. Kres salata je osjetljivija od ječma na toksičnost amonijevog iona, ali nešto manje na fitotoksične komponente u ekstraktu komposta.

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis Pergande, 1895) jedan je od najvažnijih polifagnih štetnika zaštićenih prostora diljem svijeta. Problem u suzbijanju ovog štetnika javio se razvojem rezistentnosti izazvan nepravilnom primjenom kemijskih sredstava. Jedna od alternativnih i ekološki povoljnih metoda u suzbijanju jest primjena biljnih ojačivača. S obzirom na vrlo mali broj podataka o izravnom utjecaju biljnih ojačivača na štetne kukce, cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj biljnih ekstrakata na mortalitet, ishranu i ovipoziciju kalifornijskog tripsa te na debljinu stanične stijenke i epiderme lista krastavca. Rezultati pokazuju kako biljni ojačivači nemaju izravan utjecaj na mortalitet drugog stadija ličinke niti na ovipoziciju ženki. Kod odabira odraslog oblika tripsa između listova krastavca tretiranim biljnim ekstraktima i listova tretiranih vodom nema signifikantne razlike. Ishrana tripsa po listu signifikantno je veća na listovima tretiranim ekstraktom koprive. Signifikantne razlike u debljini stanične stijenke nisu utvrđene dok je debljina epiderme signifikatno veća kod listova tretiranim ekstraktom koprive i preslice. The western flower thrips (Frankliniella occidentalis Pergande, 1895) is one of the most important polyphage pests in greenhouse production worldwide. A problem with the control of this pest has arisen through the development of resistance caused by the improper use of chemicals. One of the alternative and environmentally friendly methods of suppression is the use of plant extracts. Due to the lack of literature on the direct impact of plant extract on insect pests, the aim of this study is to determine the effect of plant extracts on mortality, feeding and oviposition of western flower thrips as well as the effect on thickness of the cell wall and epidermis of cucumber. The results show that plant extracts do not have a direct effect on second-stage larval mortality nor on oviposition of females. There is no significant difference in the choice of adult thrips form between plant extract treated cucumber leaves and water treated leaves. The feeding of thrips per leaf is significantly higher on leaves treated with stinging nettle extract. There is no significant difference in the thickness of the cell wall, whereas the thickness of the epidermis is significantly higher in leaves treated with stinging nettle and horsetail extract.

Fuzarijska venuća tikvenjača uzrokuju specijalizirane forme gljive Fusarium oxysporum. Među njima, venuće dinje (F. oxysporum f. sp. melonis) i venuće lubenice (F. oxysporum f. sp. niveum) potencijalno su vrlo štetne i mogu uzrokovati velike gubitke u proizvodnji. Osim spomenutih venuća, na krastavcu se javlja i ono koje uzrokuje F. oxysporum f. sp. cucumerinum. U članku su ukratko opisane simptomatologija i biologija fuzarijskog venuća krastavca, dinje i tikve, uz osvrt na mjere zaštite., Fusarium wilts of cucurbits are caused by specialized forms of the fungus Fusarium oxysporum. Among these diseases, Fusarium wilt of melon (F. oxysporum f. sp. melonis) and watermelon (F. oxysporum f. sp. niveum) are economically the most important, with the potential to cause high yield losses. Beside wilts of melon and on watermelon, similar disease is also described on cucumber (F. oxysporum f. sp. cucumerinum). Symptomatology, biology and control of Fusarium wilts are briefly described in the article.

Staklenički štitasti moljac konstantno je važan štetnik biljaka iz porodice Cucurbitaceae, posebice krastavca, u primorskom i kontinentalnom dijelu Hrvatske. Naročito je štetan u plasteničkom i stakleničkom uzgoju gdje vladaju povoljni okolišni uvjeti za njegovo razmnožavanje. Posljednjih nekoliko godina zabilježene su sporadično jake zaraze plodovitog povrća, tikvenjača (krastavac, tikvica, bundeva, dinja i lubenica), kao i pomoćnica (rajčica i patlidžan) u poljskim uvjetima diljem Hrvatske. Bududi da je kod ovog štetnika dokazan visok stupanj rezistentnosti na insekticide, što otežava njegovo suzbijanje, nužno je ponoviti spoznaje o odlikama štetnika i mogućnostima njegova suzbijanja, ovaj put fokusirano na kulturne vrste tikvenjača, posebice krastavca koji spada među najzastupljenije vrste povrća koje se kod nas uglavnom uzgajaju u zaštićenim prostorima., Glasshouse whitefly is permanently serious pest of cucurbits, especially cucumbers, in the coastal and continental part of Croatia. It is particularly damaging in greenhouse/glasshouse cultivation where its high reproduction potential can be realised related to favourable environmental conditions. In recent period, sporadic strong infestations of fruiting vegetables by T. vaporariorum, cucurbits (cucumber, zucchini, pumpkin, melon and watermelon) and solanaceous crops (tomato and eggplant), have been recorded in field conditions within Croatia. Since T. vaporariorum has been proven to have a high degree of resistance to insecticides, which makes its control very difficult, it is necessary to repeat the knowledge on its characteristics as well as on management strategy against this pest. The problem is focused on cucurbits, especially cucumber which is among the most common species of vegetables grown in covered facilities in Croatia.

Zbog sve veće svijesti o ekologiji, komunalni otpad se koristi u svrhu dobivanja komposta. Kako bi se utvrdila kvaliteta takvog komposta ispitiana je energija klijavosti krastavca (Cucumis sativus L.) i salate (Lactuca sativa L.). U istraživanju je korišteno pet supstrata, dva dobivena iz komunalnog otpada, dva dobivena iz poljoprivrednih ostataka te jedan komercijalni supstrat. Klijavost salate se pokazala osjetljivija od krastavca na različite supstrate pa je time i bolji indikator pogodnosti određenog supstrata. Indeks klijavosti kod salate pokazao je određeni obrazac, tj. bio je visok kod korištenja poljoprivrednih komposta kao i kod određenih primjesa tih komposta s tresetom dok su supstrati od komunalnog otpada pokazali određeni fitotoksični efekt tj. imali su najlošiji indeks klijavosti salate.

Cilj ovog rada bio je utvrditi utjecaj LED i FLUO osvjetljenja na klijavost i energiju klijanja te masu i visinu klijanaca krastavca. Istraživanje je provedeno u laboratoriju za Povrćarstvo, cvjećarstvo, ljekovito i začinsko bilje Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. U istraživanju je korišteno sjeme dva hibrida krastavca Joker F1 i Zita F1 koje su istovremeno postavljene na naklijavanje u komoru pod dva različita osvjetljenja (LED i FLUO). Utvrđen je značajan utjecaj tipa osvjetljenja na visinu klijanaca oba ispitivana hibrida. Značajno veća visina je izmjerena kod klijanaca koji su bili naklijavani pod FLUO osvjetljenjem. Kod ostalih ispitivanih parametrara nije utvrđen značajan utjecaj različitog tipa umjetnog osvjetljenja.

