Search

Puknuće prednjeg križnog ligamenta može biti vrlo iscrpljujuće i bolno te dovodi do gubitka opsega pokreta koljena, poteškoća pri hodanju i nestabilnosti zgloba. U ovom završnom radu raspravljat ćemo o anatomiji i funkciji koljena, uzrocima i simptomima pucanja prednjeg križnog ligamenta i mogućnostima liječenja istog. Ruptura prednjeg križnog ligamenta (ACL) uobičajena je ozljeda koljena, osobito kod sportaša koji se bave sportovima visokog intenziteta koji uključuju nagle promjene smjera ili zakretne pokrete. Rekonstrukcija ACL-a kirurški je zahvat koji uključuje zamjenu pokidanog ACL-a novim graftom ligamenta. Međutim, još uvijek je u tijeku rasprava u medicinskoj zajednici o optimalnom vremenu i tehnici za rekonstrukciju ACL-a, kao i učinkovitosti različitih rehabilitacijskih protokola. Osim toga, postoji rizik od ponovnog kidanja rekonstruiranog ACL-a, što može zahtijevati daljnju operaciju i odgoditi oporavak. Sveukupno, ponovna ruptura i rekonstrukcija ACL-a složena je tema koja zahtijeva pažljivo razmatranje i individualizirano planiranje liječenja. Rehabilitacija nakon rekonstrukcije ACL kritičan je aspekt procesa oporavka i prilagođena je individualnim potrebama i ciljevima svakog pacijenta. Postoje različiti rehabilitacijski programi koji imaju za cilj optimizirati cijeljenje transplantata, poboljšati raspon pokreta, snagu i stabilnost te omogućiti siguran povratak sportu i drugim aktivnostima. Ovi programi obično uključuju kombinaciju vježbi, manualne terapije, neuromuskularnog treninga i funkcionalnih vježbi. Vrijeme i intenzitet svake faze procesa rehabilitacije varira ovisno o dobi pacijenta, razini tjelesne aktivnosti i vrsta transplantata koji se uzima za rekonstrukciju. Neophodno je blisko surađivati s fizikalnim terapeutom ili sportskim trenerom koji ima iskustva s rehabilitacijom ACL-a kako bi se osigurali najbolji mogući ishodi. Bitno je istaknuti da je proces rehabilitacije specifičan i često dugotrajan proces koji zahtijeva strpljenje i predanost pacijenta kako bi došlo do optimalnih rezultata. An anterior cruciate ligament tear can be very debilitating and painful, leading to loss of knee range of motion, difficulty walking, and joint instability. In this final paper, we will discuss the anatomy and function of the knee, the causes and symptoms of an anterior cruciate ligament tear, and treatment options for the same. Anterior cruciate ligament (ACL) tears are a common knee injury, especially in athletes who play high-intensity sports that involve sudden changes of direction or pivoting movements. ACL reconstruction is a surgical procedure that involves replacing the torn ACL with a new ligament graft. However, there is still an ongoing debate in the medical community regarding the optimal timing and technique for ACL reconstruction, as well as the effectiveness of different rehabilitation protocols. In addition, there is a risk of re-tearing the reconstructed ACL, which may require further surgery and delay recovery. Overall, ACL re-rupture and reconstruction is a complex topic that requires careful consideration and individualized treatment planning. Rehabilitation after ACL reconstruction is a critical aspect of the recovery process and is tailored to each patient's individual needs and goals. There are various rehabilitation programs that aim to optimize graft healing, improve range of motion, strength and stability, and enable a safe return to sports and other activities. These programs usually include a combination of exercises, manual therapy, neuromuscular training and functional exercises. The time and intensity of each phase of the rehabilitation process can vary depending on factors such as the age of the patient, the level of physical activity and the type of graft used in the reconstruction. It is essential to work closely with a physical therapist or athletic trainer experienced in ACL rehabilitation to ensure the best possible outcomes. It is important to note that the rehabilitation process is a specific and often long-term process that requires patience and engagement of the patient in order to achieve optimal results.

