Search

U radu će se opisati ekspertni sustavi, njihov povijesni razvoj i funkcionalnost. Definirat će se njihova uloga u polju umjetne inteligencije te područja u kojima se danas najčešće koriste. Analizirat će se nedostaci i prednosti ekspertnih sustava, te mogućnosti za daljnji razvoj i primjenu. Opisat će se proces izgradnje ekspertnog sustava i funkcionalnost s posebnim naglaskom na zaključivanje i njihovu strukturu. Navedeno će se potkrijepiti s nekoliko poznatih ekspertnih sustava, odnosno analizom njihovog principa rada i mogućnosti. This paper will describe expert systems, their historical development and functionality. Their role in the field of artificial intelligence and the areas in which they are most often used today will be defined. We will analyze the disadvantages and advantages of expert systems, as well as the possibilities for further development and application. The process of building an expert system and its functionality will be described, with special emphasis on reasoning and their structure. The above will be supported by several well-known expert systems, i.e. an analysis of their working principles and possibilities.

Streaming servisi trenutno su najpopularniji način konzumacije glazbenog i filmskog sadržaja. U Hrvatskoj su u potpunosti zaživjeli posljednjih nekoliko godina, ponajviše kroz servise kao što su Netflix za filmski sadržaj te Deezer i Spotify za glazbeni sadržaj. Rad istražuje utjecaj sve veće popularnosti ovakvih servisa na način konzumacije glazbenog i filmskog sadržaja. Jesu li drugi mediji izgubili korisnike u korist streaming servisa i je li ovakav način konzumacije sadržaja utjecao na piratstvo neka su pitanja kojima se bavi ovaj rad. U sklopu rada provedeno je istraživanje na ovu temu na studentima informacijskih i komunikacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti informacijskih i komunikacijskih znanosti odabrani su kao uzorak jer se njihovo područje studija bavi razvojem informacijske tehnologije što uključuje i razvoj streaminga. Pretpostavlja se da zbog toga ova skupina studenata dobro usvaja nove tehnologije za konzumaciju glazbenog i filmskog sadržaja. Streaming services are currently the most popular way of consuming music and film content. In Croatia, they have fully come to life in the last few years, mostly through services such as Netflix for film content and Deezer and Spotify for music content. The paper researches the impact of the increasing popularity of such services on the consumption of music and film content. Whether other media have lost users in favor of streaming services and whether this way of consuming content has affected piracy are some of the questions that this paper deals with. As part of the paper, research on this topic is conducted on information and communication sciences students at the University of Zagreb, Faculty of Humanities and Social Sciences. Information and communication sciences students were selected as a target sample because their field of study includes the development of information technology, which includes the development of streaming. It is assumed that because of this, this group of students is good at adopting new technologies for the consumption of music and film content.

Cilj. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati u kojoj mjeri studiji informacijskih znanosti / knjižničarstva pripremaju studente za buduće poslove u knjižnicama, odnosno u kojoj mjeri studijski programi, iz perspektive bivših studenata, osiguravaju potrebne kompetencije. To su ujedno i glavna istraživačka pitanja, a pretpostavka od koje se kre-nulo jest da studiji osiguravaju kompetencije potrebne za knjižničarske poslove, odno-sno da ispitanici percipiraju kompetencije koje su dobili na studiju kao odgovarajuće za posao koji obavljaju.Metodologija. Istraživanje je provedeno metodom ankete. Za potrebe istraživanja pripremljen je mrežni anketni upitnik podijeljen u skupine pitanja: sociodemografski podaci ; motivi upisa na studij informacijskih znanosti/knjižničarstva ; podaci o zapo- 704Vjesnik bibliotekara Hrvatske 63, 1-2(2020), 703-746slenju ; procjena kompetencija stečenih na studiju ; alumni-mreža ; studentska praksa ; članstvo i aktivnost u stručnim udruženjima. Upitnik je distribuiran alumni-klubovima, odnosno putem osobnih poznanstava bivših studenata.Rezultati. Rezultati istraživanja ukazuju da je ukupna procjena dobivenih kompe-tencija ispitanika na studijima informacijskih znanosti/knjižničarstva relativno niska. Pojedine stavke, poput prakse, ocijenjene su i negativno, što ukazuje na nezadovoljstvo pojedinim aspektima studija. S druge strane motivi upisa studenata na studije informa-cijskih znanosti/knjižničarstva većinom su pozitivni u smislu da su uglavnom upisivali studij u području kojim se žele baviti. Također zadovoljstvo poslom relativno je visoko.Ograničenja. Rezultati istraživanja ukazuju na raskorak između ishoda učenja i kompetencija koje se očekuju da će ih studenti imati završetkom studija i percepcije studenata o razini dobivenih kompetencija. No istraživanjem nije obuhvaćen aspekt is-pitanikovih očekivanja. Osim toga provedeno istraživanje nije uzelo u obzir uspješnost studenata tijekom studija, što može biti dodatni čimbenik u stvaranju raskoraka.Originalnost. Provedeno istraživanje ukazuje na potencijalni problem u pojedinim segmentima studijskih programa studija informacijskih znanosti/knjižničarstva obuhva- ćenih istraživanjem. Rezultati mogu poslužiti za eliminaciju uočenih problema

Streaming servisi trenutno su najpopularniji način konzumacije glazbenog i filmskog sadržaja. U Hrvatskoj su u potpunosti zaživjeli posljednjih nekoliko godina, ponajviše kroz servise kao što su Netflix za filmski sadržaj te Deezer i Spotify za glazbeni sadržaj. Rad istražuje utjecaj sve veće popularnosti ovakvih servisa na način konzumacije glazbenog i filmskog sadržaja. Jesu li drugi mediji izgubili korisnike u korist streaming servisa i je li ovakav način konzumacije sadržaja utjecao na piratstvo neka su pitanja kojima se bavi ovaj rad. U sklopu rada provedeno je istraživanje na ovu temu na studentima informacijskih i komunikacijskih znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studenti informacijskih i komunikacijskih znanosti odabrani su kao uzorak jer se njihovo područje studija bavi razvojem informacijske tehnologije što uključuje i razvoj streaminga. Pretpostavlja se da zbog toga ova skupina studenata dobro usvaja nove tehnologije za konzumaciju glazbenog i filmskog sadržaja.

Pristupanje informacijama u digitalnom okruženju ne mijenja etičku perspektivu onog što je u stvarnom svijetu zabranjeno. Mali dio weba koji većim dijelom krši to načelo je Dark web u kojem korisnici imaju pristup raznim kriminalnim aktivnostima i informacijama. S obzirom na to da informacijski stručnjaci imaju zadatak pružati pouzdane i etičke informacije korisniku, Dark web čini izazov informacijskom okruženju. Iz tog razloga, u završnom radu „Dark web – neka etička pitanja“ cilj je bio ispitati studente, skupinu korisnika koja često pristupa internetu u svrhu izgradnje svog znanja i osobnih potreba, jesu li upoznati s podjelom Interneta, poznavanjem i pristupom tamnoj strani web-a ili Dark web-u te poznavanjem informacijske etike. S dobivenim rezultatima, svrha je bila utvrditi na toj skupini korisnika, koristi li se spomenuti dio weba u pretraživanju te smatra li se etički prikladnim u pretraživanju informacija. U istraživanju je sudjelovalo 58 studenata prosječne dobi od 24 godine. Istraživanje je provedeno online uz pomoć servisa Survey Monkey metodom ankete. Postavljena pitanja bila su zatvorenog tipa. Ovim istraživanjem se dobio uvid u poznavanje informacijske etike, u pristup dark webu od strane studenata te u potrebu za poznavanjem informacijske etike. Accessing information in a digital environment does not change the ethical perspective of what is prohibited in the real world. A small part of the web that for the most part violates this principle is the Dark Web, in which users have access to various criminal activities and information. Since information experts are tasked with providing reliable and ethical information to the user, the Dark Web makes it a challenge to the information environment. For this reason, in the final paper "Dark web – some ethical issues", the goal was to examine students, a group of users who often access the Internet for the purpose of building their knowledge and personal needs, whether they are familiar with the division of the Internet, knowledge and access to the dark side of the web or the Dark Web, and knowledge of information ethics. With the results obtained, the purpose was to determine on this group of users, whether that part of the web is used in the search, and whether it is considered ethically appropriate in the search for information. The study included 58 students with an average age of 24. The study was conducted online with the help of survey monkey survey method. The questions asked were closed type. This research showed insight into knowledge of information ethics, access to the dark web by students and the need for knowledge of information ethics.

