Search

U ovom radu analizirano je buduće stanje klime za 24 lokacije na području Hrvatske: Zagreb, Krapina, Sisak, Karlovac, Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Rijeka, Gospić, Virovitica, Požega, Slavonski Brod, Zadar, Osijek, Šibenik, Vukovar, Split, Pazin, Dubrovnik, Čakovec, Blato, Knin, Sinj i Zavižan. Napravljena je analiza srednjih, maksimalnih i minimalnih dnevnih temperatura te klimatskih indeksa: broj ljetnih dana, broj uzastopnih ljetnih dana, trajanje toplinskog vala u odnosu na srednje trajanje dobiveno za referentno razdoblje i broj toplih dana određen prema 90. percentilu u referentnom razdoblju. U analizi su korištene simulacije dva regionalna klimatska modela RegCM4 i CLMcom-CCLM4-8-17 horizontalne rezolucije 12.5 km. Regionalni modeli forsirani su s 3 različita globalna klimatska modela, EC-EARTH, MPI-ESM i HadGEM2-ES, uz uvažavanje dva moguća scenarija buduće klime, RCP4.5 i RCP8.5. Temperature i indeksi su analizirani za razdoblje od 1971. do 2070. Modelirane srednje temperature u povijesnom razdoblju (1971. – 2000.) su uspoređene s odgovarajućim srednjacima istog niza dobivenog iz mjerenih podataka na postajama DHMZ-a. Uočen je značajan porast srednjih, maksimalnih i minimalnih temperatura u svim korištenim kombinacijama regionalnih i globalnih klimatskih modela za sve promatrane lokacije, a veći porast dobiven je za RCP8.5 nego za RCP4.5. Iako se čini da je dobivena stopa porasta temperatura generalno veća za priobalne lokacije nego za kontinentalne, odnosno za južnije više nego za sjevernije, RegCM4 model naginje predviđanju viših stopa porasta temperatura za kontinentalne lokacije, npr. za Čakovec i Koprivnicu. RegCM4 model predviđa da će Čakovec, VaraŽdin i Koprivnica imati najveću stopu porasta srednjih i maksimalnih, a Bjelovar, Koprivnica i Pazin imati najveće stope porasta minimalnih dnevnih temperatura. CLMcom-CCLM4-8-17 pokazuje da će najveću stopu porasta srednjih i maksimalnih temperatura imati Rijeka i Split za RCP8.5 odnosno Rijeka i Pazin za RCP4.5, a najveću stopu porasta minimalne temperature imati Karlovac i Zagreb za RCP8.5 odnosno Pazin i Rijeka za RCP4.5. Na svim se promatranim lokacijama vidi značajan linearni rast svih indeksa. Veći broj dana s maksimalnom temperaturom zraka iznad 25◦C, u svim kombinacijama modela, uočava se na maritimnim postajama, a najveći je u Blatu i Zadru. Slični rezultati dobiveni su i za broj uzastopnih dana s maksimalnom temperaturom zraka iznad 25◦C gdje su pak u prosjeku Blato, Zadar i Šibenik imali najveći porast. Najveći porast toplih dana s obzirom na 90. percentil referentnog razdoblja imaju Blato i Zadar, dok najveći porast trajanja toplinskog vala u odnosu na srednju vrijednost referentnog razdoblja (ref. razdoblje 1971. – 2000.) imaju Split i Sinj za model CLMcom-CCLM4-8-17, a Gospić i Karlovac za RegCM4. Iako je analiza provedena za 24 lokacije diljem Hrvatske, radi sažetijeg prikaza u ovome radu detaljnije se prikazuju samo rezultati za Zagreb i Dubrovnik. In this paper, the future state of the climate was analyzed for 24 locations in Croatia: Zagreb, Krapina, Sisak, Karlovac, Varaždin, Koprivnica, Bjelovar, Rijeka, Gospić, Virovitica, Požega, Slavonski Brod, Zadar, Osijek, Šibenik, Vukovar, Split, Pazin, Dubrovnik, Čakovec, Blato, Knin, Sinj and Zavižan. Mean, maximum and minimum daily temperatures were analysed together with climate indices: number of summer days, number of consecutive summer days, heat wave duration compared to the average duration obtained for the reference period and number of hot days determined according to the 90th percentile in the reference period. Simulations of two regional climate models RegCM4 and CLMcom-CCLM4-8-17 with a horizontal resolution of 12.5 km were used in the analysis. The regional models were forced with 3 different global climate models, EC-EARTH, MPI-ESM and HadGEM2-ES, considering two possible future climate scenarios, RCP4.5 and RCP8.5. Temperatures and indices were analyzed for the period from 1971. to 2070. Mean temperatures in the historical period of modeled data (1971. – 2000.) were compared with corresponding