Search

Cilj ovog rada bio je utvrditi sastav α-linolenske (α-ALA), eikozapentaenske (EPA) i dokozaheksaenske (DHA) masne kiseline u jajima i promjene njihovih masenih udjela nakon dodavanja lana u ishranu kokoši nesilica. Rezultati istraživanja pokazali su kako obogaćena jaja sadrže eikozatriensku i eikozapentaensku kiselinu, kao i da je došlo do povećanja n-3 i smanjenja n-6 polinezasićenih masnih kiselina (PUFA). Udio masti određen pomoću Smedesove metode u kontrolnim jajima iznosio je 31,33 %, a u obogaćenim 29,22 %. Temeljem metode plinske kromatografije konačni rezultati pokazali su kako je od 18 prisutnih masnih kiselina u kontrolnim i obogaćenim jajima, statistički značajna razlika (P

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi pojavnost oštećenja prsne kosti kod kokoši nesilica držanih u obogaćenim kavezima, štalskom višeetažnom sustavu te slobodnom sustavu držanja. Istraživanje je provedeno od strane 4 palpatora kojima je slučajnim odabirom nesilica iz svakog od tri sustava držanja bilo dodijeljeno 16 istih kokoši nesilica, ukupno 48 kokoši po svakom palpatoru. Pojavnost lomova prsne kosti bila je u volijerama 81,25 %, kod slobodnog sustava 57,75 %, a kod obogaćenih kaveza 17,19 %. Devijacije prsnih kosti su bile najizraženije kod držanja u obogaćenim kavezima (78,13 %), zatim kod držanja u volijerama (65,63 %) te kod slobodnog sustava držanja (57,81 %). Rezultati pokazuju da su u prosjeku mjesta loma kod obogaćenih kaveza i slobodnog sustava pozicionirana u zadnjoj trećini prsne kosti, dok su kod štalskog višeetažnog sustava lomovi u prosjeku bili locirani u središnjem dijelu prsne kosti. Devijacije su kod sva tri sustava držanja kokoši nesilica bile prisutne na prijelazu iz prednje u srednju trećinu prsne kosti. Dobiveni rezultati u provedenom istraživanju potvrđuju dosadašnje spoznaje o smanjenoj dobrobiti kokoši nesilica u obogaćenim kavezima glede devijacije i lomova prsne kosti u alternativnim sustavima držanja. Potrebno je provesti daljnja istraživanja koja bi uključila i utjecaj ovih oštećenja na proizvodnost kokoši nesilica., The aim of this study was to determine the incidence of keel bone damage in laying hens kept in enriched cages, in aviaries, and in a free-range system. The study was conducted by 4 palpators who were randomly assigned 16 laying hens from each of three housing systems, i.e., a total of 48 hens per palpator. The incidence of keel bone fractures was 81.25 % in aviaries, 57.75 % in the free-range system, and 17.19 % in enriched cages. Deviations of the sternum were most pronounced in enriched cages (78.13 %), then in aviaries (65.63 %), and in the free-range system (57.81 %). The results indicate that on average the fracture sites in the enriched cages and free system were located in the posterior third of the sternum, while in the aviaries, the fractures were located on average in the central part of the sternum. Deviations in all three laying hen housing systems were present at the transition from the anterior to the middle third of the sternum. The results obtained in the study confirm the current knowledge about the reduced welfare of laying hens in alternative housing systems regarding deviation and keel bone fractures. Further research is needed to include the impact of these damages productivity of laying hens., Ziel dieser Studie war es, die Häufigkeit von Brustbeinschäden bei Legehennen zu bestimmen, die in ausgestalteten Käfigen, in Volieren und in einem Freilandhaltungssystem gehalten werden. Die Studie wurde von 4 Palpatoren durchgeführt, denen nach dem Zufallsprinzip 16 Legehennen aus jedem der drei Haltungssysteme zugeteilt wurden, d. h. insgesamt 48 Hennen pro Palpator. Die Häufigkeit von Brustbeinfrakturen betrug 81,25 % in Volieren, 57,75 % in der Freilandhaltung und 17,19 % in ausgestalteten Käfigen. Abweichungen des Brustbeins waren in ausgestalteten Käfigen am stärksten ausgeprägt (78,13 %), danach in Volieren (65,63 %) und in der Freilandhaltung (57,81 %). Die Ergebnisse zeigen, dass sich die Bruchstellen in den ausgestalteten Käfigen und in der Freilandhaltung im Durchschnitt im hinteren Drittel des Brustbeins befanden, während die Brüche in den Volieren im Durchschnitt im mittleren Teil des Brustbeins lagen. Abweichungen in allen drei Haltungssystemen für Legehennen traten am Übergang vom vorderen zum mittleren Drittel des Brustbeins auf. Die in der Studie erzielten Ergebnisse bestätigen das derzeitige Wissen über das geringere Wohlergehen von Legehennen in alternativen Haltungssystemen in Bezug auf Abweichungen und Brustbeinfrakturen. Weitere Forschungen sind erforderlich, um die Auswirkungen dieser Schäden auf die Produktivität von Legehennen zu untersuchen., El objetivo de esta investigación fue determinar la incidencia del daño en los huesos del esternón en gallinas ponedoras mantenidas en las jaulas enriquecidas, en un sistema de aviario multinivel y un sistema de alojamiento libre. La investigación fue realizada por 4 palpadores a los que se les asignaron aleatoriamente 16 gallinas ponedoras de cada uno de los tres sistemas de alojamiento, un total de 48 gallinas por cada palpador. La incidencia de fracturas de huesos del esternón fue 81,25 % en aviarios, 57,75 % en el sistema libre y 17,19 % en jaulas enriquecidas. Las desviaciones de los huesos pectorales fueron más pronunciadas en jaulas enriquecidas (78,13 %), luego en los aviarios (65,63 %) y en un sistema libre (57,81 %). Los resultados indican que en promedio los sitios de fractura en las jaulas enriquecidas y el sistema libre se ubicaron en el tercio posterior del esternón, mientras que en los aviarios, las fracturas se ubicaron en promedio en la parte central del esternón. Las desviaciones en los tres sistemas de mantenimiento de gallinas ponedoras estaban presentes en la transición del tercio anterior al tercio medio del esternón. Los resultados obtenidos en la investigación realizada confirman el conocimiento previo sobre la reducción del bienestar de las gallinas ponedoras en jaulas enriquecidas con respecto a la desviación y fracturas del esternón en sistemas alternativos de alojamiento. Es necesario realizar más investigaciones que incluyan el impacto de estos daños en la productividad de las gallinas ponedoras., Questo studio aveva come scopo quello di determinare l’incidenza del danno alla carena dello sterno nelle galline ovaiole allevate in gabbie arricchite, negli impianti a voliera multipiano e in impianti all’aperto. Lo studio è stato condotto da 4 palpatori ai quali, con il metodo della selezione casuale, sono state assegnate 16 galline ovaiole provenienti da ciascuno dei tre sistemi di allevamento, per un totale di 48 galline per palpatore. L’incidenza delle fratture della carena dello sterno è stata dell’81,25% nelle voliere, del 57,75% tra le galline ruspanti e del 17,19% nelle gabbie arricchite. Le deviazioni dello sterno sono risultate più frequenti tra le galline tenute nelle gabbie arricchite (78,13%), seguite da quelle tenute in voliera (65,63%) e dalle galline ruspanti (57,81%). I risultati mostrano che, in media, le fratture della carena nelle galline tenute nelle gabbie arricchite e all’aperto si concentrano nel terzo posteriore dello sterno, mentre nel sistema a voliera multipiano le fratture si localizzano, in media, nella parte centrale dello sterno. Sono state rilevate deviazioni nel passaggio dal terzo anteriore al terzo medio dello sterno in tutti e tre i sistemi di stabulazione delle galline ovaiole. I risultati ottenuti nella ricerca condotta confermano i precedenti risultati sulla riduzione del benessere delle galline ovaiole in gabbie arricchite per quanto riguarda deviazioni e fratture alla carena dello sterno in sistemi di stabulazione alternativi. Sono necessarie ulteriori ricerche per comprendere l’impatto di questi danni sulla produttività delle galline ovaiole.