Cucumber (Cucumis sativus L) is an important member of the Cucurbitaceae family. Production of healthy nursery is necessary for high-quality production of this crop in greenhouses and in fields. With the idea of minimizing the use of pesticides and mineral fertilizers to preserve soil quality, we investigated the effects of plant growth promoting bacteria (PGPB) on growth promotion and protection of cucumber plants from phytopathogenic fungi. The effects of Pseudomonas spp. strains with different antifungal activities and Bacillus sp. Q10 strain with PGP activity were tested on cucumber plants. Antagonistic activity of Pseudomonas spp. against the growth of several phytopathogenic fungi isolated from cucumber: F. acuminatum, B. cinerea and A. niger, was observed. The influences of overnight cultures, supernatants and heat-stable antifungal factors were tested on the phytopathogenic fungi in vitro. Pseudomonas sp. K35 and K24 strains were more effective than P. chlororaphis Q16 and Pseudomonas sp. K27, showing 70-80% of fungal growth inhibition regardless of culture or fraction applied. The good antagonists that belong to pseudomonads and Bacillus sp. Q10 strain were used as mixtures for estimation of plant growth and health promoting effects on cucumber plants. Growth dynamics differed depending on the applied strain of Pseudomonas sp. The M3 treatment (a mixture of Bacillus sp. Q10 and P. chlororaphis Q16) stimulated the initial phase of growth, while M4 (a mixture of Bacillus sp. Q10 and Pseudomonas sp. K24) resulted in the maximal height at the final measurement. Significant differences in leaf and plant weight (M4), and leaf weight (M5, containing K35 strain) were found after the treatments. No significant differences in chlorophyll and NBI level were observed in any of the tested combinations. The obtained results suggested that M3 was suitable for stimulation of the early phase of cucumber growth, while the mixtures M4 and M5 improved plant protection and stimulated the later phases of cucumber growth. Krastavac (Cucumis sativus L) je važan predstavnik familije Cucurbitaceae, a proizvodnja zdravog rasada je nephodna za visoku produktivnost u plastenicima i na otvorenom polju. Da bi se umanjila primena pesticida i mineralnih đubriva i pri tome sačuvalo zemljište, ispitan je uticaj bakterija stimulatora biljnog rasta (PGPB) na rast biljaka i zaštitu od patogena. Primenjeni su sojevi Pseudomonas spp. sa različitim antimikoznim delovanjem i Bacillus sp. soj Q10 sa PGP aktivnošću. Praćena je antagonistička aktivnost Pseudomonas spp. na fitopatogene gljive izolovane sa biljaka krastavca: F. acuminatum, B. cinerea i A. niger. Testiran je uticaj prekonoćne kulture bakterija, supernatanta i termostabilnih antifungalnih faktora na rast ovih fitopatogena. Pseudomonas sp. K35 i K24 sojevi, koji pokazuju 70-80% inhibicije rasta gljiva bez obzira na primenjenu kulturu ili frakciju, efektivniji su od P. chlororaphis Q16 i Pseudomonas sp. K27. Sojevi Pseudomonas spp., koji su ispoljili visok stepen antagonizma, kombinovani su sa sojem Bacillus sp. Q10 i procenjen je uticaj na rast i zdravstveno stanje biljaka krastavca. U zavisnosti od primenjenog soja Pseudomonas sp., razlikovala se dinamika rasta krastavca. Tretman M3 - kombinacija Bacillus sp. Q10 i P. chlororaphis Q16 uticala je na početnu fazu porasta biljaka, dok je treatman M4 - kombinacija Bacillus sp. Q10 i Pseudomonas sp. K24, imala najviše uticaja na visinu biljke na kraju merenja. Uočene su značajne razlike za masu lista i masu biljke (M4) i masu lista (M5 sa sojem K35), dok sadržaj hlorofila i nivo NBI nisu imali značajne razlike kod svih ispitivanih kombinacija. Dobijeni rezultati ukazuju da je M3 pogodan za rane faze razvoja biljke, a kombinacije M4 i M5 pogodne su za zaštitu biljaka i u kasnijim fazama porasta biljaka. Potpuna ekspresija PGP svojstava za M4 i M5 može se utvrditi tek posle testiranja na siromašnim supstratima, koji će biti upoređeni sa rezultaima dobijenim na supstratima sa dovoljno hranljivih materija.

Cilj ovog rada je bio utvrditi utjecaj LED i FLUO osvjetljenja na klijavost i energiju klijanja krastavca, te njihovu masu i visinu klijanaca. U istraživanju je korišteno dvije sorte krastavca Zita F1 i Joker F1, te su one istovremeno postavljene na naklijavanje u komoru opremljenu s LED i FLUO osvjetljenjem. Istraživanje je provedeno u laboratoriju za Povrćarstvo, cvjećarstvo, ljekovito i začinsko bilje Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Utvrđen je značajan utjecaj vrste osvjetljenja na visinu klijanaca krastavca Joker F1. Značajno veća visina je izmjerena kod klijanaca koji su bili pod FLUO osvjetljenjem. LED lampe su bile opremljene crvenim (650-670 nm) i plavim (440-460 nm) LED diodama., The aim of this paper was to determine the influence of LED and FLUO on the germination and germinating energy of cucumber, their mass and height of seedlings. Two varieties of cucumbers Zita F1 and Joker F1 were used in the study, and they were simultaneously placed in the growth chamber equipped with LED and FLUO lighting. The research was conducted in a laboratory for Vegetable, Flowering, Medicinal and Herbal Medicines at the Agricultural Faculty in Osijek. Significant influence of the luminance type on the height of the Joker F1 cucumber seedlings was determined. Significantly higher height was measured in the FLUO luminaires. The LED lamps were equipped with red (650-670 nm) and blue (440-460 nm) LED diodes

U ovom radu ispitivan je utjecaj različitog sklopa na komponente prinosa krastavca na OPG-u Šimić Ilija u 2017.godini. Svi agrotehnički zahvati su obavljeni u skladu sa pravilima struke te pravovremeno. Krastavac salatar je uzgajan u plasteniku veličine 1000m2. Koristilo se sjeme hibrida Touareg F1 RZ. Pokus je postavljen na dva različita međuredna razmaka od 100cm i 120cm te razmak u redu je bio 35cm. Temeljem jednogodišnjeg istraživanja može se zaključiti da sa smanjenjem gustoće sklopa dolazi do povećanja prinosa kod kultivara Touareg RZ F1. Kultivar Touareg prikladan je za rjeđu sadnju u kojoj dolazi do smanjenja netržišnih plodova, te povećanja mase pojedinog ploda.

