Search

A multicultural environment and a permanent necessity to adjust the education to the democratic standards of the European, culturally pluralistic society centralizes the issue of implementation of an intercultural education in the context of the European values promotion and support to a European dimension of education as a dominant guideline of the European countries’ educational policies. The paper analyzes the results of an empirical research conducted among the undergraduate, graduate, and postgraduate doctoral students of a course of studies in Pedagogy at the universities in Croatia, Serbia, Bosnia-Herzegovina, and the Czech Republic. The research results have demonstrated a significant impact of sociocultural factors on the degree of knowledge about an intercultural education objective, fluctuating from the basic principles of an intercultural education, based on an awareness about a possibility to be mutually culturally enriched, an emphasis on tolerance and coexistence of different cultures, an equal acceptance of culturally versatile individuals and groups, a reduction in stereotypes and prejudices, avoidance of ethnocentrism and xenophobia, up to an oppression to discrimination.

Susreti različitih kultura u suvremenom svijetu zbivaju se gotovo svakog trena u najraznovrsnijim oblicima komuniciranja. Razvoj odnosa prema kulturno drugačijima postaje ključnim čimbenikom suočavanja s neminovnim promjenama uzrokovanima prijelazom jedinstvenih monokulturalnih u kulturno-pluralne zajednice. Međusobni kontakti pripadnika različitih kultura pritom podrazumijevaju nužnost kvalitetnog suodnosa temeljenog na ideji interkulturalizma koji se javlja kao moguće rješenje za kvalitetan suživot u multikulturalnom društvu. Suočene s posljedicama masovnih migracija na globalnoj razini, odgojno-obrazovne institucije postaju stjecištima različitih kultura, uslijed čega se javlja potreba ugradnje interkulturalnih načela u odgojno-obrazovne sustave europskih zemalja. Interkulturalni odgoj obrazovanje, promatran u kontekstu promicanja europskih vrijednosti i podupiranja europske dimenzije obrazovanja kao dominantne smjernice obrazovnih politika europskih zemalja, implicira potrebu novog pristupa izradi kurikuluma, dok razvijanje interkulturalne kompetencije učitelja kao moderatora interkulturalnih odnosa predstavlja značajnu sastavnicu njihova cjeloživotnog obrazovanja prilagođenog potrebama i zahtjevima suvremenog multikulturalnog društva.

Susreti različitih kultura u suvremenom svijetu zbivaju se gotovo svakog trena u najraznovrsnijim oblicima komuniciranja. Razvoj odnosa prema kulturno drugačijima postaje ključnim čimbenikom suočavanja s neminovnim promjenama uzrokovanima prijelazom jedinstvenih monokulturalnih u kulturno-pluralne zajednice. Međusobni kontakti pripadnika različitih kultura pritom podrazumijevaju nužnost kvalitetnog suodnosa temeljenog na ideji interkulturalizma koji se javlja kao moguće rješenje za kvalitetan suživot u multikulturalnom društvu. Suočene s posljedicama masovnih migracija na globalnoj razini, odgojno-obrazovne institucije postaju stjecištima različitih etniciteta, kultura, jezika, religija i svjetonazora, uslijed čega se javlja potreba ugradnje interkulturalnih načela u odgojno-obrazovne sustave europskih zemalja. Interkulturalni odgoj i obrazovanje, promatran u kontekstu promicanja europskih vrijednosti i podupiranja europske dimenzije obrazovanja kao dominantne smjernice obrazovnih politika europskih zemalja, implicira potrebu novog pristupa izradi kurikula, dok razvijanje interkulturalne kompetencije učitelja kao moderatora interkulturalnih odnosa predstavlja značajnu sastavnicu njihova cjeloživotnog obrazovanja prilagođenog potrebama i zahtjevima suvremenog multikulturalnog društva., The meetings of different cultures in the modern world are taking place almost every moment in the various forms of communication. Development of attitudes towards culturally different people becomes a key factor in dealing with the inevitable changes caused by the transition of unique monocultures in the cultural pluralistic community. Mutual contacts of members of different cultures thereby imply the necessity of quality interrelations based on the idea of interculturalism that occurs as a possible solution for quality coexistence in a multicultural society. Faced with the consequences of mass migration at the global level, educational institutions become the meeting point of different cultures, resulting in a need of installing of intercultural principles in the educational systems of European countries. Intercultural education education, viewed in the the context of promoting European values and support the European dimension of education as the dominant guideline of educational policies in European countries, implies the need for a new approach to curriculum design while development of intercultural competence of teachers, as moderators of intercultural relations, is an important component of their lifelong learning adapted to the needs and requirements of modern multicultural society.

U diplomskom radu istražena je tema obrazovanja nastavnika u zemljama Europske Unije. Trenutno, obrazovanje nastavnika predstavlja otvoren i dinamičan proces koji prolazi kroz velike promjene nastojeći veću pažnju posvetiti konačnom ishodu, odnosno novo kvalificiranom nastavniku i njegovu radu nakon formalnog obrazovanja. Kontekst u kojem Europska Unija želi osposobljavati buduće nastavnike odnosi se na društvo znanja te cjeloživotno učenje koje nastoji zaživjeti putem raznih programa poput Comenius ili Erasmus. Kao glavni način rada sve veću ulogu zauzima (uz formalno učenje) neformalno i informalno učenje putem kojeg znanje, vještine i komunikacija nastavnika, kako sa radnom okolinom tako i učenicima, postaje kontinuirani rad i neprestan napredak. Što se tiče obrazovnog procesa, diljem Europe formirali su se određeni modeli obrazovanja koji su detaljnije razrađeni unutar ovog rada.

Ovaj rad je plod iskustva stečenog višegodišnjim radom na implementaciji Europskog sustava prijenosa bodova i približavanju europskim obrazovnim standardima na Sveučilištu u Zagrebu. Autorica teksta, inače predsjednica sveučilišnog Povjerenstva za primjenu ECTS-a, proučavajući komparativnom metodom različite modele visoko obrazovnih institucija u Europi, pokušava ovom prilikom razmotriti značenje europske dimenzije obrazovanja za hrvatske prilike, uvažavajući hrvatske ekonomske, političke i kulturne posebnosti. Europska dimenzija najdelikatniji je element integracijskih procesa u obrazovanju koji u sebi nosi mnoge nejasnoće, osobito kada ga se stavi u kontekst europskog identiteta, kao što je učinjeno u ovom radu. Stoga se vrlo pozorno razmatra relacija europskog i nacionalnog identiteta kako bi se otklonila mogućnost pogrešnog tumačenja i provedbe u praksi harmonizacije visokog obrazovanja. Rad pledira za brže promjene i bolji financijski položaj visokog obrazovanja što je bitan preduvjet ulaska u Europu znanja.