Search

Svako novo komunikacijsko sredstvo oblikuje novu komunikacijsku paradigmu zbog čega Katolička Crkva otvoreno, ali s oprezom, prihvaća svako "čudesno iznašašće tehnike" i iskorištava njegovu snagu i potencijale kako bi vršila, jačala i unaprjeđivala svoje apostolsko djelovanje. Ovaj rad donosi rezultate istraživanja i odgovor na pitanje kako su reagirale pojedine župe u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u vrijeme mjere lockdowna, odnosno jesu li župnici otvorili crkvu u virtualnom prostoru., A new means of communication shapes a new communication paradigm, which is why the Catholic Church openly, but with caution, accepts every “miraculous invention of technology” and uses its strength and potential to carry out, build up and improve its apostolic work. Today, at the time of the coronavirus epidemic, many media have been turned into “modern pulpits.” This paper presents the results of the research and the answer to the question of how some parishes in the Split-Makarska Archdiocese reacted during the lockdown, i.e. whether the parish priests opened the church in a virtual space. Furthermore, an overview of selected historical documents and a brief analysis tries to show that they certainly had a good foothold and a reason to open up to new communication technologies at the time of the epidemic. Namely, numerous church documents, those dating from the Second Vatican Council until the latest message of Pope Francis on the occasion of the World Day of Social Communications, have continuously encouraged the ordained persons and lay faithful to become literate in the media and to use this “wonderful tool” for a new experience of communion, sharing, celebration and vangelization. Content analysis and methods of comparison were used for this research. The data were taken from the Press Office of the Split-Makarska Archdiocese and from the websites and social networks of each of the parishes of the Archdiocese. These data were then summarized and analysed, and the required results were obtained by the method of comparison.

Jedan od velikih fenomena današnjeg svijeta, a time i jedan od velikih izazova koji se stavlja pred Crkvu jesu migracije. U ovome se članku pokušava teološki promišljati o tom fenomenu, o značenju koje on ima za Crkvu, te o posebnosti izazova koji migracije stavljaju pred teologiju. Najprije se pokazuje kako je Crkva ozbiljno pristupala tom fenomenu tijekom čitave svoje povijesti. Međutim, nemoguće je obuhvatiti raspon djelovanja Crkve na tom području. Jednako je i kada se želi prikazati sve intervencije učiteljstva i teološke perspektive pristupa migracijama. Stoga ovdje ukratko predstavljamo najvažnije dokumente crkvenog učiteljstva, te istaknuto mjesto koje migracije imaju u pontifikatu pape Franje. Potom se, u drugome dijelu, pokušava pokazati kako je fenomen migracija u samoj naravi Crkve, koja je putujuća i misionarska. Te su dvije dimenzije, iako različite, neodvojive. Crkva nije samo usmjerena prema migrantima nego je ona trajno migrirajuća ukoliko je uvijek na putu prema svome konačnom dovršetku u nebeskoj slavi. Ona je također migrirajuća ukoliko je poslanje Kristovih učenika ići svim narodima, ali i ukoliko vjera Kristovih učenika podrazumijeva trajni nutarnji izlazak. U trećem se dijelu pokušava dati vlastito shvaćanje posebnosti teološkog promišljanja o migracijama, koje se opisuje kroz dvije perspektive, dogmatsku i evangelizacijsku. Na kraju, u zaključku, sažima se važnost migracija za vjeru i Crkvu, te se pokazuje kakvu teologiju zahtijeva fenomen migracija., One of the great phenomena of today's world, and thus one of the great challenges facing the Church, is migration. This article tries to think theologically about this phenomenon, about the meaning it has for the Church, and about particular challenges that migration poses to theology. First it is presented how the Church has taken this phenomenon seriously throughout its history. However, it is impossible to cover the whole range of the Church's activities in this area. It is the same when one wants to show all the interventions of the magisterium and the theological perspectives of the approach to migration. Therefore, here we briefly present the most important documents of church teaching, and the prominent place that migrations have in the pontificate of Pope Francis. Then, in the second part, an attempt is made to show how the phenomenon of migration is in the very nature of the Church, since she is a traveling and missionary Church. These two dimensions, although different, are inseparable. The Church is not only directed towards migrants but she is permanently migrating if she is always on the way to her final completion in heavenly glory. It is also migratory if the mission of Christ's disciples is to go to all nations, but also if the faith of Christ's disciples implies a lasting inner exodus. The third part tries to give our own understanding of the peculiarities of theological thinking about migration, which is described through two perspectives, dogmatic and evangelizing. Finally, the conclusion summarizes the importance of migration for the faith and the Church, and shows what kind of theology the phenomenon of migration requires.