Obrazovanje u polju knjižničarstva i informacijskih znanosti bitno se promijenilo od svojih početaka u prvoj polovici 19. stoljeća do danas. Temeljne vrijednosti i principi struke ostali su vjerni tradiciji, uz znatne promjene prilagođene današnjem informacijskom dobu i razvoju znanosti. Cilj ovoga rada je prije svega istaknuti početke razvoja knjižničarstva i obrazovanja knjižničara, koje je krenulo od neformalnih mentorstva do osnivanja visokoškolskih studija na sveučilištima u svijetu i Hrvatskoj. Također, kada se definiraju razlike knjižnične i informacijske znanosti, uviđa se stupanj razvitka znanosti i položaj knjižničara i informacijskih stručnjaka u društvu. Ulaskom tehnologije u interdisciplinarnost obje znanosti doprinijelo je daljnjim promjena prije svega na strateškom planiranju kolegija na sveučilištima kako bi opseg kompetencija i dalje pratio potrebe društva. Stručna usavršavanja postaju sveprisutna uz prakticiranje cjeloživotnog učenja, s obzirom na dostupnost online tečajeva i izvora znanja. Knjižnice kao središta svog zabilježenog znanja pratile su revoluciju, te elektronskim katalozima i raznim informacijskim sustavima unaprijedili poslovanje i pružanje usluga, kojima upravljaju obrazovani stručnjaci. Stoga je informacijska tehnologija postala saveznik pri obrazovanju stručnjaka a futuristička razmišljanja, spremnost na promjene i oslanjanje na tradicionalne principe struke postali su važni koncepti koji zaokružuju svrhu informacijskih znanosti.

Završni rad prikazuje provedenu analizu izabranih preddiplomskih studija informacijskih znanosti koji su dio iSchools konzorcija te studijskog programa informacijskih znanosti koji se izvodi na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvi dio rada objašnjava osnovne pojmove vezane uz informacijske znanosti i konzorcij iSchools te predstavlja izabrana sveučilišta. U drugom dijelu rada prikazana je provedena kvantitativna i tematska analiza studijskih programa zajedno s interpretiranim rezultatima. Rezultati analize prikazuju najzastupljenije teme studijskih programa, odnosno područja koja se smatraju najbitnija za studente informacijskih znanosti. This thesis presents the analysis of the selected undergraduate programs that are a part of the iSchools organization, and the Faculty of Humanities and Social Sciences' undergraduate program of information science. The first part of the paper explains the basic notions related to information science and the iSchools consortium. Furthermore, it introduces the selected universities. The second part of the paper presents the conducted qualitative and thematic analysis of the programs, together with the interpretation of the results. The results of the analysis show the most common topics that can be found in the programs, which means they are considered most important for students of information sciences.

MODELI INFORMACIJSKOG OBRAZOVANJA ZA IZGRADNJU DRUŠTVA ZNANJA – Benchmark korisnoga znanja za djelotvornu primjenu u RH i BiH ", autorska je knjiga dr. sc. Gorana Radoša, objavljena 2021. godine. Autor je objavio sintezu mogućih modela informacijskoga obrazovanja kao hrvatskoga obrazovnoga odgovora na temeljna obilježja i zahtjeve informacijsko – digitalnoga doba kojega determinira globalizacija i umrežavanje, te gospodarstvo utemeljeno na brzoj pribavi podataka i informacija u svrhu dosizanja društva znanja, ali i zastarijevanju informacija i znanja koje su netom prije bili relevantni za postizanje korisnoga znanja kao temelja za optimalno odlučivanje u korist prosperiteta hrvatskoga društva i države. Knjiga je tiskana uz potporu Erasmus+ Programme of the European Union i izdavača ESCA i nalazi se u fondu Nacionalne i sveučilišne knjižnice i knjižnice Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

U odvojenim poglavljima ukratko su opisani: glavna razdoblja komunikacije; četiri stupnja pismenosti; informacioni procesi, operacije i institucije u povijesnoj perspektivi; osnovni lanac informacijskih „kontaktnih točaka“; odnosi između „kontaktnih točaka“; i neki savjeti za politiku znanstvenih institucija, kao što su arhivi, knjižnice i dokumentacijski centri, kao i korištenje novih ala-ta, kao što su računala i telekomunikacijski centri. Naglašena je uloga obrazo-vanja, kao potencijalnog izvora novih informacija (emitters) i različitih vrsta korisnika (apsorbera) na sveučilišnoj razini., Under special subheadings were shortly described: main periods of communication; four levels of literacy; information processes, operations and institutions in historical perspective; main chain of informational „contact points“; relationships between „contact points“; and some hints for policy concerning institutions, such as archives, libraries, and documentation centres, as well as new ones using unconventional tools, such as computer and telecommunication centers. Above all the role of education of potential originators of new in-formation (emitters) and various kind of users (absorbers) at the university level is emphasized.

Ovaj rad bavi se pronalaženjem i istraživanjem stereotipa o knjižničarima i njihovoj profesiji. Stereotipima se kategorizira određena skupina ljudi, pri čemu se zanemaruju individualne razlike kod svake osobe. Korisni su jer pomoću njih svaka osoba svrstava druge osobe ili grupe ljudi u određenu kategoriju, a to omogućuje brže predviđanje ponašanja drugih ljudi. Cilj rada je utvrditi koji su stereotipi o knjižničarima i njihovoj profesiji prisutni među studentskom populacijom. O knjižničarima postoje brojni pozitivni i negativni stereotipi. Stereotipi koji se često vežu uz knjižničare i njihovu profesiju su kako je to profesija kojom se bave ženske osobe, koje nose naočale, imaju kosu svezanu u punđu, vole tišinu te čitati mnogo knjiga. Uz tu profesiju rijetko se vežu muške osobe, a kada se to dogodi, često su okarakterizirani s negativnim stereotipima. S druge strane, prema pozitivnim stereotipima knjižničari su pouzdani, prilagodljivi, snalažljivi, dobro informirani i korisni za društvo. Negativni stereotipi mogu utjecati na korisnike i zaposlenike, a prepoznavanje negativnih stereotipa može poslužiti knjižničarima kako bi ih iskoristili kao prednost za napredak vlastitih vještina i profesije. Pozitivni stereotipi pokazatelji su uspješnog rada te snažni motivatori za još veći napredak. U istraživanju primijenit će se metoda anketnog upitnika, a istražit će se kako ispitanici komuniciraju s knjižničarima, kako doživljavaju komunikaciju s knjižničarima te stereotipe koje imaju o njima i njihovoj profesiji. S obzirom na promjene i razvoj profesije koji se dogodilo napretkom informacijske i komunikacijske tehnologije, dobit će se uvid koliko su u današnje vrijeme uobičajeni stereotipi prisutni. This paper deals with finding and exploring stereotypes about librarians and their profession. Stereotypes are used to categorize a certain group of people, ignoring individual differences of each person. They are useful because by using it, other persons or groups are assigned to a particular category and that makes faster predicting the behavior of other people. The aim of the paper is to determine which stereotypes of librarians and their professions are present among the student population. There are numerous positive and negative stereotypes about librarians. Stereotypes often associated with librarians and their profession are that it is prfession for women, which are wearing glasses and their hair is tied in a bun, they are loving silence and reading a lot of books. Men are rarely associated with this profession, and when it happens, they are often characterized with negative stereotypes. On the other hand, according to positive stereotypes, librarians are reliable, adaptable, resourceful, well-informed and useful for society. Negative stereotypes can affect on users and employees. Recognizing negative stereotypes can serve librarians to take advantage of them to improve their own skills and profession. Positive stereotypes are indicators of successful work and powerful motivators for even greater progress. The metod which will be used in researsh is survey questionnaire. It will be investigated how examinees communicate with librarians, their experience communicating with librarians and the stereotypes they have about kibrarians and their profession. According to the changes and developments of the profession that has occurred with the advancement of information and communication technology, there will be insight into which stereotypes are present today.

Rješavanju tekućih organskih debata unutar historiografije može se pristupiti i zahvaljujući potencijalima digitaliziranih povijesnih izvora dostupnih na internetu. Oni nude svježi interdisciplinarni te transdisciplinarni pomak u ovom smislu, koji je ipak opterećen nizom problema. Zbog toga implikacije digitalizacije arhivskog gradiva u širem društvenom kontekstu, kao i onom individualnog povjesničara-istraživača, valja problematizirati pomoću nekoliko primjera. Drugim riječima, nastojat će se odgovoriti na pitanje iz podnaslova.

