Search

Bioetika je do 1990-ih bila nepoznanicom u zemljama istočne Europe. Otvaranjem nakon pada komunističkih režima, međutim, spomenute zemlje rapidno poprimaju zapadnjačke trendove i modele bioetike, vodeći se zasadama georgetownskog Instituta za etiku Kennedyjevih – ni ne sluteći blizinu izvornosti bio-etike starog kontinenta. U radu se analizira bioetički status zemalja istočne Europe tražeći u njemu konture zanemarene europske intelektualne baštine. Sustavnim pregledom literature i terenskim istraživanjima postavljeni su temelji povijesne dinamike razvoja i premošćivanja biomedicinske etike zapadnog svijeta u bioetiku zemalja istočne Europe na razmeđu potterovske i Jahrove bioetike, bez poznavanja djela Fritza Jahra, no vodeći se njegovim temeljnim idejama., Bioethics was unknown in Eastern Europe until the 1990s. After the fall of communism, however, these countries rapidly opened and embraced Western trends and models of bioethics, accepting the directives of the Kennedy Institute of Ethics at Georgetown University – without even knowing the proximity of the original concept of bio-ethics in Europe. This paper analyses the bioethical status of Eastern European countries by looking at the contours of the neglected European intellectual heritage. By using a systematic literature review and field research, the foundations of historical dynamics of the development of bioethics in Eastern European countries have been established at the intersection of Potter’s and Jahr’s bioethics. Without knowing the work of Fritz Jahr, his basic ideas have been followed.

U ovom radu se analizira kineski gospodarski utjecaj u državama Srednje i Istočne Europe te Zapadnog Balkana. Naime, Kina djeluje unutar zapadno-liberalnog, kapitalističkog globalnog poretka i prihvaća njegova tržišna načela. Međutim, ona također izaziva trenutni poredak, tj. revidira ga, kroz nametanje sebe kao novog i pouzdanog ne-zapadnog partnera. Inicijative Jedan pojas, jedan put i 16+1 predstavljaju novi vid gospodarskih odnosa u Europi kroz miroljubivu suradnju. Štoviše, navedene inicijative predstavljaju i niz geostrateških koraka kojima se navedene europske regije nastoje tješnje povezati te da Kina ima bolji pristup Zapadnoj Europi. This paper analyzes the Chinese economic influence in the countries of Central and Eastern Europe and the Western Balkans. Namely, China operates within the Western liberal, capitalist global order and accepts its market principles. However, it also challenges the current order, i.e. revises it, through imposing itself as a new and reliable non-Western partner. The One Belt, One Road and 16 + 1 initiatives represent a new form of economic relations in Europe through peaceful cooperation. Moreover, these initiatives represent a series of geostrategic steps by which these European regions seek to be more closely linked and that China has better access to Western Europe.

U ovom radu se analizira kineski gospodarski utjecaj u državama Srednje i Istočne Europe te Zapadnog Balkana. Naime, Kina djeluje unutar zapadno-liberalnog, kapitalističkog globalnog poretka i prihvaća njegova tržišna načela. Međutim, ona također izaziva trenutni poredak, tj. revidira ga, kroz nametanje sebe kao novog i pouzdanog ne-zapadnog partnera. Inicijative Jedan pojas, jedan put i 16+1 predstavljaju novi vid gospodarskih odnosa u Europi kroz miroljubivu suradnju. Štoviše, navedene inicijative predstavljaju i niz geostrateških koraka kojima se navedene europske regije nastoje tješnje povezati te da Kina ima bolji pristup Zapadnoj Europi., This paper analyzes the Chinese economic influence in the countries of Central and Eastern Europe and the Western Balkans. Namely, China operates within the Western liberal, capitalist global order and accepts its market principles. However, it also challenges the current order, i.e. revises it, through imposing itself as a new and reliable non-Western partner. The One Belt, One Road and 16 + 1 initiatives represent a new form of economic relations in Europe through peaceful cooperation. Moreover, these initiatives represent a series of geostrategic steps by which these European regions seek to be more closely linked and that China has better access to Western Europe.

Churchillova linija Szczecin-Trst više ne predstavlja hladnoratovsku granicu između demokratske i komunističke Europe, nego razdjelnicu između dva fundamentalno različita koncepta Europske unije: zapadni, koji teži daljnjoj integraciji (možda čak i federalizaciji) Unije na osnovama paneuropejstva, sekularizma, maksimalne zaštite svih vrsta manjina i otvorenosti prema izbjeglicama i migrantima iz ratom i siromaštvom pogođenih dijelova svijeta ; te istočni, koji teži očuvanju državnog suvereniteta unutar labave (prvenstveno ekonomske) Unije i nastoji zaštititi nacionalni i vjerski (čitaj: kršćanski) identitet kao i relativnu etno-kulturnu homogenost svojih društava, što podrazumijeva čvrste granice i krajnje restriktivnu politiku azila.

Mračni (dark) turizam uključuje sve one pojave u kompleksnom i heterogenom fenomenu turizma koje obuhvaćaju prezentaciju i od strane posjetitelja uporabu stvarnih i komodificiranih mjesta smrti, katastrofa i zvjerstava, odnosno kao posjeti mjestima gdje su se dogodile povijesne tragedije ili smrti koje i dalje utječu na naše živote. Na prostoru Istočne Europe nalazi se velik broj memorijalnih lokaliteta koje predstavljaju kvalitetnu osnovu za implementaciju i intenzivniji razvoj mračnog turizma u sklopu širokog spektra kulturnog turizma. U ovom će se radu prikazati odabrani lokaliteti stradavanja kao osnova razvoja mračnog (dark) turizma na primjeru država u turističkoj regiji Istočna Europa – u Rusiji, Ukrajini i Bjelorusiji.