Intencija diplomskoga rada jest prikazati obrise naravi propovjedništva u životu Crkve. Rad pokušava pridonijeti osvješćivanju teološko-pastoralnih zadaća današnjih propovjednika, posebice u vidu njihova ostvarenja prvotne zadaće primljene od Gospodina: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju” (Mk 16, 15). U radu se nastoji kratko ocrtati značenje, narav proroštva i propovijedanja u Svetom pismu, promišljanjima pojedinih crkvenih otaca, te određenosti homilije u crkvenim dokumentima. Rad je podijeljen u tri poglavlja. U prvome poglavlju analizira se uloga proroka Staroga zavjeta, te donosi njihova važnost za današnje propovjednike. Drugo poglavlje zaustavlja se na osobi Isusa Krista i pojedinim obilježjima Isusovih propovijedi te ukratko prikazuje trajnu suvremenost sadržaja Isusovih govora. U trećem poglavlju opisuje se propovijedanje u životu Crkve, s posebnim naglaskom na Homiletski direktorij, njegovu pogledu na narav, značenje, tumačenje Božje riječi u životu Crkve, kao i važnost Lectio divina za kvalitetnije i sveobuhvatnije shvaćanje i življene Božje riječi u životu svakog kršćanina, posebice današnjih navjestitelja The theological and pastoral foundations of preaching The intention of the thesis is to show the outlines of the nature of preaching in the life of the Church. The work tries to contribute to the awareness of the theological-pastoral tasks of today's preachers, especially in the form of their realization of the original task received from the Lord: "Go into all the world and preach the gospel to all creation" (Mk 16, 15). The paper tries to briefly outline the meaning and nature of prophecy and preaching in the Holy Scriptures, reflections of individual church fathers, and the specificity of the homily in church documents. The work is divided into three chapters. In the first chapter, the role of the prophets of the Old Testament is analyzed, and their importance for today's preachers is presented. The second chapter focuses on the person of Jesus Christ and certain features of Jesus' sermons and briefly shows the permanent modernity of the content of Jesus' speeches. In the third chapter, preaching in the life of the Church is described, with a special emphasis on the Homiletic directory, its view of the nature, meaning, interpretation of God's word in the life of the Church, as well as the importance of Lectio divina for a better and more comprehensive understanding and living of God's words in the life of every Christian, especially today's heralds

Autor u članku kritički promišlja o značenju vjere za svakodnevni život vjernika.

Autor u radu govori o mjestu i ulozi vjernika laika u poslanju Crkve u pastoralu ad intra e ad extra.

Ovaj diplomski rad promatra pastoral mladih s aspekta krize u kojoj se danas nalaze mladi. Da bi odgovorili na izazove s kojima se suočavamo u radu s mladima osim analize stanja na području pastorala mladih upoznat ćemo se s odgovorima koje Crkva predlaže. U tom smislu rad je podijeljen u tri dijela. Prvo poglavlje analizira postojeće stanje mladih u društvu i Crkvi, ukazuje na neke vidove i dinamike mladenačke duhovnosti. U drugom poglavlju naglasak je stavljen na crkveno učiteljstvo i nauk u odnosu na mlade i pastoral mladih. Osobito se to odnosi na učiteljstvo sadašnjeg pape Franje, ali i pape Benedikta XVI te Ivana Pavla II. Treće poglavlje se fokusira na specifičnost salezijanske karizme rada s mladima.

U radu autor promišlja o Božjoj strpljivosti u odnosu prema nama i o našoj strpljivosti u odnosu prema Bogu.

Novi direktorij za katehezu: izazov katehezi i pastoralu danas. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog simpozija održanog u Zadaru, 24. i 25. rujna 2021. donosi dvadeset i tri rada autora sudionika međunarodnog simpozija. Radovi su pisani na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, te su podijeljeni u tri dijela: I. Kateheza u evangelizacijskom poslanju Crkve ; II. Katehetski procesi u službi kršćanske formacije ; III. Načini inkulturacije kateheze u mjesnim crkvama. „Članci, podijeljeni u tri poglavlja, iz različitih perspektiva otkrivaju bogatstvo Direktorija, primjenjuju njegove teološko-pastoralne i evangelizacijske misli na konkretna područja katehetskoga rada Crkve, a time pridonose novoj slici teologije, te zajedno s njom, i novoj slici pojedinih znanstvenih disciplina unutar teologije. I više od toga: promišljajući o ovom dokumentu i iz perspektive srodnih znanosti (poput psihologije i drugo), ne samo Direktorij kao temeljni dokument, nego i ovaj Zbornik, smješta se u prvorazrednu literaturu suvremenoga teološkog promišljanja, koja i sama mogu biti povod daljnjim razlaganjima u znanstvenim i stručnim djelima.“ (izv. prof. dr. sc. Ivica Pažin, predstojnik NKU HBK)

Autor u članku promišlja o bitnim elementima vjere pri čemu osobito ističe značenje osobnog odnosa s Bogom.