U ovom završnom radu prikazana je važnost i potreba za upravljanjem ljudskih resursa u organizacijama s naglaskom na informacijske ustanove. Kvalitetno upravljanje ljudskim resursima je, kao i profitnim ustanovama, tako i neprofitnim informacijskim ustanovama od velike važnosti u ostvarivanju zadanih ciljeva. Strategije i planiranje ljudskih resursa naposljetku imaju cilj učiniti sve zaposlenike još produktivnijima. Trenutno neprofitne informacijske ustanove nemaju dovoljno razvijen sustav upravljanja ljudskim resursima što posredno dovodi u rizik takve institucije. Postoje naznake da će se situacija vrlo brzo promijeniti te da će menadžeri u neprofitnim ustanovama vrlo brzo početi više pažnje posvećivati ljudskih resursima. Uočeno je, međutim, da organizacije koje rade na tržištu i ostvaruju profit mnogo više stavljaju naglasak na ljudski kapital koji kada je vrlo motiviran posvećen je svakom svom zadatku dvostruko te takav pristup zaposlenicima stvara začarani krug u poduzeću koji stvara skladnu atmosferu dobiti i obostranog zadovoljstva. Cilj ovog završnog rada je istaknuti ulogu koju upravljanje ljudskim resursima može imati na razvoj svake informacijske ustanove, bila ona profitna ili neprofitna. Motiv za pisanje ovog rada bio je ispitati postoje li primjeri dobre prakse u Hrvatskoj te kakva je situacija kada je u pitanju upravljanje ljudskim resursima u informacijskim ustanovama.

U povodu obilježavanja 110-obljetnice uglednog informacijskog znanstvenika prof. dr. sc.Bože Težaka (1907-2017) autor u radu analizira znanstvenu misao i urednički svijet komuniciranja prvog i najvećeg hrvatskog klasika informacijskih znanosti. Analiza se izvodi na odabranim radovima iz znanstvene i informacijske zaostavštine Bože Težaka. U radu se posebno analizira njegov urednički i misaoni put u postavljanju i vođenju znanstvenog časopisa Informatologija (1969 -1980). Autor zaključuje da Boži Težaku za njegov izuzetan i vizionarski urednički doprinos u promišljanju hrvatske budućnosti informacijskih znanosti u svijetu globalnog komuniciranja pripada zasluženo mjesto i naziv prvog hrvatskog klasika informacijskih znanosti., On the occasion of celebrating 110 jubilee of Information Science eminent scientist, Božo Težak, Ph.D. (1907–2017), author is analysing scientific thought and the editorial world of communication of the first and the greatest croatian classic of Information Science. Analysis is made on selected works from scientific and information legacy of Božo Težak. The paper is particulary concentrated on his editorial and speculative path in establishing and leading scientific journal Informatologia (1969 - 1980). Author concludes that Božo Težak deserves the title of the first croatian classic of Information Science, because of his exceptional visionary editing contribution in deliberation of croatian future in Information Science in the context of global communication.

Autor provodi holističku analizu povijesno-komunikološke geneze odnosa s javnostima (javnošću) u cilju sustavnog uspostavljanja nove holističko-komunikološke paradigme odnosa s javnostima. U radu se analiziraju temeljni operativni pojmovi koji određuju "Public Relations", propagandu (promidžbu), javnost, javno mnijenje te nove konstitutivne elemenata za sustavno određenje odnosa s javnostima koji su nužna pretpostavka za izgradnju novih tipskih modela javnog djelovanja. Sadržajna analiza se izvodi u pojmovnom komunikološkom određenju odnosa s javnostima (javnošću) kao dijaloškog i strateškog sporazumijevanja svih građana o bitnim pitanjima za razvoj čovjeka i društva u cjelini. Teorijska rasprava se provodi analizom "teorije o javnom djelo-vanju" i "rekonceptualizirane komparativne teorije" u odnosima s javnostima kao pretpostavke za stvaranje boljeg ili lošijeg imagea (slike) u javnosti. Stvaranje imagea (slike) u javnosti je glavna zadaća odnosa s javnostima (javnošću). Zaključno razmatranje se provodi u holističkoj analizi "Public Relations-a" te redefiniranju znanstvene klasifikacije odnosa s javnostima, kao posebne discipline u okvirima znanstvene grane komunikologija, u znanstvenom polju informacijskih znanosti., The author brings about holistic analysis of historic and communica¬tion genesis in public relations with aim to establish a new holistic-com¬munication paradigm of the public relations. In this work, the basic operative notions are analysed. They determine public relations, propaganda, public, public opinion and new construc¬tive elements for the systematic determination of the public relations. They are abo necessary presumption for the creation of the new characteristic models of the public action. Substantial analysis is derived from commu¬nication determination of notions-public relations, a s strategic under¬standing of all citizens through dialogue about important questions for the development of (the human rase and the society as a whole. Theoretical discussion is derived from the analysis of the "theory of the public action" and "reconceptual-comparative theory' in the public rela¬tions as a presumption for development of better or worse image in pub¬lic. The image creation in public is the main task of the public relations. The closing reflection is derived from holistic analysis of the public relations and from redefinition of the scientific classification of the public relations as a specific discipline, in the frames of the communication sci¬ence and in the scientific field of the information sciences.

Cilj je rada istražiti i predstaviti najčešće konceptualizacijske mehanizme u opažanju i opisivanju znanstvenih fenomena koji omogućuju uspješnu i učinkovitu razmjenu informacija na razini komunikacije između znanstvene zajednice i 'publike', ali i na razini komunikacije unutar same znanstvene zajednice u području informacijskih znanosti. Primjena konceptualizacijskih mehanizama u jeziku informacijskih znanosti predstavljena je na čestim, gotovo svakodnevno korištenim pojmovima, kao što su baza podataka, gadget-utrka, informacijska arhitektura, intelektualno vlasništvo, revolucija tiska, računalni virus, umjetni život i sl. Praćeno je opažanje i opisivanje takvih pojmova kako u popularnom diskursu (primjerice na različitim mrežnim stranicama) tako i u dostupnoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Rad se sastoji od četiri dijela. Nakon općenitog uvodnog dijela o jeziku znanstvene komunikacije, redom se predstavljaju teorija konceptualne metafore, teorija konceptualne integracije i znanstveni model. Svaki je konceptualizacijski mehanizam popraćen analizom konkretnih primjera iz jezika informacijskih znanosti. Budući da je područje informacijskih znanosti pod stalnim utjecajem tehnoloških promjena i razvoja suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije, često se uočavaju novi i različiti fenomeni koji traže novi misaoni okvir u procesu opažanja te nove načine jezične artikulacije u procesu njihova opisivanja i komuniciranja znanstvenoj i neznanstvenoj publici. Temeljni je doprinos rada upravo prikaz i analiza nekolicine primjera uočenih novih misaonih okvira i novih načina jezične artikulacije u popularnom i znanstvenom diskursu jezika informacijske znanosti. The aim of the paper is to analyze and to present the most frequent conceptual mechanisms in observing and describing scientific phenomena which allow a successful and efficient exchange of information on the level of communication between the scientific community and the “audience”, and also on the level of communication within the scientific community itself, within the field of information science. Application of conceptual mechanisms in the language of information science is presented through the examples of often, almost daily used terms, such as database, gadget race, information architecture, intellectual property, print revolution, computer virus, artificial life, etc. The observing and describing of these terms has been followed, both in popular discourse (such as on various web pages), as well as in available scientific and professional literature. The work is comprised of four parts. After the basic introductory part on the language of scientific communication, follows the presentation of the conceptual metaphor theory, conceptual integration theory and scientific model. Each conceptual mechanism is followed by the analysis of specific examples from the language of the information science. Taking into consideration that the area of information science is under a constant influence of technological changes and development of modern information – communication technology, new and different phenomena are often observed, and they require a new thinking framework in the process of observation, as well as the new ways of language articulation during the process of their description and communication to the scientific and non – scientific audience. The fundamental contribution of the paper is the display and analysis of few examples of the observed new thought patterns and new ways of language articulation in popular and scientific discourse of the information science language.

Zbornik donosi radove domaćih i stranih autora iz područja informacijskih znanosti, na hrvatskom i engleskom.