Prikaz knjige, Book review

Osnovni predmet istraživanja ovog rada je galicijski identitet. Cilj je dati pregled teritorijalnih promjena, prikazati identitet Galicije, ustvrditi tvorbene elemente galicijskog identiteta te dati uvid u oživljavanje galicijskog identiteta i današnji transgranični položaj Galicije. Područje istraživanja je bivša austrijska pokrajina Galicija. The basic subject of this paper is Galician identity. The aim is to give an overview of territorial changes, to present the identity of Galicia, to establish the constituent elements of Galician identity and to provide insight into the revival of Galician identity and the current cross-border position of Galicia. The area of research is the former Austrian province of Galicia.

Ovaj završni rad bavi se analizom geografskog aspekta mračnog turizma Istočne Europe. Mračni turizam oblik je specifičnog oblika turizma, a dio je sociopatološkog oblika selektivnog turizma. U radu je razrađen sam pojam i koncept mračnog turizma, motivacija u mračnom turizmu, tipologija atrakcija u kojemu je prikazan spektar mračnog turizma koji je važan za razumijevanje turističkih atrakcija mračnog turizma, mračni turizam u praksi te interpretacija u mračnom turizmu. Turističke atrakcije mračnog turizma prikazane su na primjeru država Istočne Europe; Bjelorusiji, Ukrajini, Moldaviji te europskom djelu Ruske Federacije. Takav oblik turizma nalazi se svugdje u svijetu, a posebno u prikazanim državama čija je krvava povijest omogućila niz atrakcija mračnog turizma. Turizam u ovim zemljama nije dovoljno razvijen stoga će morati poraditi na strategiji turizma, promociji i valorizaciji njihovih turističkih atrakcija. This final paper deals with the analysis of the geographic aspect of dark tourism in Eastern Europe. Dark tourism is a specific form of tourism, and it is part of sociopathological form of selective tourism. This paper elaborates the concept of dark tourism, motivation in dark tourism, typology of attractions were is presented a spectrum of dark tourism which is important for understanding specific tourism attractions of dark tourism. Dark tourism in practice and interpretation of dark tourism are also elaborated in this paper. The tourist attractions of dark tourism are shown on the example of the countries of Eastern Europe; Belarus, Ukraine, Moldova and European part of Russia. This form of tourism could be found all over the world, especially in this four countries whose bloody history has made a big number of dark tourism attractions. Tourism in this four countries is not developed so they need to work on tourism strategy, promotion and finally, valorisation of their tourist attractions.

Croatia is now facing a large emigration wave and a growing need of work force and entrepreneurial activity. Yet, only 11% of Croatian citizens see immigration more of an opportunity than a problem (EC, 2018). Studies conducted globally show the immigrants to be more entrepreneurial, less risk-averse and more innovative than the local citizens. Consequently, they contribute to the competitiveness of their host country and the well-being of its entire population. The preliminary findings based on limited statistical data and semi-structured interviews (with foreign entrepreneurs and institutional representatives) indicate growing potential of immigrant entrepreneurship in Croatia, but persistent formal and informal obstacles in their economic and social inclusion. In addition to the barriers that are equally harmful to domestic and foreign entrepreneurs (like administrative burden, unpredictable tax and employment regulations), there is an extensive list of obstacles specific to foreign entrepreneurs. These include a lack of unambiguous instructions in English accompanied with inadequate enforcement of the existing rules for doing business for foreign nationals. Furthermore, the non-EU nationals continuously face the work permit problems and unfavourable requirements such as mandatory financial capital that is up to 200x higher than for the native/EU entrepreneurs. Yet, the informal barriers are even more discriminatory for the entrepreneurs originating (mainly) from the less developed countries. The right-wing rhetoric of the incumbents, public ignorance and limited openness towards other ethnic (and minority) groups discourages their entrepreneurial ventures. Moreover, immigrants from conflict-affected areas are considered a security threat and a (sole) burden to a state budget. Even their social enterprises are often underestimated and left without any institutional support. Besides a coherent overview of the immigrant entrepreneurship in Croatia, this study provides short- and long-term policy recommendations that could have broader resonance for other South East European countries as well.

The emergence of ‘policy analysis’ as a skilled occupation in the governmental process raised questions about the significance of this work for democratic control in government, and the relationship between the discourses of elected leadership, expert policy analysis, and public norms and understandings, in the construction of policy. The questions are even more acute in the ‘transitional polities’ of Eastern Europe, where the norms of democratic accountability are less well established, but the rules of the game are ‘under reconstruction’. This paper reviews the way the themes of professionalism and participation relate to policy work in transitional polities, the tensions that policy workers face, and the way that the diverse discourses available are mobilized in the discursive construction of policy and policy work., Pojava analize javnih politika kao kvalificiranog zanimanja u procesu vladanja otvorila je pitanja o važnosti te vrste posla za demokratsku kontrolu vlasti, te o odnosu između diskursa izabranih vođa, profesionalnih analitičara politika i javnih normi i razumijevanja u konstrukciji javnih politika. Ta su pitanja još istaknutija u ‘tranzicijskim političkim sustavima’ Istočne Europe, gdje su norme demokratske odgovornosti manje uspostavljene, a pravila igre su u izgradnji. Ovaj rad razmatra u kojem su odnosu teme profesionalizma i participacije s radom na javnim politikama u zemljama u tranziciji, zatim napetosti s kojima se suočavaju oni koji rade na javnih politikama, te na koji se način različiti dostupni diskursi mobiliziraju u diskurzivnoj konstrukciji javnih politika i rada na javnim politikama.

