Search

ĐELETOVCI 10 Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij, te sadržaja ugljika, dušika, vodika i sumpora), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo ni do kakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metara) uzrokovanih radom istraživane bušotine u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla sa saniranog prostora i u uzorcima tla uzetim u okružju bivše bušotine). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metara na mjestu bivšeg bušotinskog kruga ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Sva uzorkovanje u pogledu sadržaja onečišćenja tj. teških kovina kreću se u granicama I razreda (čisto tlo) ili II razreda (tlo povećane onečišćenosti). Potrebite količine i oblik mineralnog gnojiva, te krutog stajskog gnoja koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Gnojidbu mineralnim gnojivima najjednostavnije je provesti prije osnovne obrade tla, a s ovim zahvatom navedeno gnojivo bi se unijelo u tlo. Mineralna gnojiva bi trebalo dodati u nekoliko obroka (budući je riječ o povećanoj količini) u skladu s zahvatima obrade i uzgoja usjeva u plodoredu. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla bušotina Đeletovci 10 obrađena u ovom elaboratu biti će do kraja sanirana, te će se u tom slučaju prostor bušotinskog kruga moći vratiti bivšim vlasnicima na korištenje. ILAČA 1 Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij, te sadržaja ugljika, dušika, vodika i sumpora), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo ni do kakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metra) uzrokovanih radom istraživane bušotine u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla sa saniranog prostora i u uzorcima tla uzetim u okružju bivše bušotine). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metra na mjestu bivše bušotine ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Sva uzorkovanje u pogledu sadržaja onečišćenja tj. teških kovina kreću se u granicama I razreda (čisto tlo) ili II razreda (tlo povećane onečišćenosti). Potrebite količine i oblik mineralnog gnojiva, te krutog stajskog gnoja koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Gnojidbu mineralnim gnojivima najjednostavnije je provesti prije osnovne obrade tla, a s ovim zahvatom navedeno gnojivo bi se unijelo u tlo. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla bušotina obrađena u ovom elaboratu (Ilača 1) biti će do kraja sanirana, te će se u tom slučaju sanirani bušotinski prostor moći vratiti bivšim vlasnicima na korištenje.

Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij) nameće se zaključak da nije došlo do određenih promjena u ovim vrijednostima do promatrane dubine od 0, 3 metra. U skladu s navedenim vrijednostima na bivšem radnom prostoru odnosno površini koja je vraćena u poljoprivrednu proizvodnju trebalo bi provesti rekultivaciju tj. izjednačiti sadržaj organske tvari te biljci pristupačnog fosfora i kalija s količinama organskih i mineralnih gnojiva kako je to navedeno u prethodnom poglavlju. Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metra na prostoru koji je vraćen u poljoprivrednu proizvodnju ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Iz toga proizlazi zaključak da bušotinski radni prostor nije djelovao negativno na okoliš, odnosno da nije došlo do povećane emisije onečišćenja sa ovoga prostora. Potrebite količine i oblike organskih i mineralnih gnojiva koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Navedena gnojiva bi trebalo dodati u skladu s provođenjem agrotehničkih radova (jesensko ili proljetno oranje) vezanih uz sjetvu usjeva koji će se uzgajati na prostoru bivšeg bušotinskog radnog prostora. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla, bušotinski prostor uključen u ovaj elaborat (Cvetkovec-2) biti će do kraja saniran te će se u tom slučaju prostor bušotinskog kruga moći vratiti vlasnicima na korištenje.

Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij) nameće se zaključak da je došlo do određenih promjena u ovim vrijednostima do promatrane dubine od 0, 3 metra. U skladu s navedenim vrijednostima na bivšem radnom prostoru odnosno površini koja je vraćena u poljoprivrednu proizvodnju trebalo bi provesti rekultivaciju tj. izjednačiti sadržaj organske tvari te biljci pristupačnog fosfora s količinama organskih i mineralnih gnojiva kako je to navedeno u prethodnom poglavlju. Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metra na prostoru koji je vraćen u poljoprivrednu proizvodnju ukazuje da se njihova vrijednost razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Na prostoru kruga utvrđeno je izrazito povećanje žive i barija, dok je nešto povećan sadržaj kroma i cinka u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. U cilju utvrđivanja točnijih razloga za povećan sadržaj žive bilo bi potrebito provesti dodatna istraživanja, dok za barij možemo s visokom vjerojatnošću tvrditi da je on došao iz rudarske djelatnosti. Na bušotinskom radnom prostoru trebalo bi provjeriti stanje s determiniranom pukotinom (slike 4 i 5, stranica 25). Ako je došlo do njezina daljnja povećanja trebalo bi dovesti novu količinu zemlje, odnosno provesti niveliranje terena. Potrebite količine i oblike organskih i mineralnih gnojiva koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Navedena gnojiva bi trebalo dodati u skladu s provođenjem agrotehničkih radova (jesensko ili proljetno oranje) vezanih uz sjetvu usjeva koji će se uzgajati na prostoru bivšeg bušotinskog radnog prostora. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla, bušotinski prostor uključen u ovaj elaborat (Zebanec-4) biti će do kraja saniran te će se u tom slučaju prostor bušotinskog kruga moći vratiti vlasnicima na korištenje. U cilju provjere stanja žive bilo bi poželjno poslije godinu dana ponovno provesti uzorkovanje tla i utvrditi stanje u tom uzorkovanju.

Bušotine Iva-79 i Iva-80 tehnički su likvidirane na osnovi Projektnog zadatka i Geološko fizikalnog projekta za likvidaciju bušotina izdanog od sektora za razradu i Programa radova likvidacije bušotina Iva-79 i Iva-80 izdanog od Službe za likvidaciju bušotina i rudarskih postrojenja. Opažanja na terenu pokazuju da sanacija na bušotinskom prostoru Iva 79 nije do kraja provedena na način predviđen GTRP-om, budući da navezeno tlo nije poravnato, što je nužno izvršiti prije provođenja zahvata potrebite rekultivacije. Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij) te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da je došlo do određenih promjena u tlu do promatrane dubine od 0, 3 metra uzrokovanih radom istraživanih bušotina u ovom elaboratu. Na prostoru isplačnih jama utvrđena je relativno povoljnija reakcija tla, te izrazito niži sadržaj organske tvari i umjerena opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom i kalijem. U slučaju sadržaja biljci pristupačnog fosfora preporučamo provođenje zahvata rekultivacije. Budući da je opskrbljenost biljci pristupačnim kalijem na prostoru bivših isplačnih jama umjerena u usporedbi s okolnim poljoprivrednim tlom gdje je opskrbljenost slaba, smatramo da nije potrebno dodavati dodatne količine kalija putem gnojidbe. Sadržaj organske tvari niži je u tlu sanirane isplačne jame u odnosu na okolno tlo. Navedenu količinu trebalo bi unijeti u tlo u jesen ili proljeće nekim zahvatom osnovne ili dopunske obrade (plugovi ili tanjurače). Potrebite količine i oblike organskih i mineralnih gnojiva koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Navedena gnojiva trebalo bi dodati u skladu s provođenjem agrotehničkih radova (jesensko ili proljetno oranje) vezanih uz sjetvu usjeva koji će se uzgajati na prostoru bivših isplačnih jama.. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla, bušotinski prostori uključeni u ovaj elaborat (Iva-79 i Iva-80) biti će do kraja sanirani te će se u tom slučaju moći vratiti vlasnicima na korištenje.

Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij, te sadržaja ugljika, dušika, vodika i sumpora), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo ni do kakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metara) uzrokovanih radom istraživanih bušotina u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla s bivših isplačnih jama i u uzorcima tla uzetim u okružju isplačnih jama). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metara na mjestu bivših bušotina – saniranih prostora ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Sva uzorkovanje u pogledu sadržaja onečišćenja tj. teških kovina kreću se u granicama I razreda (čisto tlo) ili II razreda (tlo povećane onečišćenosti). Potrebite količine i oblik organskih odnosno mineralnih gnojiva koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Gnojidbu organskim i mineralnim gnojivima najjednostavnije je provesti prije osnovne obrade tla. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla bušotine obrađene u ovom elaboratu biti će do kraja sanirane, te će se u tom slučaju prostor bušotinskog kruga moći vratiti bivšim vlasnicima na korištenje.