U protekla dva desetljeća visoko je obrazovanje u Europi prolazilo kroz duboke promjene, utemeljene na viziji objedinjenog obrazovnog prostora i reformi obrazovanja pod naletom silovitih društvenih i tehnoloških promjena. Iako su se održale mnoge rasprave, organizirane brojne konferencije, objavljeni ozbiljni istraživački članci o promjenama, internacionalizaciji i europeizaciji obrazovanja informacijskih stručnjaka, i dalje se vode rasprave o konceptualnim pitanjima te zagovara nužnost novih, inovativnih pristupa strukturi i organizaciji visokoobrazovnih institucija, uključujući i područje informacijskih znanosti. Cilj je ovoga rada ukazati na trendove u europskom visokoškolskom prostoru koji su zahvatili i obrazovanje u informacijskim znanostima te potaknuti na razmišljanja i traganja za prihvatljivim rješenjima koja bi, polazeći od tradicionalnih kompetencija i kritički sagledavajući nove mogućnosti, omogućila ponudu atraktivnih i održivih programa, dovoljno fleksibilnih da reagiraju na potrebe tržišta rada za stručnjacima osposobljenima za rad u digitalnom okruženju te na prihvaćanje izazova ponude novih obrazovnih profila., In the last two decades higher education in Europe has been going through deep changes, based on the vision of united educational space and educational reform as a consequence of many social and technological changes. Although many discussions have been held, many conferences organised, and serious research papers published on the topic of changes, internationalization and Europeanisation of education of information experts, there are still debates on conceptual issues and an urge for a new, innovative approach to structure and organisation of higher education institutions, including information sciences field. The aim of this paper is to point out to new trends in European higher education that have taken place in information sciences as well. These trends have stimulated search for solutions that would, starting from traditional competences and critically approaching new possibilities, enable the offer of attractive and sustainable study programmes that would be flexible enough to react on labour market needs for experts in the digital environment and new educational profiles.

Očuvanje kulturne baštine jedan je od preduvjeta za očuvanje kulture i identiteta. Oblik očuvanja kulturne baštine je njezino uključivanje u digitalne zbirke europske i svjetske kulturne baštine, što omogućuje njezino sagledavanje u širem europskom kontekstu kojem povijesno i pripada, pridonosi njezinoj dostupnosti i omogućuje njezino istraživanje suvremenim računalnim metodama. Za takve je aktivnosti potrebno znanje iz vrednovanja baštine, njihove zaštite, digitalizacije i opremanja metapodacima, te iz područja digitalne humanistike, što treba biti dio izobrazbe stručnjaka iz područja informacijskih znanosti. Očuvanje kulturne baštine jedna je od bitnih odrednica pri oblikovanju studijskog programa na Odjelu informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru te se teme vezane uz očuvanje baštine podučavaju kroz niz kolegija na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom studiju. Studentima je omogućeno i to da u sklopu stručne prakse sudjeluju na projektima uređenja knjižnica vjerskih ustanova, koje posjeduju zbirke stare i rijetke građe u kojima su neki od najstarijih i najvrjednijih predmeta hrvatske pisane baštine. Svrha rada je istaknuti teme iz područja očuvanja baštine koji se podučavaju na Odjelu za informacijske znanosti i njihova važnost u izobrazbi za baštinu, kao i one teme koje tek valja ugraditi, a na kojima je nužna suradnja s drugim sveučilišnim odjelima, posebice iz područja humanističkih znanosti.

U ovom istraživanju odgovoreno je na pitanje koliko su dobri vlastiti hrvatsko-engleski sustavi za statističko strojno prevođenje razvijeni u sklopu ovog doktorskog rada za područje općenite domene i područje vezano uz računalni softver. Provedena je evaluacija kvalitete strojnih prijevoda pomoću automatskih metrika i ljudske prosudbe. Analizirano je kakvi su novoizgrađeni sustavi u usporedbi s postojećim online servisima za strojno prevođenje. Provedeno je ispitivanje utjecaja relativno malenih podatkovnih skupova korištenih u ovom istraživanju te njihova uloga u izgradnji dobrih sustava za strojno prevođenje za hrvatski i engleski jezik. Istraženo je da li tehnike adaptacije domene mogu poboljšati performanse sustava za hrvatsko-engleski jezični par. U ovoj doktorskoj disertaciji predložene su metode za povećanje kvalitete automatskog strojnog prijevoda pomoću prilagodbe određenih parametara u modelu sustava za statističko strojno prevođenje. Izgrađeno je ukupno osam sustava za statističko strojno prevođenje temeljeno na frazama: četiri za hrvatsko-engleski smjer te četiri za englesko-hrvatski smjer. Sustavi su trenirani za oba smjera, na dvije domene, s paralelnim korpusima različitih veličina i karakteristika, nakon čega je izvršen postupak ugađanja modela. Zatim su istraženi hibridni sustavi, koji kombiniraju značajke iz obje domene te time modificiraju logiku modela statističkog strojnog prevođenja. Utjecaj adaptacije domene na kvalitetu automatskih strojnih prijevoda za hrvatsko-engleski jezični par time je istražen, a nova saznanja su iskorištena pri izgradnji novih sustava. Evaluacija strojnog prijevoda izvršena je i za općenitu domenu i za domenu računalnog softvera. Provedena je automatska i ljudska evaluacija strojnih prijevoda, a generirani strojni prijevodi uspoređeni su s rezultatima prikupljenim za vrijeme primjene postojećih online servisa za strojno prevođenje. Statistička značajnost evaluacijskih rezultata također je analizirana.

Nakon suočavanja s početkom gospodarske krize u državi, informatičke tvrtke u Hrvatskoj doživljavaju svoj uzlet okrećući se stranom tržištu gdje počinju ostvarivati veći dio svojih prihoda. Osobito se u kratkom razdoblju razvija osječko tržište informatičkih tvrtki zbog sve većeg broja tvrtki i zaposlenika na tom području koji uspješno posluju na stranom tržištu i međusobnom suradnjom usmjeravaju pažnju na razvitak domaćeg tržišta. Informatičke tvrtke su često u potražnji za novim kadrovima zbog konstantnog razvijanja tvrtki te sve većih zahtjeva domaćih i stranih klijenata. Tvrtke najčešće traže mlade, poduzetne djelatnike s osnovnim znanjem i iskustvom koji imaju želju za unaprjeđivanjem i učenjem te ih zapošljavaju neovisno o njihovom formalnom obrazovanju. Kako studenti informatologije svladavaju osnovna znanja i vještine informatičke struke tijekom svojeg fakultetskog obrazovanja, informatičke tvrtke ih mogu razmotriti kao potencijalne buduće zaposlenike. Svrha rada je analizirati hrvatsko tržište informatičkih tvrtki s naglaskom na dominantno osječko informatičko tržište kako bi se utvrdila mogućnost zapošljavanja studenata informatologije na informatičkom tržištu.

Svjetskim gospodarskim sustavima danas dominiraju nove ideje, nove tehnologije i novi proizvodi koji su nastali kao rezultat kreativnih djelovanja i financijskih ulaganja. Informacija i znanje najvrjedniji su resursi u informacijsko doba, stoga i ne čudi što države, koje svrsishodno kroz ekonomske investicije povezuju nove ideje i nova znanja globalno ekonomski gospodare. Glavna ideja ovog rada jest utvrditi gdje, kako i koliko su hrvatski inovatori kroz povijest kreirali nove proizvode u Hrvatskoj i svijetu te zatim istražiti stanje u hrvatskom inovatorstvu danas, tj. ustvrditi na koji način te u kojoj mjeri današnji hrvatski inovatori stvaraju nove proizvode, a time i nove vrijednosti. Prvim dijelom rada prevladavaju istraživanja provedena kvalitativnom i kvantitativnom analizom sadržaja, dok je u drugom dijelu težište na anketi provedenoj među današnjim hrvatskim inovatorima, s naglaskom na izvore financiranja te spremnost prodaje vlastitih inovacija stranim investitorima. Rad također ukazuje na određene trendove u društvu te predlaže izvjesno rješenje.