Pored regije Mediterana Istočna Europa jedan je od važnijih prostora za provedbu različitih politika Europske unije. Politika proširenja, Europska politika susjedstva i Istočno partnerstvo najvažniji su instrumenti kojima se osigurava izgradnja demokratskog poretka u europskom susjedstvu. Razvidno je kako je krajnji cilj svih politika Europske unije prema susjedstvu postizanje sigurnosti i stabilnosti. Cilj je ovog rada pokazati kako je Europska unija, od raspada Sovjetskog Saveza, različitim politikama i instrumentima stalno prisutna u regiji Istočne Europe. Naglasak je na mjerama i politikama kojima Europska unija održava svoju poziciju u pokušaju stabilizacije istočnog susjedstva. U radu će se najprije definirati pojam Istočna Europa, a potom će se dati pregled bilateralnih odnosa Europske unije i zemalja Istočne Europe koje participiraju u Istočnom partnerstvu (Bjelorusija, Moldova i Ukrajina). Analizom bilateralnih odnosa nastoji se pokazati u kojoj je mjeri i na koji način Europska unija prisutna u regiji Istočne Europe te koji su njezini ciljevi u odnosu na spomenute države. U posljednjem dijelu autorica daje zaključna razmatranja., Next to the Mediterranean region, Eastern Europe is set as one of the most important areas for the implementation of various EU policies. European Union enlargement policy, European Neighbourhood Policy and the Eastern Partnership are the most important instruments that ensure the construction of a democratic order in the European neighborhood. It is clear that the ultimate goal of EU policy towards its neighbors is to achieve security and stability. The aim of this paper is to point out that the European Union since the breakup of the Soviet Union, with various policies and instruments, is constantly present in the region of Eastern Europe. Emphasis is placed on measures and policies by which the European Union maintains its position in an attempt to stabilize the Eastern neighborhood. The paper will first define the region of Eastern Europe, and then provide a review of bilateral relations between the European Union and the Eastern European countries that participate in the Eastern Partnership (Belarus, Moldova and Ukraine). Analysis of bilateral relations tries to point out to what extent and in what way the European Union is present in the region of Eastern Europe and what are the main goals of the European Union in relation to the said countries. In the last part, the author gives the concluding remarks.

Proširenjem iz 2004. pomaknute su vanjske granice Europske unije na istoku i jugu. Kao novi susjedi pojavljuju se Rusija, Bjelorusija, Moldova i Ukrajina. Ulaskom Malte i Cipra u Europsku uniju, u grupu novih susjeda ulaze i južno mediteranske države. Iako je riječ o neposrednom susjedstvu, ekonomski, politički, društveni i sigurnosni stupanj razvoja daleko je drugačiji od onoga u EU. Svjesna opasnosti koje izviru iz odbijanja suradnje s neposrednim susjedstvom, ali i činjenice da treba stabilno i razvojno susjedstvo, EU je formulirala nekoliko političkih strategija kojima je zadala okvir za razvoj novih odnosa sa susjednim zemljama i tako spriječila pojavu novih crta razdvajanja - Europsku politiku susjedstva (2004.), Uniju za Mediteran (2008.), kao nadogradnju Barcelonskog procesa (1995.), te Istočno partnerstvo (2009). U ovom radu cilj je izložiti temeljne značajke Euromediteranskog partnerstva (Unije za Mediteran) i Istočnog partnerstva, dviju politika koje EU razvija prema susjedstvu i tako uočiti razliku u pristupu EU prema dvjema regijama - Mediteranu i Istočnoj Europi, odonosno Južnom Kavkazu.

Istraživanje prikazano ovim diplomskim radom rezultat je dužeg bavljenja pitanjem postoji li europski identitet u kulturama i narodima Istočne Europe te koje su njegove manifestacije i fenomeni koji ga karakteriziraju. Kroz intervjue s kazivačima iz Češke, Hrvatske i Litve otkrila sam uzorke ili tragove predodžbi koje su u korelaciji s različitim društvenim fenomenima koje su definirali i kojima su se bavili mnogi autori iz domene društvenih i političkih znanosti te filozofije, psihologije i antropologije. Zato ovaj rad koristi termine balkanizma, europeizma i civilizacijske kosine kako bi objasnio status Istočne Europe unutar današnje „nove Europe“, pri čemu se radi o političkom konstruktu Europske unije. Također je ovaj rad imao svrhu objasniti na koji su način Europska unija i njezini integrativni procesi utjecali na razvoj europskog identiteta u istočnom dijelu Europe, te u konačnici dolazi do spoznaje da se rađa novi oblik „europskosti” koji je specifičan za geografski, povijesni i kulturni prostor Istočne Europe.

Prikaz zbornika radova.

The studies of Gendering Post-Socialist Transition follow the economic, political, social and cultural effects and traces of system changes in the lives of women and men after 1989 in eleven countries of Central and South Eastern Europe. The meaning of these changes for the relationships between men and women, for gender roles and representations, and for the development of normative discourses about femininity and masculinity are being looked into. With respect to gender relations, case studies deal with changing values and mentalities in transformation, showing that poverty, social exclusion, nationalism, social and healthcare systems, all have profound gendered dimensions.