Šport je pravi svetovni fenomen, ker je ustvarjen za človeka in ima veliko moč, da združuje ljudi vseh kultur in družb. Zato v diplomskem delu poskušamo najti povezovalne točke med Cerkvijo in športom, ki bi omogočale aktivno vključitev športa v pastoralo in evangelizacijo. Poskušamo podati celostno podobo športa. Kakšen vzgojni vpliv ima šport, predvsem na mlade. Od negativnih in pozitivnih posledic, ki jih prinaša profesionalni šport, kot tudi sama amaterska igra. Nato podajamo še krščansko vizijo športa. Na kratko, preko dveh bistvenih cerkvenih dokumentov na tem področju, Dati vse od sebe ter Šport in krščansko življenje, povezujemo šport in krščansko življenje v bistvene pastoralne poglede in izzive, ki vključujejo šport. Za konec prikažemo aktualno situacijo športne pastoralne dejavnosti v Katoliški cerkvi v Sloveniji. Sport is a global phenomenon because it is made for human beings and has great power to bring people of all cultures and societies together. The points of connection between the Church and sport that would allow an active involvement of sport in pastoral care and evangelisation are being tried to find in the diploma work. We try to give a holistic picture of sport. What an educational impact sport has, especially on young people. From the negative to positive consequences of professional sport, as well as the amateur game itself. Then we present the Christian vision of sport. We briefly summarise the essential pastoral perspectives and challenges involving sport through two key Church documents in this area, Give your best and Sport and Christian Life. Finally, we present the current situation of sports and pastoral activities in the Catholic Church in Slovenia.

