Search

U sklopu 'zero waste' proizvodnje nastoji se iskoristiti kora rajčice koja se inače odbacuje prilikom proizvodnje. Postupkom ekstrakcije se iz kore mogu izdvojiti bioaktivni spojevi. Cilj ovog rada je odrediti optimalne vrijednosti električne provodljivosti i pH kore rajčice nakon ultrazvučne ekstrakcije u usporedbi s konvencionalnom metodom ekstrakcije. 27 uzoraka je tretirano ultrazvukom, a 9 zagrijavano u vodenoj kupelji pri 60 ˚C te su korišteni različiti udjeli etanola (0 %, 25 %, 50 %), vrijeme tretiranja (3 min, 6 min, 9 min) i amplituda (50 %, 75 %, 100 %). Rezultati mjerenja obrađeni su u software-skom programu STATGRAPHICS Centurion. Optimalni uvjeti se odnose na najveću pHvrijednost i električnu provodljivost. Obradom rezultata ustanovljeno je da je najveći pH postignut konvencionalnim zagrijavanjem, a najveća električna provodljivost ultrazvučnim tretmanom. As part of 'zero waste' production, attempts are made to find usage of tomato peel, which is generally discarded during production. Bioactive compounds can be separated from the tomato peel by extraction processes. The aim of this work is to determine the optimal values of electrical conductivity and pH of tomato peel after ultrasound-assisted extraction (UAE) in comparison with the conventional extraction method. 27 samples were treated with ultrasound and 9 were heated in a water bath at 60 ˚C with different proportions of ethanol (0 %, 25 %, 50 %), treatment time (3 min, 6 min, 9 min) and amplitude (50 %, 75 %, 100 %). The results were processed in the STATGRAPHICS Centurion software program. Optimal conditions refer to the highest pH value and electrical conductivity. The results established that conventional heating achieved the highest pH, while higher electrical conductivity was achieved by UAE treatment.

U ovoj tezi po prvi put su sintetisani kompoziti MOF-5, tipičnog predstavnika metalo-organskih mrežnih struktura (MOF), i polianilina (PANI), jednog od najvažnijih elektroprovodnih polimera. MOF-5 je mikroporozni, kristalni, elektroneprovodan materijal, velike specifične površine i poroznosti, koji se sastoji od Zn4O jedinica povezanih 1,4-benzendikarboksilatnim linkerima. PANI je konjugovani polimer koji egzistira u različitim kiselinsko-baznim i redoks oblicima i pokazuje visoku električnu provodljivost, ali ima malu specifičnu površinu. U prvom delu teze razvijena je efikasna sinteza čiste faze MOF-5, bazirana na korišćenju anhidrovanog cink acetata kao prekursora. Dodavanjem vode za in situ formiranje različitih cink acetata hidrata i karakterizacijom produkata nađeno je da optimalna količina vode za sintezu čistog kubičnog MOF-5 iznosi 0,250,5 molova vode po molu Zn2+. MOF-5 sintetisan pri molskom odnosu H2O/Zn2+ = 0,5 pokazivao je najveću specifičnu površinu SBET (1937 m2g1) i korišćen je za sinteze kompozita. PANI je sintetisan oksidativnom polimerizacijom anilina u prisustvu HCl i bez dodate kiseline. Kompoziti su okarakterisani brojnim fizičkohemijskim tehnikama. Sintetičkim postupkom, u kome je neprovodni oblik PANI rastvoren u DMF mešan sa MOF-5 u različitim masenim odnosima, dobijeni su mikroporozni kompoziti veoma velike SBET (najveća 2700 m2g1) i niske električne provodljivosti. Postupkom mehaničko-hemijske sinteze, u kome su elektroprovodni oblik PANI i MOF-5 mehanički sitnjeni u različitim masenim odnosima u prisustvu male količine hloroforma, dobijeni su mikroporozni kompoziti koji su pokazivali i elektroprovodljivost (najveća 1,0103 Scm1) i velike SBET (najveća 850 m2g-1). Kompoziti MOF-5/PANI predstavljaju obećavajuće kandidate za niz primena. In this thesis, for the first time, composites of MOF-5, a typical representative of metal-organic network structures (MOF), and polyaniline (PANI), one of the most important electrically conductive polymers, were synthesized. MOF-5 is a microporous, crystalline, non-conductive