Gospodarski razvoj svakog društva ovisan je o upravljanju novim znanjem, tj. o upravljanju idejama, inovacijama i izumima, a pretpostavka uspješnog ekonomskog razvoja temelji se na efikasnom upravljanju novim znanjem. Znanstvene institucije diljem svijeta trebaju biti značajan izvor novog znanja te dati doprinos u kreiranju i promociji novih proizvoda, čija bi komercijalizacija omogućila gospodarski rast i razvoj. Takva promocija sve više postaje virtualna, i to zahvaljujući novim informacijskim tehnologijama. Na temelju istraživanja koja su izvršena sadržajnom analizom na dva istovrsna prezentacijska portala novog znanja, hrvatskom i kanadskom, uočeno je da hrvatske znanstvene institucije virtualno ne promoviraju novo znanje, dok su znanstvene institucije razvijenih zemalja iznimno učinkovite u virtualnoj promociji. Ovim znanstvenim radom uspostavljena je i korelacija između virtualne promocije novog znanja te stupnja gospodarske razvijenosti.

Gospodarski razvoj svakog društva ovisan je o upravljanju novim znanjem, tj. o upravljanju idejama, inovacijama i izumima, a pretpostavka uspješnog ekonomskog razvoja temelji se na efikasnom upravljanju novim znanjem. Znanstvene institucije diljem svijeta trebaju biti značajan izvor novog znanja te dati doprinos u kreiranju i promociji novih proizvoda, čija bi komercijalizacija omogućila gospodarski rast i razvoj. Takva promocija sve više postaje virtualna, i to zahvaljujući novim informacijskim tehnologijama. Na temelju istraživanja koja su izvršena sadržajnom analizom na dva istovrsna prezentacijska portala novog znanja, hrvatskom i kanadskom, uočeno je da hrvatske znanstvene institucije virtualno ne promoviraju novo znanje, dok su znanstvene institucije razvijenih zemalja iznimno učinkovite u virtualnoj promociji. Ovim znanstvenim radom uspostavljena je i korelacija između virtualne promocije novog znanja te stupnja gospodarske razvijenosti., Economic development of all societies depends on new knowledge management, i.e. on the management of ideas, innovations and inventions, whereas the hypothesis of successful economic development is based on efficient new knowledge management. Scientific institutions throughout the world need to be a significant source of new knowledge and contribute to the creation and promotion of new products, which commercialisation would enable economic growth and development. Such promotion becomes increasingly virtual, due to new information technologies. Based on the research, which was conducted on two presentation portals of new knowledge, one Croatian and one Canadian, both identical in type, it was noted that Croatian scientific institutions do not promote virtually new knowledge, whereas scientific institutions of developed countries virtually promote in a particularly efficient way. This research paper also establishes a correlation between the virtual promotion of new knowledge and the level of economic development.

Svakomu je jasno da dobro organizirana organizacija postiže veću uspješnost od slabije organizirane i da su u području organiziranosti velike mogućnosti za poboljšanja i unapređenja. Ni najmodernija tehnologija ne jamči nam uspjeh ako nismo uspostavili dobru organizaciju. Prihvatljivost kontroliranja u poduzeću bitna je pretpostavka njegove efikasnosti. Drugim riječima, za uspješnu kontrolu vrlo je važno prihvaćaju li ju zaposlenici ili ne, odnosno kako se prema njoj odnose. Saznanja o tome trebaju omogućiti menadžerima da izaberu ne samo adekvatan oblik kontrole nego i da u skladu s tim razvijaju i adekvatan stil vođenja uz upotrebu suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Pri kontroli zaposlenika treba voditi računa o tome da ta kontrola ne utječe na njihov rad i na povjerenje u zaposlenike kako ne bi došlo do negativnih radnih rezultata. Povjerenje i otvorenost odnose se na ekonomsku sigurnost u međuodnosima. Za ugodnu radnu klimu važna je i odsutnost osobnih i emocionalnih napetosti u organizaciji. Sama tehnologija nije dovoljna za podizanje radne učinkovitosti, jer bez ljudskoga čimbenika tehnologija ne donosi puno.

Svakome je jasno da dobro organizirana organizacija postiže veću uspješnost od slabije organizirane i da su u području organiziranosti velike rezerve za poboljšanja i unaprjeđenja. Ni najmodernija tehnologija ne jamči nam uspjeh ako nismo uspostavili dobru organizaciju. Prihvatljivost kontroliranja u poduzeću bitna je pretpostavka njegove efikasnosti. Drugim riječima, za uspješnu kontrolu, vrlo je važno prihvaćaju li je zaposlenici ili ne, odnosno kako se prema njoj odnose. Saznanja o tome trebaju omogućiti menadžerima da izaberu ne samo adekvatan oblik kontrole već i da u skladu s tim razvijaju i adekvatan stil vođenja uz upotrebu suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Prilikom kontrole zaposlenika treba voditi računa o tome da ta kontrola ne utječe na njihov rad i na povjerenje u zaposlenika, kako ne bi došlo do negativnih radnih rezultata. Povjerenje i otvorenost odnose se na ekonomsku sigurnost u međuodnosima. Za ugodnu radnu klimu važna je i odsutnost osobnih i emocionalnih napetosti u organizaciji. Sama tehnologija nije dovoljna za podizanje radne učinkovitosti, jer bez ljudskog čimbenika tehnologija ne donosi puno. Stoga upravljanje ljudskim potencijalima i motivacija zaposlenika spada u najvažnije čimbenike gospodarskog razvitka poduzeća.

Upravljanje novim znanjem predstavlja proces upravljanja rezultatima kreativnog stvaranja posebne skupine ljudi, koja proizvodi novo znanje, a time i nove društvene vrijednosti. Cilj ovog rada jest usporediti hrvatske informacijske sustave za virtualno upravljanje novim znanjem sa svjetskim. U radu se pretpostavlja, da najrazvijenije države svijeta dominiraju virtualnim upravljanjem novim znanjem pomoću raznih tehnoloških rješenja te da time osiguravaju razvoj novih tehnologija i proizvoda, tj. gospodarski i društveni razvoj. Radom su istraženi hrvatski i strani internetski portali znanstvenih časopisa, portali za ideje, izume i inovacije te prezentacijski portali, zajedno s brojnim varijablama, kao što su godina registracije portala, geolokacija, jezik, najzastupljenije kategorije novih proizvoda, etnička pripadnost autora inovacija, ljudski razvojni indeks itd. Naglašena je važnost kvalitetnog upravljanja novim znanjem za cjelokupnu društvenu zajednicu, s posebnim naglaskom na problematiku kreiranja novog informacijskog sustava te internet, kao najznačajniji novi medij.

Računalna tehnologija postala je važnim dijelom informacijskih znanosti. U početku rada, pojašnjava se povezanost informacijskih znanosti i računalne tehnologije, te se navode znanja i vještine koje budući informacijski stručnjaci trebaju svladati. Cilj i svrha rada je usporediti četiri operativna sustava Windows XP, Windows 7, MacOS X i Ubuntu 11.10, iz perspektive korisničkih potreba preddiplomskih studenata informacijskih znanosti, te odgovoriti na pitanje koji operativni sustav najviše zadovoljava studentske potrebe. U poglavljima koji slijede, definira se i objašnjava pojam operativni sustav, daje se povijesni pregled razvitka operativnih sustava po generacijama, te se navode vrste operativnih sustava. Spominju se najkorišteniji operativni sustavi današnjice: operativni sustavi za server (mrežna) računala, za mobilne telefone i za osobna računala, te se izlažu neke njihove karakteristike. U idućem poglavlju spominju se operativni sustavi korišteni u hrvatskom školstvu, te osiguravanje prevladavanja na tržištu. Zatim se daju osnovne informacije i kratki povijesni pregled nastanka za svaki od četiri operativna sustava koji će biti uspoređeni (Windows XP, Windows 7, MacOS X i Ubuntu 11.10). Prije usporedbe operativnih sustava definiraju se korisničke potrebe studenata informacijskih znanosti, analizom studijskog programa preddiplomskog studija informatologije, izražene tablicom. Zatim se izlažu kriteriji usporedbe operativnih sustava: cijena, sistemski zahtjevi, programska podrška, stabilnost operativnog sustava i jednostavnost korištenja. Nakon toga slijedi analiza, te izlaganje rezultata provedene komparativne analize. Iznosi se zaključak dobivenih rezultata.

Knjiga govori o nastanku Odsjeka, njegovoj ulozi u obrazovanju kadrova, stvaranju profesije i uopće profesionalizaciji pojedinih grana i struka za koje je Odsjek imao i razvijao školovanje. Sadrži prikaz nastavnih programa i pojedinih predmeta, popis diplomiranih studenata, magistara i doktoranada.