Doktorska disertacija obravnava povezavo med evangelizacijo in Cerkvijo preko sodobnih sredstev družbene komunikacije. Evangelizacija je oznanjevanje Kristusa kot Odrešenika in Gospoda vsakemu človeku. V sekularizirani zahodnoevropski družbi je krščanstvo zapadlo v krizo identitete. Zaradi tega je nova evangelizacija aktualna tema v sodobnem svetu. Cilj nove evangelizacije je oznanjevanje evangelija, ki ima moč spremeniti in prenoviti človeško srce v srečanju z živim Kristusom. Sodobno koncilsko in postkoncilsko razumevanje koncepta evangelizacije je povezano s celostnim poslanstvom Cerkve. Pobudnik Evangelii nuntiandi jasno pove, da je evangelizacija del procesa spreobrnjenja, ki se začne s prvim oznanjevanjem evangelija in se nadaljuje v vedno globlji potopitvi v skrivnost Božje ljubezni. Evangelizacija se začne z delovanjem Svetega Duha po oznanjevanju besede dobre novice. Nova evangelizacija je usmerjena predvsem v Cerkev samo. Evangelizacija izvira iz evangelija, ki ga je treba oznanjati po vseh komunikacijskih kanalih. Nauk Cerkve ugotavlja, da so zgodnji kristjani oznanjali dobro novico s pričevanjem (martyria), z oznanilom (kerygma), zakramentalnim obhajanjem (leiturgia), bratsko ljubeznijo (koinonia) in s priprošnjo za družbo (diakonia). Evangelizacijo je mogoče doseči s pričevanjem življenja, z živim oznanjevanjem, oznanjevanjem evangelija, s katehezo, z uporabo družbenih medijev, izkušnjo lastne vere, zakramentov in ljudske religioznosti. Pomembno je najti ustrezno obliko komuniciranja in uporabe medijev, ki so primerni sodobnemu trenutku. Od ust do ust prek pisane besede, od tiskanih knjig do množičnih medijev, je cerkev vedno uporabljala nove oblike komuniciranja. Elektronski mediji, kot so radio, film in televizija, so bili predhodniki novih medijev (interneta in družbenih omrežij), ki jih je mogoče uporabiti v sodobni evangelizaciji. Disertacija obravnava socialne medije in njihovo uporabo v župnijskih skupnostih. Pojav novih medijev ni ustvaril le novih oblik komuniciranja, temveč tudi nove kulture. Danes se vse več pozornosti namenja samim komunikacijskim procesom, ki spreminjajo stališča in vedenja posameznika in družbe kot celote. Prvi Areopag moderne dobe je svet komunikacij, ki ustvarja »globalno vas« (RM 37). V takem okolju se pojavljajo novi digitalni mediji, ki se lahko uporabljajo v evangelizacijskih storitvah, kot so e-pošta, klepetalnice, blogi, forumi, družbeni mediji ali spletna mesta. Socialni mediji so privlačni zaradi nizke cene, zadostne kakovosti, hitrosti in razpoložljivosti. Zato lahko pričakujemo, da bodo družbeni mediji prevzeli prevladujočo vlogo na področju komuniciranja. Svet družbenih omrežij je poln pestre palete platform, ki omogočajo različne oblike dejavnosti in interakcij. Socialna omrežja so danes postala nepogrešljiv medij v komunikaciji sodobne družbe. Postali so globalni medij, ki ni omejen s krajem, časom ali statusom. Njihova priljubljenost je odvisna od prilagajanja in razvoja novih tehničnih rešitev za izpolnjevanje novih potreb uporabnikov. Cilj je pritegniti nove uporabnike. Čeprav so v današnjem času dejavna številna družbena omrežja, so v diplomskem delu predstavljene možnosti nekaterih pomembnih družbenih omrežij, kot so Facebook, YouTube, Instagram, Twitter, LinkedIn, Pinterest, Google Plus, Tumblr. Komunikacijo, ki poteka v tem prostoru, dnevno obišče na stotine milijonov ljudi po vsem svetu. Cerkev prek novih medijev vpliva na dojemanje, ki ga ima v družbi, vendar tudi Cerkev uporablja medije v svojih evangelizacijskih misijonskih dejavnostih. Cerkev mora prepoznati svojo vlogo v virtualnem svetu digitalnih tehnologij in razpoložljivih priložnosti. Uporaba elektronskih družbenih medijev pri novi evangelizaciji ne posega v temeljne teološke postulate, ampak uresničuje načelo sodelovanja med vero in realnimi možnostmi, kjer je delovanje Svetega Duha ključni element pri oznanjevanju evangelija. Jezus Kristus še danes deluje v Cerkvi po Svetem Duhu. Brez tega učinkovita evangelizacija ni mogoča. Cerkev ima vsa potrebna »orodja« za oznanjevanje evangelija. Današnji sodobni mediji predstavljajo nedeljske pridige, ne samo med nedeljskim bogoslužjem, ampak kadarkoli in kjerkoli. Mediji se lahko uporabljajo kot orodje za vsakodnevno duhovno rast posameznika, preko duhovnih misli in kateheze. Cerkev še ni izkoristila vseh možnosti, ki jih ponujajo novi mediji. Današnji mediji zahtevajo odprtost in dinamiko v komunikaciji, zato je treba evangelijsko sporočilo posredovati »v sodobnem jeziku prek sodobnih medijev« z veliko slikami in video posnetki ter manjšo količino besedilnih sporočil. Na ta način bi lahko evangelijsko sporočilo doseglo široke množice ljudi in bi bilo hkrati spodbudno za vse. V sodobnem digitalnem kibernetskem prostoru pastorala poteka tudi na spletu, kar ponuja številne priložnosti in izzive. Cerkev poleg uradne spletne strani uporablja tudi več strani, ki ponujajo krščansko vsebino, obveščajo o delu verskih institucij, cerkvenih združenj in organizacij. Številne župnijske skupnosti imajo svojo spletno stran, ki ponuja informacije in duhovne vsebine, povezane z življenjem in delom same župnijske skupnosti. Cerkev s svojimi dejavnostmi in prizadevanji v kibernetskem prostoru ustvarja platformo, ki ni omejena na nekaj ljudi, temveč na občinstvo vsega sveta. Na ta način lahko dobre novice dosežejo vsa področja, ki jih pokriva internet. Skozi njo je možno, da vsakdanji virtualni prostori postanejo kot rimski forum, stičišče, ki ga Cerkev dodatno »zakramentalizira« in posveča s sporočilom evangelija. Poleg tega je doktorska disertacija raziskala uporabo spletnih strani in družbenih omrežij pri delu župnijskih skupnostih. Analizirane so bile vse župnijske spletne strani Katoliške in Evangeličanske cerkve AV v Sloveniji. Raziskali smo prisotnost spletnih strani, njihove posodobitve, prisotnost evangelizacijskih in informativnih vsebin, interaktivnost in uporabo socialnih omrežij. Raziskave so pokazale, da je na vseh področjih mogoče doseči pomemben napredek. V pomoč v tej smeri je ta disertacija predlagala konceptualni model župnijske spletne strani in pastoralni model »soli v kibernetskem prostoru«. Predlagani koncept in model je mogoče uporabiti za župnijsko pastoralo Katoliške in Evangeličanske cerkve v Republiki Sloveniji, kar bo povečalo uspešnost evangelizacijskega poslanstva Cerkve. The doctoral dissertation deals with the connection between evangelization and the Church through modern means of social communication. Evangelization is a proclamation of Christ as Savior and Lord to every human. In a secularized Western European society, Christianity has fallen into an identity crisis. Because of that, new evangelization is a relevant topic in the modern world. The goal of new evangelization is to proclaim the gospel, which has the power to change and renew the human heart in the encounter with the living Christ. The modern conciliar and post-conciliar understanding of the concept of evangelization is linked to the overall mission of the Church. The initiator Evangelii nuntiandi clearly states that evangelization is part of the process of conversion that begins with the first proclamation of the gospel and continues in an ever-deeper immersion in the mystery of God's love. Evangelization begins with the action of the Holy Spirit through the proclamation of the word of the good news. The new evangelization is directed primarily to the Church itself. Evangelization has its origin in the gospel, which must be proclaimed through all communication channels. The Church's teaching notes that the early Christians proclaimed the good news by witness (martyria), proclamation (kerygma), sacramental celebration (leiturgia), brotherly love (koinonia), and intercession for society (diakonia). Evangelization can be accomplished through the testimony of life, living preaching, preaching the gospel, catechesis, the use of social media, the experience of one's own faith, the sacraments, and popular religiosity. It is important to find the appropriate form of communication and use of media that are appropriate to the modern moment. From word of mouth through the written word, from printed books to the mass media, the church always used new forms of communication. Electronic media such as radio, film, and television were the forerunners to the new media (internet and social networks) which can be used in modern evangelization. This dissertation deals with the topic of social media and its use in parish communities. The emergence of new media did not create just new forms of communication, but also new cultures. Today, more and more attention is paid to the communication processes themselves, which changes the attitudes and behaviors of individuals and society as a whole. The first Areopagus of the modern age is the world of communications, which is creating a “global village” (RM 37). In such an environment, new digital media are emerging and can be used in evangelization services such as email, chat rooms, blogs, forums, social media, or websites. Social media is attractive because of its low price, sufficient quality, speed, and availability. Therefore, social media can be expected to take a dominant role in the field of communication. The world of social networks abounds with a diverse range of platforms that allow for different forms of activity and interaction. Today, social networks have become an indispensable medium in the communication of modern society. They have become a global medium that is not limited by place, time, or status. Their popularity depends on the adaptation and development of new technical solutions in order to meet new needs of users. The goal is to attract new users. Although many social networks are active nowadays, this dissertation presents the possibilities of some important social networks such as Facebook, YouTube, Instagram, Twitter, LinkedIn, Pinterest, Google Plus, Tumblr. The communication that takes place in this space is visited daily by hundreds of millions of people around the world. Through new media, the Church influences the perception that it has in society, but also Church uses media in its evangelistic mission activities. The church needs to recognize its role in the virtual world of digital technologies and available opportunities. The use of electronic social media in new evangelization does not encroach on fundamental theological postulates but implements the principle of cooperation between faith and real possibilities, where the action of the Holy Spirit is a key element in proclaiming the gospel. Jesus Christ still works in the Church today by the Holy Spirit. Effective evangelization is not be possible without it. The church has all the necessary "tools" to preach the gospel. Today’s modern media presents Sunday sermons, not only during Sunday worship, but anytime and anywhere. The media can be used as a tool for the daily spiritual growth of the individual, through spiritual thoughts and catechesis. The church has not yet used all the possibilities offered by new media. Today’s media demands openness and dynamism in communication, which is why the gospel message needs to be conveyed “in modern language through modern media” with many images and videos and a smaller amount of text messages. In this way, the gospel message could reach broad masses of people, and at the same time be encouraging for everyone. In the modern digital cyberspace, pastoral care also takes place on the web, which offers many opportunities and challenges. In addition to the official website, the church uses several pages that offer Christian content, informing about the work of religious institutions, church associations, and organizations. Many parish communities have their own website that offer its information and spiritual content related to the life and work of the parish community itself. Through its activities and efforts in cyberspace, the church creates a platform that is not limited to a few people, but an audience for the whole world. In this way, the good news can reach all areas covered by the internet. Through it, it is possible for everyday virtual spaces to become like a Roman forum, a meeting place that the Church further "sacramentalizes" and dedicates with the message of the gospel. Additionally, this doctoral dissertation researched the use of internet websites and social networks in the work of parish communities. All parish websites of the Catholic and Evangelical Church AC in Slovenia were analyzed. The presence of websites, their updates, the presence of evangelistic and informational content, interactivity, and the use of social networks were investigated. Research has shown that significant progress can be made in all areas. To help in this direction, this dissertation proposed a conceptual model of the parish website and a pastoral model of “salt in cyberspace.” The proposed concept and model can be applied to the parish pastoral care of the Catholic and Evangelical Church in the Republic of Slovenia, which will increase the success of the Church's evangelistic mission.