Rad istražuje latinskoameričku postmilitarističku te europsku postkomunističku tranziciju u kompleksu koji obuhvaća civilno-vojne odnose. U radu se latinskoamerički militarizam i postmilitaristička konsolidacija analiziraju izvan prevladavajućeg diskursa razumijevanja civilno-vojnih odnosa isključivo u kontekstu borbe civilnih političara i vojnika za političkom supremacijom, dok se postkomunistička tranzicija tematizira u jednom zanemarenom području - području civilno-vojnih odnosa. Ključna autorova teza odnosi se na čvrstu i presudnu korelaciju između civilne kontrole (upravljanja) i ekspertize u pripadajućem području. Civilnu kontrolu ne treba razumijevati u kontekstu sprečavanja neželjenog ponašanja vojske, već bi ona trebala uključivati sposobnost civila da definiraju ciljeve i organizaciju obrane, formuliraju obrambenu politiku i nadziru implementaciju te politike. Razmatranje civilno-vojnih odnosa mora se događati u okviru širih rasprava o demokratizaciji. Rad pokazuje kako, bez obzira na različite početne pozicije, različite međunarodne okolnosti, donekle i različito vrijeme u kojem se procesi odvijaju, civilno-vojni odnosi u obje skupine tranzicija pokazuju vrlo slična obilježja te ukazuju na podjednak stupanj demokratskog deficita u društvu. U oba slučaja prisutno je precjenjivanje vanjskih (međunarodnih) utjecaja na procese demokratizacije. Temeljni deficit tiče se korištenja određenih oblika penetracijskog modela nadzora nad oružanim snagama sa snažno izraženim personalističkim karakterom uz odsustvo civilne obrambene ekspertize., The paper explores Latin American post-militaristic and European post-communist transition in the context of civil-military relations. On the one hand, Latin American militarism and post-militaristic consolidation have been analyzed outside of the prevailing discourse according to which civil-military relations are, almost entirely, understood in the context of the struggle of civil politicians and soldiers for political supremacy. On the other hand, post-communist transition has been studied in a neglected field: civil-military relations. The key thesis of the author refers to strong and prevailing correlation between civil control (management) and expertise in the relevant field. Civilian control should not be understood in the context of preventing unwanted conduct of the military, but it should include the ability of the civilians to determine the goals and organization of defence, to define defence policy and monitor the implementation of that policy. Analysis of civil-military relations should be a part of broader discussions on democratization. This paper points out how, regardless of various initial positions, various international circumstances, and to some extent, different period, the civil-military relations in both transitional groups show similar features and equal degree of the lack of democracy in society. In both cases, there is an overestimation of outside (international) influences on democratization processes. The lack of democracy refers to the application of penetration model of the control of armed forces with the lack of civil defence expertise.

The aim of this paper is to investigate factors that influence the attractiveness of nonlife insurance market for foreign insurers in Eastern Europe. We use country-specific effects models for panel data that covers fifteen countries during the period 2004- 2009, allowing each cross-sectional unit to have a different intercept term serving as an unobserved variable that is potentially correlated with the observed regressors. The research results indicate that the main forces affecting market attractiveness are insurance demand, entry barriers, market concentration and the return on investment. These findings provide significant implications for local governments and for both foreign and domestic insurers., Cilj ovog rada je istražiti faktore koji utječu na atraktivnost tržišta neživotnih osiguranja za strane osiguravatelje u Istočnoj Europi. Koristili smo modele efekata specifičnih za pojedine zemlje za dobivanje panelnih podataka koji pokrivaju petnaest zemalja u periodu od 2004- 2009, omogućavajući svakoj međusektorskoj jedinici različit presječni član u svrhu neuočene slučajne varijable koja je potencijalno korelirana s uočenim regresorima. Rezultati istraživanja ukazuju na to da glavni utjecaj na atraktivnost tržišta imaju potražnja za osiguranjem, ulazne barijere, koncentracija tržišta i zarada od investicije. Rezultati bi mogli biti vrlo značajni za lokalne uprave te strane i domaće osiguravatelje.

Izlaganje sadrži činjenično stanje u nastavi filozofije, logike, etike u istočnoj Europi. Poseban osvrt je dan na stanje filozofije za djecu na ovog geografskom području.

Postkomunistička Europa izazov je teorijama stranaka i stranačkih sustava utemeljenima na zapadnoeuropskim iskustvima.

Autor je na izlaganju pokušao objasniti razloge zašto je demokratska tranzicija u Istočnoj Europi počela baš u Poljskoj. Razlozi poljskog prvenstva nalaze se manjoj kontroli društva od strane komunističkih vlasti te u slobodnijem javnom djelovanju oporbenih aktera od drugih istočnoeuropskih zemalja u većem dijelu četrdesetogišnjeg razdoblja komunističke diktature.

U prvom dijelu autorica prikazuje razvoj regionalnih studija (area studies) u suvremenoj komparativnoj politici te ukazuje na njihovu važnost za razvoj političke znanosti. U drugom dijelu razmatra metodologiju - dizajn i metode istraživanja - regionalne komparatistike, poklanjajući posebnu pozornost problemu definiranja regije kao središnje kategorije u toj grani komparativne politike. Treći, središnji dio usredotočen je na nastanak Istočne Europe kao povijesno-političke i socijalno-kulturne regije tijekom povijesti, napose nakon Drugog svjetskog rata, te na njezinu disoluciju u procesima demokratske transformacije komunističkih režima u posljednja dva desetljeća. Disolucija Istočne Europe rezultirala je obnovom trodijelne političke geografije na prostoru koji je ona nekoć zauzimala, a koji čine Srednja, Jugoistočna i uža Istočna Europa.