Sumporovodik (H2S) je do nedavno bio smatran fitotoksinom, no rastući broj dokaza potvrđuje da njegova prisutnost u niskim, fiziološkim koncentracijama ima pozitivan učinak na biljke. Istraživanjima na biljkama je dokazano moguća uloga H2S kao signalne molekule uz vodik peroksid i dušik oksid. H2S utječe na mehanizme regulacije gibanja puči, potiče rast adventivnog korijenja te pojačava otpornost biljaka na stres izazvan visokim koncentracijama soli i teških metala. Sjeme krastavca (Cucumis sativus L.) je osmoprimirano s dva donora H2S različitih kemijskih svojstava; GYY4137 i NaHS. Sjeme iz različitih proizvodnih godina je osmoprimirano u otopinama navedenih donora H2S te naklijavano na otopini NaCl niske koncentracije (25 mM) i vodi. Analiziran je sadržaj slobodnog prolina, intenzitet lipidne peroksidacije te koncentracija vodikovog peroksida u hipokotilima. Lipidna peroksidacija je bila značajno smanjena pri tretmanu sjemena s GYY4137 dok je efekt NaHS kao donora sumporovodika vjerojatno izostao zbog hlapljive prirode tog spoja. Svi ispitivani pokazatelji u hipokotilima su pokazali niže vrijednosti nakon klijanja u otopini NaCl. Rezultati ispitivanih pokazatelja ukazuju da je slabi solni stres djelovao stimulativno na pokretanje nekih antioksidativnih mehanizama u biljci. su daljnja istraživanja koja će na molekularnoj razini rasvijetliti točnu ulogu i funkciju ovog spoja u odgovoru biljke na stres., Until recently, hydrogen sulphide has been thought as a phytotoxine, but there is a growing body of evidence suggesting that in low concentrations in plants it can act in more positive manner. Researches on plants confirmed a possible role of H2S as a signalling molecule alongside with hydrogen peroxide and nitric oxide respectively. H2S is involved in stomatal movement control, encourage of adventurous root growth as well as it enhance tolerance on stress caused by high concentrations of salt or heavy metals. In our research, cucumber seeds (Cucumis sativus L.) have been osmoprimed with two H2S donors differing in chemical properties; GYY4137 and NaHS. Seeds of three different production seasons were osmoprimed with before mentioned H2S donors and germinated on low concentration NaCl solution (25 mM) and water. Free proline content, lipid peroxidation intensity and hydrogen peroxide concentration in hypocotyls were analysed. Lipid peroxidation was significantly lower in the treatment with GYY4137 while treatment with NaHS didn’t show any effect. All tested parameters in hypocotyls showed lower values after germination in NaCl solution. Considering all the examined parameters, it was found that a mild stress stimulated some antioxidative mechanisms in plants. Further researches on molecular level need to be carried to elucidate the exact role and function of this gasotransmitter in plant stress response.

Osmoprimiranje je tehnika kojom se sjeme različitih biljnih vrsta djelomično ili u potpunosti hidrira s vodom ili pak otopinama različitih osmotskih vrijednosti s ciljem intenziviranja fizioloških procesa, kako bi se pospješilo i ubrzalo klijanje. U našem istraživanju je sjeme krastavca (Cucumis sativus L.) iz tri proizvodne godine, osmoprimirano s 300 μM otopinama dva različita donora sumporovodika: sporootpušajući donor GYY4137 i brzootpuštajući donor NaHS. Nakon imbibicije sjeme je osušeno i naklijavano na filter papiru navlaženom s 25 mM NaCl, odnosno vodom. Osnovna hipoteza je bila da H2S utječe na klijavost i pokazatelje vigora klijanaca kod sjemena krastavca naklijavanog u prisustvu soli te da postoje značajne razlike između primijenjenih donora H2S; NaHS i GYY4137. Pri osmoprimiranju s NaHS, najstarije sjeme iz 2009./2010. je imalo značajno nižu standardnu klijavost i energiju klijanja dok u varijanti osmoprimiranja s GYY4137 nisu utvrđene značajne razlike između godina deklaracije sjemena u navedena dva parametra. Klijanci dobiveni iz sjemena proizvodne godine 2010./2011. su u prosjeku imali najmanje mase hipokotila, korijena i kotiledona ali i najmanju prosječnu masu sjemena. Međutim, kod sjemena iz navedene godine deklaracije, tretman s GYY4137 je rezultirao značajno većom masom hipokotila u usporedbi s varijantom osmoprimiranja s NaHS. Također je utvrđen stimulativni učinak otopine NaCl na masu hipokotila u prosjeku za sve godine deklaracije i pri obje varijante osmoprimiranja. Dobiveni rezultati upućuju da osmoprimiranje s GYY4137 može povećati klijavost sjemena te akumulaciju svježe tvari u hipokotilima klijanaca razvijenih iz sjemena manje mase., Osmopriming is a technique in which the seed of different plant species is partially or fully hydrated with water or solutions with different osmotic potentials aiming to intensify physiological processes, what improves and excellerates germination. In our study cucumber seed (Cucumis sativus L.) from three different production years was osmoprimed with 300 μM solutions of two different hydrogen sulphide donors: slowly releasing donor GYY4137 and fast releasing donor NaHS. After imbibition, seed was dried and germinated on filter paper moistened with 25 mM NaCl solution or water, respectively. Main hypothesis was that H2S influences germination and vigour of cucumber seedlings germinated in the presence of salt, and that applied H2S donors (NaHS and GYY4137) will differ significantly in their effect. In treatment with NaHS the oldest seed from production year 2009/2010 had significantly lower standard germination and germination energy, while in treatment with GYY4137 differences among seed production years in aforementioned parameters were not established. Seedlings germinated from seed produced in 2010/2011, had the lowest mass of hypocotyls, roots and cotyledons but also the lowest seed mass. However, seed from this year of production treated with GYY4137, developed significantly higher hypocotyl mass as compared to the treatment with NaHS. Also, stimulative effect of NaCl solution on mass of hypocotyls was seen regarding all years of seed production as well as in both osmopriming variants. The obtained results suggest that osmopriming with GYY4137 can increase seed germination rate and accumulation of fresh mater in hypocotyls of seedlings developed from smaller seed.