Bušotinske Jamarice 86 i 98β tehnički su likvidirane na osnovi Projektnog zadatka i Geološko fizikalnog projekta za likvidaciju bušotina izdanog od sektora za razradu i Programa radova likvidacije bušotina Jam-86 i Jam-98 izdanog od Službe za likvidaciju bušotina i rudarskih postrojenja. Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij) te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo nikakvih promjena u tlu do promatrane dubine od 0, 3 metra uzrokovanih radom istraživanih bušotina u ovom elaboratu. Na prostoru bušotina utvrđena je identična reakcija tla, te izrazito niski sadržaj organske tvari i slaba do umjerena opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom i kalijem bez obzira na mjesto uzorkovanja. U pogledu teških kovina, te ukupnih i mineralnih ulja također nisu zabilježene nikakve signifikantne razlike između saniranog i okolnog tla koje nije bilo zahvaćeno rudarskim radovima. Temeljem navedenog smatramo da se bušotinski prostor Jamarice 86 odnosno prostor isplačne jame Jamarice 98ß mogu vratiti bivšim vlasnicima na korištenje bez provođenja dodatnih agrotehničkih melioracija.

Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo ni do kakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metara) uzrokovanih radom istraživane bušotine (Lipovljani 177) u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla sa saniranoga prostora i u uzorcima tla uzetim u okružju kruga i jame). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metara na mjestu bivše bušotine ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Sva uzorkovanje u pogledu sadržaja onečišćenja tj. teških kovina kreću se u granicama I razreda (čisto tlo) ili II razreda (tlo povećane onečišćenosti), izuzev nikla koji je utvrđen u povećanom sadržaju na prostoru isplačne jame. Potrebite količine i oblik mineralnog gnojiva, te krutog stajskog gnoja koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Gnojidbu mineralnim gnojivima najjednostavnije je provesti prije osnovne obrade tla. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla bušotina obrađena u ovom elaboratu biti će do kraja sanirana, te će se u tom slučaju prostor isplačne jame moći vratiti bivšim vlasnicima na korištenje.

Temeljem provedenih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo do nikakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metra) uzrokovanih radom istraživane negativne bušotine u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla s prostora isplačne jame i u uzorcima tla uzetim u okružju isplačne jame). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metra na prostoru isplačne jame ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Iz toga proizlazi zaključak da radovi vezani uz istražnu negativnu bušotinu Rakitnica nisu djelovali negativno na okoliš, odnosno da nije došlo do povećane emisije onečišćenja sa ovoga prostora. Potrebite količine i oblike organskih i mineralnih kalijevih gnojiva koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Navedena gnojiva bi trebalo dodati u skladu s provođenjem agrotehničkih radova (jesensko ili proljetno oranje) vezanih uz sjetvu usjeva koji će se uzgajati na bivšem prostoru isplačne jame. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla, bušotinski prostor uključen u ovaj elaborat (Rakitnica-1) biti će do kraja saniran te će se u tom slučaju ovaj prostor moći vratiti vlasnicima na korištenje.

Temeljem provedenih temeljnih kemijskih analiza (reakcija tla, sadržaj organske tvari, biljci pristupačni fosfor i kalij), sadržaja teških kovina te opterećenosti tla ukupnim i mineralnim uljima nameće se zaključak da nije došlo ni do kakvih promjena u tlu (do promatrane dubine od 0, 3 metara) uzrokovanih radom istraživane bušotine (Bokšić 32) u ovom elaboratu. Utvrđene vrijednosti relativno se razlikuju (isti razred opskrbljenosti i u uzorcima tla sa saniranoga prostora i u uzorcima tla uzetim u okružju kruga i jame). Sadržaj teških kovina i mineralnih ulja do dubine od 0, 3 metara na mjestu bivše bušotine ukazuje da se njihova vrijednost ne razlikuje u odnosu na okolno poljoprivredno tlo. Sva uzorkovanje u pogledu sadržaja onečišćenja tj. teških kovina kreću se u granicama I razreda (čisto tlo) ili II razreda (tlo povećane onečišćenosti). Potrebite količine i oblik mineralnog gnojiva, te krutog stajskog gnoja koje bi trebalo dodati pojašnjene su u prethodnom poglavlju. Gnojidbu mineralnim gnojivima najjednostavnije je provesti prije osnovne obrade tla, a s ovim zahvatom navedeno gnojivo bi se unijelo u tlo. Kada se provede navedena organska i mineralna gnojidba u cilju rekultivacije tla bušotina obrađene u ovom elaboratu biti će do kraja sanirana, te će se u tom slučaju prostor bušotinskog kruga moći vratiti i službeno bivšim vlasnicima na korištenje. Iako već pri uzorkovanju tla za ovaj elaborat vidljivo je da se prostor bušotinskog kruga koristi za uzgoj ratarskog bilja.