U ovome radu impliciramo ulogu i utjecaj stručnih suradnika na razvoj i primjenu obrazovnih programa za djecu sa smetnjama spektra autizma. Istraživanjem smo htjeli ustvrditi u kojoj mjeri profesionalci poznaju osobine autizma kao smetnje u razvoju, koriste odgovarajuće metode rada i na temelju toga predlažu razvojne i programske ciljeve, mjere i područja za rad i praćenje postignuća djeteta sa smetnjama spektra autizma. Koristili smo metodu fokus-grupe kao polustrukturirani instrument. Fokus-grupe provedene su po regijima. Ukupno je bilo 43 ispitanika: specijalni edukatori i rehabilitatori, psiholozi i pedagozi. Rad govori o tome da stručni suradnici s djecom sa smetnjama spektra autizma primjenjuju pristupe zasnovane na vizualizaciji, organiziranosti, osmišljenosti, usmjerenosti, svrhovitosti i funkcionalnosti. Osnova je rada Individualni razvojno-obrazovni program (IROP) koji za svako dijete postavlja obrazovne i razvojne ciljeve. Rezultati istraživanja pokazali su da u Crnoj Gori među profesionalcima varira stupanj znanja u odnosu na metode rada s djetetom sa smetnjama spektra autizma. Rezultati pokazuju da su logopedi u školama nešto više u stanju prepoznati potrebe i organizirati primjeren pristup, a defektolozi koji dolaze iz resursnih centara su na prijelazu od paradigme specijalnoga k inkluzivnomu obrazovanju, psiholozi, pedagozi ne poznaju karakteristike i postupke rada s djecom sa smetnjama spektra autizma. U nedovoljnu obimu identificiraju važne razvojne i programske ciljeve, fokus je na ulozi logopeda, a manja je orijentiranost na resursne stručnjake. Na osnovi dobivenih rezultata predlaže razvijanje općega okvira rada za djecu sa smetnjama spektra autizma. Konceptualna rješenja orijentirana su na rano učenje, osnovno obrazovanje i profesionalno osposobljavanje. Individualni program usredotočuje se na razvojna područja: komunikacija, interakcija, ponašanje i neovisnost. Rezultati upućuju na preporuke da se u pogledu evaluiranja rada s djecom sa smetnjama spektra autizma ono provodi po postavljenim indikatorima u odnosu na to radi li se s djetetom na osnovi prilagodbe, vizualnih uputa, strukture i pozitivnih pristupa, stupnja razvoja komunikacije..., In this paper, we imply the role and influence of expert associates on the development and application of educational programs for children with autism spectrum disorders. The research sought to determine the extent to which professionals know the characteristics of autism, use appropriate methods of work and on this basis propose developmental and program goals, measures and areas for work and monitoring the achievements of a child with autism. We used the focus group method as a semi-structured instrument conducted by regions. There were a total of 43 respondents: special educators and rehabilitators, psychologists and pedagogues. The paper deals with the fact that school associates work on approaches based on visualization, organization, design, focus, purposefulness, and functionality are applied to children with autism. The basis of the work is the Individual Developmental-Educational Program (IDEP), which sets educational and developmental goals for each child. We found that in Montenegro the level of knowledge among professionals varies in relation to the methods of working with a child with autism spectrum disorders. Speech therapists are somewhat more able to recognize the needs and organize an appropriate approach, special educators are in transition from the paradigm of special to inclusive education, psychologists, pedagogues are not familiar with the characteristics and procedures of working with children with autism spectrum disorders. They identify important development and program goals insufficiently, the focus is on the role of speech therapists and less attention is given to resource experts. Based on the findings it is reccommended that a general framework for autism be developed. Conceptual solutions are oriented towards early learning, primary education and vocational training. Individual program focuses on developmental areas: communication, interaction, behavior, and independence. Then, evaluation indicators should monitor whether the child is being worked with on the basis of adjustments, visual instructions, structure and positive approach, level of communication development...