material, with a large specific surface area and porosity, consisting of Zn4O units connected by 1,4-benzenedicarboxylate linkers. PANI is a conjugated polymer that exist in various acid-base and redox forms and exhibits high electrical conductivity, but has small specific surface. In the first part of the thesis, efficient synthesis of pure phase MOF-5 was developed, based on the use of anhydrous zinc acetate as a precursor. By adding water for in situ formation of various zinc acetate hydrates and by characterization of the products it was found that the optimal amount of water for the synthesis of pure cubic MOF-5 is 0.250.5 moles of water per mole of Zn2+. MOF-5 synthesized at the H2O / Zn2+ = 0.5 molar ratio showed the highest specific surface area SBET of 1937 m2g-1 and was used for composite syntheses. PANI was synthesized by the oxidative polymerization of aniline in the presence of HCl and without added acid. Composites are characterized by a number of physicochemical techniques. Synthetic process in which the non-conductive form of PANI dissolved in DMF was mixed with MOF-5 in different mass ratios led to microporous composites of very high SBET (maximum 2700 m2g1) and low electrical conductivity. The process of mechano-chemical synthesis, in which the conductive form PANI and MOF-5 were mechanically crushed in different mass ratios in the presence of a small amount of chloroform, led to microporous composites that showed both electrical conductivity (maximum 1.0 103 Scm1) and large values of SBET (maximum 850 m2g-1). MOF-5/PANI composites are promising candidates for a range of applications.

Microstructure assessment is crucial for the design and production of high-quality alloys such as cast aluminum alloy ingots. Along with the effect of a more homogeneous microstructure to result in much better mechanical properties, better as-cast alloy quality indicates a higher efficiency of the aluminum alloys production process. During the aluminum alloy solidification process many microstructural defects can occur, which deteriorate the mechanical properties and hence decrease the usability of such an ingot. Application of the electromagnetic field during the vertical continuous casting process significantly reduces occurrence of these defects. In the present study, EN AW 7075 alloy samples were cast with and without application of an electromagnetic field and examined regarding the microstructure, electrical conductivity, and changes in the phase composition. The obtained results clearly show that it is possible to decrease or avoid casting defects by the electromagnetic field application as verified by the microstructure characterization and quantification, electrical conductivity tests and differential thermal analysis (DTA). Određivanje i analiza mikrostrukture su presudni tokom dizajniranja i prilikom dobijanja legura aluminijuma visokog kvaliteta u livenom stanju. Pored neizbežne povezanosti homogenije mikrostrukture i boljih mehaničkih svojstava, bolji kvalitet u livenom stanju ukazuje i na veću efikasnost procesa proizvodnje legura aluminijuma. Tokom procesa očvršćavanja legure aluminijuma mogu se pojaviti mnogi mikro-strukturni nedostaci koji pogoršavaju mehanička svojstva, a samim tim i upotrebljivost takvog odlivka. Delovanje elektromagnetnog polja tokom procesa vertikalnog kontinualnog livenja značajno smanjuje pojavu ovih grešaka. Ovde prikazani rezultati dobijeni ispitivanjem mikrostrukture, električne provodljivosti i promene faznog sastava uzoraka legure EN AV 7075, odlivene u prisustvu elektromagnetnog polja, kao i bez njega, jasno pokazuju da je moguće smanjiti ili izbeći nedostatke livenja pri-menom elektromagnetnog polja. To je pokazano pomoću određivanja i analize mikro-strukture, ispitivanja električne provodljivosti i diferencijalne termičke analize (DTA).