Eksploataciju nafte u svim dionicama, od početnih radova rudarskog bušenja do izgradnje sustava za otpremu - podzemne mreže naftovoda, prate zahvati i postupci rizični za okoliš. Premda suvremena tehnička rješenja i suvremeni materijali koje koristi INA – Naftaplin u svim dionicama pružaju visok stupanj jamstva sigurnosti, mogućnost različitih incidenata ipak nije nažalost potpuno isključena. Incidenti dovode u opasnost prirodne resurse, ponajprije tlo i vodu, a ovisno o težini, mogu, na kraće ili dulje vrijeme dovesti u pitanje namjenu zemljišta na kojemu se incident zbio, odnosno isključiti mogućnost korištenja tla za uzgoj bilja. Jedan od takvih incidenata je puknuće cijevi otpremnog naftovoda ø ; ; 6 5/8» ; ; SS Iva 1 - SS Iva 2 koji se dogodio 28. prosinca 2004. godine. Navedenog dana u blizini utisne bušotine Iva-28 prilikom redovitog obilaska oko 1000 sati dežurni operater je primijetio naftnu mrlju. Odmah se pristupilo zatvaranju naftovoda i hitnim mjerama sanacije. O događaju su izvješćeni u INI operator OIC-a, Direktor Sektora proizvodnje, Direktor Okruga Posavina, Direktor službe ZZSO. Izvan INA-e obaviješten je Odjel inspekcijskog nadzora zaštite okoliša, Centar za obavješćivanje, MUP i Rudarski inspektor. U cilju sprječavanja daljnjeg istjecanja nafte naftovod je zatvoren i ispražnjen na RTK na SS Iva 1. Građevinska grupa STSI-a izvela je ručni iskop na mjestu puknuća radi otkrivanja točnog mjesta propuštanja. Posljedice ekscesnog događaja propuštanja naftovoda je istjecanje oko 2000 litara (2 m3) nafte tipa "Moslavina", oznake upozorenja R-10/11. Kako se razina vode u odvodnom kanalu od dana puknuća uslijed obilnih oborina pa do 3. siječnja 2005. godine stalno povećala to je uzrokovalo da se nafta mrlja proširi unutar poslovnog kruga tvrtke "Kraš". Uslijed visoke razine površinskih voda radovi nisu bili izvedivi prema dinamičkom planu Operativnog programa. Tih dana (3. i 4. siječanj 2005.) tvrtka AEKS koja je angažirana na sanaciji pokupila je onečišćenu vodu usisavanjem u specijalna vozila, a zamašćena voda je odvezena na regeneraciju na COJ Stružec. Također tvrtka AEKS kemijskim pranjem onečišćenih površina očistila je 120-ak m2 obradivih površina. Zbog stalnog dotoka vode obustavljeni su radovi. Voditelji sanacijskog postupka odlučili su da se radovi nastave nakon što se vremenske prilike poprave, budući je u međuvremenu pao i snijeg. Radovi su nastavljeni u svibnju 2005., kada su vremenski uvjeti to dozvolili, napravljen je novi operativni plan (9. lipnja 2005.) te su postavljeni zemljani zasipi kako bi se spriječilo bočno pritjecanje vode. Tijekom sanacije odvezeno je 375 m3 zamašćene vode koja je obrađena na COJ Stružec, te 12 m3 onečišćena tla, trave i niskog raslinja. Tlo je odmašćeno i solidificirano, a trava i raslinje su spaljeni. Preostale masnoće odstranjene su pranjem i čišćenjem onečišćenog tla biološkim odmašćivačem. Na mjesto iskopa dovezeno je tlo nezahvaćeno bilo kakvim antropogenim onečišćenjima. Prema našemu uvidu, poslije incidenta poduzete su brze (koliko je to bilo moguće zbog vremenskih (ne)prilika), korektne i djelotvorne mjere sprečavanja daljnjeg isteka i sanacije, prema posebnim spisima pod nazivom "Zapisnik o uočenom događaju (propuštanje otpremnog naftovoda između SS Iva 1 i SS Iva 2 – br. 02/04" i Operativni program s dinamičkim planom sanacije terena nakon propuštanja otpremnog naftovoda između SS Iva 1 i SS Iva 1, polja Ivanić, br. 02/04 (od 28. prosinca 2004), kao i Završno stručno izviješće sanacije puknuća otpremnog naftovoda između SS Iva 1 i SS Iva 2 (oznaka: 0546/012/05, Sektor proizvodnje nafte i plina, Okrug Posavina, pogon Šumećani od 4. 