Proizvodnja povrtnih kultura u BiH je u stalnom porastu, a kulture koje se najviše proizvode uz krumpir su kupus, rajčica i paprika. Istraživanje je provedeno na OPG-u „Šumić“ u Žepču u 2016 godini. Cilj istraživanja bio je praćenje bolesti i štetnika pri plasteničkom uzgoju rajčice (Volovsko srce, Signorina F1) i krastavaca (Profi F1, Adam F1, Opalit F1) te primjena odgovarajućih mjera zaštite. Pojava štetnih organizama pratila se uz pomoć žutih i plavih ljepljivih ploča, kopanjem jama te vizualnim pregledom biljaka. Pregledom tla u plasteniku s rajčicom utvrđena je prisutnost većeg broja stonoga kamenjarki, dok je na ljepljivim pločama utvrđena pojava cvjetnoga štitastog moljca, a od bolesti na rajčici je zabilježena plamenjača. Plamenjačom je bilo zaraženo 60% biljaka rajčice, a sorta Volovsko srce bila je osjetljivija na napad ove bolesti u odnosu na hibrid Signorina F1 te je usred velike zaraze smanjena kakavoća plodova. Kemijskim mjerama zaštite nije se uspjela u potpunosti uništiti. Kod krastavaca značajnijih šteta od bolesti nije bilo, ali je pregledom tla utvrđena prisutnost žičnjaka, dok je na ljepljivim pločama također utvrđen cvjetni štitasti moljac. Budući da zaraza žičnjacima nije prelazila ekonomski prag štetnosti nije bilo potrebe za kemijskim tretmanima protiv ovog štetnika. Pred kraj vegetacije na krastavcima je utvrđena veoma jaka zaraza lisnim ušima. Budući da su se pojavile krajem vegetacije biljke su uklonjene iz plastenika i uništene. Analizom prihoda i rashoda proizvodnje ove dvije povrtlarske kulture utvrđena je ekonomska isplativost proizvodnje. Proizvodnja krastavca i rajčice na OPG-u „Šumić“ je isplativa, ali je potrebna bolja kontrola bolesti i štetnika.

Cilj istraživanja bio je utvrditi nutritivna i biološka svojstva selektiranih vrsta voća i povrća u svježem stanju i soka proizvedenog na centrifugalnom sokovniku od istih. Temeljem dobivenih rezultata utvrđeno je postoje li razlike u kemijskom sastavu obzirom na način prerade sirovine u sok. Sok je pripremljen od jabuke, naranče, mrkve i krastavca. Analizirana je suha tvar, ukupna kiselost, pH, topljiva suha tvar, sadržaj C vitamina, β karotena, ukupnih klorofila, ukupnih fenola, flavonoida i neflavonoida i antioksidacijska aktivnost u svježoj sirovini, kao i u soku proizvedenom od istih. Temeljem rezultata može se zaključiti kako prerada sirovina na centrifugalnom sokovniku nije negativno utjecala na nutritivnu i biološku vrijednost pripremljenog soka.

Ispitivanje osetljivosti paradajza, paprike i krastavca na klomazon i imazamoks u zemljištima tipa ilovača i peskuša u kojima je vlažnost održavana na 20, 50 i 70% PVK, izvedeno je metodom biotesta u kontrolisanim uslovima. Kao parametri osetljivosti biljaka na klomazon mereni su sveža i suva masa izdanka i sadržaj pigmenata (hlorofil a i b i karotenoidi), dok su za utvrđivanje osetljivosti na imazamoks mereni sveža masa izdanka, sveža masa i dužina korena i sadržaj proteina rastvorljivih u vodi. Postojanost klomazona i imazamoksa u zemljištu praćena je 10, 20, 30, 40, 50 i 70 dana nakon primene herbicida biotest metodom, dok je količina ostataka klomazona utvrđivana i gasno-masenom spektrometrijom. Na osnovu analize dobijenih rezultata utvrđeno je da je najmanju osetljivost na prisustvo klomazona u zemljištu ispoljila paprika, nešto osetljiviji bio je krastavac, dok se paradajz može svrstati u kategoriju biljaka veoma osetljivih na ovaj herbicid. U početnim danima degradacije inhibicija merenih parametara bila je izraženija u peskovitom, nego ilovastom zemljištu. Takođe, za istu koncentraciju i istu vlažnost zemljišta, utvrđena količina klomazona analitičkom metodom, bila je veća u peskovitom zemljištu. Količina klomazona opadala je u funkciji vremena u oba tipa zemljišta. Nakon 70 dana degradacije i u ilovači i u peskuši utvrđene su relativno ujednačene količine klomazona kao i vrednosti EC50 praćenih parametara. Na osnovu utvrđenih inhibicija vegetativnih parametara konstatovana je značajna osetljivost sve tri biljne vrste na prisustvo imazamoksa u zemljištu. Paprika i paradajz su ispoljili prilično ujednačenu osetljivost, dok se krastavac može svrstati u grupu veoma osetljivih biljaka. Rezultati ukazuju da su parametri korena pouzdanije merilo osetljivosti biljaka na prisustvo imazamoksa u zemljištu. Različite koncentracije imazamoksa izazvale su promene u sadržaju proteina rastvorljivih u vodi kod sve tri biljne vrste. Na osnovu dobijenih odgovora nije bilo moguće uspostaviti zavisnost promene sadržaja proteina sa porastom koncentracije herbicida. U početnim danima degradacije, u svim varijantama ogleda, zabeležene su visoke vrednosti inhibicije parametara korena. Nakon 70 dana degradacije, utvrđene vrednosti inhibicije merenih parametara bile su nešto izraženije u peskovitom nego ilovastom tipu zemljišta, kao i u varijantama u kojima je vlažnost zemljišta održavana na 70% PVK. The sensitivity of tomato, pepper and cucumber to clomazone and imazamox in loamy and sandy soils of 20, 50 and 70 % field capacity was examined in a bioassay under controlled conditions. Fresh and dry weight of shoots and pigment contents (chlorophyll a and b and carotenoids) were measured as parameters of plant sensitivity to clomazone, while fresh weight of shoots, fresh weight and length of roots and content of water soluble proteins were measured to examine plant sensitivity to imazamox. Clomazone and imazamox persistence in soil was checked 10, 20, 30, 40, 50 and 70 days after herbicide application, while clomazone residues were determined by gas chromatography mass spectrometry (GC-MS). Data showed that pepper was the least sensitive plant to soil-incorporated clomazone, cucumber was slightly more sensitive, while tomato falls in a category of plants highly sensitive to the herbicide. The measured parameters were more distinctly inhibited in sandy than in loamy soil in the first few days of degradation. Also, clomazone levels detected by the analytical method under identical concentrations and soil moisture were higher in sandy soil. Clomazone levels decreased with time in both soil types. After 70 days of degradation, clomazone levels and EC50s of the measured parameters were similar in loamy and sandy soils. Data for the inhibition of vegetative parameters showed that all three plant species were significantly sensitive to imazamox in soil. Pepper and tomato demonstrated fairly regular sensitivity, while cucumber may be classified as a highly sensitive plant. The results showed that the root parameters were more reliable indicators of plant sensitivity to imazamox in soil. Different imazamox concentrations caused changes in contents of water soluble proteins in all three plant species. The response data revealed no clear dependence of protein contents on rising herbicide concentrations. In the initial days of degradation, the inhibition of root parameters had high values in all trials variants. After 70 days of degradation, inhibition of the measured parameters was slightly more pronounced in sandy than in loamy soil and in trial variants with 70 % field capacity.