Pucolanska reaktivnost materijala inicijalno se može pretpostaviti iz količine pucolanskih oksida, SiO2, Al2O3 i Fe2O3. Neke od metoda za određivanje pucolanske reaktivnosti materijala uključuju mjerenje potrošnje CaO (Frattini test), smanjenje električne provodljivosti i pH-vrijednosti otopine koja sadrži pucolanski materijal ili mjerenje porasta čvrstoće morta s pucolanskim materijalom kao zamjenom dijela cementa (indeks aktivnosti, SAI). U ovom istraživanju primijenjena su navedena ispitivanja pucolaniteta za procjenu reaktivnosti letećeg pepela drvne biomase (PDB-a). Prikazani rezultati upućuju na to da samo SAI metoda može u potpunosti otkriti hidrauličku i pucolansku reaktivnost PDB-a., Pozzolanic activity of materials can initially be assumed from the quantity of the pozzolanic oxides SiO2, Al2O3 and Fe2O3. Some of the methods for assessing pozzolanic reactivity of materials include measurement of CaO consumption (Frattini test), decrease in electrical conductivity and pH of a solution containing pozzolanic material, or measurement of an increase in strength of mortar with replacement of cement by pozzolanic material (strength activity index, SAI). The above-mentioned pozzolanicity tests are used in this study to evaluate reactivity of wood biomass fly ashes (WBA-F). The results presented in the paper show that only the SAI method can fully reveal the hydraulic and pozzolanic activity of WBA-F.

Proizvesti nakit od komada čistog zlata, iziskuje znanja iz različitih oblasti nauke, počev od metalurgije, fizičke hemije, mašinstva, preko medicine, pa do nauke o dizajnu i estetskim zahtevima, pri tome uvek uključujući i istoriju umetnosti. Sa stanovišta metalurgije, u disertaciji su razmotreni i eksperimentalno istraženi neki od veoma značajnih, ali nedovoljno izučenih aspekata, vezanih za pojedine faze proizvodnje nakita od legura na bazi zlata i srebra. Predmet ovog rada usmeren je na izučavanje, definisanje i optimizaciju najznačajnijih uticajnih parametara na finalna svojstva i kvalitet višekomponentnih legura sistema Au- Ag-Cu, u okviru istraživanja relacije: hemijski sastav – termička obrada – mikrostruktura – tvrdoća – električna provodljivost. Sve ovo zahteva multidisciplinaran pristup problemima proizvodnje nakita, posebno što nakit ispunjava potrebe čoveka za lepim. Proučavane su tri grupe legura, shodno zakonskoj regulativi u Republici Srbiji, i potrebama tržišta. Legura ,,žute“ boje je Au585Ag90Cu264Zn61, legura ,,bele“ boje je Au585Ag65Cu277Zn16Pd57, kao i legura srebra Ag925Cu75. Dodatno legiranje osnovnog trojnog Au-Ag-Cu sistema, urađeno je u cilju poboljšanja fizičko – mehaničkih osobina, kao što su čvrstoća legure, obradivost, sposobnost legure za razne oblike plastične deformacije, sposobnost za lemljenje i zavarivanje, itd. Kako u raznim stadijumima proizvodnje nakita, posebno u toku termičke i/ili mehaničke obrade dolazi do značajnih i višestrukih strukturnih promena, koje utiču i na boju materijala, a koje još uvek nisu dovoljno istražene, deo istraživačke pažnje posvećen je i usklađivanju istraživanih procesnih parametara sa očekivanom bojom ispitivanih legura. Posebna pažnja, u eksperimentalnom delu rada, usmerena je na istraživanje režima termičke obrade u procesu starenja, na temperaturama koje su niže od temperature rekristalizacije, u cilju utvrđivanja uticaja temperature i vremena, u odabranom ispitnom intervalu, na mikrostrukturu i fazne promene, koje su u direktnoj vezi sa ojačavanjem istraživanih sistema legura. Pojava strukturnih promena u kristalnoj rešetki legura, na granici faznih promena u čvrstom stanju (α(Au,Ag,Cu)↔α`(Ag,Au) + α“(Cu,Au)), fenomen ,,uređeno-neuređeno“ (formiranje uređenih rešetki: AuCuI, AuCuII, Au3Cu i AuCu3), pojava dvojnika žarenja, kao i