08. 2005.) Incident se dogodio dijelom na poljoprivrednom tlu pa je poslije tretiranja ocijenjeno potrebitim motriti stanje tla sve do trenutka kada se ono može smatrati čistim i upotrebljivim za prvotnu namjenu – oraničnu biljnu proizvodnju. U tu svrhu INA – Industrija nafte d.d. Zagreb, Sektor Nabave je 27. prosinca 2004. uputio zahtjev za ponudu Agronomskom fakultetu da se izradi ponuda za agroekološku analizu stanja tla nakon sanacije puknuća naftovoda sa smjernicama rekultivacije tla.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LETIČANI (Let-1 i Let-4) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Osekovo (Stružec) (O-42 ; O-44 ; O-46 ; O-121 i O-128) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja ŠANDROVAC (šan-23 ; 44 ; 73 ; 85 ; 94 i 125) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Bilogora (BL-1 i BL-2 ; 76 ; 83) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LETIČANI (Let-1 i Let-4) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Glavničica (Gl-9 i 37alfa) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Osekovo (Stružec) (O-13 ; O-17 ; O-21 ; O-45 ; O-64 ; O-67 ; O-71 ; O-88 i O-124) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačne jame polja Okoli (O-15) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Šandrovac (šan-7, 26, 30, 65, 91, 100, 103, 104 i 117) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Šandrovac (šan-1, 9, 17, 28, 89, 133, 151 i 162) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Glavničica (Gl-2, 4 i 37) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LIPOVLJANI (Lip-1 istok, Lip-13, Lip-22, Lip-38, Lip-50, Lip-51 i Lip-158) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LIPOVLJANI (Lip-35 ; Lip-52 ; Lip-108D i Lip147) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Kozarice (Kz-1 ; Kz-2 ; Kz-3 ; Kz-5 i Kz-22) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Mramor brdo (MB-2, MB-, MB-4, MB-10, MB-16, MB-17, MB-19 i MB-30) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Jamarice (Jam-5, Jam-34, Jam-66, Jam-83, Jam-94 i Jam-120) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Voloder (Vo-1 ; Vo-2 ; Vo-3 ; Vo-6 ; Vo-7 i Vo-8)sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LIPOVLJANI (Lip-1 ; Lip-30 ; Lip-36 i Lip-41) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Jamarice (Jam-15 ; Jam-131 ; Jam-134 ; Jam-137 ; Jam-147 i Jam-153) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Lipovljani (Lip-11, Lip-61, Lip-67 i Lip-12) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Jamarice (Jam-50, Jam-61, Jam-62, Jam-122 i Jam-180)sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Kozarice (Kz-17 ; Kz-19 ; Kz-20 i Kz-30) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Mramor brdo (MB-5, MB-11, MB-13, MB-22, MB-25 i MB-29) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja LIPOVLJANI (Lip-5 ; Lip-8 ; Lip-27a i Lip-88) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Kozarice (KKz-6, Kz-7, Kz-11, Kz-12, Kz-14 i Kz-16)sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu" (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Jamarice (Jam-6, Jam-70 i Jam-116) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