Tema ovog rada prije svega je bila propovjedničko – teološke tematike za bolje razumijevanje vremena u kojem živimo putem evangelizacije, pastorala te karitativnog djelovanje Crkve. Teologija propovijedanja se osvrće na sve aspekte društvenoga priopćavanja i djelovanja pojedinca u društvu. Narav ovog rada je pobliže približiti sve potrebne parametre korisne za što bolji rezultat u naviještanju Radosne Vijesti obraćenima, vjernicama ali i onima koji će to tek postati. U užem smislu tematika sadržaja je pretežito bazirana na teološkim potkrijepljenim referencama prema učiteljstvu i naučavanju Katoličke crkve. Nadolazećim generacijama ovaj rad bi mogao poslužiti kao nit vodilja za uspješnu evangelizaciju. The topic of this paper was primarily preaching - theological topics for a better exchange of time in which we live through evangelism, pastoral care, and charitable activities of the Church. The theology of preaching looks at all aspects of social communication and the actions of the individual in society. The nature of this paper is to bring closer all the necessary parameters useful for the best possible result in the proclamation of the Good News to the converts, believers, and those who are yet to become. In a narrower sense, the topic of the content is mostly based on theologically supported references to the teaching and learning of the Catholic Church. For future generations, this work could serve as a guiding thread for successful evangelization.