Sve više studenata i akademika poseže za mrežnim izvorima kod pisanja znanstvenih i stručnih radova. Iako se njihova vjerodostojnost može lako provjeriti, novi problem koji se javlja jest nestanak tih izvora. Zbog sve bržeg zastarijevanja tematike ili ne održavanja stranica na kojima se mogu naći dotični izvori (bilo zbog financijskog ili nekog drugog razloga), životni vijek istih se skraćuje radi čega ih se ne može uvijek naći na istom mjestu, ili ih se uopće ne može naći. Glavni cilj je istaknuti trend 'nestajanja' mrežnih izvora koji se koriste za pisanje znanstvenih radova, te kakve to posljedice može imati. Istraživanje je provedeno nad podacima prikupljenim za izradu rada Mrežni izvori u diplomskim radovima informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Bauer, Kirin, Turković) kada je primijećeno da neki mrežni izvori ili ne postoje ili su premješteni. Želi se pokazati koliko je mrežnih izvora nestalo ili premješteno u periodu od pristupa mrežnim izvorima do kada je napravljeno prvo istraživanje, te koliko ih je još nestalo ili premješteno u periodu od završetka prvog istraživanja do provedbe sljedećeg istraživanja, tj. ovog rada. S obzirom da je između dva istraživanja prošlo više od godine dana, očekuje se da je određeni broj tada važećih mrežnih izvora nestao ili premješten. Proučavanjem ponašanja životnog vijeka mrežnih izvora moći će se pokazati kolikom brzinom se izmjenjuju i/ili zastarijevaju informacije, što također može pokazati koliko dugo se neki mrežni izvor može smatrati iskoristivim, te mijenja li se konkretna informacija ili samo njena lokacija. Istraživanje je uključivalo analizu mrežnih izvora kroz duži period godina, te je pretpostavljeno da je najviše nestalo onih mrežnih izvora koje su koristili studenti ranijih godina. Isto tako, prikazan je odnos životnog vijeka različitih mrežnih izvora, gdje se očekuje da je vijek mrežnih stranica daleko kraći od vijeka članaka i zapisa unutar e-baza. Uz to se napravila analiza s obzirom na mrežna mjesta, autore i izdavače nevažećih izvora. Vezano za mrežna mjesta, očekuju se većinski nestanak onih mrežnih izvora koji se mogu naći u sklopu komercijalnih, neznanstvenih, rijetko posjećivanih mrežnih mjesta. Što se tiče prisutnosti autora i izdavača, za očekivati je da većina nevažećih izvora nema zastupljene ni autore ni izdavače, što bi bio jedan od razloga njihovog kratkog vijeka. Što se tiče produljenja životnog vijeka mrežnih izvora, u radu su predstavljene neke od ideja drugih autora, poput standardizacije termina, potpunijeg arhiviranja, te kvalitetnog dizajna. S druge strane, ovo istraživanje bi uz tendenciju nestajanja mrežnih izvora, trebalo dati odgovore na pitanja gdje se to najčešće javlja, te s obzirom na kriterije koje zadovoljavaju važeći mrežni izvori, što bi se trebalo učiniti da se osigura njihova dugotrajnost, jer ona rezultira većom razinom vjerodostojnosti korištenih izvora, što izravno djeluje na vjerodostojnost rada u kojem su korišteni i jača kredibilitet znanstvene zajednice, što pak vodi pozitivnoj percepciji javnosti i vrednovanju od strane Vlade, te potencijalnih partnera kulturnog, znanstvenog i obrazovnog sektora.

U lipnju 2012. na IRB-u je održan 100. kolokvij Knjižnice Instituta Ruđer Bošković. U cjelodnevnom programu predavanja je održalo deset predavača, a teme su bile namijenjene i knjižničarima, i znanstvenicima. Knjižnica IRB-a kolokvije održava od 1999. godine, a teme se biraju iz područja informacijskih znanosti, računarstva, informatike i weba, znanstvene komunikacijem popularne znanosti i putopisa.

Doktorska radnja Milijane Mičunović pod naslovom Razvoj i primjena konceptualne metafore u jeziku suvremene znanosti: konceptualizacija prostora, vremena i stanja obaseže 264 stranice, od čega je 248 stranica teksta i 16 stranica literature. Sastoji se od uvodnog dijela i središnjeg dijela koji je podijeljen u dva glavna poglavlja naslovljena Jezik znanstvene komunikacije i Konceptualizacija u informacijskim znanostima te zaključka i bibliografije. Uvodni dio započinje prikazom povijesnog, filozofskog, metafizičkog i lingvističkog konteksta razvoja i primjene metafore. Govori se o temeljnim pristupima i tumačenjima teorije konceptualne metafore te neuropsihološkim uzrocima i temeljima njezina razvoja i primjene u jeziku. Objašnjena je metonimijska uvjetovanost konceptualne metafore te suodnos metafore i metonimije u kontekstu konceptualizacije koji se može promatrati kroz prizmu integriranog modela. U drugom dijelu uvoda opisuje se važnost i uloga otjelovljenog iskustva u metaforičkom prikazu znanstvenog opažanja te na koji način osjetilno i motoričko iskustvo čovjeka uvjetuje način na koji promatra i opaža pojave i procese u okolini. Opisan je i konekcionistički pristup utemeljen na paralelizmu arhitekture ljudskog uma, a koji se može primijeniti u području kognitivne lingvistike, tj. jezične reprezentacije koncepata. Na kraju se teorija konceptualne metafore stavlja u suodnos s teorijom konceptualne integracije naglašavajući važnost integrativnog pristupa konceptualizaciji koji može objasniti i one figurativne izraze u kojima rekonstruiranje postojećih preslikavanja između domena nije dovoljno. Središnji je dio radnje podijeljen u dva dijela. U prvom se dijelu – Jezik znanstvene komunikacije - govori o jeziku znanstvene komunikacije. Tvrdi se da je metaforičnost kao konkretizacija apstrakcije važna kako u percepciji znanstvenih fenomena tako i u njihovu opisu i pojašnjenju te u komunikaciji sa znanstvenom i neznanstvenom publikom. Opisuje se uloga i važnost znanstvenih metafora kao složenih procesa preslikavanja koji bi se uvijek trebali promatrati unutar njihova dinamičnog odnosa sa znanstvenom teorijom. Naglašava se i uloga i važnost znanstvenih modela koji se mogu i prostorno-vremenski realizirati. Također, obrađeno je pitanje sve veće prisutnosti vizualnih metafora u znanstvenom diskursu, posebno vezanih uz razvoj novih oblika vizualne komunikacije, kao i njihova uloga u obradbi, organizaciji, tumačenju i prezentaciji informacija i znanja. Drugi dio – Konceptualizacija u informacijskim znanostima – donosi opći prikaz povijesnog razvoja informacijskih znanosti, njezine teorije i temeljnih pojmova koji ju određuju. Potom slijedi istraživački dio rada koji najčešće figurativne izraze iz područja informacijskih znanosti analizira metodom teorije konceptualne metafore i metonimije (CMT), a nekoliko primjera i metodom teorije konceptualne integracije (CIT). U radnji je obrađen zavidan korpus konvencionalnih metaforičkih izraza, a ovdje navodimo neke od najčešćih konceptualnih metafora na kojima se oni temelje: softver je razumno biće, podatci su fizički objekti, baze podataka su razumna bića, digitalna knjižnica je fizička knjižnica, knjižnica je živi organizam (i razumno biće), apstraktni digitalni entiteti (sadržaji) su fizički objekti, računalo je razumno biće, računalno sučelje je fizički prostor, društvene mreže su bojišta, medij je statusni simbol, internet je fizičko sredstvo povezivanja, informacijski sustav je građevina, informacija je roba, internetska zajednica je društvo, informacijski sustav je fizički prostor, informacije su objekti, fizičko kretanje i promjena mjesta je kretanje i promjena informacije, informacija je energija/tvar, pretraživanje interneta je fizičko kretanje, kiberprostor je fizički prostor, komunikacijska okolina je fizička i biološka okolina, obrada informacije je računanje, internetske kriminalne djelatnosti su ljudske kriminalne djelatnosti. Primjeri konvencionalnih figurativnih izraza odabrani su na osnovi korpusa koji obuhvaća radove najvažnijih autora i časopise iz područja informacijskih znanosti. U zaključku se objašnjava na koji način teorija konceptualne metafore, znanstveni modeli i teorija konceptualne integracije pomiču spoznajne granice znanstvene misli primjenjujući konceptualizaciju kao osnovno komunikacijsko sredstvo. Na osnovi analiziranih primjera zaključuje se da su navedeni načini konceptualizacije ujedno i osnovni načini oblikovanja većine stručnih figurativnih izraza u informacijskim znanostima, što je vjerojatno usporedivo s metaforičkom uvjetovanošću računalnog, informacijsko-komunikacijskog i općenito tehničko-tehnološkog nazivlja u engleskom jeziku koje vrlo lako prodire i u hrvatski. Zaključci se uspoređuju s dosadašnjim spoznajama o ulozi metafore u jeziku znanstvene komunikacije, potvrđujući važnost povezanosti znanstvene i lingvističke pismenosti.