Eksploataciju nafte/plina u svim stadijima, od početnih radova - rudarskog bušenja, prikupljanja, rafinacije, izgradnje podzemne mreže naftovoda/plinovoda do isporuke nafte/plina u mrežu prate zahvati i postupci rizični za okoliš, odnosno za temeljne namjene korištenja prirodnih resursa, napose tla na području u kojemu se ti radovi obavljaju. Jedan od takvih zahvata je manipulacija sa sadržajem isplačne jame rudarskih bušotina poslije privođenja bušotine njezinoj svrsi. Osim iskorištene isplačne tekućine - isplake, suspenzija u isplačnoj jami sadrži nabušene čestice stijena i niz otpadnih fluida koji se koriste u tehnološkom postupku bušenja ili se donose sa strane i odlažu u jame. Sva masa se prikuplja u jame iskopane u tlu u neposrednoj blizini bušotine, poznate u naftnom rudarstvu pod nazivom isplačna jama. Isplačna tekućina - isplaka sadrži različite kemijske spojeve, među kojima i one koji spadaju u ekološki rizične odnosno toksične tvari. Zbog toga sadržaj isplačne jame predstavlja potencijalni izvor onečišćenja okoliša, najprije tla, a zatim i bilja koje se uzgaja na tlu, jer preko njega onečišćivači - polutanti ulaze u lanac animalne i humane ishrane s nepoželjnim posljedicama po konzumente. Dio se dakako ispire iz tla u podzemnu vodu, dovodeći pri tome do poremećaja u akvatičnim ekosustavima. Spoznaja o realnoj opasnosti za okoliš koju naftno i/ili plinsko bušenje kao nezaobilazni zahvat koji prethodi eksploataciji nafte i plina sobom nosi, u INA-Naftaplinu, postupno je sazrijevala, nalazila odraz u pooštrenju tehnološke discipline i razradi postupaka i mjera sigurnosti koje se poduzimaju prigodom izvedbe tih radova. Na toj crti, a u cilju svođenja oštećenja okoliša na nužni minimum, stručnjaci INA-Naftaplina izradili su 1990. g., Glavni tipski rudarski projekt (GTRP), pod naslovom: "Sanacija isplačnih jama u INA - Naftaplinu” (Rukavina i sur. 1990). Poslije završetka radova bušenja i privođenja bušotine svrsi, uvažavajući posebnosti svakog konkretnog područja, sanacija isplačne jame na svakoj bušotini vrši se prema posebnom postupku koji je definiran Pojednostavljenim rudarskim projektom (PRP) za tu bušotinu. Sanacijski postupak treba iza sebe ostaviti tlo u kojemu sadržaj teških kovina i potencijalno toksičnih elemenata ne smije prelaziti maksimalno dopuštenu vrijednost, sukladno s odredbama Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog tla od onečišćenja (NN 15/92). Slijedi zatim rekultivacija tla, prema projektu koji precizira količinu i način aplikacije materijala koji trebaju osigurati da se sadržaj humusa i hranjiva u tlu na saniranoj površini isplačne jame izjednači sa sadržajem u okolnom - netaknutom tlu. Već duži niz godina Zavod za opću proizvodnju bilja Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu servisira potrebe INA-Industrija nafte d.d. - Naftaplin u izradi studijske dokumentacije potrebite za opisani postupak sanacije i rekultivacije tala. Ovaj elaborat s projektom rekultivacije dio je te suradnje, a obuhvaća rezultate istraživanja stanja tala poslije postupka sanacije isplačnih jama polja Janja Lipa (JL-4, JL-5, JL-7, JL-119 i Bz-2) sa svim kompleksnim zahvatima rekultivacije tala, koje je potrebito izvesti da bi se tlo dovelo u stanje što bliže stanju prije bušenja.