Katolički karizmatski pokret ili Pokret obnove u Duhu Svetomu jedan je od najraširenijih i danas duhovno-pastoralno najaktivnijih pokreta unutar Katoličke Crkve. U posljednjih nekoliko desetljeća, a osobito od vremena Drugoga vatikanskog sabora naovamo, ovo je duhovno i pastoralno gibanje doživjelo različite faze vlastitog razvitka i konsolidiranja. Danas su jasno profilirani njegovi temeljni teološko-pastoralni okviri postojanja i djelovanja, kao i uporišna težišta aktivnosti pojedinaca i zajednica koje su vezane za to gibanje. U ovome radu sagledavaju se i razlučuju izazovi, tj. oni aspekti djelovanja ovog pokreta koji osobito u duhovnom i pastoralnom smislu predstavljaju poteškoću. Uz to, sagledavaju se i razlučuju i pozitivne strane te perspektive djelovanja ovog pokreta preko kojih njegovi pripadnici obogaćuju ukupni život i djelovanje Crkve, a osobito djelo evangelizacije., The Catholic Charismatic Movement or the Movement of Renewal in the Holy Spirit is one of the most widespread and today spiritually-pastorally most active movements within the Catholic Church. In the last few decades, and especially from the time of the Second Vatican Council onwards, this spiritual and pastoral movement has experienced various stages of its own development and consolidation. Nowadays, its basic theological-pastoral frameworks of subsistence and activity are clearly profiled, as well as the strongholds of the activities of individuals and communities related to this movement. This paper examines and distinguishes the challenges, i.e. those aspects of the activities of this movement that are especially difficult in the spiritual and pastoral sense. Furthermore, the positive aspects and perspectives of the activities of this movement are considered and distinguished, through which its members enrich the overall life and activities of the Church, and especially the work of evangelization.

U intervju autor osvrčući se na svoju knjigu (God in Changing Society - Bog u društvu koje se mijenja) govori o prikladnim i neprikladnim načinima komunikacije s Bogom i o Bogu.