drugih mikrostrukturnih promena, dovodi do toga da se značajno poveća čvrstoća u ovim legurama. Pored navedenih promena, takođe dolazi i do povećanja tvrdoće žarenjem na temperaturi starenja, usled pojave precipitacije, kako po granicama zrna, tako i u samom zrnu, zajedno sa nagomilavanjem i kočenjem dislokacija, koje su nastale hladnom deformacijom, i koje pokušavaju da se oslobode, dovođenjem spoljne energije. Ojačavanje istraživanih legura u procesu starenja praćeno je sistematskim ispitivanjem promene vrednosti tvrdoće, u odnosu na početno stanje, kao i na stanje nakon izvršene rekristalizacije... It takes knowledge of different parts of science to produce jewelery out of one piece of pure gold, starting from metallurgy, physical chemistry, mechanical engineering, through medicine, all to science of design and esthetical demands, always including the history of art. From the point of view of metallurgy, in this paper some of very important, but not enough examined aspects, that are connected to single phases of production of jewelry of gold and silver alloys, were considered and experimentally investigated. The subject of this paper was directed to research, define and optimization of the most important parameters that inflect on final properties and quality of multicomponent aloys of Au-Ag-Cu system, in terms of investigation of relation: chemical composition – thermal – processing – hardness – electrical conductivity. All of this demands multidisciplinary approach to the problem of production of jewelry, especially, because the jewelry fulfills the needs of a man of beautiful. Three types of alloys were studied, according to law norms of the Republic of Serbia, and needs of the market. Alloy of ,,yellow“ color is Au585Ag90Cu264Zn61, alloy of ,,white“ color is Au585Ag65Cu277Zn16Pd57, and silver alloy is Ag925Cu75. An additional alloying of basic ternary system was performed in order to improve physical – mechanical properties, such as strength of alloy, workability, ability of alloy to different kinds of plastic deformation, ability to soldering and welding, etc. As in different stages of jewelry production, especially during thermal and/or mechanic processing significant and multiple structural changes occur, changes that inflect on color of the material, and are not investigated enough; a part of this research was dedicated to coordination of investigated processing parameters with expected color of investigated alloys. Special attention, during the experimental part of the paper, was directed on investigation of regime thermal treatment in process of ageing, on temperatures below the temperature of recristallization, in order to establish the inflection of temperature and time, i chosen investigation interval, on microstructure and phase changes, that are directly connected to age-hardening of investidated alloy`s systems. Occurrence of structural changes in crystal lattice of alloys, on borders of phase changes in solid state (α(Au,Ag,Cu) ↔ α`(Ag,Au) + α”(Cu,Au)), phenomena of ,,ordered – disordered“ (forming of ordered lattices: AuCu I, AuCu II, Au3Cu and AuCu3), occurence of twining of annealing as well as other micro structural changes, bring to significant increasement in strength of this alloys. Beside these changes, there is also increasement in hardness by annealing on temperature of ageing, due to phenomena of precipitation both on borders of grains, and inside the grains, and also due to inhibition of dislocations, that now tend to release by bringing in the external energy. Hardening of investigated alloys during the process of ageing was followed by systematic examination of change of hardness value, related to initial state, and also to the state after the recristallization...