Prilikom prerade voća i povrća postavljaju se određeni zahtjevi koje osnovna sirovina mora zadovoljiti jer je nutritivna kvaliteta gotovog proizvoda uvjetovana kakvoćom svježeg voća i povrća. U radu je istraživan kemijski sastav jabuke sorte 'Idared', mrkve, naranče i krastavca, kao i karakteristike i kemijski sastav svježeg soka pripremljenog od navedenih sirovina. Analizirana je suha tvar (%), ukupna kiselost (%), pH, topljiva suha tvar (°Brix), udio C vitamina (mg/100g svježe tvari), sadržaj β karotena (μg%), sadržaj ukupnih klorofila (mg/100g svježe tvari), ukupni fenoli (mgGAE/100g svježe tvari), sadržaj flavonoida i neflavonoida (mgGAE/100g svježe tvari) i antioksidacijska aktivnost (μmolTE/kg) u svježem voću i povrću, kao i u soku od voća i povrća. Vrijednosti sadržaja ukupne suhe tvari u analiziranim sirovinama voća i povrća kreću se u rasponu od 3, 38% (krastavac) do 13, 85% (naranča). Vrijednosti sadržaja ukupne kiselosti u analiziranim sirovinama voća i povrća bile su u rasponu 0, 03% (mrkva) do 0, 66% (naranča), dok je pH vrijednost u analiziranim sirovinama bila u rasponu od 3, 58 (jabuka sorte 'Idared') do 6, 01 (mrkva). Najmanji sadržaj vitamina C u analiziranim sirovinama voća i povrća utvrđen je za svježi krastavac (14, 06 mg/100g) dok je u svježoj naranči utvrđen najveći sadržaj od 72, 01 mg/100g. Najmanja vrijednost topljive suhe tvari iznosila je 5, 66˚Brix (krastavac), a najveća vrijednost 12, 67˚Brix u uzorku naranče. Od istraživanih komponenata potencijalnoga, antioksidacijskog djelovanja, sadržaj β karotena u analiziranim sirovinama voća i povrća bio je u rasponu od 135, 96 μg% (naranča), do 9247, 73 μg% (mrkva). Sadržaj ukupnih klorofila u uzorku svježeg krastavca iznosi 9, 31 mg/100g svježe tvari, dok vrijednosti klorofila a i klorofila b iznose 3, 04 mg/100g svježe tvari za klorofil a i 6, 27 mg/100g svježe tvari za klorofil b. Sadržaj ukupnih fenola nije determiniran u uzorku svježeg krastavca dok je najveća vrijednost (113, 95 mgGAE/100g svježe tvari) utvrđena u uzorku naranče. Vrijednost sadržaja flavonoida u analiziranim sirovinama nije determinirana u svježem krastavcu i mrkvi dok je ponovno najveću vrijednost (58, 88 mgGAE/100g svježe tvari) imala naranča. Vrijednosti sadržaja neflavonoida u analiziranim sirovinama voća i povrća nisu determinirane za krastavac i mrkvu dok je 55, 06 mgGAE/100g svježe tvari imala naranča. Najmanja vrijednost antioksidacijske aktivnosti analiziranih sirovina utvrđena je za uzorak svježeg krastavca (36, 00 μmolTE/kg), dok je najveća utvrđena za naranču (2134, 54 μmolTE/kg). Cilj ovoga rada bio je utvrditi nutritivne karakteristike sirovina u svježem stanju (jabuke, naranče, mrkve i krastavca), te nutritivnu kvalitetu soka proizvedenog od istih. Temeljem dobivenih rezultata utvrditi postoje li razlike u istraživanom kemijskom sastavu obzirom na način prerade sirovine u sok.

U ovome se radu raspravlja o nazivima za lubenicu (Citrullus lanatus), dinju (Cucumis melo) i krastavac (Cucumis sativus) u hrvatskim obalnim govorima te u govorima pojedinih talijanskih regija. Cilj je rada bio prikupiti i popisati varijante naziva za te tri biljke te ih zatim leksikološki i etimološki obraditi. Građa je sakupljena terenskim istraživanjem te popisivanjem primjera iz postojećih dijalektoloških rječnika i drugih pisanih izvora. Dobiveni oblici uspoređeni su s bliskim oblicima iz drugih europskih jezika, a u radu se raspravlja i o dosada ponuđenim etimologijama. Upravo se s aspekta etimologije, ali i etiologije razmatra isprepletenost nazivlja tih triju biljaka, geografska rasprostranjenost, a dotiče se i pitanje semantičkih lažnih parova u hrvatskim i talijanskim govorima.

U ovome se radu raspravlja o nazivima za lubenicu (Citrullus lanatus), dinju (Cucumis melo) i krastavac (Cucumis sativus) u hrvatskim obalnim govorima te u govorima pojedinih talijanskih regija. Cilj je rada bio prikupiti i popisati varijante naziva za te tri biljke te ih zatim leksikološki i etimološki obraditi. Građa je sakupljena terenskim istraživanjem te popisivanjem primjera iz postojećih dijalektoloških rječnika i drugih pisanih izvora. Dobiveni oblici uspoređeni su s bliskim oblicima iz drugih europskih jezika, a u radu se raspravlja i o dosada ponuđenim etimologijama. Upravo se s aspekta etimologije, ali i etiologije razmatra isprepletenost nazivlja tih triju biljaka, geografska rasprostranjenost, a dotiče se i pitanje semantičkih lažnih parova u hrvatskim i talijanskim govorima., The paper discusses the names for watermelon (Citrallus lanatus), muskmelon (Cucumis melo) and cucumber (Cucumis sativus) in Croatian dialects along the Adriatic coast as well as in various Italian regions. The aim of this study was to make an inventory of all the variants for the three plants and then provide their lexicological and etymological description. The database for the study was collected through fieldwork as well as through excerpting published dictionaries of dialects and other written sources. The data gathered in this way were compared with cognate forms in other European languages. The study also proposes some etymologies that have not been yet considered in the literature. The intricate relationship between the names for the three plants as well as their geographical distribution is discussed not only from the point of view of etymology, but also from the point of view of etiology. The issue of semantic false friends is also briefly considered.