averages of the same series obtained from measured data at DHMZ stations. A signiffcant increase in mean, maximum and minimum temperatures was observed in all considered combinations of regional and global climate models for all observed locations, and a greater increase was observed for RCP8.5 compared to RCP4.5. Although it seems that the obtained rate of temperature increase is generally higher for coastal locations than continental ones, i.e. more for southern than for northern ones, the RegCM4 model tends to predict higher rates of temperature increase for continental locations, e.g. for Čakovec and Koprivnica. The RegCM4 model predicts that Čakovec, Varaždin and Koprivnica will have the highest rate of increase in mean and maximum, and Bjelovar, Koprivnica and Pazin will have the highest rates of increase in minimum daily temperatures. The CLMcom-CCLM4-8-17 model shows that Rijeka and Split will have the highest rate of increase in mean and maximum temperatures for RCP8.5 and Rijeka and Pazin for RCP4.5. Karlovac and Zagreb will have highest rate of minimum temperature increase for RCP8.5 and Pazin and Rijeka for RCP4.5. In all observed locations, a signiffcant linear growth of all indices can be seen. A greater number of days with a maximum air temperature above 25◦C, in all model combinations, is observed at maritime stations, and the highest one is in Blato and Zadar. Similar results were obtained for the number of consecutive days with a maximum air temperature above 25◦C, where, on average, Blato, Zadar and Šibenik had the largest increase. Blato and Zadar have the largest increase in warm days with regard to the 90th percentile of the reference period, while Split and Sinj have the largest increase in the duration of the heat wave in relation to the mean value of the reference period (ref. period 1971. – 2000.) for the CLMcom-CCLM4-8-17 model, and Gospić and Karlovac for RegCM4. Although the analysis was conducted for 24 locations throughout Croatia, for the sake of a more concise presentation, only the results for Zagreb and Dubrovnik are presented in more detail.

In this study, land use/land cover changes were examined to investigate their impact on the urban heat load of the City of Dubrovnik in the present and future climate. Dubrovnik is situated in the Mediterranean, which has been referenced as one of the most responsive regions to climate change. Therefore, it is crucial to investigate the effects of different substrates on the heat load and its possible mitigation. Firstly, urban heat load, in the current morphology of the city, is investigated in the present and future climate conditions by using data observed at the local meteorological station and data obtained from regional climate models of the EURO-CORDEX initiative. Also, the urban climate model MUKLIMO_3 is utilized to obtain the spatial distribution of the heat load. Climate indices based on measured data (summer days and tropical nights) show that the heat load has been increasing in the last 50 years. The spatial distribution of the heat load in the City of Dubrovnik in the present climate indicates that the highest heat load is in the public and residential parts of the city. Furthermore, during the nighttime, heat load decreases with a reduction in the density of buildings. Climate indices obtained by simulations of the model MUKLIMO_3 for future climate scenarios (rcp4.5 and rcp8.5) show that the heat load will increase in the entire city domain, with the strongest increase in its urbanized parts. In this study, the impact of modifications in land use/land cover (like changes in the fraction of buildings, impervious surfaces, vegetation and albedo of the roofs) on the heat load are examined. It is demonstrated that these changes will decrease the heat load to some extent. However, the impact is locally limited and significantly smaller than the contribution of global warming. Therefore, land use/land cover changes can mitigate the urban heat load. However, even more comprehensive interventions cannot eliminate the overall increase in the urban heat load due to global warming.