Otopina za vlaženje je sastavni i nužni dio ofset tiska, a uloga otopine za vlaženje je da spriječi prihvaćanje bojila na slobodne površine. Kako bi se postigla kvaliteta finalnog proizvoda potrebno je tokom tiska održavati fizikalno – kemijska svojstva otopine za vlaženje, a to se postiže raznim dodacima koji su potrebni i za poboljšavanje procesa kvašenja. Za poboljšanje procesa kvašenja tiskovna forma se mora kemijski, mehanički i elektrokemijski obraditi. Svojstva otopine za vlaženje postižu se pomoću različitih sastavnica. Također, za kvalitetnu otopinu za vlaženje potrebno je voditi računa o pH vrijednosti otopine za vlaženje koja mora biti u granicama od 4, 8 – 5, 5. Dok se kvalitetna reprodukcija dobiva uz električnu provodnost od 1, 2 do 1, 6 mS. Cilj istraživanja je ispitati funkcionalnost alkoholnih i bezalkoholnih otopina za vlaženje. Za istraživanje pripremiti će se 3 seta otopina za vlaženje različitog sastava. Izrađena su tri uzorka, dva s deminarilizoranom vodom od kojih je jedna sadrži i komercijalnog koncentrata u volumnom udjelu od 2%, drugi set je sastavljen od od komercijalnog pufera, sredstva za podešavanje elektirčne provodnosti u volumnom udjelu od 2 % i propan-2-ol , dok je treći set pripremljen je od vodovodne vode uz dodatak propan-2-ol, te su se ispitivala njihova fizikalno-kemijska svojstva. Za istraživanje određivati će se površinska napetost, pH vrijednost i električna provodljivost. Očekuje se da će izvršenim ispitivanjima biti moguće odrediti optimalan sastav otopine za vlaženje. Dobiveni rezultati u skladu su s pretpostavkama da se pH vrijednost neće bitno mijenjati jer je u sve otopine dodana jednaka koncentracija puferske otopine, te da električna provodnost opada dodatkom propan-2-ola obzirom na činjenicu da propan-2-ol slabo disocira što smanjuje električnu provodljivost. U rezultatima je prikazano da površinska napetost pada s porastom površinski aktivnih tvari.

U članku su analizirani rezultati hidroloških mjerenja izvršenih u Modrom jezeru kod Imotskog u razdoblju od 6. studenog 2009. u 22 h i 26 min do 4. rujna 2010. u 3 sata i 26 min (ukupno 7.230 satnih podataka) ili 302 kompletnih dana. Radi se o kontinuiranim mjerenjima razine vode jezera, temperature vode i električne provodljivosti. Mjerenja su izvršena instrumentom CCT DIVER (Schlumberger). Instrument je bio postavljen na dno jezera tako da su mjerenja vršena stalno u jednoj točci. Treba naglasiti da ova mjerenja predstavljaju prvi sustavni, kontinuirani monitoring na ovom fascinantnom krškom fenomenu. U okviru hidroloških obrada korišteni su podaci o dnevnim vrijednostima oborina i srednje dnevne temperatura zraka mjereni na meteorološkoj stanici Imotski.