Cilj je rada istražiti i predstaviti najčešće konceptualizacijske mehanizme u opažanju i opisivanju znanstvenih fenomena koji omogućuju uspješnu i učinkovitu razmjenu informacija na razini komunikacije između znanstvene zajednice i 'publike', ali i na razini komunikacije unutar same znanstvene zajednice u području informacijskih znanosti. Primjena konceptualizacijskih mehanizama u jeziku informacijskih znanosti predstavljena je na čestim, gotovo svakodnevno korištenim pojmovima, kao što su baza podataka, gadget-utrka, informacijska arhitektura, intelektualno vlasništvo, revolucija tiska, računalni virus, umjetni život i sl. Praćeno je opažanje i opisivanje takvih pojmova kako u popularnom diskursu (primjerice na različitim mrežnim stranicama) tako i u dostupnoj znanstvenoj i stručnoj literaturi. Rad se sastoji od četiri dijela. Nakon općenitog uvodnog dijela o jeziku znanstvene komunikacije, redom se predstavljaju teorija konceptualne metafore, teorija konceptualne integracije i znanstveni model. Svaki je konceptualizacijski mehanizam popraćen analizom konkretnih primjera iz jezika informacijskih znanosti. Budući da je područje informacijskih znanosti pod stalnim utjecajem tehnoloških promjena i razvoja suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije, često se uočavaju novi i različiti fenomeni koji traže novi misaoni okvir u procesu opažanja te nove načine jezične artikulacije u procesu njihova opisivanja i komuniciranja znanstvenoj i neznanstvenoj publici. Temeljni je doprinos rada upravo prikaz i analiza nekolicine primjera uočenih novih misaonih okvira i novih načina jezične artikulacije u popularnom i znanstvenom diskursu jezika informacijske znanosti., The aim of the paper is to analyze and to present the most frequent conceptual mechanisms in observing and describing scientific phenomena which allow a successful and efficient exchange of information on the level of communication between the scientific community and the “audience”, and also on the level of communication within the scientific community itself, within the field of information science. Application of conceptual mechanisms in the language of information science is presented through the examples of often, almost daily used terms, such as database, gadget race, information architecture, intellectual property, print revolution, computer virus, artificial life, etc. The observing and describing of these terms has been followed, both in popular discourse (such as on various web pages), as well as in available scientific and professional literature. The work is comprised of four parts. After the basic introductory part on the language of scientific communication, follows the presentation of the conceptual metaphor theory, conceptual integration theory and scientific model. Each conceptual mechanism is followed by the analysis of specific examples from the language of the information science. Taking into consideration that the area of information science is under a constant influence of technological changes and development of modern information – communication technology, new and different phenomena are often observed, and they require a new thinking framework in the process of observation, as well as the new ways of language articulation during the process of their description and communication to the scientific and non – scientific audience. The fundamental contribution of the paper is the display and analysis of few examples of the observed new thought patterns and new ways of language articulation in popular and scientific discourse of the information science language.

Na korpusu doktorskih radnji iz informacijskih znanosti, u ovom radu istražujemo položaj i ulogu mentora u znanstvenoj zajednici: njihovu pripadnost i položaj u vladajućoj znanstvenoj paradigmi. Položaj mentora se analizira i određuje: a) u odnosu na najcitiranije domaće i strane autore u zoni konceptualnog znanja, b) u zoni personalne komunikacije i istraživačkog fronta, c) te njihov autorski (a ne samo mentorski) utjecaj na pojedine discipline informacijskih znanosti (arhivistiku i dokumentalistiku, informacijske sustave, informatologiju, knjižničarstvo, komunikologiju, leksikografiju i muzeologiju). Posebno smo istražili utjecaj najcitiranijih autora na koherentnost dominantne vladajuće paradigme (posebno u zoni konceptualnog znanja), odnosno utjecaj mentora na koherentnost i zajedničku teorijsku osnovicu sedam disciplina koje tvore polje informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Analiza obuhvaća sve mentore 134 doktorske disertacije iz informacijskih znanost obranjenih u Hrvatskoj od 1978. do 2007. godine.

Predmet istraživanja ove doktorske disertacije je razvoj informacijske znanosti u Hrvatskoj. Bibliometrijska analiza je rađena na korpusu doktorskih disertacija, koje su od 1978. do 2007. obranjene na sveučilištima u Hrvatskoj. Na temelju prikupljenih i obrađenih podataka o korpusu 134 doktorskih disertacija te citiranih 22.210 referenci, izrađene su mape područja i tema koje doktorske disertacije pokrivaju, pregled ključnih autora i najcitiranijih publikacija. Analizirane su promjene interesa unutar i između disciplina informacijskih znanosti (arhivistike, dokumentalistike, informacijskih sustava, informatologije, knjižničarstva, komunikologije, muzeologije, leksikografije i enciklopedistike), te dinamika razvoja tih promjena prema vremenskom, institucionalnom i disciplinarnom kriteriju. Rezultati istraživanja prikazani su u tri dijela: I Bibliometrijska analiza doktorskih disertacija iz informacijskih znanosti 1978.-2007., II Metodologija istraživanja i/ili istraživanje metodologije, te III Dokumentacija. U prvom dijelu (poglavlja 2-7) prikazan je razvoj studija informacijskih znanosti u Hrvatskoj ; veličina analiziranog korpusa doktorskih disertacija ; kvantitativni pregled podataka o doktoratima i mentorima ; pregled citiranih referenci te analiza citata i ko-citata. Drugi dio (poglavlja 8-14) istraživanje je metodologije i rasprava o razlici između faktora odjeka i faktora utjecaja ; analiziraju se komunikacijski obrasci i kognitivne strukture znanstvenih područja ; analiziraju se dosezi uporabe pojedinih bibliometrijskih metoda usporedbom uporabe metode citata, metode ko-citata autora i metode ko-riječi na istom korpusu podataka ; zagovara se uporaba termina kohezije i koherencije, kao mjere znanstvene suradnje i znanstvene komunikacije. Rezultat ovih istraživanja prilog je metodologiji bibliometrijskih istraživanja jer se tumači i zagovara razlikovanje faktora utjecaja i faktora odjeka. Autorica dokazuje da se pokazatelj zastarijevanja publikacija može koristiti i za identifikaciju triju zona znanja: zone istraživačkog fronta, konceptualne zone i empirijske zone znanja, te da su u tim zonama aktivne tri vrste znanstvenika - istraživači, učenjaci i prethodnici. Umjesto dosadašnjeg korištenja analize citata i ko-citata te ko-riječi za prikaz „mape znanja“, „strukture znanja“, „intelektualne strukture“, i sl. zagovara se korištenje bibliometrijskih metoda za identifikaciju četiri različitih vrsta mreža: socijalnih mreža, institucionalnih mreža, komunikacijskih mreža i kognitivnih mreža. Zagovara se da je analiza citata i ko-citata autora prikladnija za određivanje kohezije informacijske znanosti, tj. komunikacijskih mreža, a da je analiza ko-riječi prikladnija za razumijevanje koherencije informacijske znanosti, odnosno kognitivnih mreža. U trećem dijelu (Dokumentacija, dionice A do F) dat je popis doktoranda i tema ; kvantitativni podatci o doktorandima i mentorima ; bibliografski podatci o doktorskim disertacijama, citatima, ko-citatima, ključnim riječima i ko-riječima na osnovu kojih su rađene analize ; te pregled najcitiranijih autora i dokumenata.