In this study, temperature characteristics and heat load in the city of Dubrovnik are investigated by using temperature data observed at the local meteorological station in Dubrovnik for the period 1961-2019, satellite data collected by LANDSAT5 satellite for the period 2001-2010, and climate indices data obtained from simulations of an urban climate model (MUKLIMO_3) for the period 2001-2010. Trends in daily mean, maximum, minimum, and seasonal temperatures were analysed by using Sen's slope and the Mann-Kendall test. Results reveal rising trends for all of the studied temperature-related elements. However, it is demonstrated that temperature increase is greatest for the summer season with the highest rise for daily maximum temperatures. The same approach was applied to examine trends of climate indices (summer days and tropical nights), which indicates an increase in the number of both summer days and tropical nights. Results of satellite data of average summer land surface temperatures for the period 2001-2010 indicate that urbanised surfaces and bare rock areas heat up more than natural surfaces with vegetation. Climate indices (summer and hot days, warm evenings, and tropical nights) simulated by the urban climate model MUKLIMO_3 also reveal that, on average, in the city of Dubrovnik urbanised surfaces heat up more than natural surfaces with vegetation and that nocturnal heat load is reduced in lower-density built-up areas., U ovom radu istraživane su temperaturne karakteristike i toplinsko opterećenje Dubrovnika korištenjem podataka o temperaturi izmjerenima na lokalnoj meteorološkoj postaji u Dubrovniku u razdoblju 1961.–2019., satelitskih podataka prikupljenih satelitom LANDSAT5 u razdoblju 2001.–2010. te podataka klimatskih indeksa, dobivenih simulacijama urbanog klimatskog modela (MUKLIMO_3) za razdoblje 2001.–2010. Trendovi srednjih dnevnih, maksimalnih i minimalnih dnevnih te sezonskih temperatura analizirani su korištenjem Senovog nagiba i Mann-Kendallovog testa. Sve analize pokazuju uzlazne trendove promatranih temperatura. Međutim, pokazuje se da je porast temperatura najveći u ljetnoj sezoni, posebice za maksimalne dnevne temperature, za koje je zabilježen najveći porast. Isti pristup primijenjen je za ispitivanje klimatskih indeksa (ljetni dani i tropske noći), koji ukazuju na porast godišnjih brojeva ljetnih dana i tropskih noći. Rezultati satelitskih podataka prosječne ljetne površinske temperature u razdoblju 2001.–2010. pokazuju da se područja golih stijena i urbanizirani dijelovi domene jače zagrijavaju od područja s vegetacijom. Klimatski indeksi (ljetni dani, vrući dani, tople večeri i tropske noći) dobiveni simulacijama urbanog klimatskog modela MUKLIMO_3 također ukazuju da se u prosjeku u Dubrovniku urbanizirane površine više zagrijavaju od prirodnih površina s vegetacijom te da se noćno toplinsko opterećenje smanjuje sa smanjenjem gustoće izgrađenosti.