Nesilice konzumnih jaja genetski su iznimno opterećene kako bi se postigla veća proizvodnja uz produženje proizvodnog procesa, što neizostavno stvara uvjete koji omogućavaju narušavanje zdravlja i pojavu niza bolesti. Navedeni predisponirajući čimbenici su jedan od uvjeta pojave i selekcije sve patogenijih i rezistentnijih uzročnika kolibaciloze u nesilica, bilo sekundarno, ali sve češće i kao primarna, samostalna bolest. Upravo je praćenje na nizu farmi pokazalo pojačanu pojavnost kolibaciloze u pojedinim jatima i čitavim farmama. Sojevi bakterije Escherichia coli su zbog učestale terapije i kontinuirane izolirane selekcije vrlo često rezistentni na niz antimikrobnih pripravaka, pri čemu je ciljana terapija često neuspješna te potiče daljnji razvoj antimikrobne rezistencije. Posljedični gubici zbog neškodljivog uklanjanja jaja tijekom terapije i karence su enormni, naročito u razdoblju najintenzivnije proizvodnje. Jednim od uspješnih alata u borbi protiv kolibaciloze pokazala se primjena autogenih cjepiva temeljenih na primjeni lokalno izdvojenih sojeva s ciljem jačanja specifične sistemske imunosti. U ovom istraživanju je u tri jata primijenjeno autogeno cjepivo pripremljeno od sojeva izoliranih iz uginuća u navedenim jatima. Nakon primjene cjepiva oko 31. tjedna proizvodnje, praćeni su proizvodni parametri te uspoređeni s relevantnim podacima necijepljenih jata podrijetlom iz istog objekta. Dobiveni rezultati pokazuju značajan ili veći pad smrtnosti nakon cijepljenja bez primjene antimikrobne terapije u usporedbi s prethodnim necijepljenim jatima. Ukupna proizvodnja jaja je u cijepljenim jatima veća, što uz smanjenje troškova potrebnih za antimikrobnu terapiju dodatno povećava isplativost proizvodnje. Također, iznimno važna korist je i smanjenje prijenosa sojeva sa zoonotskim potencijalom na čovjeka putem konzumnih jaja. Temeljem navedenog, a usprkos tehnološki zahtjevnom zahvatu, kao i izazivanju stresa kod nesilica tijekom proizvodnje, primjena autogenog cjepiva pokazala se opravdanom kroz uspješan završetak proizvodnog procesa bez antimikrobne terapije, uz značajno manje uginuće i poboljšanje proizvodnje jaja više kvalitete kao glavnog cilja ovog proizvodnog procesa.

Newcastleska bolest je jedna od najznačajnijih bolesti u peradarskoj industriji. Provođenjem specifične imunoprofilakse peradi pokušava se potaknuti dovoljna količina protutijela za virus newcastleske bolesti i time adekvatna zaštita koja sprječava izbijanje epizootija. Zbog različitih načina primjene cjepiva i različitog učinka cjepiva na imunosni odgovor važno je pratiti titar specifičnih protutijela u cijepljene peradi kako bi se dobio što bolji uvid u zaštićenost cijepljenih jata. Svrha ovog diplomskog rada je analiza rezultata ELISA titra specifičnih protutijela na virus newcastleske bolesti u nekoliko jata longitudinalno na dvije farme kokoši nesilica kako bi dobili prikaz dinamike titra. Imunoprofilaksa newcastleske bolesti kokoši nesilica na praćenim farmama sastoji se od višekratne primjene živog atenuiranog cjepiva, prvo primijenjenog postupkom raspršivanja pilićima u valionici, a potom u dva navrata putem pitke vode, najčešće koristeći soj La Sota. Nakon toga, a neposredno prije preseljenja u proizvodne objekte, koristi se viševaljano inaktivirano cjepivo koje se primjenjuje i.m. ili s.c. Za dokaz titra specifičnih protutijela na virus newcastleske bolesti korišten je komercijalni ND ELISA kit (Biochek, Nizozemska) prema uputama proizvođača. U našem istraživanju 36% (7) od ukupno pretraženih jata (19) ima zadovoljavajući titar protutijela sukladno preporukama proizvođača dijagnostičkog kita odnosno 41 % na farmi 1 i 27% na farmi 2. Od sveukupno 168 kokoši 65 ima adekvatan zaštitni titar prema navedenim preporukama, odnosno 38% . Također 26% jata (5 od 19) ima adekvatan %CV, a 31% (6 od 19) ima adekvatan VI indeks. Veću varijabilnost i niže titreve treba očekivati kod jata dobi ispod 20 tjedana, no u starijoj dobi uočava se niža razina titreva i veća varijabilnost, koja je moguće posljedica neadekvatno provedenog programa imunoprofilakse kao i malog broja uzorka po jatu. Sukladno navedenom potrebno je provesti kontrolu primjene cjepiva na farmama, kao i postupke uzimanja i čuvanja uzoraka, te uzeti potreban broj uzoraka.

The aim of this study was to investigate beak surface temperature changes to stress induced by fear resulting from tonic immobility using infrared thermography in laying hens. It was also examined whether beak temperatures differed among brown and white lines. The study was based on 89 hens from both lines: 45 White Leghorn birds and 44 Hy-Line brown birds. Beak temperature was measured with infrared thermography immediately before and after tonic immobility testing. The average temperature was obtained from the upper and lower beak area measurements. The beak temperature before tonic immobility had significantly higher temperature than after tonic immobility testing. Birds with shorter tonic immobility had lower temperature of beak than birds with longer tonic immobility. An interaction effect of stimulus (before and after tonic immobility) and tonic immobility time was significant. The upper and lower beak temperatures significantly (P, Cilj ovog rada bio je istražiti promjene temperature površine kljuna u kokoši nesilica uzrokovane stresom zbog straha pri testu tonične imobilnosti. Mjerenja su obavljena infracrvenom termografi-jom. Istraženo je i razlikuje li se temperatura kljuna u smeđe i bijele linije. Uključeno je 89 kokoši obiju linija: 45 jedinki pasmine White Leghorn i 44 smeđe jedinke pasmine Hy-Line. Temperatura kljuna mjerena je infracrvenom termografijom neposredno prije te poslije testa tonične imobilnosti. Prosječna temperatura dobivena je mjerenjem gornjeg i donjeg dijela kljuna. Temperatura kljuna prije testa tonične imobilnosti bila je znakovito viša nego poslije testa tonične imobilnosti. Jedinke s kraćom toničnom imobilnošću imale su nižu temperaturu kljuna od ptica u kojih je tonična imo-bilnost dulje trajala. Interakcija podražajnog učinka (prije i poslije tonične imobilnosti) i vrijeme tonične imobilnosti bili su znakoviti. Temperatura gornjeg i donjeg dijela kljuna znakovito je snižena (P < 0,001) kao odgovor na test tonične imobilnosti u jedinki u kojih je test kraće trajao. Smeđe jedinke imale su višu temperaturu donjeg dijela kljuna u usporedbi s jedinkama bijele linije. Na temelju ovih rezultata, u kokoši u kojih je učinjen test tonične imobilnosti došlo je do promjene temperature površine kljuna koja je izmjerena termografijom. Infracrvena termografija mogla bi se stoga upotrijebiti kao neinvazivna metoda procjene temperaturnih promjena koje prate odgovor na stres. Navedeno bi moglo unaprijediti mogućnost procjene kokoši koje su izložene potencijalno stresnim uvjetima.

The study investigated the effect of graded doses of aqueous extract of Talinum triangulare on the haematology and serum biochemistry of laying hens. Two hundred and ten pullets, procured at 18 weeks of age, were used for the study. They were randomly assigned to seven study groups (LAT1, LAT2, LAT3, LBT1, LBT2, LBT3, and LC). Each study group was replicated thrice and each replicate housed ten pullets. Extracts obtained from a dried pulverized form of T. triangulare were given at 62.5, 250, and 1000 mg/L doses in their drinking water for treatment groups LAT1, LAT2 and LAT3, respectively, while extracts obtained from freshly harvested Talinum triangulare were administered at 62.5, 250, and 1000 mg/L doses to groups LBT1, LBT2, and LBT3, also in their drinking water. Pullets in the LC group served as the untreated control and received no extract. Haematology and serum biochemistry were determined at two-month intervals within the 8 month period of administration of the extracts, following standard procedures. The results showed that there were no significant (P>0.05) variations amongst all the study groups in their packed cell volume, red blood cell counts, haemoglobin concentration, total leukocyte counts, serum alanine aminotransferase and aspartate aminotransterase activities, and total proteins. The serum high density lipoprotein concentration was higher and serum low density lipoprotein concentration was lower significantly (P, Istražen je učinak stupnjevanih doza vodenog ekstrakta iz Talinum triangulare na hematološke i biokemijske pokazatelje u seruma kokoši nesilica. Za potrebe eksperimenta korišteno je 210 pilenki koje su nabavljene u dobi od 18 tjedana. Pilenke su nasumično podijeljene u 7 skupina (LAT1, LAT2, LAT3, LBT1, LBT2, LBT3 i LC). Svaka je skupina replicirana tri puta, a svaki je replikat uključivao smještaj 10 pilenki. Ekstrakt dobiven iz suhog praška T. triangulare davan je skupinama LAT1, LAT2 i LAT3 u vodi za piće, u dozama od 62,5, 250 i 1000 mg/L. Ekstrakti dobiveni iz svježe ubrane biljke Talinum triangulare davani su skupinama LBT1, LBT2 i LBT3, u dozama od 62,5, 250 i 1000 mg/L, također u pitkoj vodi. Pilenke u skupini LC služile su kao kontrola koja nije konzumirala nikakav ekstrakt. Biokemijski i hematološki pokazatelji u serumu određivani su standardnim postupcima, u dvomjesečnim intervalima, tijekom 8 mjeseci davanja ekstrakata. Rezultati su pokazali da među istraživanim skupinama nema signifikantnih razlika (P>0,05) u hematokritu, broju eritrocita, koncentraciji hemoglobina, ukupnim broju leukocita, aktivnostima serumske alanin-aminotransferaze i aspartat-aminotransteraze te u ukupnim proteinima. Tijekom eksperimenta, posebice u 4. i 8. mjesecu, u skupini LAT3 u odnosu na ostale skupine koncentracija lipoproteina visoke gustoće u serumu bila je viša, a koncentracija lipoproteina niske gustoće u serumu niža (P