Plošni tisak se zasniva na selektivnom kvašenju slobodnih i tiskovnih površina. Kvaliteta konačnog proizvoda uvelike zavisi o dobroj adsorpciji otopine za vlaženje na slobodne površine. Da bi se poboljšalo kvašenje površina tiskovne forme se mehanički, kemijski i elektrokemijski obrađuje, ali istovremeno se u otopinu za vlaženje dodaju dodatci koji poboljšavaju njena svojstva. Za smanjenje napetosti površine otopine za vlaženje se najčešće dodaje propan-2-ol . Istovremeno propan-2-ol onečišćuje okoliš, štetan je za zdravlje djelatnika u pogonu i relativno je visoke cijene te se zbog tih svojstava želi ukloniti iz proizvodnje korištenjem zamjenskih sredstava. Cilj ovog rada je bio ispitati fizikalno-kemijska svojstva i funkcionalnost alkoholnih i bezalkoholnih otopina za vlaženje različitih koncentracija dodanog propan-2-ola i bezalkoholnog koncentrata. Rezultati istraživanja pokazali su da se električna provodljivost alkoholnih otopina pada s povećanjem koncentracije propan-2-ola dok kod bezalkoholnih otopina je suprotan trend vrijednosti. Rezultati pH vrijednosti pokazuju također suprotno djelovanje dodanog alkohola u odnosu na bezalkoholni koncentrat, no kod svih ispitanih uzoraka je pH vrijednost unutar preporučenih granica. Površinska napetost je s povećanjem volumnog udjela površinski aktivnih tvari gotovo linearno padala i kod bezalkoholnih i alkoholnih otopina za vlaženje, no povećanje koncentracije propan-2-ola uzrokuje značajniji pad vrijednosti napetosti površine u odnosu na porast bezalkoholnog koncentrata. Iz provedenog istraživanja može se zaključiti da je obzirom na gotovo jednak postignuti stupanj močenja kod oba seta otopina (alkoholne i bezalkoholne otopine), a imajući u vidu negativan utjecaj propan-2-ola na okoliš i zdravlje ljudi, preporuča se upotreba bezalkoholnih otopina za vlaženje.

U suvremenoj grafičkoj tehnologiji, tehnika plošnog tiska danas je jedna od najzastupljenijih tehnika. Bazira se na različitim fizikalno-kemijskim svojstvima površina, te na principu orijentirane adsorpcije i selektivnog močena. Tiskovna forma sastoji se od hidrofobnih tiskovnih elemenata te od hidrofilnih slobodnih površina. Karakterizacija površina obuhvatila je kako tiskovne, tako i slobodne površine CtP tiskovnih formi na bazi srebrenog halogenida. Ispitana je promjena pH vrijednosti i električne provodljivosti razvijača, i fizikalno-kemijska svojstva otopine za vlaženje te njenu intreakciju sa slobodnim površinama, zavisno o istrošenosti tiskovne forme. Također su izvršena mjerenja pokrivenosti tiskovnih elemenata zavisno o otisnutoj nakladi. Površinska topografija i njen utjecaj na funkcionalna svojstva tiskovne forme određena je mjerenjem parametara površinske hrapavosti. Dobiveni rezultati ukazuju da se električna provodljivost razvijača smanjuje s brojem razvijenih ploča koje je uzrokovano utjecajem otopljenih organskih nevodljivih spojeva iz kopirnog sloja, dok smanjenje pH vrijednosti nastaje uslijed kemijskih reakcija koje se odvijaju u emulzijskom i graničnom sloju. Električna provodljivost i pH vrijednost otopine za vlaženje dobro su usklađene, te je zamjetno djelovanje pufera koji stabilizira pH vrijednosti u području stabilnosti anodne prevlake Al2O3. Povećanjem volumnog udjela uzoraka otopina za vlaženje dolazi naglog smanjenja površinske napetosti, zbog dodanih površinski aktivnih tvari čime se omogućava bolje vlaženje slobodnih površina s manjom količinom otopine za vlaženje. Kontaktni kut kao mjera dobrog vlaženja smanjuje se povećanjem volumnog udjela