Prikaz knjige Linde J. Cook o razvoju socijalne države u postkomunističkim zemljama, s fokusom na Rusiju i zemlje istočne Europe.

Rad nudi prikaz djela P. Kenneya o razvoju i perspektivama postkomunističkog razdoblja država Istočne Europe.

Autor daje opći prikaz balkanskih studija u Japanu. Proučavanje Balkana, odnosno jugoistočne Europe, uključujući i povijest Balkana, u Japanu se obavlja unutar tzv. regionalnih studija. Autor je japanski historičar i poznati stručnjak za Balkan, vanjski suradnik na projektu.

Predmet rada je analiza poslovanja i razvoja investicijskih fondova Srednje i Istočne Europe. Osim tranzicijskih obilježja i financijskih sustava odabranih zemalja poseban osvrt dan je na razvoj i stanje hrvatske industrije fondova.

U radu je prikazana Međunarodna konferencija održana u Bonn – Bad Godesberg, Njemačka, 16.-18. rujna 2005.

Autor polemizira s nekoć utjecajnim teorijama transformacije – najistaknutiji predstavnici kojih su Jon Elster i Claus Off e – koje su se temeljile na teoremu o tome kako je nemoguća istodobna uspješna privredna i politička – a negdje i državna – transformacija u Istočnoj Europi. Suprotno tim teorijama, u većini postkomunističkih država Istočne Europe demokracija se konsolidirala brzo. Tu postavku autor dokazuje mjereći konsolidiranost novih demokracija Bertelsmannovim indeksom transformacije (BTI) na četiri razine: na ustavnoj i predstavničkoj razini, te na razinama ponašanja aktera i političke kulture. Promašaje u analizi transformacijskih procesa pripisuje teorijama djelovanja koje su “tranzicijsku paradigmu” iz Južne Europe i Latinske Amerike naprosto presadile u Istočnu Europu. Teorije aktera su, pak, nastojale krajnje kompleksne promjene sustava u toj regiji izvesti iz vrlo formaliziranih i pojednostavnjenih konstelacija aktera, zanemarujući vrlo različite demokratizacijske potencijale pojedinih zemalja. U “teorijskom mraku” tako su ostale tri varijable – modernost, državnost i vanjski akteri – koje teorije modernizacije, teorije sustava i strukturalističke teorije stavljaju u središte svojih razmatranja, a koje su se pokazale iznimno važnima za razumijevanje transformacijskih procesa u Istočnoj Europi., The author polemises with once infl uential theories of transformation – whose greats are Jon Elster and Claus Off e – which were based on the theorem that a simultaneous successful economic and political – and, somewhere, state – transformation in Eastern Europe is not possible. Contrary to these theories, in most post-communist countries of Eastern Europe democracy has consolidated rather quickly. The author demonstrates this proposition by measuring the consolidation of new democracies according to Bertelsmann’s transformation index (BTI) at four levels: the constitutional and representative level, and the levels of behaviour of actors and political culture. Failures in the analysis of transformation processes are blamed on the theories of action that simply transplanted the ‘transitional paradigm’ from Southern Europe and Latin America into Eastern Europe. Theories of actors seek to deduce highly complex changes of systems in this region from highly formalised and oversimplifi ed constellations of actors, ignoring the very diff erent democratisation potentials of individual countries. Thus, three variables are left in ‘theoretical obscurity’ – modernity, statehood and external actors – which are placed in the focus of modernisation theories, system theories and structuralist theories, and which prove to be extremely important for the understanding of transformation processes in Eastern Europe.

U osvrtu se ističe uloga i značenje kard. Šepera u crkvenim, društveno-političkim, kulturalnim i teološkim prilikama u svijetu, a naročito u europskom kontekstu prije demokratskih promjena početkom 90-tih godina

Prikazana knjiga "Dissent and Opposition in Communist Eastern Europe ; Origins of Civil Society and Democratic Transition" daje usporedni pregled razvoja disdenstva i opozicije u zemljama bivšeg socijalističkog lagera. Pristupajući temi na analitičkoj razini, knjiga pokazuje korelaciju između razvoja disidentstva, tranzicijskih režima i stupnja dosegnute građanske kulture u svakoj od proučavanih zemalja, u smislu da disidenstvo i tranzicijski režimi u pojedinoj zemlji pokazuju veći stupanj demokratičnosti u zavisnosti od stupnja razvoja građanske kulture.

This paper analyses changes in television broadcasting in Eastern Europe after the break-up of communism. They are considered in the light of the socio-political changes that parallel them. It is argued that the changes were modest rather than radical. Two explanations we proposed to support the main argument. Firstly, changes in television broadcasting after 1989 did not mean a radical break with the communist model, because that model itself had partly changed before 1989, especially in the 1980s. Secondly, they were not complete because of the different legacies from the past that acted as serious obstacles blocking more systematic changes., Ovaj rad analizira promjene u televizijskom emitiranju u zemljama Istočne Europe nakon pada komunističkih režima uzimajući u obzir i istodobne sociopolitičke promjene u tim državama. Smatra se da su one bile nepotpune, a istaknuta su dva glavna objašnjenja takve tvrdnje. Prvo, promjene u televizijskom emitiranju nakon 1989. godine nisu predstavljale radikalan raskid s komunističkim modelom emitiranja, jer se i on sam djelimice promijenio do 1989. godine, posebno tijekom 1980-ih. Drugo, bile su nepotpune zahvaljujući različitim nasljeđima iz prošlosti koja su predstavljala velike prepreke u provođenju korijenitijih promjena.