Klimatske promjene predstavljaju sve veći problem u suvremenom svijetu, a njihov utjecaj na urbane sredine iznimno je važan s mnogih aspekata (npr. ekološkog, socijalnog, ekonomskog, zdravstvenog). Više od polovice svjetske populacije živi u gradovima koji doprinose emisiji stakleničkih plinova, a time i klimatskim promjenama. S druge strane, stanovništvo gradova je pod utjecajem klimatskih uvjeta koji čine urbanu klimu. Gradovi pokazuju specifične meteorološke i klimatološke karakteristike zbog čega se sve više proučava urbana klima. U ovom radu napravljena je analiza temperaturnih obilježja i toplinskog opterećenja grada Dubrovnika na temelju izmjerenih podataka o temperaturi u razdoblju 1961.-2019. na meteorološkoj postaji Dubrovnik te na temelju satelitskih snimaka satelita LANDSAT5 i analize klimatskih indeksa dobivenih simulacijama modela MUKLIMO_3. U radu su proučavani trendovi srednjih dnevnih, maksimalnih dnevnih, minimalnih dnevnih i sezonskih temperatura pomoću dvije nezavisne metode, Mann-Kendall testa i metode linearne regresije. Rezultati pokazuju uzlazan trend za sve promatrane temperature. Istim metodama ispitani su i trendovi klimatskih indeksa (studeni dani, ljetni dani, tropske noći) koji su u skladu s pozitivnim temperaturnim trendom i također ukazuju na povećanje toplinskog opterećenja grada Dubrovnika u promatranom razdoblju. Prema Köppenovoj klasifikaciji klime pokazano je da u 30-godišnjim razdobljima za godine 1961.-1990. nije došlo do promjene tipa klime u Dubrovniku te da prevladava sredozemna klima sa suhim i vrućim ljetom (Csa). Rezultati satelitskih snimaka prosječnih ljetnih površinskih temperatura u razdoblju 2001.-2010. pokazuju da se urbanizirane površine više zagrijavaju od prirodnih površina s vegetacijom. Rezultati klimatskih indeksa (ljetni i vrući dani, tople i ljetne večeri, tople i tropske noći) dobiveni simulacijama modela MUKLIMO_3 također pokazuju da se urbanizirane površine više zagrijavaju od prirodnih površina te da to zagrijavanje ovisi o gustoći izgrađenosti. In modern world problem of climate change is raising. More than half of world's population is living in cities, which contribute green house gass emission causing global climate changes. Urban areas show particulary meteorological and climatological characteristics, that's why urban climate is getting more considered. In this work temperature characteristics and heat load of Dubrovnik is analyzed by using observed temperature data from local station in Dubrovnik in period 1961.-2019., satellite data from LANDSAT5 satellite were also used for analysis and analysis of climate indices obtained from simulations of MUKLIMO_3 model. Trends of mean daily, maximum daily, minimum daily and seasonal temperatures were analyzed using two independent methods, Mann-Kendall test and method of linear regression. Results are showing positive trends for all analyzed temperatures. Using same methods, trends of climate indices (frost days, summer days and tropical nights) were also analyzed and have showed raise of temperature and heat load in the city of Dubrovnik in the observed period. Analysis of Köppen climate clasification showed that in Dubrovnik there were no changes of climate type in 30-year periods for years in 1961.-1990., climate type of Dubrovnik is hot-summer Mediterranean climate. Results of satellite data of mean summer land surface temperatures in period 2001.-2010. showed that urban surfaces are heated more than natural surfaces with vegetation. Results of climate indices (summer and hot days, warm and summer evenings, warm and tropical nights) obtained by simulations of MUKLIMO_3 model also showed that urban surfaces are heated more than natural surfaces with vegetation and less dense built areas.