Iako povijest katoličke Crkve bilježi od svojih početaka smjernice koje su imale za zadatak što bolju organizaciju njezina evangelizacijskog poslanja, katehetski direktorij, kao posebna vrsta crkvenog dokumenta nastaje odlukom Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Nakon „Općega katehetskog direktorija“ iz 1971. godine i „Općega direktorija za katehezu“ iz 1997. godine, 25. lipnja 2020. godine javnosti je predstavljen treći direktorij kojim se želi unaprijediti katehetsko djelovanje Crkve u postkoncilsko vrijeme: PONTIFICIO CONSISLIO PER LA PROMOZIONE DELLA NUOVA EVANGELIZZAZIONE, Direttorio per la catechesi, Cinisello Balsamo (Milano), 2020 (Dalje: DC). Proces pripreme spomenutog dokumenta započeo je 2015. godine pod vodstvom Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, kojega je još 2010. godine osnovao papa Benedikt XVI. i pod nadležnost kojega je prenio i odgovornost za katehezu. Prvotni cilj spomenutog Vijeća bila je revizija Općeg direktorija za katehezu iz 1997. godine koji je prema mišljenju katehetičara U. Gianetta (2007: 302) donio jednu „proročku“ novinu: „on je potpuno usmjeren prema novom mjestu kateheze, gotovo bi se moglo reći prema njezinu posvemašnjem premještanju iz područja redovita pastorala vjernika prema području evangelizacije i misijskog djelovanja“. To „proroštvo“ doživjelo je svoje ispunjenje novim Direktorijem. Naime, povezivanje kateheze i evangelizacije htjelo se intenzivirati i tako se od prijedloga revizije prethodnog Direktorija došlo do potrebe izrade novog dokumenta. Kako ističe sam predsjednik spomenutog Vijeća, mons. R. Fisichella (DC, Guida alla lettura, 2020), tome su doprinijela na poseban način dva razloga. Prvi je kulturalne naravi, a odnosi se na brze promjene koje uzrokuje razvoj digitalne kulture i s njome povezani procesi globalizacije. Drugi razlog je teološke i crkvene naravi i temelji se na potrebi integracije teoloških naglasaka počevši od proslave Velikog jubileja 2000., uvažavanja novijih dokumenata crkvenog učiteljstva, rezultata sinodalnih radova, te apostolske pobudnice pape Franje Evangelii gaudium (2013.), koja je ujedno označila i program njegova pontifikata (usp. EG 25). Već je u toj pobudnici istaknuta nužnost „kerigmatske kateheze“ (EG, 164-165) koja proizlazi iz zahtjeva ostvarivanja nove etape evangelizacijskog poslanja Crkve. Kako se ističe u novom Direktoriju, zapravo je danas najveći izazov upravo misijsko djelovanje Crkve - paradigma svega crkvenog služenja koja zahtjeva prijelaz od pastorala konzervacije u misijski pastoral (DC, str. 13). U tom procesu (evangelizacije) „kateheza sudjeluje prema svojoj vlastitoj naravi da bi vjera mogla biti podržana trajnim sazrijevanjem kako bi se izrazila u stilu života koji mora obilježavati Kristove učenike“ (DC, 1). Sukladno zahtjevu procesa evangelizacije, a čije karakteristike trebaju resiti i katehetsko služenje Crkve, primat (u kvalitativnom smislu) daje se kerigmi. Što to zapravo znači izlaže se u drugom dijelu izlaganja temeljem analize sadržajne strukture novog Direktorija.Struktura novog Direktorija, uvelike se razlikuje od strukture prethodnog Direktorija (1997.) i reflektira nosive stupove njegove poruke u čijem je centru jedan teološki koncept temeljem kojeg je onda moguće izdvojiti karakteristike koje čine eksplicitnim primat kerigme (DC, 2, 33b, 57-60, 175, 196, 303b) po pitanju naglasaka vezanih uz: proces, izvore i metodologiju katehetskog služenja Crkve. Novi Direktorij za katehezu, uz Vodič za čitanje, Predgovor, Uvod (br. 1-10) i Zaključak (br. 426- 428), sastoji se od tri glavna dijela, dvanaest poglavlja u kojima se na 380 stranica (u talijanskom izdanju) obrađuje stvarnost kateheze Crkve u perspek tivi prvenstva evangelizacije. Prvi dio: Kateheza u evangelizacijskom poslanju Crkve sadrži sljedeća poglavlja: I. Objava i njezino prenošenje (br. 11-54), II. Identitet kateheze (br. 55-109), III. Kateheta (br. 110- 129) i IV. Formacija kateheta (br. 130-156). Drugi dio dokumenta, pod naslovom Proces kateheze, obrađuje pitanja vezana uz metodologiju vjere, sadržajne izvore kateheze, katehetsku metodologiju i život sugovornika: V. Pedagogija vjere (br. 157- 181), VI. Katekizam Katoličke Crkve (br. 182- 193), VII. Metodologija u katehezi (br. 194-223) i VIII. Kateheza u životu osoba (br. 224-282). Posljednji dio, Kateheza u partikularnim Crkvama, donosi smjernice za inkulturaciju i organizaciju katehetskog djelovanja u suvremenom kontekstu i mjesnim crkvama stavljajući naglasak na zajednicu kao subjekt kateheze: IX. Kršćanska zajednica subjekt kateheze (br. 283-318), X. Kateheza pred suvremenim kulturnim scenarijima (br. 319-393), XI. Kateheza u službi inkulturacije vjere (br. 394-408) i XII. Tijela (organizmi) u službi kateheze (br. 409-425). Obrazloženju strukturalne arhitekture dokumenta koju nose sasvim jasni teološki principi posvećuje se posebna pažnja kako bi se potom istaknuli, glavni i komplementarni, naglasci dokumenta, te operativne smjernice koje iz toga proizlaze. Samo polazeći od razumijevanja te strukturalne organizacije dokumenta moguće je onda dovinuti tematske naglaske njegovih pojedinih dijelova, elemente kontinuiteta i diskontinuiteta s prethodnim direktorijima, te usmjerenja koje se nude mjesnim Crkvama u svrhu izrade/revizije nacionalnih direktorija za katehezu (DC, 413). Upravo kako je istaknuto o susretu biskupa Europe odgovornih za katehezu: „ovaj dokument 'nije posljednja riječ', nego 'predposljednja': od mjesnih crkava se očekuje da dodaju 'posljednju riječ' nakon što različite biskupske konferencije primjene novi Direktorij i iskuse njegove učinke unutar svojih teritorija.“ (CCEE, Sezione catechesi, 14.10.2020.) U katehetskom djelovanju Crkve posljednju riječ, u operativnom smislu, pozvani su dati svi njezini članovi integracijom misijskog poslanja u svoje svakodnevno svjedočenje vjere, što je jedan od najvažnijih putova ostvarivanja kerigmatske kateheze u nastojanju oko aktualizacije nove etape evangelizacije u suvremenom svijetu.

U intervju autor analizira stanje u Crkvi te iznosi razloge zašto u crkvenim pokretima i zajednicama vidi veliki potencijal za preobrazbu pastorala, Crkve i društva.

Više od pedeset godina postojanja Maloga koncila pruža mogućnost istražiti njegovo značenje u vjerskom odgoju mnogih generacija. Mali koncil promatra se u kontekstu života Crkve nakon Drugoga vatikanskoga koncila, pri čemu je, nakon uklanjanja katoličkoga vjeronauka iz javnih škola, taj časopis na određeni način preuzeo ulogu katehete. U sladu s njegovim ciljevima, časopisu se pristupa kao mediju, koji ima funkciju podržavanja postojećega vjerskoga odgoja ili ga se sagledava kao periodiku koja ima zadaću njegova nadopunjavanja. Najznačajnija za Mali koncil jest njegova evangelizacijska i katehetska dimenzija, kojom tumači život u svjetlu vjere, a vjeru razumije u kontekstu života. Kratka usporedba Maloga koncila s drugim postojećim časopisima za djecu i mlade još jednom pokazuje važnost toga vjerskoga časopisa za djecu i mlade., Mehr als fünfzig Jahre des Bestehens des Kleinen Konzils bietet die Gelegenheit, seine Bedeutung in Glaubenserziehung vieler Generationen zu erforschen. Das Kleine Konzil wird im Kontext des Lebens der Kirche nach dem Zweiten Vatikanischen Konzil gesehen, wobei diese Zeitschrift, nach der Entfernung des katholischen Religionsunterrichts aus den öffentlichen Schulen, in gewisser Weise die Rolle des Katecheten übernahm. Ihren Zielen entsprechend, wird die Zeitschrift als Medium betrachtet, das die Funktion hat, die bestehende religiöse Erziehung zu unterstützen oder aber diese zu ergänzen. Das Bedeutendste für das Kleine Konzil ist seine evangelisierende und katechetische Dimension, mit der es das Leben im Licht des Glaubens interpretiert und den Glauben im Kontext des Lebens verstehen versucht. Ein kurzer Vergleich des Kleinen Konzils mit anderen Kinder- und Jugendzeitschriften zeigt einmal mehr die Bedeutung dieser religiösen Zeitschrift für Kinder und Jugendliche.