Gallibacterium anatis jedan je od najčešćih uzročnika infekcije gornjih dišnih puteva i donjega reproduktivnog sustava kokoši. Premda je dio fiziološke mikroflore, u nepovoljnim uvjetima može uzrokovati infekciju te posljedično smanjenje proizvodnje i porast mortaliteta. Klinička slika i patomorfološke promjene vrlo su nespecifične, što otežava postavljanje etiološke dijagnoze. Najčešće uzrokuje probleme na farmama kokoši nesilica, iako je dokazan i na roditeljskim farmama te farmama tovnih pilića. Infekcija bakterijom G. anatis potencijalna je opasnost za peradarsku industriju zbog velikih ekonomskih gubitaka koje može uzrokovati u kratkom razdoblju. S obzirom na to da se radi o oportunističkom patogenu, za kontrolu bolesti najvažnija je primjena biosigurnosnih mjera te načela svi unutra – svi van. Zbog vrlo brzog razvoja rezistencije na antimikrobne pripravke, u slučaju infekcije preporučuje se primjena cjepiva te prilagodba programa imunoprofilakse svakoj pojedinoj farmi., Gallibacterium anatis is one of the most common causative agents of upper respiratory and lower reproductive tract infections. Although it is a part of the physiological microflora, it can cause an infection in unfavorable conditions that leads to a decrease in production and an increase in mortality rates. The clinical symptoms and pathomorphological changes are not specific, which complicates diagnosis. It is most often found on layer farms, although it has been detected on breeder and broiler farms as well. Infection with G. anatis represents a potential threat for production because of its economic impact on the poultry industry. It can cause major losses in a short period of time. Since it is an opportunistic pathogen, the most useful methods for controlling the disease are implementation of biosafety measures and “all in-all out” principle. Due to the very rapid development of multidrug resistance, vaccine application and individual adjustment of the immunoprophylaxis program to the farm is essential in order to prevent disease outbreaks.

Cilj ovog rada bio je utvrditi utjecaj dodatka 0,5 i 1 % mikroalgi (Schyzochytrium limacinum) u hranu kokoši nesilica na senzorna svojstva jaja. U istraživanju je korišteno 36 TETRA-SL brown nesilica u dobi od 35 do 43 tjedna koje su bile podijeljene slučajnim odabirom u tri hranidbena tretmana. Svaki tretman proveden je na četiri kokoši u tri ponavljanja držanih pojedinačno u kavezima na podu od žičane mreže. Tijekom pokusa kokoši kontrolnog tretmana (A) hranjene su komercijalnom smjesom, dok su kokoši u pokusnim tretmanima hranjene istom smjesom uz dodatak 0,5 (tretman B) i 1 % mikroalgi (tretman C). Senzorna analiza provedena je nakon 8 tjedana hranidbe kokoši primjenom triangl i hedonističkog testa na žumanjcima kuhanih jaja. Senzorni analitičari (n=19) bili su prethodno educirani te upućeni izvedbu triangl testa i hedonističkog testa. Dobiveni podaci triangl testa obrađeni su izračunom statističke značajnosti bazirane na broju točnih odgovora u odnosu na ukupan broj odgovora, dok su podaci hedonističkih testova obrađeni pomoću analize varijance s LSD testom za usporedbu tretmana. Uočljivu razliku između tretmana A i C iskazalo je 12 od 19 ocjenjivača (63,2 %) što predstavlja i statistički značajnu razliku (P0,05). Izraženost boje žutanjka tretmana A iznosila je 3,05, tretmana B 3,63, a tretmana C 3,74, pri čemu je utvrđena statistički značajna razlika između tretmana A i C (P0.05). The yolk color expression of treatment A was 3.05, of treatment B 3.63 and of treatment C 3.74, with a statistically significant difference between treatment A and C (P

Napuštanjem držanja kokoši nesilica u klasičnim kavezima te prijelazom na nove alternativne sustava držanja i obogaćene kaveze očekivalo se da će doći do znatnog poboljšanja dobrobiti nesilica. Omogućen im je veći prostor za boravak i kretanje unutar kaveza i samog objekta te im je u slobodnom sustavu osiguran izlaz u ispuste. No, ipak pojavilo se i nekoliko problema za koje još nema rješenja i tek se na njima započelo raditi. Jedan od tih problema je i oštećenje prsne kosti koje se javlja kod kokoši nesilica, a može biti iskazano devijacijom prsne kosti što je blaži oblik i lomovima prsne kosti koje je teži oblik i prouzrokuje životinji veliku bol i patnju. Cilj ovog rada bio je prikazati dosadašnje spoznaje vezane uz pojavnost ovih poteškoća u držanju kokoši nesilica u alternativnim uzgojima i obogaćenim kavezima. Iz dosadašnjih je spoznaja vidljivo da su oštećenja prsnih kosti najviše izražena kod nesilica koje su držane u volijerama i podnom uzgoju, dok je znatno manje oštećenja zabilježeno u obogaćenim kavezima. Neka od mogućih rješenja ovog problema usmjerena su prema promjenama u opremi za držanje nesilica, genetici odnosno stvaranju novih robusnijih hibrida te hranidbi s ciljem ojačavanja koštanog sustava.

Kukuruz je najzastupljenije krmivo u hranidbi peradi zbog čega razlike između hibrida mogu utjecati na proizvodne rezultate životinja. Cilj ovog istraživanja je bio istražiti razlike u sadržaju amiloze i zeina različitih hibrida kukuruza te kako te razlike utječu na proizvodna svojstva kokoši nesilica. Ukupno 90 Tetra nesilica je po tri bilo raspoređeno u kaveze koji su zatim prema kompletno nasumičnom planu dodijeljeni hranidbenim tretmanima. Hranidbeni tretmani su se razlikovali jedino u hibridu kukuruza (Bc 572, Kekec, Mejaš, Pajdaš i Riđan i jedan kontrolni). Tijekom proizvodnog pokusa koji je trajao 12 tjedana, pratila se nesivost, prosječni dnevni unos hrane, prosječna masa jaja, dnevna i tjedna jajna masa i konverzija, a na početku, sredini i kraju pokusa nesilice su vagane. Kemijske analize zrna su pokazale značajne razlike u sadržaju amiloze i zeina u ispitivanim hibridima kukuruza (P

Cilj ovog rada bio je utvrditi utjecaj dodatka 0, 5 i 1 % algi (Schyzochytrium limacinum) u hranu kokoši nesilica na senzorna svojstva jaja. U istraživanju je korišteno 36 TETRA-SL brown nesilica u dobi od 35 do 43 tjedna koje su bile podijeljene slučajnim odabirom u tri hranidbena tretmana. Svaki tretman proveden je na 12 kokoši, držanih pojedinačno u kavezima na podu od žičane mreže. Tijekom pokusa kokoši kontrolnog tretmana (A) hranjene su komercijalnom smjesom, dok su kokoši u pokusnim tretmanima hranjene istom smjesom uz dodatak 0, 5 (tretman B) i 1% algi (tretman C). Senzorna analiza provedena je nakon 8 tjedana hranidbe kokoši primjenom triangl i hedonističkog testa na žutanjcima kuhanih jaja. Senzorni analitičari (n=19) bili su prethodno educirani te upućeni da u triangl testu između tri uzorka izaberu onaj za kojeg smatraju da je različit te da izraze u čemu percipiraju razlike. U hedonističkom testu ocjenjena su tri svojstva, ukupna dopadljivost na skali od 1 do 9 te izraženost boje i prihvatljivost mirisa na skali od 1 do 5. Dobiveni podaci triangl testa obrađeni su izračunom statističke značajnosti bazirane na broju točnih odgovora u odnosu na ukupan broj odgovora, dok su podaci hedonističkih testova obrađeni pomoću analize varijance s LSD testom za usporedbu tretmana. Uočljivu razliku između tretmana A i C iskazalo je 12 od 19 ocjenjivača (63, 2 %) što predstavlja i statistički značajnu razliku (P0, 05). Izraženost boje žutanjka tretmana A iznosila je 3, 05, tretmana B 3, 63, a tretmana C 3, 74, pri čemu je utvrđena statistički značajna razlika između tretmana A i C (P