U ovom radu ispitano je buduće stanje klime u pet hrvatskih gradova: Dubrovniku, Zadru, Rijeci, Zagrebu i Osijeku. To je napravljeno analiziranjem klimatskih indeksa FD, ID, SU, TR, DTR i ETR te srednjih, maksimalnih i minimalnih dnevnih temperatura dobivenih klimatskim simulacijama korištenjem dvaju različitih regionalnih klimatskih modela, RegCM4 i SMHIRCA4 horizontalne rezolucije 12.5 km, u kombinaciji s dva globalna klimatska modela, EC-EARTH i MPI-ESM-MR, za dva različita scenarija buduće klime, RCP 4.5 i RCP 8.5. Uspoređivanjem ovih varijabli u razdoblju 2041. – 2070. god. u odnosu na dosadašnju klimu, iz razdoblja 1991. – 2020. god., uočen je značajan porast srednjih, maksimalnih i minimalnih temperatura u svim korištenim kombinacijama regionalnih i globalnih klimatskih modela za sve promatrane gradove, a najveći je uglavnom u toplom dijelu godine. U Dubrovniku i Rijeci ovaj se porast pokazao najbržim, a zbog malih vrijednosti trendova u rasponu temperatura možemo zaključiti da se minimalne i maksimalne temperature u promatranim gradovima povećavaju podjednakim brzinama. U uvjetima toplije klime u svim se promatranim gradovima povećava broj dana s maksimalnom temperaturom zraka iznad 25 °C (posebice u Dubrovniku) i minimalnom iznad 20 °C (osobito u Rijeci i Zadru). Nadalje, u svim je gradovima dobiveno smanjenje broja dana s maksimalnom i minimalnom temperaturom ispod 0 °C. This paper examines the future climate state in five Croatian cities: Dubrovnik, Zadar, Rijeka, Zagreb and Osijek. This was done by analyzing climate indices FD, ID, SU, TR, DTR and ETR and mean, maximum and minimum daily temperatures obtained by climate simulations using two different regional climate models, RegCM4 and SMHI-RCA4, with a horizontal resolution of 12.5 km, combined with two global climate models, EC-EARTH and MPI-ESM-MR, for two different future climate scenarios, RCP 4.5 and RCP 8.5. By comparing these variables for the period 2041-2070 in relation to the current climate, from the period 1991-2020, a significant increase in mean, maximum and minimum temperatures was observed in all used combinations of regional and global climate models for all observed cities, and the largest increase was mainly in the warm part of the year. In Dubrovnik and Rijeka, this increase proved to be the fastest, and due to the small values of trends in the temperature range, we can conclude that the minimum and maximum temperatures in all of the observed cities are increasing at similar rates. In warmer climate conditions, in all observed cities,the number of days with a maximum air temperature above 25 °C increases (especially in Dubrovnik) as well as the number of days with minimum air temperature above 20 °C (especially in Rijeka and Zadar). Furthermore, a reduction in the number of days with maximum and minimum temperatures below 0 °C was obtained in all cities.

Velebitsko je podgorje klimatski specifičan dio Jadranskoga mora s najjačim udarima bure. Cilj je rada analizirati neke od glavnih klimatskih elemenata i indeksa na području Velebitskoga podgorja. Analizirani su klimatski podaci s triju meteoroloških postaja: Senj na sjevernom dijelu, zatim Jablanac te Karlobag koji su smješteni na središnjem dijelu Velebitskoga podgorja. Prema Köppenu klima je u Velebitskom podgorju umjereno topla kišna klima. Na području Senja ljeta su gotovo bez pojave sušnoga razdoblja, dok je za preostale dvije meteorološke postaje karakteristično vruće ljeto s izrazitim sušnim razdobljem tijekom srpnja i početkom kolovoza. Prema vrijednostima Langova kišnoga faktora klima je u kanalu semihumidna. Od Senja prema jugu Velebitskoga podgorja povećavaju se vrijednosti srednje godišnje temperature zraka i iznosa potencijalne evapotranspiracije, a smanjuju se količine oborine i srednja brzina vjetra, međutim te promjene vrijednosti klimatskih elemenata nisu statistički značajne. Jedino se maksimalna brzina vjetra značajno smanjuje od Senja prema Karlobagu. Apsolutno kolebanje temperature zraka u Velebitskom podgorju bilo je od –10,4 °C do 39,7 °C, a maksimalna brzina vjetra iznosila je 32,7 bofora, dok je najučestaliji vjetar smjera istok – sjeveroistok odnosno sjeveroistok.