nema

Članak govori o medijskoj koncentraciji koja u suvremenom globaliziranom svijetu prijeti medijskoj raznolikosti i pluralizmu. Pluralizam je u medijskim politikama najčešće shvaćen kao posljedica strukturalne raznolikosti medijskog sustava, gdje je najčešće osnovna briga politika u sprečavanju ili nadzoru monopola ili koncentracije vlasništva u medijima. Posljednja desetljeća pokazala su da se sve više smanjuje broj medijskih kompanija koje nadziru proizvodnju i emitiranje zabavnog i informativnog sadržaja. I u zemljama Srednje i Istočne Europe trendovi koncentracije i konglocentracije medija su jasni. Kakav je u tome utjecaj globalizacijskih kretanja? Postoji li stvarni pluralizam u medijima zemalja Srednje i Istočne Europe, koje su u proteklom desetljeću imale velik porast raznolikosti medija u vrstama i oblicima, te su otvorile svoja tržišta raznolikosti vlasništva. Koliko takav razvoj pridonosi stvarnom pluralizmu ideja, onom koji pogoduje javnosti i razvoju civilnoga društva? U članku se ta pitanja postavljaju, a na neka od njih se daje i odgovor.

Rad proučava preorijentiranje zemalja Srednje i Istočne Europe na tržišnu privredu. U uvijetima pada proizvodnje, porasta nezaposlenosti i porasta unutarnje i vanjske zaduženosti početkom devedesetih te su zemlje našle izlaz u direktnim inozemnim investicijama.

Članak govori o medijskoj koncentraciji koja u suvremenom globaliziranom svijetu prijeti medijskoj raznolikosti i pluralizmu. Pluralizam je u medijskim politikama najčešće shvaćen kao posljedica strukturalne raznolikosti medijskog sustava, gdje je najčešće osnovna briga politika u sprečavanju ili nadzoru monopola ili koncentracije vlasništva u medijima. Posljednja desetljeća pokazala su da se sve više smanjuje broj medijskih kompanija koje nadziru proizvodnju i emitiranje zabavnog i informativnog sadržaja. I u zemljama Srednje i Istočne Europe trendovi koncentracije i konglocentracije medija su jasni. Kakav je u tome utjecaj globalizacijskih kretanja? Postoji li stvarni pluralizam u medijima zemalja Srednje i Istočne Europe, koje su u proteklom desetljeću imale velik porast raznolikosti medija u vrstama i oblicima, te su otvorile svoja tržišta raznolikosti vlasništva. Koliko takav razvoj pridonosi stvarnom pluralizmu ideja, onom koji pogoduje javnosti i razvoju civilnoga društva? U članku se ta pitanja postavljaju, a na neka od njih se daje i odgovor., The article discusses media concentration which threatens media pluralism and diversity in the contemporary globalized world. In media policies pluralism usually understood as the consequence of structural diversity of the media system. The main aim here is to stop or control the monopolies or concentration of ownership in the media. The past decadeshave shown a declining number of media companies which control the production and distribution of entertainment and information content. In the countries of Central and Eastern Europe the trends of concentration and konglocentration are clear. What is the impact of globalization on these processes? Is there a real pluralism in the media in the Central and Eastern European countries, which have in the past decade experienced a large increase in the types of media, and have opened their markets to the diversity of ownership? How much have these developments contributed to the real pluralism of ideas that serves the public and the development of civil society? The article poses these questions and answers some of them.

In this article I will deal with lifestyles in Eastern European countries. The data come from representative studies in Hungary, Poland, Czech Republic, Slovakia, Bulgaria, Russia and Romania. The life style approach combines structural and cultural variables, indicators of behaviour as well as values. Out of these indicators social clusters are constructed. Thus a different picture of the composition of society can be drawn. After introducing the advantages of the lifestyle approach I go on in describing the lifestyles in the different countries. Finally I construct a thesis about the different stages of democratisation and modernisation the countries under research show., U ovom članku bavim se životnim stilovima u istočno europskim zemljama. Koriste se podaci iz reprezentativnih studija u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Rusiji i Rumunjskoj. Pristup životnih stilova kombinira strukturalne i kulturalne varijable, indikatore ponašanja kao i vrijednosti. Na osnovi indikatora konstruiraju se socijalni klasteri. Na taj način može nastati i drugačija slika kompozicije društva. Nakon predstavljanja prednosti pristupa životnih stilova opisujem životne stilove u raznim zemljama. Na kraju postavljam tezu o različitim fazama demokratizacije i modernizacije istraživanih zemalja.

Pod naslovom Kršćanski Istok podrazumijeva se bogatstvo kršćanske kulture proizašle iz semitskih jezika i naroda u kojima je zaživjelo kršćanstvo. Obuhvaća sirijski i kršćansko-aramejski jezik koji predstavljaju temelj kasnijih bogatih kršćanskih kultura: armenske, koptske, arapske i crkvenoslavenske. Biblija je bila temelj tih književnosti. Pod Istočnim Crkvama misli se na ne-efeške ili nestorijanske, ne-kalcedonske ili monofizitske i kalcedonske. Karakteristični teološki predstavnici kršćanstva na Istoku jesu. Bardesan, Afrata i Efrem Sirijski, a tipični predstavnici nestorijanske i monofizitske teologije su: Teodor Mopsuestijski, Dionizije Areopagit, Gregorije Barhebraeus i Ebed Jesus. Ovi potonji suvremenici su skolastičke teologije na Zapadu. U knjizi se naznačuju osnovni podaci o islamsko-kršćanskoj kontroverziji. Potom slijedi prikaz teologije i teoloških predstavnika u Bizantu od vremena patristike do Srednjeg vijeka s naglaskom na odnos između Bizanta i Europe. Treći dio knjige posvećen je Istočnoj i Jugoistočnoj Europi i kršćanskim i teološkim značajkama u zemljama i narodima pravoslavnog Istoka. Na koncu se daje kratka komparacija između Istočnog i Zapadnog kršćanstva.