Kalcij je esencijalan mineral koji je neophodan za normalno funkcioniranje životinjskog organizma, te ga je potrebno svakodnevno unositi hranom. Kod kokoši nesilica kalcij ima posebno važnu ulogu, ponajviše zbog njegove ugradnje u ljusku jajeta, te ga je važno dodavati u hrani kako bi se zadovoljile potrebe za kalcijem. Ljuska jajeta zbog velikog udjela kalcija može se upotrebljavati kao izvor kalcija kako kod kokoši nesilica, tako i kod drugih životinjskih vrsta. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi utjecaj ljuske jajeta kao izvora kalcija u hrani na koncentraciju kalcija u krvi kokoši nesilica. Istraživanje je provedeno na 75 kokoši nesilica ISA Hisex Brown, starosti 22 tjedna. Kokoši su podijeljene u pet grupa s obzirom na omjer ljuske jajeta i vapnenca u krmnoj smjesi: 100% vapnenca, 100% grubo mljevene ljuske jajeta, 100% fino mljevene ljuske jajeta, fino mljevena ljuska jajeta i vapnenac u omjeru 50:50%, grubo mljevena ljuska jajeta i vapnenac u omjeru 50:50%. Uzorci krvi za analizu uzeti su punkcijom krilne vene 15. i 30. dana pokusa, a analizom je određena koncentracija kalcija. Upotreba ljuske jajeta kao izvora kalcija u hrani kokoši nesilica nije imala značajnog utjecaja na koncentraciju kalcija u krvi. Tretmani koji su uključivali 100% sitnu i 100% krupnu ljusku, samo vapnenac, i smjesu vapnenca i krupno mljevene ljuske jajeta u omjeru 50:50% nisu pokazivali značajne razlike u koncentraciji kalcija u krvi. Značajno niže vrijednosti koncentracije kalcija u krvi zabilježene su kod kokoši nesilica koje su hranjene smjesom vapnenca i sitno mljevene ljuske u omjeru 50:50%. S obzirom da tretman koji sadržava isti omjer vapnenca, ali ima veću veličinu čestica ne pokazuje niže vrijednosti, možemo zaključiti da veličina čestica igra ulogu u iskorištavanju kalcija iz hrane. Stoga se preporučuje da se u hrani kao izvor kalcija upotrebljava ljuska jajeta s većom veličinom čestica, što pridonosi duljem zadržavanju kalcija u želucu i pospješuje njegovu iskoristivost. Ljuska jajeta kao nusproizvod u korištenju jaja može se upotrebljavati kao izvor kalcija u hrani kao zamjena ili dopuna vapnencu, najčešće korištenom izvoru kalcija u hrani kokoši nesilica. Nadalje, navedeno smanjuje i količinu otpada koja zaostaje prilikom korištenja i proizvodnje jaja što predstavlja ekološki vrlo prihvatljiv postupak. Calcium is an essential mineral which is necessary for normal functioning of the animal organism, and it should be supplied daily in food. In laying hens calcium plays a particularly important role, mainly because of its incorporation into the eggshell, and it is important that it is supplemented in food in order to fulfil calcium requirements. The eggshell, due to its large proportion of calcium, can be used as a source of calcium both for laying hens and for other animal species. Therefore, the aim of this paper was to determine the influence of the eggshell as a source of calcium in food on the blood calcium concentration of laying hens. The study was conducted on 75 Hisex ISA Brown hens aged 22 weeks. The laying hens were divided into five groups based on the ratio of eggshells to limestone in the compound feed: 100% limestone, 100% coarsely crushed eggshells, 100% finely crushed eggshells, finely crushed eggshells and limestone in the ratio 50:50%, coarsely crushed eggshells and limestone in the ratio 50:50%. Blood samples for analysis were taken by wing vein puncture on the 15th and the 30th day of the experiment; calcium concentration was determined by the analysis. The use of eggshell as a source of calcium in the food of laying hens had no significant influence on blood calcium concentration. The treatments that involved 100% finely crushed eggshells and 100% coarsely crushed eggshells, 100% limestone, and a mixture of limestone and coarsely crushed eggshells in the ratio 50:50%, did not show significant differences in blood calcium concentration. Significantly lower blood calcium concentration was recorded in laying hens that were fed with a mixture of limestone and finely crushed eggshells in the ratio 50:50%. Since the treatment that contains the same ratio of limestone but has a larger particle size does not show lower values, we can conclude that particle size plays a role in the exploitation of calcium from food. It is therefore recommended that eggshell with a larger particle size is used as a source of calcium in food, which contributes to longer retention of calcium in the gizzard and enhances its usability. The eggshell as a by-product of the use of eggs can be used as a source of calcium in food as a substitute or supplement to limestone, the most frequently used source of calcium in the food of laying hens. Furthermore, this also reduces the amount of waste generated in the use and production of eggs, which is a very environmentally friendly process.

The aim of this study was to present the performance and some biochemical parameters in the blood of hens fed feed mixtures with different levels of lutein. The study involved a total of 291 Tetra SL hybrid laying hens, divided into 3 groups (O0 with 0 mg/kg lutein added, O200 with 200 mg/kg lutein added and O400 with 400 mg/kg lutein added), and lasted for 5 weeks. The O0 group included 93 hens, whereas experimental groups 98 and 100 hens, respectively. The highest egg production and the best feed consumption per egg were recorded in O400 group with a total of 3367 pieces of eggs produced and 128.60 g of feed consumed. The best laying intensity (96.68%) and number of eggs per laying hen (34.19) as well as the highest feed consumption per day (129.01 g), was recorded in O200 group. Lutein added to feed mixtures for laying hens did not significantly affect the values of biochemical parameters in blood (P>0.05). An increase in total cholesterol (CHOL) and HDL cholesterol content as well as the decrease of total protein (PROT) and albumin (ALB) content in the experimental groups can be observed. The content of glucose (GUK) and urea was similar between the experimental groups, while the highest content of triglycerides (TGC) was recorded in O200 group. It can be concluded that different levels of lutein added to the feed mixtures for laying hens did not have negative effect on the performance and blood biochemical parameters of laying hens., Cilj ovog istraživanja bio je predstaviti proizvodne pokazatelje i neke biokemijske parametre u krvi kokoši nesilica hranjenih smjesama s različitim razinama luteina. Istraživanje je provedeno na ukupno 291 nesilici Tetra SL hibrida, podijeljenih u 3 skupine (O0 s 0 mg/kg dodanog luteina, O200 s 200 mg/kg dodanoga luteina i O400 s 400 mg/kg dodanoga luteina), a trajalo je 5 tjedana. U O0 skupini bilo je 93 kokoši, a u eksperimetnalnim skupinama 98, odnosno 100 kokoši. Najveća proizvodnja jaja i najpovoljniji utrošak hrane po jajetu zabilježeni su u O400 skupini, s ukupno proizvedenih 3367 komada jaja i utrošenih 128,60 g hrane. Najbolji intenzitet nesivosti (96,68%) i broj jaja po nesilici (34,19), ali i najveća konzumacija hrane po danu (129,01 g), zabilježeni su u O200 skupini. Lutein dodan u smjese za nesilice nije značajno utjecao na vrijednosti biokemijskih parametara u krvi (P>0,05). Može se primijetiti povećanje sadržaja ukupnoga (CHOL) i HDL kolesterola te smanjenje sadržaja proteina (PROT) i albumina (ALB) u pokusnim skupinama. Sadržaj glukoze (GUK) i ureje bio je ujednačen između pokusnih skupina, dok je najveći sadržaj triglicerida (TGC) izmjeren u O200 skupini. Može se zaključiti da dodatak različitih razina luteina u smjese za nesilice nije negativno djelovao na proizvodne pokazatelje i biokemijske pokazatelje u krvi nesilica.

Kod uzgoja kokoši nesilica u alternativnim sustavima držanja teži se ostvarenju etoloških uvjeta odnosno uvjeta što sličnijih prirodnom ponašanju nesilica. Svaka nesilica treba imati mogućnost ispuniti svoje potrebe kao što su traženje hrane, gniježđenje i nesenje jaja, glasanje, kupanje u pijesku i čišćenje. Sustave držanja kokoši nesilica možemo podijeliti na kavezni, alternativni i ekološki sustav. Klasični kavezi za proizvodnju konzumnih jaja su od 1.1.2012. godine zabranjeni zbog upitne dobrobiti životinja, međutim nesilice se mogu držati u obogaćenim kavezima. Alternativni sustav podrazumijeva slobodno držanje nesilica, poluintenzivno držanje, držanje na dubokoj stelji i etažno držanje nesilica. Kod ekološkog sustava cilj proizvodnje je uz zaštitu dobrobiti životinja i zaštita okoliša. Komisija EU je već 1986. godine predložila prve standarde za kavezni uzgoj peradi. Godine 1999. prihvaćena je direktiva koja zabranjuje ulaganje u nove kavezne sustave nakon 2003. godine, te zabranjuje njihovo korištenje nakon 2012. godine. Rezultati dostupnih istraživanja pokazuju da nesilice držane u alternativnim sustavima daju prosječan ili nešto manji broj jaja dok masa jaja ovisi o mnogim uvjetima pa tako svako istraživanje daje različite rezultate. Konverzija krmne smjese nešto je lošija u alternativnim sustavima u odnosu na kavezne sustave, no čvrstoća ljuske i boja žutanjka je znatno bolja kod jaja iz alternativnog sustava.

Upotreba pogače uljane repice kao nusproizvoda proizvodnje biodizela već godinama predstavlja veliki izazov istraživačima i nutricionistima glede njenih udjela u krmnim smjesama za različite kategorije peradi. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi učinak udjela pogače uljane repice u hranidbi kokoši nesilica, pilića, purana i gusaka na proizvodne rezultate, zdravlje te na karakteristike jaja kokoši nesilica i mesa ostale spomenute tovne peradi. Životinje su hranjene smjesama bez dodatka pogače uljane repice (skupina T-0) te smjesama u kojima je udio pogače uljane repice iznosio 5 (T-5) odnosno 10 % (T-10) kod pilića, purana i gusaka, a kod kokoši nesilica 8 i 16 % (T-8 i T-16). Završne tjelesne mase i randmani pilića, purana i gusaka nisu se značajno razlikovali između skupina, dok je značajno veća konverzija utvrđena samo kod gusaka skupine T-10 kod kojih je utvrđen i znatno veći mortalitet. Patohistološkom pretragom utvrđene su obilnije promjene na parenhimskim organima pokusnih životinja u svim istraživanjima. Senzornom analizom je utvrđeno da su miris, okus i opća ocjena jaja značajno lošiji kod skupine T-16 (P