Главну тему рада представља анализа биоклиматских фактора на локалитетима Златибора и Бање Ковиљаче уз помоћ два биоклиматска топлотна индекса PET -Физиолошки еквивалентне температуре и Универзалног топлотног климатског индекса -UTCI. Анализирани су биоклиматски услови Златибора и Бање Ковиљаче и приказани су коришћењем вредности на бази PET и UTCI, у десетодневним интервалима током године. Осим Златибора и Бање Ковиљаче прикупљани су подаци на још 47 тачака у Западној Србији. Прикупљени су сви неопходни климатски подаци за израчунавање UTCI-a и PET-a. Добијени резултати су упоређени са сличним истраживањима која су рађена у свету. Резултати мерења UTCI и PET треба да имају већи значај у развоју туризма на Златибору и у Бањи Ковиљачи односно генерално у Србији, као информација за туристе, али и за туристичке раднике као показатељ у ком правцу треба развијати туристичке дестинације и туристичку приведу. Glavnu temu rada predstavlja analiza bioklimatskih faktora na lokalitetima Zlatibora i Banje Koviljače uz pomoć dva bioklimatska toplotna indeksa PET -Fiziološki ekvivalentne temperature i Univerzalnog toplotnog klimatskog indeksa -UTCI. Analizirani su bioklimatski uslovi Zlatibora i Banje Koviljače i prikazani su korišćenjem vrednosti na bazi PET i UTCI, u desetodnevnim intervalima tokom godine. Osim Zlatibora i Banje Koviljače prikupljani su podaci na još 47 tačaka u Zapadnoj Srbiji. Prikupljeni su svi neophodni klimatski podaci za izračunavanje UTCI-a i PET-a. Dobijeni rezultati su upoređeni sa sličnim istraživanjima koja su rađena u svetu. Rezultati merenja UTCI i PET treba da imaju veći značaj u razvoju turizma na Zlatiboru i u Banji Koviljači odnosno generalno u Srbiji, kao informacija za turiste, ali i za turističke radnike kao pokazatelj u kom pravcu treba razvijati turističke destinacije i turističku privedu. he main topic of the paper is the analysis of bioclimatological conditions on Zlatibor Mountain and in Banja Koviljaca with the help of two bioclimatological thermal indexes PET -Physiologically Equivalent Temperature and UTCI - Universal Thermal Climate Index. Bioclimatological conditions of Zlatibor and Banja Koviljaca were analyzed and they were presented by means of values based on PET and UTCI, in ten-day periods during the year. Apart from Zlatibor and Banja Koviljaca, the data were gathered on 47 points in West Serbia. All the climatological data necessary to calculate UTCI and PET were obtained. The results were compared with the similar research conducted around the world. The results of measuring UTCI and PET should have greater significance for the development of tourism on Zlatibor and in Banja Koviljaca, that is to say in Serbia in general, as information for tourists, but also for tourist workers as an indicator of the direction in which tourist destinations and tourist industry should develop.