Cilj je ovim radom istražiti i usustaviti stajališta hrvatskih autora o problematici odnosa medija, kršćanstva i Crkve dijakronijskim i sinkronijskim pristupom. Tako u radu donosimo stajališta autora o kršćanstvu i novinarstvu tijekom povijest, potom razlažemo suvremeno prikazivanje kršćanstva u javnosti s obzirom na novinarsku etiku. Na koncu donosimo, prema autorima, nove izazove prikazivanja kršćanstva i Crkve u novinarstvu te, umjesto zaključka progovaramo o perspektivama povratka Crkve i novinarstva izvornim vrijednostima. Odabir autora napravljen je metodom pretrage ključnih riječi, uzimajući u obzir i životopise autora kao kriterij relevantnosti.

U vremenu pandemije uzrokovane zarazom korona virusa, suvremenom je čovjeku u velikoj mjeri gotovo zabranjen dojučerašnji način ophođenja, komuniciranja, susretanja. U tom kontekstu, u radu se promišlja o župi kao egzistencijalnom teritoriju u okolnostima suvremene mobilnosti društva te osnovne postavke pastoralnog obraćenja župne zajednice u službi evangelizacijskog stanja Crkve. Pastoralno obraćenje podrazumijeva izgradnju župe kao svetišta zajedništva, obraćenje u misionarskom smislu, obraćenje koje uključuje kreativni susret evanđelja i današnje kulture, obraćenje župnika i struktura u župi.

Naloga se dotika predvsem srednje generacije. Prvo poglavje je analitično, drugo predstavlja možnosti pastorale srednje generacije, tretje poglavje pa predstavlja model župnije, ki je odprta za srednjo generacijo in ji nudi osebno, duhovno in versko rast. Pastorala srednje generacije se zdi pomembna, kajti če so starši iskreno verni, obstaja možnost, da bodo tudi njihovi otroci prakticirali versko življenje, saj so starši prvi in glavni učitelji v življenju. Pomemben del v pastorali nosita tudi duhovnik in župnija, saj omogočata odprtost prostora za družine. Ljudje se morajo počutiti sprejete in dobrodošle. Ko to začutijo in se ustalijo, so v župniji kot doma in le-ta postane del njih. Voljo, skrb in odprtost pa mora pri vsem tem izkazati tudi srednja generacija. Vedno bolj se izražajo tri strani: tisti, ki so dovzetni in verni tisti, ki jim je vera postranska stvar in omogočijo otrokom zakramente, ker so primorani od starih staršev ter tisti, ki so popolnoma oddaljeni in jih versko življenje ne zanima. Za vse te tri strani je pomembno, da jih navdušimo za oznanilo Jezusa Kristusa, vsako na svoj način. Pomembno pri slehernem pastoralnem dogajanju je, da je temelj in prva skrb oznanilo našega Gospoda Jezusa Kristusa, in ne kakšna postranska zadeva ali morda celo oseba. Vodilo celotne pastorale mora biti Jezus Kristus, ki o sebi pravi: »Jaz sem pot, resnica in življenje« (Jn 14,6). The Master Thesis entitled »The middle generation as the fundamental bearer of faith in the family« concerns mainly the middle generations. The first chapter is analytical, the second offers the possibilities of pastoral care of the middle generation, and the third chapter displays a model of a parish by opening itself to the middle generation and offers it personal, spiritual and religious growth. Pastoral care of the middle generation seems important, because if the parents are sincerely faithful, there is a possibility that their children will also practice religious life, as parents are the first and main teachers in life. The priest and the parish also play an important role in the pastoral work, as they enable the openness of the space for families. People need to feel accepted and welcomed. When they feel this, they settle down to make the parish their home and part of themselves. The middle generation must also show will, care and openness in all this. Increasingly, three groups are being formed. Those who are receptive and religious those whose faith is a side thing and give their children the sacraments because they are forced away from grandparents and those who are completely distant and not interested in religious life. It is important for all these three groups to inspire them each in his own way to proclaim Jesus Christ. At all pastoral events it is important that the foundation and first concern is the proclamation of our Lord Jesus Christ and not some indirect matter or perhaps even a person. The guide of all pastoral care is Jesus Christ, who says of himself: »I am the way, the truth, and the life.« (Joh 14:6)