Osmoprimiranje je tehnika kojom se djelomično ili u potpunosti sjeme hidrira s vodom, različitim osmotskim otopinama ili solima, što potiče metaboličku aktivnost, povećava vigor i pospješuje klijanje. U ovom istraživanju, sjeme krastavca (Cucumis sativus L.) iz tri proizvodne godine (2009./10., 2010./11. i 2011./12.) je nakon osmoprimiranja donorima sumporovodika (H2S) različitih kemijskih svojstava, sintetskim sporootpuštajućim donorom GYY4137 te brzootpuštajućim donorom NaHS, naklijavano pri 25 mM NaCl odnosno vodi. Osnovna hipoteza je da H2S utječe na klijavost i pokazatelje vigora klijanaca kod sjemena krastavca naklijavanog u prisustvu soli te da postoje značajne razlike između primijenjenih donora H2S; NaHS i GYY4137. U prosjeku, klijanci uzgojeni iz mlađeg sjemena (2010./11. i 2011./12.) su imali značajno veću energiju klijanja te manje mase hipokotila i korijena u odnosu na klijance dobivene iz starijeg sjemena, najvjerojatnije zbog veće početne mase sjemena. Najstarije sjeme krastavca iz proizvodne godine 2009./2010. je imalo najnižu standardnu klijavost kod obje varijante osmoprimiranja sjemena donorima H2S što ukazuje na podjednaki efekt H2S, bez obzira iz kojeg je donora generiran. U varijanti naklijavanja u prisustvu soli je također utvrđena pojačana akumulacija svježe tvari, što upućuje na stimulativni učinak niske razine solnog stresa na masu hipokotila. Pošto povećanje masa hipokotila i korijena nakon primjenjenih tretmana upućuje na interakciju H2S i blagog solnog stresa, daljnja istraživanja je potrebno usmjeriti u razjašnjenje njihove pojedinačne uloge u fazi klijanja sjemena krastavca., Osmopriming is a technique where the seed is partially or fully hydrated with water, different osmotic solutions or salts, which stimulates metabolic activity, increases vigor and promotes germination. In this study, cucumber seeds (Cucumis sativus L.) from three production years (2009/10, 2010/11 and 2011/12) has been germinated in the presence of 25 mM of NaCl or water, after osmopriming with hydrogen sulfide (H2S) donors having different chemical properties - synthetic slow releasing donor GYY4137 and fast releasing donor NaHS. The main hypothesis is that H2S influences on germination and seedlings vigor indicators of cucumber seed germinated in the presence of salt, and that there are significant differences in the effects of the applied H2S donors. In average, seedlings grown from younger seed (harvested in 2010/11 and 2011/12) had significantly higher germination energy and lower hypocotyls and roots weight as compared to seedlings obtained from older seed, most likely due a greater initial seed weight. The oldest cucumber seed, harvested in the season 2009/10, had the lowest standard germination rate for both variants of seed osmopriming with H2S donors, which points to the same effect of H2S regardless from which donor it has been generated. In a variant of germination in the presence of salt, the enhanced increment of fresh weight was also established, suggesting that low levels of salt stress may have stimulatory effect on the hypocotyl weight. Since an increase in hypocotyl and root weight after applied treatments suggests the interaction of H2S and mild salt stress, further research should be focused on clarifying their respective roles in germination stage of cucumber seed.

Contemporary agro-technology enables high and stabile yield of slicing cucumber throughout the whole year. This study deals with total costs of production, yield per surface unit and the main parameters of profitability of producing slicing cucumber in the greenhouses and in the open field in conventional and organic farming system. Growing cucumbers in the greenhouses and in accordance with the principles of organic farming are the main conditions for higher prices in the market. The highest total costs (820.00 EUR/are) but also the highest gain (225.00 EUR/are) was realized in producing slicing cucumber both in the greenhouse in the organic farming system. Financial losses were recorded when growing cucumbers in the open field despite lower costs, both in organic and conventional system of growing: 29.00 EUR/are, i.e. -15.00 EUR/are, respectively. The business rate of profitability and the coefficient of cost-effectiveness were higher in growing cucumber in greenhouses in both concepts of production. Savremenim agrotehničkim merama može se postići visok i stabilan prinos svežeg salatnog krastavca tokom cele godine. U radu su prikazani troškovi proizvodnje, prinos po jedinici površine i osnovni pokazatelji profitabilnosti proizvodnje salatnog krastavca u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju, u konvencionalnom i organskom sistemu zemljoradnje. Gajenje u zaštićenom prostoru i u skladu sa principima organske zemljoradnje, proizvođačima omogućava postizanje viših cena na tržištu. Najveći troškovi 820 EUR/a, ali i najveća dobit 225 EUR/are, ostvareni su pri proizvodnji salatnog krastavca u zaštićenom prostoru u organskom sistemu gajenja. Pri gajenju krastavca na otvorenom polju, uprkos nižim troškovima zabeležen je gubitak i u organskom i u konvencionalnom sistemu gajenja, -29 EUR/are odnosno -15 EUR/are respektivno. Vrednosti stope rentabilnosti poslovanja i koeficijenta ekonomičnosti bile su veće pri gajenju krastavca u zaštićenom prostoru kod oba koncepta biljne proizvodnje.

Istraživanje je provedeno tijekom veljače i ožujka 2012. godine, a odvijalo se na OPG Divljaković, Breznica Našička. Cilj istraživanja bio je pratiti uzgoj presadnica krastavaca salatara (Cucumis sativus), a sa ciljem utvrđivanja postoje li razlike u kvaliteti presadnica krastavaca uzgojene u dva različita volumena supstrata: PVC kontejneri sa 40 sjetvenih mjesta, volumena 50 ml i PVC loncima promjera 90 mm, volumena 70 ml. Kako gustoća sjetve i veličina volumena sadnog mjesta utječe na kvalitetu presadnica, te da li postoji prednost uzgoja u presadnicama u PVC kontejnerima u odnosu na PVC lončiće? Tijekom rada ispitivan je usporedni razvoj klicinog korjenčića na vlažnoj podlozi i u supstratu. Rezultati mjerenja pokazali su znatno brži razvoj klicinog korjenčića na vlažnoj podlozi u odnosu na supstrat. Na vlažnoj podlozi klice su se vidjele već nakon 1, 5 dana a u supstratu tek 3 dan poslije sjetve. Mjerenje dužine klicinog korjenčića 5.dana, na vlažnoj podlozi bila je 30 mm, dok je u supstratu bila svega 5mm. Znatno brži razvoj nije garancija za uzgoj zdrave presadnice na vlažnoj podlozi jer sjeme propada i nema dovoljno energije i hrane bez supstrata da izraste u biljku. Sjetva sjemena obavljena je 15. veljače 2012. godine u PVC kontejnere i PVC lončiće. Nicanje biljaka bilo je 22.veljače, poslije 7 dana. Praćenje sa mjerenjem pokazalo je kako u početnom vegetacijskom razvoju na mlade biljke nema utjecaj volumena sjetvenih mjesta. Prve razlike između mladih biljaka u PVC kontejnerima i PVC lončićima primijećene su poslije trećeg tjedna. Volumen sjetvenog mjesta utjecao je na različit rast mladih biljaka. U PVC kontejnerima, koji su manjeg volumena sjetvenog mjesta došlo je do izduživanja i nepravilnog razvoja. Osim manjeg volumena, sjetva u PVC kontejnere nije dala zadovoljavajuće rezultate jer ne daju optimalne uvjete za rast i razvoj, zbog velike vegetacijske mase, te je sjetva na ovaj način pregusta za uzgoj presadnica krastavaca. Presadnice uzgojene u PVC lončićima imale su pravilan i jednak vegetacijski prostor, što je omogućilo ujednačen porast biljaka i visoku ujednačenost presadnica. Sadnja uzgojenih presadnica bilja je 28. ožujka, van optimalnog roka sadnje.