Главну тему рада представља анализа биоклиматских фактора на локалитетимаЗлатибора и Бање Ковиљаче уз помоћ два биоклиматска топлотна индекса PET -Физиолошки еквивалентне температуре и Универзалног топлотног климатскогиндекса -UTCI. Анализирани су биоклиматски услови Златибора и Бање Ковиљачеи приказани су коришћењем вредности на бази PET и UTCI, у десетодневниминтервалима током године. Осим Златибора и Бање Ковиљаче прикупљани суподаци на још 47 тачака у Западној Србији. Прикупљени су сви неопходниклиматски подаци за израчунавање UTCI-a и PET-a. Добијени резултати суупоређени са сличним истраживањима која су рађена у свету. Резултати мерењаUTCI и PET треба да имају већи значај у развоју туризма на Златибору и у БањиКовиљачи односно генерално у Србији, као информација за туристе, али и затуристичке раднике као показатељ у ком правцу треба развијати туристичкедестинације и туристичку приведу., Glavnu temu rada predstavlja analiza bioklimatskih faktora na lokalitetimaZlatibora i Banje Koviljače uz pomoć dva bioklimatska toplotna indeksa PET -Fiziološki ekvivalentne temperature i Univerzalnog toplotnog klimatskogindeksa -UTCI. Analizirani su bioklimatski uslovi Zlatibora i Banje Koviljačei prikazani su korišćenjem vrednosti na bazi PET i UTCI, u desetodnevnimintervalima tokom godine. Osim Zlatibora i Banje Koviljače prikupljani supodaci na još 47 tačaka u Zapadnoj Srbiji. Prikupljeni su svi neophodniklimatski podaci za izračunavanje UTCI-a i PET-a. Dobijeni rezultati suupoređeni sa sličnim istraživanjima koja su rađena u svetu. Rezultati merenjaUTCI i PET treba da imaju veći značaj u razvoju turizma na Zlatiboru i u BanjiKoviljači odnosno generalno u Srbiji, kao informacija za turiste, ali i zaturističke radnike kao pokazatelj u kom pravcu treba razvijati turističkedestinacije i turističku privedu., he main topic of the paper is the analysis of bioclimatological conditions on Zlatibor Mountain and in Banja Koviljaca with the help of two bioclimatological thermal indexes PET -Physiologically Equivalent Temperature and UTCI - Universal Thermal Climate Index. Bioclimatological conditions of Zlatibor and Banja Koviljaca were analyzed and they were presented by means of values based on PET and UTCI, in ten-day periods during the year. Apart from Zlatibor and Banja Koviljaca, the data were gathered on 47 points in West Serbia. All the climatological data necessary to calculate UTCI and PET were obtained. The results were compared with the similar research conducted around the world. The results of measuring UTCI and PET should have greater significance for the development of tourism on Zlatibor and in Banja Koviljaca, that is to say in Serbia in general, as information for tourists, but also for tourist workers as an indicator of the direction in which tourist destinations and tourist industry should develop.

Klima je kompleksan neposredan ekološki čimbenik koji opisujemo pomoću različitih klimatskih elemenata, pojava i indeksa. Najvažniji ekološki čimbenici koji uvjetuju razvitak, sastav i raspored pojedinih oblika šumske vegetacije su klima i tlo. Šumsko drveće i ostali organizmi prilagođeni su određenim klimatskim uvjetima koji prevladavaju u njima. Međutim, klima je u stalnoj promjeni. Promjena klime općeniti je termin kojim se obuhvaćaju svi mogući oblici nepostojanosti klime. Uz prirodne klimatske oscilacije, klimatske se promjene posredno ili neposredno pripisuju ljudskim djelatnostima. Uz problem promjena klime, od klimatskih elemenata, najviše se vezuju temperatura zraka i količina oborina. Cilj istraživanja bio je utvrditi promjene najvažnijih klimatskih elemenata i indeksa na području Spačve, te procijeniti njihov potencijalni utjecaj na dio ekološke niše hrasta lužnjaka. Smanjenje ili povećanje pojedinih klimatskih elemenata i indeksa analizirani su pomoću linearnog trenda. Uspoređene su vrijednosti klimatskih elementa i indeksa referentnog niza sa razdobljem od 1991. do 2009. godine. Prognozni je model ekološke niše hrasta lužnjaka od danas do 2080. godine izrađen, s obzirom na model klimatskih promjena, pomoću logističke regresije. Na području nizinske Hrvatske utvrđena je tendencija pozitivnoj vrijednosti temperature zraka, količine oborina, evaporacije, te indeksa manjka vlage. Tendencija porasta temperature zraka i evaporacije statistički je značajna. Vrijednosti indeksa manjka vlage povećale su se, što ide u prilog aridnosti područja istraživanja. Prema ovim rezultatima, klimatske promjene u budućnosti nepovoljno će utjecati na ekološku nišu hrasta lužnjaka.