koncentrata, no on je također zavisan o procesu razvijanja i brojem razvijenih ploča u razvijaču. Kontaktni kut zavisan o površinskoj napetosti, što ukazuje na dobru kombinaciju svih dodataka u otopinu za vlaženje, prvenstveno površinski aktivnih tvari. Na tiskovnim formama koje su prošle proces tiska u odnosu na referentni uzorak smanjuju se rastertonske vrijednosti u području niskih RTV. Promjena RTV također zavisi i o broju otisaka koje je otisnula tiskovna forma, tako da je trošenje površine tiskovne forme uzrokovano trenjem koje se javlja između površine tiskovne forme i ofsetnog cilindra, odnosno valjaka nanosača boje i otopine za vlaženje. Na slobodnim i tiskovnim površinama izmjereni su parametri površinske hrapavosti, te je napravljena optička mikroskopija. Zavisno o položaju tiskovne forme u tornju mijenjaju se i pojedini parametri hrapavosti. Ra parametar na svim ispitivanim uzorcima bez obzira na referentni uzorak mijenja vrlo malo, dok parametri Rp i Rv pokazuju da je realna površina kako tiskovnih, tako i slobodnih površina daleko složenija. Prilikom procesa tiska najprije dolazi do trošenja vrhova i izbočina kako slobodnih, tako i tiskovnih površina tiskovne forme, a u isto vrijeme postoji mogućnost da se udubine zapunjavaju različitim čvrstim česticama (papirna prašina, moguća kristalizacija CaCO3). Na to ukazuju hibridni parametri Rpk i Rvk. Rv parametar zavisi i o položaju ploče u samom tornju, te kontaktima s bojom i papirnom prašinom. Nejednolika hrapavost površine papira značajno mijenja topografiju površine. Papirna prašina pomoću otopine za vlaženje adsorbira se na tiskovnu formu i na taj način zapunjava dolove smanjujući njihov udio u ukupnoj hrapavosti površine. Smanjuje se specifična površina, a ujedno i količina adsorbirane otopine za vlaženje, što može uzrokovati pojavu toniranja. Kod tiskovnih elemenata, osim papirne prašine značajnu ulogu ima i boja. Boja za cijan sadrži pigmente koji imaju kristaliničnu strukturu, koji mogu biti uzrok zapunjavanja dolova i smanjenje aktivne površine tiskovnih elemenata, što uzrokuje adsorpciju manje količine boje, a time i nekvalitetan otisak.

Zavisno o vrsti i volumnom udjelu dodanog koncentrata otopinama za vlaženje određivala su se njihova fizikalno-kemijska svojstva kao što su napetost površine, pH vrijednost električna provodljivost, te kontaktni kut na slobodnim površinama tiskovnih formi za plošni tisak pri različitim brzinama razvijanja CtP ofsetnih ploča. Dobiveni rezultati ukazuju da otopine za vlaženje povećanjem volumnog udjela koncentrata smanjuju napetost površine, pH vrijednost i kontaktni kut, dok se električnu provodljivost povećava. Vrijednosti se razlikuju u zavisnosti o uzorku koncentrata od kojeg je pripremljena otopina za vlaženje. Proces vlaženja odvija se u blago kiselom mediju (pH vrijednost iznosi između 4.8 i 5.5, što ukazuje da su u otopinu dodane soli koje djeluju kao puferi. Zavisno o volumnom udjelu dodane PAT neznatno je povećava. Zavisno o volumnom udjelu koncentrata od kojih su pripremljene otopine za vlaženje, te o brzini razvijanja zavisi i kontaktni kut. Povećanjem brzine razvijanja mjerenja su pokazala više vrijednosti kontaktnog kuta. Kontaktni kut, bez obzira o kojem se uzorku otopine za vlaženje radi, ima niske vrijednosti.

U radu se ispitivalo utjecaj volumnog udjela propan-2-ola na promjene fizikalno-kemijskih parametara otopine za vlaženje kao: pH vrijednosti, električne provodljivosti i kontaktnog kuta. Zavisno o volumom udjelu propan-2-ola mijenjau se i navedeni parametri.