Sredinom prošlog stoljeća većina tradicionalne animalne proizvodnje značajno se promijenila. To je posebice izraženo kod držanja kokoši nesilica. U nekoliko godina mali uzgoji slobodno držanih nesilica zamijenjeni su intenzivnim baterijskim sustavima. To je sve više poticalo rasprave o fiziološkim potrebama, osjećajima i pravima životinja. Pitanje je kako procijeniti normalno ponašanje, što na njega ukazuje, te koliki je njegov udjel u ocjeni ukupnog stanja dobrobiti. Neki autori predlažu za polaznu točku ponašanje što ga kokoši prakticiraju u prirodnom okolišu. Stoga kod procjene dobrobiti treba temeljito razmotriti, a potom zaključiti, koliko se pojedina kokoš u modernom uzgoju može ponašati u skladu s prirodnim ponašanjem. Isto tako nužno je pronaći odgovor na pitanje koliko uopće mogućnost manifestiranja prirodnog ponašanja osigurava visoku razinu dobrobiti. Osim toga kokoši u modernim uvjetima držanja mogu razviti drugačije obrasce ponašanja pa time omogućiti zadovoljavajuću dobrobit. Na odabranim gospodarstvima mjereni su pokazatelji mikroklimatskog kompleksa u zatečenom stanju objekata, te su prikupljani vrijednosni pokazatelji za procjenu dobrobiti nesilica, kao što su dostupnost hrani, vodi, tehničko stanje kaveza, uređaja za prozračivanje objekta, tehnike za izgnojavanje, i drugo. Potom su analizirani elementi ponašanja i kondicije nesilica, također nužnih za procjenu njihove dobrobiti. Prema dobivenim rezultatima provedenog istraživanja može se zaključiti da smještaj nesilica u kaveze nije odgovarajući s aspekta dobrobiti zbog nemogućnosti kretanja, čeprkanja, kupanja u prašini, šepurenja i zadovoljenja drugih etoloških potreba ali je ostvaren zadovoljavajući higijenski standard, laka je kontrola nesilica, uz vrlo mali broj oštećenih i prljavih jaja. Hranjenje i napajanje bilo je zadovoljavajuće prema tehnološkim zahtjevima proizvodnje, kao i zdravstveno stanje jata.

Utjecaj hrane na proizvodnost peradi u intenzivnoj proizvodnji od velikog je značenja, pa je u radu obrađena i ocijenjena kakvoća krmnih smjesa za tov pilića, proizvodnju konzumnih i rasplodnih jaja u razdoblju 2009.-2010. godine. Dobro pripremljene i uravnotežene smjese uz ostale temeljne proizvodne preduvjete osigurati će u tijeku proizvodnje maksimalno iskorištenje genetskog proizvodnog potencijala suvremenih pasmina peradi. Moderne hibridne linije kokoši veoma su istančanih potreba na hranjivim tvarima, pa će se svako odstupanje pojedinih sastavnica smjesa od optimalnih vrijednosti više odraziti na njihovo zdravlje i proizvodnost. U pojedinim slučajevima u hrani su utvrđena odstupanja u jednom ili više pokazatelja hranidbene kakvoće i ona nije mogla zadovoljiti potrebe određene proizvodne kategorije, što se moguće očitovalo kao slabija proizvodnja i narušeno zdravlje peradi

Cilj rada nam je bio, utvrditi da li između komercijalnih Bc hibrida kukuruza proizvedenih u sličnim agroekološkim uvjetima postoje razlike u sadržaju metaboličke energije za kokoši nesilice. U istraživanju je korištena 81 Hissex-brown nesilica koje su raspoređene u 9 grupa od po 3 kaveza sa 3 kokoši po kavezu. Kokoši su hranjene istom krmnom smjesom sa istim (56%) udjelom zrna, ali različitim hibridom kukuruza. Metabolička energija je određena metodom prema Sibbald (1986), bruto energija IKA C200 adijabetskim kalorimetrom, sirovi protein Kjeldahl metodom prema AOAC1995). Na temelju rezultata dobivenih u provedenom istraživanju može se zaključiti da postoje brojčano male, ali statistički signifikantne razlike u sadržaju metaboličke energije među osam komercijalni Bc hibridima kukuruza.

Datumom ulaska Hrvatske u EU, a najkasnije do 12 mjeseci nakon pristupanja svi dosadašnji kavezni sustavi morat će biti zamijenjeni propisanim sustavima. Jaja iz takvih neobogaćenih kaveza stavljat će se samo na tržište Hrvatske. Takva jaja i njihova pakiranja moraju biti jasno obilježena posebnom oznakom kojom se omogućava potrebna kontrola. Jasan opis posebne oznake mora se dostaviti Komisiji najkasnije jednu godinu prije pristupanja. Kako nacionalna legislativa ne bi samo deklarativno poticala koncept alternativnih sustava predloženo je istražiti postoji li i koliki je interes obiteljskih gospodarstava, aktivnih proizvođača jaja, postojeće načine držanja zamijeniti novim sustavom. Zbog toga je Vijeću za istraživanja u poljoprivredi (VIP) Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske predložen projekt pod naslovom «Alternativni sustavi držanja nesilica na OPG-ima». Vijeće je prijedlog prihvatilo i odobrilo ugovorom br. 2010-9-7 od 22. studenog 2010. godine. Ponuđenim istraživanjem se želi uputiti manje proizvođače jaja o zabrani ulaganja u stare, konvencionalne sustave držanja kokoši nesilica, te ih obučiti o mogućnostima držanja nesilica u novim alternativnim sustavima pa i izglednim ekološkim uzgojima.

U animalnoj populaciji dobrobit se može definirati kao stanje u kojem se jedinka pokušava nositi s okolišem. Dobrobit uključuje i zdravlje i udobnost te se opisuje u svrhu životinje, a ne u svrhu produktivnosti. U intenzivnoj proizvodnji jaja za jelo, kokoši nesilice smještene su u konvencionalne kaveze, često po četiri do šest nesilica na prostoru od 550 cm2, što po jednoj jedinki osigurava prostor veličine A4 papira. Uporabu konvencionalnih sustava opravdava mogućnost postizanja višeg higijenskog standarda, lakša kontrola ponašanja nesilica, manji udjel oštećenih i prljavih jaja ali je s aspekta dobrobiti postao neprihvatljiv. Stoga je cilj provedenog istraživanja bio procijeniti dobrobit kokoši nesilica smještenih u konvencionalne kaveze na šest farmi u sklopu OPG-a. Dobrobit je procijenjena kroz četiri kategorije: hranjenje i napajanje, smještaj (držanje), zdravlje i ponašanje. Izmjeren je broj i dužina dostupnih hranilica (pojilica) prema njihovom tipu, te izračunata površina hranilice (pojilice) po nesilici. Smještaj je procijenjen kroz mjerenje mikroklimatskih uvjeta (temperatura zraka, relativna vlaga zraka, brzina strujanja zraka, koncentracija bioaerosola u zraku te osvijetljenost) u nastambama. Zdravlje, odnosno fizičko stanje, procijenjeno je prema tjelesnoj masi, dužini kandži, zadebljanju mekuša, čistoći nogu, oštećenju perja, kloake i kože, prisutnosti parazita. Ponašanje je procijenjeno promatrajući koliko su kokoši aktivne, opuštene, komotne, plašljive, uzrujane, depresivne, mirne, zadovoljne, napete, nesigurne, energične, frustrirane, dali se dosađuju, dali su prijateljski raspoložene, zaokupirane ili nervozne.