Klima je kompleksan ekološki čimbenik koji opisujemo pomoću različitih klimatskih elemenata i pojava koji utječu na razvoj vegetacije i njeno prirodno rasprostranjenje. Za šumsku vegetaciju najvažnije su temperature zraka, količine oborina, vlaga zraka i vjetar. Cilj istraživanja je bio utvrditi promjene klimatskih elemenata i indeksa na području sredozemne Hrvatske. Trendovi smanjenja ili povećanja pojedinih klimatskih elemenata i indeksa analizirani su pomoću linearnog trenda. Uspoređene su vrijednosti klimatskih elementa i indeksa referentnog niza sa razdobljem 1991-2010. Za istraživanje trendova klimatskih elemenata na području sredozemne Hrvatske odabrane su meteorološke postaje sa najduljim razdobljem motrenja. Na svim meteorološkim postajama je utvrđen negativan trend vrijednosti godišnjih količina oborina i Langovog kišnog faktora, osim na meteorološkoj postaji Rijeka, gdje je utvrđeno povećanje godišnjih količina oborina i vrijednosti Langovog kišnog faktora. Trendovi temperatura zraka na svim meteorološkim postajama su pozitivni. Vrijednosti Langovog kišnog faktora se na području istraživanja smanjuju, što ide u prilog povećanju aridnosti područja. Trendovi potencijalne evapotranspiracije su statistički značajni i pozitivi na svim istraživanim meteorološkim postajama. Srednje godišnje kolebanje temperature zraka je pokazalo najmanje promjene na istraživanom području. Šumska vegetacija sredozemne Hrvatske prilagođena je na određene klimatske uvjete koji prevladavaju u tom području. Ti se uvjeti mijenjaju kroz vrijeme, a to se odražava na rast i razvoj svih organizama. Pretpostavljene klimatske promjene mogu dovesti do promjena u prostornoj razdiobi šumske vegetacije, promjeni u sastavu, strukturi i proizvodnosti šumskih ekosustava, promjeni ekološke stabilnosti, zdravstvenog stanja šuma te općekorisnih funkcija šuma.

Klima je kompleksan neposredan ekološki čimbenik kojeg opisujemo pomoću različitih klimatskih elemenata, pojava i indeksa. Najvažniji ekološki čimbenici koji uvjetuju razvitak, sastav i raspored pojedinih oblika šumske vegetacije su klima i tlo. Šumski ekosustavi su prilagođeni na određene klimatske uvjete koji prevladavaju u njihovom području. Međutim klima je u stalnoj mijeni. Promjena klime je općeniti termin kojim se obuhvaćaju svi mogući oblici nepostojanosti klime. Uz problem promjena klime od klimatskih elemenata najviše su vezane temperatura zraka i količina oborine. Cilj istraživanja je bio utvrditi promjene klimatskih elemenata i indeksa na području Spačve te njihov utjecaj na ekološku nišu hrasta lužnjaka. Trendovi smanjenja ili povećanja pojedinih klimatskih elemenata i indeksa analizirani su pomoću linearnog trenda. Uspoređene su vrijednosti klimatskih elementa i indeksa referentnog niza sa razdobljem 1991-2009. Na području Spačve je utvrđen pozitivan trend temperatura zraka, količina oborina, evaporacije te deficita vlažnosti. Trendovi temperatura zraka i evaporacije su statistički značajni. Trendovi indeksa kontinentalnosti te godišnjeg i ljetnog toplinsko vlažnog indeksa su negativnog trenda na području istraživanja. Značajno povećanje srednje godišnje i ljetne temperature zraka te pojava klimatskih ekscesa značajnih za današnju promjenu klime, može izazvati stresna stanja kod vrste drveća uske ekološke valencije. Manjak oborina, uz pojavu visoke temperature zraka, slabi otpornu snagu hrasta lužnjaka jer se pojačanom transpiracijom troši velika količina vode. Promjene klimatskih elemenata i indeksa na području Spačve mogu dovesti do promjena u prostornoj razdiobi, ekološke stabilnosti i zdravstvenog stanja šumskih ekosustava hrasta lužnjaka.