U hidroponskom uzgoju plodovitog povrća se primjenjuje uzgoj iz presadnica. Sjetva sjemena se obavlja u čepove ili kockice kamene vune. Biljčice se u fazi razvijenih kotiledonskih i prvog pravog lista pikiraju u blokove kamene vune, brida 7, 5 ili 10 cm. Ovisno o veličini bloka i uzgajanoj kulturi, u blok se pikira jedna ili dvije biljčice. Tijekom proizvodnje, blokovi se razmiču kako bi se spriječilo zasjenjivanje i izduživanje biljaka u uvjetima slabog osvjetljenja. Za fertirigaciju se primjenjuje hranjiva otopina odgovarajućeg sastava, pH- i EC-vrijednosti. Hidroponska proizvodnja najčešće ima karakteristike rane proljetne proizvodnje, zbog čega se presadnice proizvode tijekom zimskog perioda u grijanim zaštićenim prostorima. Grijanje zaštićenog prostora se nastavlja i nakon sadnje, sve dok vanjske temperature ne postanu optimalne za rast i razvoj. Budući da se proizvodnja presadnica odvija u vrijeme kratkih dana sa malo sunčanih sati, poželjno je koristiti dopunsko osvjetljenje, kako bi se uz optimalne temperaturne uvjete postigli i optimalni svjetlosni uvjeti. Ako su temperatura zaštićenog prostora i količina svjetla u nesrazmjeru (visoka temperatura i nizak intenzitet svjetlosti) dolazi do nepoželjnog izduživanja presadnica. U modernim objektima je uz navedene vegetacijske čimbenike moguće regulirati i relativnu vlagu zraka te koncentraciju CO2. Samo se osiguravanjem optimalnih uvjeta za rast i razvoj mogu proizvesti kvalitetne presadnice. Ovisno o uzgajanoj kulturi, proizvodnja presadnica traje između 4 i 8 tjedana.

Rad je posvećen minijaturnom tanjiru od olova sa reljefnom predstavom ribe na dnu. Ova posuda, otkrivena na prostoru jugoistočne nekropole rimskog Singidunuma, kako oblikom, tako i dekoracijom imitira popularnu formu ovalnih tanjira koji su se razvili iz skupocenih servisa od srebra i bronze, a potom zaživeli i među oblicima luksuznijih keramičkih tipova. Osim na predstavu ribe, skrećemo pažnju i na neuobičajen i neočekivan prikaz povrća najverovatnije krastavaca (Cucumis sativus), koji se pojavljuju na reljefnom ukrasu ove posude, lokalnog rada iz perioda II-III v. A vessel with a very interesting relief representation on the bottom is housed in the Late Roman Collection of the National Museum in Belgrade (fig. 1; pl. I/1). The vessel, shaped as a miniature shallow plate, is cast in lead. It is of oval shape with two horizontal flat handles antithetically placed on the narrow sides of the vessel. The handles are decorated with two circular ornaments each, that represent simplified rosette or volute. On the horizontally everted rim is a stylized ornament of radially molded ribs or egg-shaped cyma. The most prominent relief decoration is on the vessel where a fish with clearly depicted details is represented in low relief. The fish body is elongated with prominent caudal fin and pointed head with one hypertrophic eye. The gills are depicted as two arched bands while scales are represented as circular impressions. Above and under the central representation of the fish are depicted three considerably less prominent relief shapes (two below and one above) initially also assumed to represent fishes. However, their surface is smooth, that is to say, eyes, gills and scales depicted on the main representation are completely lacking. For our entirely different interpretation of this composition particularly important are scarcely visible details, i.e. lines, which extend from the back side of these forms and which actually are representations of stems. The fish on the bottom of the lead vessel is thus placed not in its natural environment but surrounded by a gastronomic setting of vegetables. Judging by the shape of the vegetables, it seems most probably that they are cucumbers (Cucumis sativus) that were, according to the texts of Pliny, Apicius and other Roman writers very widely used in Roman cuisine, as also suggested by a 2nd-3rd century mosaic from Tunisia (pl. I/3). The oval plates of the same shape as the one from Singidunum occur generally among the luxurious toreutic and pottery vessels. When metal vessels are concerned, particularly frequent are plates of this shape made of silver and bronze (pl. I/2), which were parts of luxurious sets for serving food. Similar terra sigillata oval plates (Drag. 39) were encountered along the Danube in Serbia (Singidunum, Margum Viminacium and Diana) as well as Guberevac on the Kosmaj Mountain. Finds of vessels, but also the workshop molds in the territory of Roman Dacia and Lower Moesia, confirm the existence of local centres that produced these characteristic forms. The glazed pottery plates of oval shape are characteristic of the 2nd century and in the territory of Dacia particularly frequent are specimens with a representation of fish on the bottom. Judging by the shape imitating oval plates of metal and pottery it seems that this lead vessel from Singidunum should most probably be dated in the period from the middle of the 2nd to the end of the 3rd century. The original location and context of this lead vessel with relief decoration is, however insufficiently known, although there is some indirect evidence. When this object was acquired for the museum it was noted that it had been discovered in Belgrade in the vicinity of the one time Batal-Mosque, which was located at the site of the south-eastern Roman necropolis along the Singidunum-Viminacium road. Against this background it is almost certain that this object originated from a Roman burial, most probably disturbed in the course of later building activities at this site. According to the vaguely identified place of discovery that coincides with the area of the south-eastern necropolis of Singidunum it is almost certain that this object was a grave good. It is uncertain, however, whether this plate from Singidunum was used as a substitutional votive offering or as part of a dining set. Certainly, the small dimensions of the vessel could hardly suggest its use as a real dining plate but its use in real life could however, be justified if we take it as a child's toy. Still waiting for more concrete analogies for this kind of find we are leaving unanswered the question whether it was a votive offering with representation of religious character or perhaps a much-loved toy placed as a grave good in a child's burial. The simple manufacture and resemblance to the pottery vessels of identical shape (Drag. 39), manufactured in the local provincial workshops suggest that the miniature plate was most probably made in one of the Singidunum or Viminacium foundries that, at the end of 2nd and in the 3rd century, produced various lead objects (sarcophagi, mirrors, icons).