Hrvatska udruga za ranu intervenciju u djetinjstvu nevladina je udruga koja okuplja stručnjake u području rane intervencije – psihologe, defektologe, liječnike, pedagoge, rehabilitatore – s ciljem stvaranja sustava rane intervencije i promicanja znanstveno utemeljenih programa koji će pridonijeti dobrobiti mlađe djece s biološkim ili socijalnim rizikom, kao i kvaliteti života njihovih obitelji. Rana intervencija se odnosi na sve oblike poticanja orijentiranog prema djeci i savjetovanja orijentiranog prema roditeljima, koji se primjenjuju kao izravne i neposredne posljedice nekog utvrđenog razvojnog rizika ili razvojne teškoće. Osnovni je cilj rane intervencije osnažiti razvoj i prevenirati neželjene posljedice. Među razvojim rizicima i teškoćama djece uključene u program učestalošću se ističu obilježja karakteristična za ADHD i poremećaje autističnog spektra. Primjeri takvih obilježja, karakteristični za specifičan slučaj djeteta koji ću prikazati, su: izostanak razvoja odnosa s vršnjacima primjerenog razvojnom stupnju, malo ili nimalo zanimanja za uspostavljanje prijateljstava, nerazumijevanje pravila socijalnih interakcija, izostanak socijalne ili emocionalne uzajamnosti, nepoimanje potreba drugih, kašnjenje razvoja govornog jezika, restriktivni, repetitivni i stereotipni modeli ponašanja, interesa i aktivnosti, nefleksibilno priklanjanje specifičnim, nefunkcionalnim rutinama ili ritualima. Raspon interesa je ograničen, a banalne promjene u okolini uzrokuju impulzivne, neprimjerene reakcije. Popratna su obilježja hipervigilnost pažnje, impulzivnost, ispadi bijesa i agresivnost. Program prilagođen potrebama djeteta provodila sam u suradnji s odgajateljicama i stručnim suradnicama vrtića, tri puta tjedno kroz deset mjeseci. Program je uključivao interakciju s odgojiteljima i osobnim pomagačem, interakciju s vršnjacima, poticanje socijalizacijskih vještina, uključivanje u igru i aktivnosti skupine te poticanje samopoštovanja. Cilj programa bio je poticanje i unaprijeđenje interakcija s vršnjacima, te komunikacijskih i socijalnih vještina. Kroz odgovaranje na djetetove interese, širenje igre, poticanje kreativnosti i interakcije s vršnjacima, pomoć u ostvarivanju komunikacije i poticanje djetetovog samopoštovanja, postupno su ostvarene pozitivne promjene. Uz čimbenike poput osobnog razvoja i interakcije s vršnjacima, primijenjeni individualizirani program rezultirao je konkretnim, vidljivim napretkom u socijalnim interakcijama i neverbalnom ponašanju.

Priprava učiteljev na delo z učenci s posebnimi potrebami v osnovni šoli je postala vedno bolj zahtevna, saj je vedno več učencev z različnimi potrebami vključenih v redne osnovne šole. Potrebno je več priprav na delo, sodelovanja s starši in več dodatnega strokovnega izpopolnjevanja učiteljev. Glede na raznolikost posebnih potreb učencev, ki so vključeni v redne osnovne šole, so se spremenile tudi metode poučevanja, didaktični pripomočki in organizacija pouka. V veliko pomoč učiteljem in učencem s posebnimi potrebami sta individualiziran program in dodatna strokovna pomoč, ki pospešita in hkrati olajšata učenčev napredek. Različnost, drugačnost, izvirnost, individualnost učencev predstavlja osnovno izhodišče učiteljevega dela v šoli. The preparation of teachers for working with students with special needs in elementary school has become ever more difficult since there is an increasing number of students with different needs who attend the regular elementary school programs. It requires more preparation for work, co-operation with parents, and additional professional training of teachers. Considering the various special needs of students who are attending regular elementary school programs, the teaching methods, teaching accessories and the organization of the course have also changed. Of great help to teachers and students with special needs are the individualized program and additional professional help which encourage and, at the same time, facilitate the students’ progress. Diversity, differentness, originality, and individuality of students are the cornerstone of the teacher’s work in school.

The study deals with the effects of using individual programs through computer technology in the education children with hearing impairments. The sample includes children with the hearing impairment, intellectual abilities, between 15 and 18 years of calendar age, attending the secondary vocational training school in Kragujevac. The results point to a significant statistical difference between the achievements of the examinees who underwent the classical educational treatment and those whose education was based on individual programs through computer technology, in favor of the latter. U radu su prikazani rezultati primene individualizovane nastave individualno planiranim programima rada u nastavi gluvih i nagluvih učenika. Uzorak je formiran od gluvih i nagluvih učenika, prosečnih intelektualnih sposobnosti, kalendarskog uzrasta od 15 do 18 godina, koji pohađaju srednju školu za profesionalno osposobljavanje u Kragujevcu. Dobijeni rezultati pokazuju značajnu statističku razliku između ostvarenog obrazovnog postignuća primenom klasičnog rada, tradicionalnim metodama, postupcima i oblicima u korist primene individualizovane nastave individualno planiranim programima rada.

Problemi informirovanja različnih grup naselenovanija