U ovom istraživanju analizirana su tri različita načina smještaja i držanja kokoši nesilica: konvencionalni i obogaćeni kavezi i slobodno držanje s obzirom na njihovu dobrobit, zdravlje i proizvodnost tijekom jednogodišnjeg istraživanja. Istraživanjem se utvrđivalo kako i u kolikoj mjeri ovakvi načini smještaja i držanja kokoši nesilica utječu na higijensku kvalitetu zraka, mikrobiološku kontaminaciju ljuske jaja, ponašanje i dobrobit nesilica s posebnim osvrtom na korpuskularna zračna onečišćenja koja imaju značajan utjecaj na zdravlje i proizvodnost nesilica, kao i na zdravlje ljudi koji rade u takvim objektima. Higijenska kvaliteta zraka s obzirom na utvrđeni broj bakterija i gljivica u objektu za držanje kokoši nesilica s konvencionalnim kavezima (bakterije 1, 65x104 CFU/m3, gljivice 0, 39x104 CFU/m3) bila je bolja u odnosu na objekt s obogaćenim kavezima (bakterije 3, 45x104 CFU/m3, gljivice 0, 66x104 CFU/m3) kao i u odnosu na slobodno držanje (bakterije 2, 54x104 CFU/m3, gljivice 1, 4x104 CFU/m3). S obzirom na izmjerene parametre prašine (mg/m3), amonijaka (ppm) i ugljičnog dioksida (vol. %) higijenska kvaliteta zraka u objektu s konvencionalnim kavezima (2, 43 mg/m3 ; 7, 03 ppm ; 0, 08 vol. %) bila je lošija u odnosu na objekt s obogaćenim kavezima (1, 71 mg/m3 ; 1, 07 ppm ; 0, 06 vol. %) i u odnosu na objekt sa slobodnim držanjem (1, 23 mg/m3 ; 1, 01 ppm ; 0, 03 vol. %). Vezano za mikrobioošku kontaminaciju na ljusci jaja kokoši iz konvencionalnih kaveza u odnosu na ljusku jaja kokoši iz obogaćenih kaveza utvrđena je statistički značajno veća količina mikroorganizama (P0, 05). Uspoređujući kakvoću jaja iz različitih načina držanja kokoši nesilica, jaja iz konvencionalnih kaveza u odnosu na jaja iz obogaćenih kaveza imala su veću čvrstoću ljuske (3, 44:3, 04 kg/cm2), visinu bjelanjka (7, 28:6, 45 mm), Haugh jedinice (84, 5:75, 4 HU) i pH žumanjka (6, 24:6, 14), dok su manje vrijednosti utvrđene za širinu (44, 1:46, 2 mm), dužinu (57, 4:59, 9 mm) i masu jaja (61:71 g), te za pH bjelanjka (9, 01:9, 13) i debljinu ljuske (0, 38:0, 4 mm). S obzirom na indeks oblika i boju žumanjka, nisu utvrđene statistički značajne razlike (P>0, 05). Jaja kokoši iz konvencionalnih kaveza u odnosu na jaja kokoši iz slobodnog sustava držanja imale su veću širinu (44, 1:42, 8 mm) i jaču boju žumanjka (14:12, 5), dok je niža vrijednost utvrđena za pH žumanjka (6, 24:6, 32). S obzirom na dužinu jaja, indeks oblika, masu jaja, čvrstoću ljuske, debljinu ljuske, visinu bjelanjka, Haugh jedinica i pH bjelanjka nisu utvrđene statistički značajne razlike (P>0, 05). Držanje kokoši nesilica u konvencionalnim kavezima je prednost u smislu prevencije bolesti, odnosno, manja je pojava zaraznih i parazitskih bolesti, bolja je kontrola nesilica i omogućeno je maksimalno korištenje automatizacije (hranjenje, napajanje, sakupljanje jaja, prozračivanje, izgnojavanje). Nedostatak držanja u konvencionalnim kavezima je manjak prostora za kretanje i više ozljeđivanja. Prednost držanja u obogaćenim kavezima je veći prostor i opremljenost kaveza prečkama, koji omogućuje nesilicama više kretanja, iako još uvijek ograničeno u odnosu na slobodno držanje. Prednost slobodnog držanja kokoši nesilica je veliki prostor za kretanje koji omogućuje normalno fiziološko ponašanje (kretanje, trčanje, letenje, kljucanje, grebanje, kopanje, kupanje u prašini i sl.), prilagođavanje okolišu i klimatskim uvjetima što ima pozitivan učinak na dobrobit, ali istovremeno takav način držanja znači i povećani rizik od infektivnih bolesti, smrtnosti od grabežljivaca, nemogućnost osiguranja higijenskih standarda i neuravnoteženu ishranu. U objektu s konvencionalnim kavezima u istraživanom razdoblju proizvodnja je bila ukupno 260 jaja po kokoši nesilici u proizvodnom ciklusu, a ukupni mortalitet iznosio je 9, 5 posto. U objektu s obogaćenim kavezima proizvodnja je bila ukupno 272 jaja po kokoši nesilici, ukupni mortalitet iznosio je 5, 8 posto. Na istraživanom gospodarstvu sa slobodnim držanjem proizvodnja je bila ukupno 72 jaja po kokoši nesilici, dok je ukupni mortalitet iznosio je 10 posto. Rezultati dobiveni tijekom istraživanja i njihova usporedba s preporukama OIE Terrestrial Animal Health Code, EU direktivama i Pravilnikom o minimalnim uvjetima za zaštitu kokoši nesilica ukazuju na to da je držanje kokoši nesilica s aspekta proizvodnje i zdravlja bolje u objektima s obogaćenim i konvencionalnim kavezima u odnosu na slobodno držanje, s aspekta dobrobiti bolje je u obogaćenim kavezima i slobodnom držanju.

Pogača uljane repice, kao glavni sporedni proizvod pri proizvodnji ulja godinama predstavlja veliki izazov istraživačima i nutricionistima glede njene uporabe u hranidbi kokoši nesilica. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj 8 i 16 % pogače uljane repice domaćeg kultivara Bristol u krmnim smjesama na proizvodna svojstva kokoši nesilica. U pokusu je korišteno 90 kokoši Hrvatica u periodu od 24. do 32. tjedna nesivosti. Kokoši su bile raspoređene u 30 kaveza sa po tri kokoši u svakom. Hranidba kokoši s 8 % (PN-8) i 16 % (PN-16) pogače uljane repice u hrani nije imala (p>0.05) negativan utjecaj na prosječnu masu jaja te prosječnu nesivost kokoši. Kod skupine PN-16 zabilježen je najviši mortalitet (10 %), što je značajno (p0.05). Prosječne ocjene za miris, okus, boju i opću ocjenu jaja u skupini PN-16 bile su niže u odnosu na ostale tretmane. Iz svega gore navedenoga vidljivo je da se pogače uljane repice dobivene iz sjemena uljane repice domaćih kultivara Bristol može preporučiti u udjelu od 8 % u krmnim smjesama za kokoši nesilice

Pri proizvodnji bio dizela iz uljane repice glavni nus proizvod je pogača čije zbrinjavanje u smislu ekonomske isplativosti i ekološke prihvatljivosti predstavlja veliki znanstveni izazov. Pogača uljane repice poznato je krmivo u hranidbi stoke pri čemu ima određenih ograničenja prvenstveno zbog sadržaja goitrogenih tvari i eruca kiselina. Uporaba sačme uljane repice u hranidbi peradi dobro je dokumentirana za svjetski priznate „OO“ kultivare repice, dok se u uporabi pogače iz proizvodnje bio dizela zna vrlo malo. Utvrđen je utjecaj različitih nivoa pogače uljane repice u krmnoj smjesi na proizvodne rezultate kokoši nesilica. U istraživanju je korišteno 90 kokoši nesilica pasmine Hrvatica. Kokoši su podijeljene u 3 skupine. Prva skupina od 30 kokoši je hranjena krmnom smjesom u kojoj neće biti dodana pogača uljane repice. Druga skupina je hranjena krmnom smjesom s 8% pogače uljane repice, a treća sa 16% pogače uljane repice. Praćene su: nesivost, težina jaja, te konverzija krmne smjese. Svi dobiveni podaci statistički su obrađeni. Hranidba kokoši s 8 i 16%-tnim udjelom pogače uljane repice nije imala (P>0, 05) negativan utjecaj na broj i prosječnu masu jaja, te prosječnu nesivost kokoši.

Pogača uljane repice, kao glavni sporedni proizvod pri proizvodnji ulja godinama predstavlja veliki izazov istraživačima i nutricionistima glede njene uporabe u hranidbi kokoši nesilica. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj 8 i 16 % pogače uljane repice domaćeg kultivara Bristol u krmnim smjesama na proizvodna svojstva kokoši nesilica. U pokusu je korišteno 90 kokoši Hrvatica u razdoblju od 24. do 32. tjedna nesivosti. Kokoši su bile raspoređene u 30 kaveza po tri kokoši u svakom. Hranidba kokoši s 8 % (PN-8) i 16 % (PN-16) pogače uljane repice u hrani nije imala (p>0.05) negativan utjecaj na prosječnu masu jaja te prosječnu nesivost kokoši. Kod skupine PN-16 zabilježen je najviši mortalitet (10 %), što je značajno (p0.05). Prosječne ocjene za miris, okus, boju i opću ocjenu jaja u skupini PN-16 bile su niže u odnosu na ostale tretmane. Iz svega gore navedenoga vidljivo je da se pogače uljane repice dobivene iz sjemena uljane repice domaćih kultivara Bristol može preporučiti u udjelu od 8 % u krmnim smjesama za kokoši nesilice., Rape seed oil-cake, as the main by-product in the production of oil has represented a great challenge to all researches and nutritionists for years related to its use in the feeding process of laying hens. The main goal of this research was to establish the influence of 8 % (PN-8) and 16 % (PN-16) rape seed oil-cake of domestic cultivar Bristol in feed mixture on the production quality of laying hens. While conducting the experiment, 90 Croatian hens were used, in the period of 24 to 32 weeks of egg production. Hens were sorted out in to 30 cages, 3 of them in each cage. The diet of respective hens with 8 and 16 % rape seed oil-cake had no negative (p>0.05) influence on the average egg mass and average egg production. The highest mortality (10%) was recorded in hens in group PN-16, which contributing significantly (p0.05). Average marks for smell, taste, colour and general of eggs in the group of hens fed rape seed oil-cake of 16 % were lower compared to other treatments. Taking into consideration the above mentioned, it can be concluded that rape seed oil-cake of domestic cultivar Bristol can be recommended to be used in the portion of 8 % in feed mixture for laying hens.