Autor raspravlja od knjizi Stevena A. Mansbacha Modern Art in Eastern Europe - From the Baltic to the Balkans, ca. 1890. - 1939.

Mnoge europske zemlje imaju danas oružane snage koje više nisu prikladne da odgovore na sigurnosne ugroze s kojima se te zemlje mogu suočiti u budućnosti. Te zemlje nalaze se stoga pred korjenitim reformama koje će biti bolne i skupe. To se posebno odnosi na zemlje Srednje i Istočne Europe, gdje je problem dodatno opterećen postsocijalističkim nasljeđem, malom veličinom zemalja i teškom gospodarskom situacijom. Trebat ce uložiti velike napore da bi se utvrdio najbolji način na koji se, u danim uvjetima, mogu reorganizirati oružane snage tih zemalja. Profesionalizacija,odnosno ukidanje vojne obveze i služenja novačkog roka, ne mora biti najbolji put. Upravljanje osobljem i kadrovska politika svugdje je prioritet koji mora pratiti planiranje snaga. Podjela uloga u savezima može biti jedino dugoročno rješenje., Many European countries have armed forces today which are no longer appropriate to the security threats which these countries may face in the future. As a result they face the prospect of painful and costly fundamental reform. This is particularly true in Central and Eastern Europe, where the problem is compounded by the post-socialist heritage, the small size of many countries, and the poor economic situation. A lot of effort needs to be put into determine how best to reorganize C&EE armed forces in this light. Professionalization may not be a viable answer. Personnel career manage­ment is everywhere the priority, closely followed by force planning. In the long run, role-sharing in an alliance may be the only solution.

Glavnom prijetnjom demokratizaciji novih država na istoku Europe pokazuju se stari problemi prošlog režima koji su samo prebačeni u novonastale okvire promijenjenih oblika vlasništva, političkog predstavljanja, ljudskih i nacionalnih prava, ekologije, zdravlja itd. Među najznačajnijima su: novi populizam, nepoštivanje i kršenje ljudskih prava, državni paternalizam, korupcija i kriminal, dok se problemi zdravlja i ekologije neprekidno potiskuju na margine društva ili se potpuno ignoriraju. Postkomunizam objedinjuje prepoznatljivo iskustvo nekadašnjih “komunističkih” zemalja, koje je postalo panično okrenuto prema jednom jedinom cilju - Zapadu - u koji bi se željelo ugledati i prema kojemu su se usmjerile sve pažnje, nade i očekivanja. Taj cilj podrazumijeva prelaženje puta koji nije nimalo lak - od totalitarizma prema demokraciji i tržišnoj ekonomiji. Iako se često olako misli da je to nešto što je svaka država, koja sebe želi vidjeti modernom, u stanju lako prijeći, realnost s kojom se nove države sučeljavaju često demantira prvobitnu euforiju i nameće opreznije stavove. Postkomunističke zemlje, osobito neke, neopremljene su iskustvom građanske demokracije, institucijama koje to omogućuju, kao ni demokratskom građanskom političkom kulturom. Budući da su komunistički režimi najviše pridonosili intenzivnom razvijanju tradicionalnih oblika etničke svijesti i cijeloga mnoštva tradicionalnih stavova i odnosa, a posebno autoritarnih odnosa u obitelji, školi, politici i na radnom mjestu, uvelike su pridonijeli odvraćanju od razvijanja civilne, demokratske političke kulture i obnavljanju “parohijalnih” i “podaničkih” oblika političke kulture s tradicionalističkom i neotradicionalističkom strukturom u “novim demokracijama”, uključujući Hrvatsku., The main threat to the democratization of new states in Easter Europe seem to be old problems of the past regime, which have only been transferred into the newly created frameworks of the changed modes of ownership, political representation, human and national rights, ecology, health, etc. Among the most important problems are: new populism, violation of human rights, state paternalism, corruption and crime, while the problems of health and ecology are being pushed to the social margin or totally ignored. Post-communism encompasses the well known experience of the former “communist” countries, which turned to one and only goal - the West - which it sees as a role model and towards which all its attentions, hopes and expectations are turned. This goal understands finding a path which is in no way easy -from totalitarianism towards democracy and market economy. Although it is often though, uncritically, that these obstacles are easily overcome by any country wishing to see itself in the modem condition, the reality with which the new states face often refutes the first euphoria and necessitates more cautious opinions. Post-communist countries, especially some of them, are not party to the experience of civil democracy, institutions which enable it, or a democratic civil political culture. Since the communist regimes mostly contributed to the intensive development of traditional forms of ethnic consciousness and the whole host of traditional opinions and relations, and especially authoritarian relation in the family, the school, the work place, they have significantly contributed to the turning away from the development of civil, democratic political culture and to the re-establishment of “parochial” and “subject-like PODANIČKIH” forms of political culture with traditionalist and neo-traditionalist structure in the “new democracies”, including Croatia.