Pregled veličine znanstvene zajednice informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Proučavana je struktura i dinamika razvoja informacijskih znanosti prema kriterijima periodi, institucije i discipline, zatim korelacija disciplina u informacijskim znanostima pomoću bibliometrijskih metoda. Dat je pregled dimenzija znanstvenih veza: socijalne mreže, institucionalne mreže, komunikacijske mreže i kognitivne mreže. Dat je pregled indikatora komunikacijskog i kognitivnog procesa.

U ovome su istraživanju, primjenom standardnih bibliometrijskih metoda i pokazatelja na radove objavljene u Vjesniku bibliotekara Hrvatske i Informatologiji, opisana i vrjednovana ključna obilježja znanstvene i stručne komunikacije u polju informacijskih znanosti u Hrvatskoj. U istraživanju se, vodeći računa o društveno- kulturnim posebnostima nastanka i razvoja dvaju časopisa i s njima povezanih profesionalnih zajednica, pošlo od pretpostavke da je primjenom kvantitativnih metoda mjerenja moguće utvrditi obilježja procesa stvaranja, prijenosa i korištenja informacija, te utvrditi neka od važnijih obilježja sociokognitivnog razvoja informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Na temelju provedene analize citiranih i citirajućih radova iz dvaju časopisa istražena je i opisana povijesna slika prevladavajućih istraživačkih interesa i obrazaca formalne komunikacije unutar istraživanog znanstvenog područja. Istraživanje je provedeno na uzorku 550 radova objavljenih u Vjesniku u razdoblju od 1950-2005. i 710 radova objavljenih Informatologiji od 1969- 2005. godine. Rezultati analize oblikovno- izdavačkih obilježja časopisa i publikacijske aktivnosti pokazuju pozitivan trend rasta broja objavljenih priloga. Navedni pokazatelj govori u prilog postupnom rastu i sazrijevanju informacijskih znanosti. Rezultati analize indeksiranosti i citiranosti u (ne)selektivnim domaćim i međunarodnim bazama ukazali su na nedovoljan stupanj zastupljenosti radova iz dvaju časopisa i na potrebu sustavnog rada na povećanju vidljivosti i dostupnosti istraživanja kao pretpostavki za uključivanje u međunarodnu časopisnu elitu. Rezultati istraživanja autora i autorstva govore u prilog stalnom rastu broja autora tijekom vremena, međutim, većina autora objavila je po jedan ili najviše dva rada. Utvrđene su statistički značajne razlike u bibliometrijskom profilu autora, napose u odnosu na ustanove, države i gradove iz kojih dolazi autori radova. Baza autora iz Vjesnika tipična je za nacionalno orijentirane časopise, dok Informatologija pokazuje znakove koji upućuju na približavanje obilježjima međunarodnih časopisa. U uzorku obaju časopisa prevladavaju jednoautorski radovi. U poduzorku Vjesnika njihov udio iznosi 85%, a u Informatologiji 71%. Međutim, rast udjela višeautorskih radova od sredine 1980.-ih u uzorku obaju časopisa, pokazatelj je koji govori u prilog sazrijevanja informacijskih znanosti koja pomalo, ali sigurno, prihvaća neka od bitnih obilježja i tekovina suvremene znanosti i znanstvenoistraživačkog rada. Zabilježeni stupanj ukriženog autorstva, pak, govori u prilog polarizaciji istraživačkih skupina iz područja informacijskih znanosti primarno usmjerenih na prijenosnike informacija iz uže znanstvene grane. Analiza sadržaja citirajućih radova govori u prilog Vjesniku kao monodisciplinarnom časopisu koji okuplja zajednicu praktičara/teoretičara snažno usmjerenih na istraživanja problema iz užeg područja knjižnične znanosti i šireg područja informacijskih znanosti, dok je Informatologija interdisciplinarni časopis koji se sve više otvara temama iz ostalih znanstvenih područja. Citatna analiza provedena je na uzorku 2.512 referencija iz Vjesnika i 3.435 referencija iz Informatologije. Autori radova iz obaju časopisa češće koriste monografije negoli znanstveno- stručne časopise. Autori iz Vjesnika koriste znatno stariju literature od svojih kolega iz Informatologije, Tako su kronološka obilježja citiranih publikacija u Vjesniku bliža vrijednostima zabilježenim za časopise iz humanističkih znanosti, a u Informatologiji časopisima iz područja društvenih znanosti. Jezik i geografsko porijeklo citiranih publikacija sugeriraju da se Vjesnik primarno razvijao pod utjecajem srednjeuropske knjižničarske tradicije, dok se zajednica praktičara i teoretičara okupljenih oko Informatologije razvijala pod dvojakim utjecajem, kako anglosaksonske tako i srednjoeuropske tradicije informacijsk(e)ih znanosti, ali i ostalih znanstvenih disciplina s navedenih geografskih područja. Analiza disciplinarne pripadnosti referencija pokazala je da se profesionalna zajednica okupljena oko Vjesnika većinom oslanja na literature iz vlastitog područja, dok Informatologija pokriva područje informacijskih znanosti koje obilježava visok stupanj predmetne disperzije, snažno oslonjeno na literaturu izvan granica vlastite discipline.

Na korpusu citirane literature u doktorskim disertacijima iz informacijskih znanosti u RH (od 1978.-2007.), rađena je analiza komunikacijskih obrazaca. Na oblikovanje komunikacijskih obrazaca utječu instintucionalne, jezične i vremenske odrednice pomoću kojih je moguće tradicionalnu podjelu na primarnu, secundarnu i tercijalnu komunikaciju precizno opisati kvantitativnim metodama. Na temelju analize 22 000 citiranih bibliografskih jedinica, metodom ko-citata dobivena je mreža komunikacijskih klastera koji odgovaraju znanstvenim područjima (arhivistika, bibliotekarstvo, komunikologija, muzeologija, informacijskih sustavi, informatologija, leksikografija). Uočene su mjene ključnih autora na temelju frekvencije citata i ko-citata, kako po periodima ali isto tako i po pripadnosti različitim znanstvenim zajednicama, kulturnim odrednicama, te funkcijama u organizaciji i razmjeni znanja. Predložena metoda i analiza upućuju na zaključak da je na temelju kvantatativnih pokazatelja moguće raditi ne samo površinsku nego i dubinsku analizu komunikacijskih obrazaca te zaključivati o njihovim organizacijskim, komunikacijskim i interkulturalnim odrednicama.

Razvoj informacijskih znanosti, područja istraživanja, projekt i suradnja na Odsjeku za informacijske znanosti, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Za potrebe ovog rada je napravljena baza diplomskih radova studenta Informacijskih znanosti, Odsjek za informacijke znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Prema riječima iz naslova diplomskih radova napravljena je frekvencijska distribucija riječi.

U današnje vrijeme temeljne vrijednosti bibliotekarstva valja promatrati kroz prizmu opstojnosti poslanja i zadaća biblioteka kao baštinskih ustanova i bibliotečne djelatnosti kao nezaobilazne i nadasve važne društvene djelatnosti. Pod utjecajem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija bibliotečne se usluge, osobito one koje su mrežno dostupne, vezuju uz usluge drugih proizvođača, dobavljača i posrednika u prijenosu i distribuciji informacija. Među tim ustanovama posebno mjesto zauzimaju arhivi i muzeji s kojima biblioteke već stoljećima surađuju, ponekad se u toj suradnji približujući jedni drugima, a ponekad svjesno ističući razlike u poslanju, ciljevima i zadaćama. Cilj je ovoga izlaganja uputiti na trendove u približavanja arhiva, biblioteka i muzeja u okruženju globalne informacijske infrastrukture, te problematizirati teorijske i praktične implikacije koje proizlaze iz i/ili potiču takvo približavanje. Na osnovi kritičkog sagledavanja teorijskih radova u kojima se promišlja fenomen zajedništva u odnosu na ponudu mrežnih usluga i iznalaženje optimalnog modela suradnje u praktičnome djelovanju te konvergencija disciplina u polju informacijskih znanosti, u izlaganju će se nastojati ukazati na bitna zajednička obilježja i specifičnosti pojedinih djelatnosti/disciplina koje obilježuju suvremene profesije i kojima se promiču vrijednosti baštinskih ustanova u suvremenom, digitalnom dobu. U radu se koriste metode usporedne analize i analize sadržaja, a zaključci nastoje potaknuti daljnje bavljenje problematikom baštinskih djelatnosti i vrednovanju njihovog doprinosa razvoju obrazovanja, znanosti, kulture i gospodarstva kao i demokratizaciji društva.