Physiological mechanisms of reproduction, during induced molting, have not been investigated enough. From the investigations so far it is known that induction of molting with total fasting initiates drastic decrease of body weight, decrease of gonadotropic and seks hormones concentration in plasma and increase of the thyroid hormone concentration. The aim of this investigation was to establish changes of the level of foliclestimulating hormone (FSH), luteinizing hormone (LH) and progesterone in two genotypes of hens: ISA Brown, 88 weeks old and Hisex Brown, 91 weeks old in specific points of molting period. From the obtained results it can be seen that hormonal status of hens significantly changed because the FSH concentration in blood plasma during the preparing period for molting was 60.48 ng/ml, 62.36 ng/ml and 76.26 ng/ml for third, first and second group. After the period of stress it was significantly ecreased: 23.38 ng/ml, 25.16 ng/ml and 44.59 ng/ml, and in the second egg laying cycle the concentration was stabilized and reached in 91.36 ng/ml in group 3 (Hisex Brown hens), 45.12 ng/ml in group 2 and 64.26 ng/ml in group 1 (ISA Brown hens). Concentration of LH was also changed because during the preparing period it was: -16.88 ng/ml, 11.16 ng/ml and 23.85 ng/ml, in groups 1,2 and 3; during the stress period:-2.08 ng/ml, 13.96 ng/ml and 9.90 ng/ml in groups 1, 2 and 3. During the laying period it increased because in the time of maximum egg production it was 27.50 ng/ml, and 21.92 ng/ml, (first and second group)(ISA Brown), but the highest concentration was measured in hens from group 3, 37.35 ng/ml (Hisex Brown). Progesterone in blood plasma during the preparing period in group 1 was 167.5 pg/ml, in group 2, 49.6 pg/ml (ISA Brown), but in group 3 it was 94.8 pg/ml (Hisex Brown). At the end of the stress period there was significant decrease and in group 1, it was 0, in group 2, 19.2 pg/ml, and group 3, 25.6 pg/ml. During maximum egg laying, the concentration of progesterone increased and it was: -135.3 pg/ml in group 3 (Hisex Brown), and 22.64 and 41.4 pg/ml in group 1 and 2 (ISA Brown)., Fiziološki mehanizmi reprodukcije, u vrijeme umjetno izazvanog mitarenja, nisu dovoljno ispitani. Od dosadašnjih ispitivanja poznato je da izazvano mitarenje s potpunim ograničavanjem hrane uzrokuje nagli pad tjelesne mase, pad u koncentraciji gonadotropnih i spolnih hormona u plazmi i povećanje koncentracije tiroidnih hormona. Cilj ovog rada je utvrditi promjene u koncentraciji folikulo-stimulirajućeg hormona (FSH), luteinizirajućeg hormona (LH) i progesterona (P) kod kokoši dva genotipa ISA Brown na uzrast od 88 tjedana i Hisex Brown na uzrast od 91. tjedna, u pojedinim točkama razdoblja mitarenja. Iz dobivenih rezultata može se vidjeti da se hormonalni status kokoši značajno mijenja, jer koncentracija FSH u krvnom serumu za vrijeme pripremnog razdoblja za mitarenje iznosi 60,48ng/ml, 62,36 ng/ml i 76,26 ng/ml u trećoj, prvoj i drugoj skupini. Nakon stresnog razdoblja ona se smanjuje i iznosi 23,38 ng/ml, 25,16 ng/ml i 44,95 ng/ml, dok se u tijeku drugog ciklusa nesenja stabilizira i dostiže 91,36 ng/ml u skupini 3 (nesilice Hisex Brown), 45,12 ng/ml u skupini 2 i 64,26 ng/ml u skupini 1 (nesilice ISA Brown). Koncentracija luteinizirajućeg hormona isto tako se mijenja i za vrijeme pripremnog razdoblja iznosi: - 16,88 ng/ml, 11,16 ng/ml i 23,85 ng/ml u skupinama 1, 2 i 3; za vrijeme razdoblja stresa: -2,08 ng/ml, 13,96 ng/ml I 9,90 ng/ml u skupinama 1, 2 i 3. Za vrijeme drugog ciklusa nesenja koncentracija se povećava i iznosi 27,50 ng/ml i 21,92 ng/ml (prva i druga skupina) (ISA Brown), dok je najviša koncentracija izmjerena kod nesilica iz skupine 3, 37,35 ng/ml (Hisex Brown). Progesteron u krvnom serumu za vrijeme pripremnog razdoblja u skupini 1 je 167,5 pg/ml, skupini 2 je 49,6 pg/ml (ISA Brown), dok u skupini 3 iznosi 94,8 pg/ml (Hisex Brown). Na kraju stresnog razdoblja značajno se smanjuje i u skupini 1 iznosi 0, u skupini 2, 19,2 pg/ml, a u skupini 3, 25,6 pg/ml. Za vrijeme maksimalne nosivosti koncentracija progesterone se povećava i iznosi: - 135,3 pg/ml u skupini 3 (Hisex Brown) i 22,64 odnosno 41,4 pg/ml u skupinama 1 i 2 (ISA Brown).

Cilj istraživanja bilo je testiranje učinka krmnog pripravka “ ZeoFeed” (klinoptilolit) dodanog u krmne smjese za kokoši nesilice (1 %) na proizvodnju jaja i utrošak krmne smjese. Tijekom istraživanog razdoblja (315 dana) pokusne kokoši nesilice (60 Isa Brown nesilica hranjenih krmnim smjesama s dodatkom pripravka ZeoFeed) snesle su prosječno 5, 53 jaja više po kokoši od kontrolnih kokoši nesilica (60 Isa Brown nesilica hranjenih krmnim smjesama bez pripravka ZeoFeed). U pokusnoj skupini kokoši intenzitet nosivosti bio je za 1, 75 % veći u odnosu na kontrolnu skupinu nesilica, što je rezultiralo većom količinom snesenih jaja. I pored dokazano niže (P ≤ 0, 01) prosječne mase jaja nesilica pokusne skupine (65, 65 g) u odnosu na kontrolnu skupinu (66, 32 g), ukupna proizvodnja jajčane mase tijekom 315 dana istraživanja bila je kod pokusne skupine (18 945, 10 g) veća za 172, 42 g po kokoši u odnosu na kontrolnu skupinu (18 772, 61 g). Tijekom cijelog istraživanog razdoblja pokusna skupina kokoši nesilica utrošila je po kokoši 428, 4 g krmne smjese manje u odnosu na nesilice kontrolne skupine, a utrošak krmne smjese za proizvodnju jajčane mase bio je također manji (407, 29 g).

Histopathological changes in organs of laying hens challenged with different doses of gizzerosine (2.5; 5; 7.5 and 10 mg/kg b.w. daily during a three-week period) are described. The experiment was performed on 115 hens divided into five groups (K0/n=10/-no treatment, K1/n=21/-treatment with saline, G1/n=21/-2.5 mg/kg b.w. of gizzerosine, G2/n=21/-5 mg/kg b.w., G3/n=21/-7.5 mg/kg b.w.). Gross changes were mainly noticed on gizzards with mild congestion and reversible degenerative changes of the liver and kidneys. Among the histopathological changes (heart, liver, kidney, spleen, lungs, pancreas, brain, duodenum, and proventiculus) in the challenged groups the most prominent were blood vessel lesions (thickening and hyalinisation of the blood vessel walls, perivascular oedema and mononuclear parietal infiltration) especially in the lungs, brain and spleen. Parenchymatous, as well as hydropic and vacuolar degeneration due to hypoxia, were found in all examined tissues. The most prominent changes were in duodenum, where severe inflammation with necrosis was noted, while milder forms were characterized by the vacuolization of duodenal lamina propria. Pancreatic necroses were probably the consequence of direct toxicity of gizzerosine., U radu su opisane patološkohistološke promjene na organima kokoši nesilica koje su dobivale različite doze gizerozina (2,5; 5; 7,5 i 10 mg/kg tjelesne mase dnevno u tijeku tri tjedna). U pokus je bilo uključeno 115 kokoši nesilica podijeljenih u pet skupina. K0/n = 10 - skupina nije dobivala ni fiziološku otopinu niti gizerozin. K1/n = 21 - skupina dobivala je fiziološku otopinu. Skupine G1, G2, G3 i G4 su također imale po 21 životinju i dobivale su različite doze gizerozina otopljenog u fiziološkoj otopini kako slijedi: 2.5; 5; 7.5 i 10 mg/kg tje-lesne mase. Makroskopske promjene su uglavnom zabilježene na mišićnom želucu, a utvrđena je i punokrvnost te slabije degenerativne promjene na jetri i bubrezima. Među patološkohistološkim promjenama (srce, jetra, bubreg, slezena, pluća, gušterača, mozak, duodenum i žljezdani želudac) u gizerozinskim skupinama životinja najizraženije su bile promjene na krvnim žilama (zadebljanje i hijalinizacija stijenki krvnih žila, perivaskularni edem te infiltracija stijenke žile mononuklearima) osobito u plućima, slezeni i mozgu. U svim pretraženim tkivima nađena je parenhimska i hidropičnovakuolarna distrofija kao rezultat hipoksije. Najizraženije promjene su bile u duodenumu i očitovale su se jakom upalom, koja je uključivala i nekrotični oblik. Nekroze gušterače su vjerojatno posljedica izravnog toksičnog djelovanja gizerozina.

Mnogo je faktora koji utječu na uspješnost peradarske proizvodnje. Jedan od najvažnijih među njima je i hrana. Krmne smjese koje su u odnosu na hranjive tvari dobro uravnotežene i ujednačene kakvoće omogućit će da se tijekom ciklusa proizvodnje očituje genetska sposobnost modernih linija lakih i teških hibrida za visoku proizvodnost. Ovaj rad donosi prikaz rezultata pretraga nekih pokazatelja hranidbene kakvoće krmnih smjesa za hranidbu peradi u 2001. i 2002. godini. Pokazatelji hranidbene kakvoće praćeni su u četiri vrste krmnih smjesa i to u smjesama za tov pilića starter, odnosno finišer, te u smjesama za kokoši nesilice konzumnih, odnosno rasplodnih jaja. Rezultati pretraga pokazali su da su krmne smjese po pretraženim hranjivim tvarima većinom bile u skladu s preporukama potreba za pojedinu provenijencu, no u pojedinim slučajevima utvrđena su odstupanja u jednom ili više pokazatelja hranidbene kakvoće.