Povezivanje tranzicijskih zemalja Srednje i Istočne Europe sa zapadom moguće je ostvariti uz pretpostavku i postojanja kvalitetne prometne infrastrukture stoge je u gradnji cestovnih prometnica prioritet dan pravcu sjever-jug i istok-zapad. Važnu ulogu u izgradnji cestovne infrastrukture imaju i međunarodne organizacije WBO, PHARE...

Prikaz zbornika radova: Wien als Magnet? Schriftsteller aus Ost-, Ostmittel- und Südosteuropa über die Stadt. Wien 1996.

Članak analizira stanje degradacije šumskih ekosustava u zemljama Srednje i Istočne Europe. Unutar ovog prostora izdvajaju se tzv. crne točke onečišćenosti, posebno na području južne Poljske, Češke i JI Njemačke.Autor kao razloge navodi prekogranična onečišćenja iz Zapadne Europe, domicilne izvore, ali i novonastali trend premještanja "teške industrije" iz razvijenog dijela Europe u tranzicijske zemlje na europskom Istoku i JI.

Globalna se slika čestoće karijesa stalno mijenja. U Europi se u posljednja dva desetljeća povećala množina država u kojima čestoća karijesa opada. Dok je do godine 1990. samo 12 zemalja imalo DMFT za 12-godišnju dob manji od 3,0, njihov je broj između 1991. i 1997. porastao na 25. Sadašnja se čestoća karijesa - uz znatne razlike između Istoka i Zapada - kreće u rasponu od 7,7 DMFT u Letoniji do 0,9 u Nizozemskoj. Osim u Sloveniji (1,7), Istočnoj Njemačkoj (2,6) i Češkoj Republici (2,7), vrijednost DMFT se za sve ostale zemlje Istočne Europe kretala u rasponu od 4,0 do više od 6,0. Ima i znakova porasta čestoće karijesa u Bugarskoj i u Rumunjskoj. U većini tih zemalja nužna je provedba (ili ponovna provedba) promidžbenih i prevencijskih mjera na razini cijele zajednice., The global pattern of caries prevalence is chaning. In Europe the number of countries showing a caries decline has increased over the last two decades. While up until 1990 only 12 countries were known to have a DMFTfor 12-year-olds below 3.0, this number increased to more than 25 from 1991 to 1997. The current caries prevalence is spread over a range, with a significant East-West gradient from 7.7 DMFT in Latvia down to 0.9 in The Netherlands. With the exception of Slovenia (1.7), East Germany (2.6) and the Czech Republic (2.7) all DMFT indices in Eastern European countries were within the range from 4.0 to more than 6.0. There are also signs in Bulgaria and Romania for the beginning of caries increase. In most of these countries implementation (or re-implementation) of oral health promotion and prevention at community level is needed.

In this paper we use the case of Croatia to discover the determinants and patterns of support for the previous (communist) and the present political system, as well as expectations about the future. The conceptual and theoretical framework takes into account five dimensions: class, nationality, religiosity, economic well-being and heterogeneity of the region. There is a general pattern of support in Croatia which roughly corresponds to the findings in other post-communist countries. We find a negative evaluation of the previous system, more positive evaluation of the present political system (in the case of Croatia, more neutral) and optimism about the future. Although this pattern holds across all groups, there are many significant differences. The previous regime is judged less harsh among females, professionals, less skilled manual workers, Serbs and less religious people. Satisfaction with the present political systems is mostly expressed among the less educated, farmers, people with lower income, the more religious, groups who identify themselves as “lower class” and those who created some savings in the last year. The more intensive support for the current political system is located on the lower end of the social hierarchy and on the top, managers-owners. We conclude that a new alliances forming between the top and the bottom of social hierarchy, as it was in the previous system (Županov, 19X3.) but this new alliance contains different social groups and it is based on different interests than before., U ovom radu na slučaju Hrvatske pokušali smo otkriti determinante i obrasce podrške prijašnjem (komunističkom) i sadašnjem političkom sustavu kao i očekivanjima za budućnost. Konceptualni i teorijski okvir polazi od pet dimenzija: klase, nacije, religioznosti, ekonomskog blagostanja i heterogenosti regija. Postoji opći obrazac ocjenjivanja sustavu u Hrvatskoj koji uglavnom korespondira s nalazima u ostalim post-komunističkim zemljama. Našli smo negativno vrednovanje prošlog sustava, više pozitivno se ocjenjuje sadašnji politički sustav (u slučaju Hrvatske više neutralno) i optimizam u pogledu budućnosti. Premda se ovaj obrazac očituje kod svih grupa ipak ima mnogo značajnih razlika. Prošli režim se ocjenjuje manje oštro kod žena, profesionalaca, manje kvalificiranih radnika, Srba i manje religioznih ljudi. Zadovoljstvo sa sadašnjim političkim sustavom izražavaju manje obrazovani, seljaci, ljudi s manjim primanjima, više religiozni, grupe koje su sebe identificirale kao “niža klasa” te među onima koji su ostvarili neku uštedu u prošloj godini. Dakle, više intenzivna podrška sadašnjem režimu locirana je medu nižim slojevima hijerarhijske društvene ljestvice i na samom vrhu kod menagera-vlasnika. Zaključili smo da se formirala nova alianca između vrha i nižih slojeva socijalne hijerarhije kao što je postojala i u prijašnjem sustavu (Županov, 19X3), ali nova alianca sadrži druge društvene grupe i bazirana je na različitim interesima nego prije.