Proces biogeneze plastida obuhvaća kompleksne metaboličke i strukturne promjene koje su prostorno i vremenski precizno regulirane. U okviru rada, analizirani su mehanizmi morfogeneze plastidnih substruktura tijekom razvoja cvjetova i plodova krastavca (Cucumis sativus L. kultivar pariški kornišon). Na modelu latica cvjetova krastavca istražen je proces biogeneze kromoplasta te, posebice, postanak, struktura i organizacija specifičnih kromoplastnih fibrilarnih struktura. Na ultrastrukturnoj razini je analizirana uloga plastoglobula u inicijalnim stadijima morfogeneze fibrilarnih struktura te karakteristike formiranja i dezintegracije snopova fibrila. Utvrđena je dinamika nakupljanja plastidnih pigmenata te specifičnosti apsorpcijskih spektara pigmenata tijekom razvoja cvijeta. Praćenjem ultrastrukturnih promjena i analizom nakupljanja plastidnih pigmenata, istražena je uloga biljnih hormona, giberelina GA3 i citokinina 6-benziladenina, te tame u regulaciji biogeneze kromoplasta u laticama. Eksperimenti su vršeni u kulturi pupova in vitro na nekoliko razvojnih stadija cvijeta, a učinci tretmana ispitani su na morfološkoj i fiziološkoj razini. Na modelu perikarpa plodova krastavca istražen je proces reverzibilne pretvorbe kloroplasta. Praćenjem sukcesivnog slijeda ultrastrukturnih promjena tijekom sazrijevanja i ponovnog ozelenjavanja plodova utvrđeni su mehanizmi degradacije te ponovne izgradnje tilakoidnog sustava. Morfološka istraživanja su pokazala da se proces rediferencijacije tilakoidnog sustava može odvijati na nekoliko različitih načina. Analizom aktivnosti fotosustava I na novoizgrađenim tilakoidnim membranama dokazan je potencijal ponovnog uspostavljanja fotosintetske aktivnosti u ozelenjelim plodovima.

S obzirom da je za uspješnu proizvodnju krastavca u plastenicima potrebna visoka relativna vlažnost zraka, to je i dobar preduvjet za napad Sclerotinia sclerotiorum (Lib.) de Bary. Ovaj parazit je vrlo često prisutan na krastavcima u plastenicima u Strumičkoj regiji. Najčešće se napad ovog parazita na krastavcu u plastenicima manifestira na plodovima. Vršenjem ispitivanja patogenosti 4 različita izolata prema krastavcu, patlidžanu, rajčici i paprici, utvrdili smo da je patogenost bila najizraženija na krastavcu a najmanja na patlidžanu. Ispitivanjem djelotvornosti kemijskih mjera zaštite u dvogodišnjem razdoblju s po 3 tretiranja utvrdili smo da su najbolje rezultate pokazali fungicidi Benlate s djelotvornošću u 2000. god. 91,42% i Enovit M u 2001. godini s djelotvornošću 86,04%. Dobar uspjeh u eliminaciji napada ovog parazita postignut je primjenom solarizacije tla, agrotehničkim i fitohigijenskim mjerama., The distribution of the fungi S.sclerotiorum on cucumber in the plastic hauses in the Strumica area in the Republic of Macedonia,has been researched for a period of five years (1997-2001). Examined the sensibility on the plants :tomato,cucumber,eggplant and pepper,to S.sclerotiorum,we established that more sensible were cucumber and more resistant eggplant. Researching the mesaurment for protection aganist this fungi we athoweleged that the preventive fitohigienic and soil solarization ones are effective. The examination is done in 2000 and 2001 year in s. Bosilovo, Strumica region in plastic hausis with aim to control S.sclerotiorum. The most eficacions fungicide applied in this research were Benlate efficacy protection with S.sclerotiorum is 91,42% in 2000 and fungicide Enovit M efficacy 86,04% in 2001.

Pseudoperonospora cubensis (Berk and Curt) Rost. causing downy mildew in cucumber represents the major economic pathogen of cucumber. Severe infestations may imperil the entire cucumber production. The efficiency of some novel fungicides (dimethomoiph, azoxystrobin) in the control of P. cubensis was tested throughout 1997-1998. Metalaxyl was used as a standard. The experiment was conducted at the PIK 'Zemun' sites using standard methods for testing the biological efficacy of fungicides (OEPP, 1990). The trials were carried out on salad and pickling cu­cumbers (cv. Regal). The sprayer Falson was used and 500 l/ha of fungicides were applied. During 1997 five treatments were employed. Four treatments at 7-day intervals were employed during 1998. Based on the results obtained the conclusion which tends to emerge is the high efficiency of the fungicides dimethomorph (90.3-97.1%), azoxystrobin (95.6-97.0%) followed by metalaxyl (40.2-84.0%) in the control of P. cubensis. . Psudoperonospora cubensis (Berk i Curt) Rost. prouzrokovao plamenjače krastavca pripada grupi ekonomski najznačajnijih patogena krastavca. U slučajevima jače pojave ovog oboljenja celokupna proizvodnja krastavca može biti ugrožena. Tokom 1997-1998. godine ispitivana je efikasnost novijih fungicida (dimetomorf, azoksislrobin) u suzbijanju P. cubensis. Kao standard korišćenje metalaksil. Ogled je postavljen na proizvodnim površinama PIK 'Zemun ', po standardnoj metodi za ispitivanje biološke efikasnosti fungicida (OEPP, 1990). Eksperimenti su izvedeni na salatnom krastavcu (sorte Sunčani potok) i kornišonu (sorte Regal). Primena fungicida je izvedena pomoću prskalice tipa Falcon, sa lepezastim mlazom uz utrošak 500 l/ha tečnosti. Tokom 1997. godine izvedeno je pet, a u 1998. godini četiri tretiranja u intervalu 7-10 dana. Dobijeni rezultati ukazuju da su ispitivani fungicidi ispoljili visoku efikasnost u suzbijanju P. cubensis, dimetomorf (90,3-97,1%), azoksistrobin (95,6-97,0%) a metalaksil slabiju (40,2-84,0%).

Uzgoj krastavaca za preradu u Hrvatskoj predstavlja važan dio povrtlarske proizvodnje s obzirom na povoljne uvjete za njihovu proizvodnju. Njihova visoka dohodovnost na malim površinama razlog su širenja proizvodnje na obiteljska gospodarstva i to za poznatog domaćeg kupca, a poslijednjih godina i za inozemne naručitelje. U 1996. godini proizvodnja krastavaca za preradu u Hrvatskoj je bila organizirana na oko 4300 obiteljskih gospodarstava ili na oko 400 ha, te je s te površine ukupno proizvedeno oko 7800 t krastavaca. Preko 80% ukupno proizvedenih krastavaca većim dijelom je prerađeno u domaćim tvornicama i izvezeno.