U radu je istraživan učinak različitih doza gizerozina na nesivost, masu jaja i udio kalcija u ljusci jaja. Analiza rezultata je pokazala da nema statistički značajnih odstupanja između kontrolne tretirane (fiz. otopina) i skupina tretiranih gizerozinom, premda je masa jaja bila konntinuirano snižena u gizerozinskim skupinama. Najveće razlike u nesivosti i masi jaja su uočene između kontrolne, ničim tretirane skupine i svih tretiranih skupina, što se može pripisati stresu tijekom tretmana.

Jedan među inim čimbenicima koji utječu na uspješnost peradarske proizvodnje je i hrana. Po hranjivim tvarima dobro uravnotežene i ujednačene kakvoće krmne smjese tijekom ciklusa proizvodnje omogućit će da se očituje genetska sposobnost modernih linija lakih i teških hibrida za visoku proizvodnost, te da su dobrog zdravstvenog i imunosnog statusa. U radu su prikazani rezultati pretraga nekih pokazatelja hranidbene kakvoće krmnih smjesa za hranidbu peradi u razdoblju od 1999. do 2000. godine. Pokazatelji hranidbene kakvoće praćeni su u četiri kategorije krmnih smjesa i to u smjesama za tov pilića starter, odnosno finišer, te u smjesama za kokoši nesilice konzumnih, odnosno rasplodnih jaja. U tovu pilića rabile su se krmne smjese s dodanom energijom u obliku masti ili ulja, te s ugrađenim enzimima, kao i peletirane krmne smjese. Krmne smjese su po pretraženim hranjivim tvarima većinom bile u skladu s preporukama potreba za pojedinu provenijencu, no u pojedinim slučajevima utvrđena su odstupanja u jednom ili više pokazatelja hranidbene kakvoće. Takvi rezultati navode na zaključak da je potrebno posvetiti dužnu pozornost pri izradbi krmnih smjesa za prehranu peradi, da bi se genetski potencijal modernih linija hibrida što bolje iskoristio.

S obzirom na veliku važnost peradarske proizvodnje u Hrvatskoj, a zbog utjecaja hrane na gotov proizvod, posvećena je osobita pozornost nekim pokazateljima hranidbene kakvoće gotovih krmnih smjesa za hranidbu pilića u tovu, te kokoši nesilica konzumnih, odnosno rasplodnih jaja. U radu su prikazani rezultati pretraga u razdoblju od 1996. do 1998. godine. U tovu pilića rabile su se krmne smjese s dodanom energijom u obliku masti ili ulja, te s ugrađenim enzimima, kao i peletirane krmne smjese. Po sadržaju kalcija i ukupnog fosfora bilo je 66 do 89%, bjelančevina 81 do 100%, a natrija 58 do 88% pretraženih početnih, odnosno završnih krmnih smjesa u skladu s preporukom potreba za pojedinu provenijenciju. Početne, odnosno završne krmne smjese po sadržaju kalcija i fosfora češće su odstupale od optimalne prema višoj nego li nižoj vrijednosti. U krmnim smjesama sadržaj natrija češće je odstupao prema nižoj nego li višoj vrijednosti. Prema rezultatima pretraga krmne smjese za konzumne nesilice odstupale su u sadržaju bjelančevina manje, a češće u sadržaju kalcija prema višoj, a fosfora prema nižoj vrijednosti od optimalne. U tim krmnim smjesama sadržaj natrija odstupao je prema nižoj i višoj vrijednosti, gotovo podjednako često. Krmne smjese za konzumne nesilice koje su sadržavale manje energije, bjelančevina, fosfora, kalcija ili natrija, nisu mogle zadovoljiti potrebe nesilica, što se očitovalo slabijom proizvodnošću, osobito ako se pridruži još koji čimbenik stresa. Krmne smjese za rasplodne kokoši nesilice najmanje su odstupale po sadržaju bjelančevina i fosfora. Sadržaj kalcija, natrija i energije odstupao je češće prema nižoj nego li višoj vrijednosti, od optimalne.

Istraženi su učinci različitih doza gizerozina (2.5, 5, 7.5 10 mg/kg tjel. tež.) otopljenog u 6 ml fiziološke otopine i apliciranog sondom u voljku kokoši. Kontrolna skupina je bila tretirana istim volumenom fiz. otopine, dok je Ko skupina predstavljala potpuno zdrave ničim tretitane životinje. U pokusu je ukupno korištena 131 kokoš, dobi 28 tjedana hibrida Lohman-Brown. Pokus je trajao tri tjedna, aživotinje su bile svakodnevno tretirane. Po završetku svakog tjedan, žrtvovano je po sedam kokoši iz svake skupine te je obavljena hematološka pretraga. Isto tako, tijekom pokusa ubulježena je nesivost, masa jaja te količina kalcija i fosfora u ljusci. Rezultati pokusa ukazuju na snamjenje nesivosti i mase jaja u K1 u odnosu na Ko skupinu što se pripisuje stresu rukovanja. Manje doze gizerozina potiču nesivost, masu jaja te količinu kalcija u ljusci. Od hematoloških značajki važno je istaknuti makrocitnu anemiju i povećani hematokrit te povećani udio heterofila u K1 skupuni kokoši. Kliničkim praćenjem kokoši tijekom cijelog trajanja pokusa nisu utvrđene klinički uočljive poremetnje zdravlja.

U radu je istražen utjecaj dodavanja Polizym BX pripravka u krmnu smjesu za kokoši nesilice. krmna smjesa je sastavljena na bazi kukuruza, ječma i pšenice uz dodatak uobičajenih krmiva. Krmna smjesa je sadržavala 16, 47% sir.bjelančevina i 11, 30 MJ/kg ME. Pokusna skupina kokoši hranjena je krmnom smjesom navedenogs sastava uz dodatak 0, 5 g/kg Polizym BX pripravka, a kontrolna skupina kokoši hranjena je krmnom smjesom istog sastava bez dodanih enzima. Istraživanje je trajalo od 3. do 30.tjedna nesivosti. Prosječna nesivost pokusne skupine iznosila je 81, 91%, a kontrolne skupine 80, 56% )P0, 05)između skupina. Polizym BX pripravak utjecao je na perzistenciju nesivosti i to naročito u početnom razdoblju.

U referatu je dan pregled alternativnih sistema držanja kokoši nesilica konzumnih jaja, koji bi trebali osigurati bolju dobrobit životinja uz što manje štete za držaoce istih. Ukupno je opisano 11 sistema, od slobodnog domodificiranih kaveza, s osnovnim pozitivnim svojstvima i nedostacima. glavni nedostatak svih alternativnih sistema glede peradara su veći troškovi proizvodnje, a tim u većini slučajeva i veća cijena "alternataivnih-humanih" jaja.

U ovom radu istra`ivan je utjecaj multienzimskog preparata PolizymR BX na proizvodnju jaja. Istra`ivanje je provedeno na dvije lokacije (peradarska farma "Duda"-Stari Mikanovci i mini-farma u Gazijama). Na peradarskoj farmi "Duda" pokus je obavljen na 480 Hisex Brown nesilica, ravnomjerno podjeljenih u dvije skupine (kontrolna i pokusna). Nesilicama pokusne skupine sastavni dio obroka ~inio je PolizymR BX u koli~ini od 0, 5%. Istra`ivanje je trajalo 7, 5 mjeseci. Na mini-farmi u Gazijama istra`ivan je ujecaj razli~itog nivoa multienzimskog preparata u obroku, tijekom 10, 5 mjeseci nesivosti. Svaku pokusnu skupinu ~inilo je 60 nesilica Lohmann Brown provenijencije. Nesilice 1. pokusne skupine primale su obrokom 0, 5% PolizymR BX preparata, nesilice 2. pokusne skupine 0, 75%, a nesilice 3. pokusne skupine 1% multienzimskog dodatka. Obrok kontrolne skupine (49 nesilica) nije sadr`avao multienzimski dodatak. Na temelju provedenih rezultata istra`ivanja mo`e se zaklju~iti sljede};e: Na peradarskoj farmi "Duda" nesilice pokusne skupine (0, 5% PolizymR BX u obroku) ukupno su proizvele 40.539 jaja, {;to je za 1271 jaje vi{;e od nesilica kontrolne skupine. Prosje~na proizvodnja nesilica pokusne skupine bila je 196 jaja, dok su nesilice kontrolne skupine prosje~no snesle 193 jaja. Najve};a proizvodnja jaja na mini-farmi u Gazijama zabilje`ena je u 1. pokusnoj skupini (0, 5% PolizymR BX u obroku), ukupno 14.712 komada jaja, odnosno 272 komada jaja po nesilici. U~inkovitost dodanog PolizymR BX preparata u obroke za nesilice tako|er se o~itovala i kod 2. i 3. pokusne skupine. U oba istra`ivanja nesilice pokusnih skupina nesle su jaja ve};e mase. Bolje vrijednosti pokazatelja svje`ine jaja (vrijednosni broj, Hogh jedinice) tako|er su postigle nesilice pokusnih skupina na oba mjesta istra`ivanja. Iz dobivenih rezultata mo`e se preporu~iti dodavanje PolizymR BX preparata u obroke za nesilice. Iz ekonomskih razloga (jeftinija krmna smjesa) predla`e se uporaba 0, 5% preparata PolizymR BX u krmnim smjesama za nesilice.