U radu je opisano stanje tla poslije napuštanja naftno-rudarskih radova vezanih uz jamu Križ-46. U radu se prati stanje onečišćenja tla teškim kovinama i mineralnim uljima neposredno uz sam prostor jame, te u širem okruženju. Temeljem utvrđenih vriejdnosti u skladu s Zakonskom regulativom preporučaju se mjere rekultivacije saniranog tla uz navedenu jamu.

U radu je opisano stanje tla poslje napuštanja naftno/plinskih radova vezanih uz jamu Iva-85. U elaboratu su predviđene mjere rekultivacije vezane uz saniranje isplačne jame Iva-85.

U radu je opisano stanje tla poslije napuštanja naftno-rudarskih radova vezanih uz jamu Klo-106. U radu se prati stanje onečišćenja tla teškim kovinama i mineralnim uljima neposredno uz sam prostor jame, te u širem okruženju. Temeljem utvrđenih vriejdnosti u skladu s Zakonskom regulativom preporučaju se mjere rekultivacije saniranog tla uz navedenu jamu.

U okružju jame i bušotinskog prostora Molve 32 provedeno je uzorkovanje tla prema standardnom postupku. Dva uzroka tla su uzeta na području gdje su provođeni naftno-rudarski radovi, dok su dva uzorka tla uzeta u neposrednoj blizini, ali na tlu koje nije bilo pod utjecajem naftno-rudarskih radova. Temeljem utvrđenih razlika u sadržaju biljci pristupačnih hranjiva, reakciji tla, promjeni sadržaja organske tvari u poglavlju vezanom uz rekultivaciju ukazuje se na mjere popravke ovih tala.

U radu je opisano stanje tla poslije napuštanja naftno-rudarskih radova vezanih uz jamu Klo-64. U radu se prati stanje onečišćenja tla teškim kovinama i mineralnim uljima neposredno uz sam prostor jame, te u širem okruženju. Temeljem utvrđenih vriejdnosti u skladu s Zakonskom regulativom preporučaju se mjere rekultivacije saniranog tla uz navedenu jamu.

U okružju jame i bušotinskog prostora Kalinovac 1 sjever provedeno je uzorkovanje tla prema standardnom postupku. Dva uzroka tla su uzeta na području gdje su provođeni naftno-rudarski radovi, dok su dva uzorka tla uzeta u neposrednoj blizini, ali na tlu koje nije bilo pod utjecajem naftno-rudarskih radova. Temeljem utvrđenih razlika u sadržaju biljci pristupačnih hranjiva, reakciji tla, promjeni sadržaja organske tvari u poglavlju vezanom uz rekultivaciju ukazuje se na mjere popravke ovih tala.

U radu je opisano stanje tla poslje napuštanja naftno/plinskih radova vezanih uz jamu Klo-79. U elaboratu su predviđene mjere rekultivacije vezane uz saniranje isplačne jame Klo-79.

U okružju jame i bušotinskog prostora Orešec 1 provedeno je uzorkovanje tla prema standardnom postupku. Dva uzroka tla su uzeta na području gdje su provođeni naftno-rudarski radovi, dok su dva uzorka tla uzeta u neposrednoj blizini, ali na tlu koje nije bilo pod utjecajem naftno-rudarskih radova. Temeljem utvrđenih razlika u sadržaju biljci pristupačnih hranjiva, reakciji tla, promjeni sadržaja organske tvari u poglavlju vezanom uz rekultivaciju ukazuje se na mjere popravke ovih tala.

U radu je opisano stanje tla poslje napuštanja naftno/plinskih radova vezanih uz jamu Klo-64. U elaboratu su predviđene mjere rekultivacije vezane uz saniranje isplačne jame Klo-64.

U radu je opisano stanje tla poslje napuštanja naftno/plinskih radova vezanih uz jamu MS2-Lipovljani. U elaboratu su predviđene mjere rekultivacije vezane uz saniranje isplačne jame MS2-Lipovljani.

U radu je opisano stanje tla poslje napuštanja naftno/plinskih radova vezanih uz jamu Jezevo-1D. U elaboratu su predviđene mjere rekultivacije vezane uz saniranje isplačne jame Jezevo-1D.

U okružju jame i bušotinskog prostora Okoli 51 provedeno je uzorkovanje tla prema standardnom postupku. Dva uzroka tla su uzeta na području gdje su provođeni naftno-rudarski radovi, dok su dva uzorka tla uzeta u neposrednoj blizini, ali na tlu koje nije bilo pod utjecajem naftno-rudarskih radova. Temeljem utvrđenih razlika u sadržaju biljci pristupačnih hranjiva, reakciji tla, promjeni sadržaja organske tvari u poglavlju vezanom uz rekultivaciju ukazuje se na mjere popravke ovih tala.

U okružju jame i bušotinskog prostora Okoli 34 provedeno je uzorkovanje tla prema standardnom postupku. Dva uzroka tla su uzeta na području gdje su provođeni naftno-rudarski radovi, dok su dva uzorka tla uzeta u neposrednoj blizini, ali na tlu koje nije bilo pod utjecajem naftno-rudarskih radova. Temeljem utvrđenih razlika u sadržaju biljci pristupačnih hranjiva, reakciji tla, promjeni sadržaja organske tvari u poglavlju vezanom uz rekultivaciju ukazuje se na mjere popravke ovih tala.