Otopina za vlaženje sastavna je i nužna komponenta klasičnog ofsetnog tiska, ali istovremeno i najčešće stvara probleme u tisku. Kako bi se omogućilo dobivanje adekvatnih otisaka, potrebno je tokom otiskivanja postići i održavati fizikalno-kemijska svojstva otopine za vlaženje u određenim granicama. Kvalitetna reprodukcija dobiva se uz električnu provodnost od 1, 2 do 1, 6 mS. Upotrebljiva otopina za vlaženje podrazumjeva i vođenje računa o pH vrijednosti otopine. Najpovoljnija je ona unutar raspona od 4, 8 do 5, 5. Čim je manja površinska napetost otopine za vlaženje to će kvašenje tiskovne forme biti bolje , pa će se i koristiti manja ukupna količina otopine, čemu se i teži. Željena svojstva otopine za vlaženje postižu se i održavaju pomoću različitih sastavnica. Ovisno o promjeni koncentracije površinski aktivnih tvari u otopini za vlaženje mjenjaju se i njezina fizikalno-kemijska svojstva. Uzorci korišteni u ispitivanju električne provodljivosti, pH vrijednosti i površinske napetosti su izrađeni od demineralizirane vode u koju se dodano 2% komercijalnog dodatka za poboljšanje provodljivosti, te 2, 5% puferske otopine. U tako pripremljene uzorke dodana je i površinski aktivna tvar 2-propanol, u različitim udjelima (0-10%). Izrađeno je 11 uzoraka. Mjerenja su pokazala kako s porastom koncentracije površinski aktivnih tvari u otopini električna provodnost otopine pada. Opadanje električne provodnosti je kod niskih koncetracija površinski aktivnih tvari malo te se naglo povećava kod otopina s koncentracijom površinski aktivnih tvari preko 6% . Razlika u električnoj provodnosti između otopine bez površinski aktivnih tvari te otopine s najvećom definiranom koncentracijom površinski aktivnih tvari (10 %) iznosi oko 0.4 mScm-1 što je smanjenje za preko 20%. Vrijednosti pH za sve uzorke se kreću unutar 0, 1. Dobiveni rezultati su u skladu sa pretpostavkom da se pH vrijednost nece bitno mjenjati jer je u sve otopine dodan jednak volumen puferske otopine. Površinska napetost otopine opada porastom koncentracije površinski aktivnih tvari. Opadanje vrijednosti je vrlo veliko kod vrlo niskih koncentracija površinski aktivnih tvari i smanjuje se porastom koncentracije i približavanjem koncentraciji od 10%. Dodatkom 10% površinski aktivnih tvari, površinska napetost se smanjila za 22 mNm-1 odnosno za gotovo 35 %.

Na osnovi udjela pepela (mineralnih tvari), koji služi kao mjerilo udjela čestica omotača u pšeničnom brašnu, vrši se tipizacija brašna. Neophodno je, naročito tijekom mljevenja pšenice, što brže i jednostavnije odrediti udjel pepela u pšeničnom brašnu. Konduktometrijska metoda (ICC metoda 157) određivanja udjela pepela u pšeničnom brašnu je relativno nepoznata i jeftina metoda, u praksi često zapostavljena, vjerojatno iz tog razloga što, iako kraća od standardne metode spaljivanjem, još uvijek zahtijeva dosta vremena zbog propisanog termostatiranja od sat vremena i centrifugiranja. Stoga, cilj ovog rada bio je modificirati konduktometrijsku metodu u tolikoj mjeri da se postupak pojednostavi i skrati da bi bio pogodan za implementaciju u industrijskom okruženju. Ispitivan je utjecaj kraćeg vremena ekstrakcije i utjecaj mjerenja električne provodljivosti direktno u suspenziji brašna i vode (bez prethodnog centrifugiranja) pri sobnoj temperaturi uporabom jednostavnog prijenosnog konduktometra. Ispitivanja su provedena na 16 uzoraka brašna s udjelima pepela od 0, 403-1, 498% mjerenjem električne provodljivosti suspenzije brašna i vode svakih 10 minuta, a dobiveni rezultati su uspoređeni s rezultatima dobivenim pomoću standardne metode određivanja pepela spaljivanjem. Također se ispitivao i utjecaj veličine čestica brašna i krupice na električnu provodljivost suspenzije na uzorcima krupice različite veličine čestica, ali istog udjela pepela. Dobiveni rezultati su pokazali da se mjerenjem električne provodljivosti mogu dobiti vrlo precizni rezultati za udjele pepela u brašnu čak i kada se ispitivanja provode direktno u suspenziji brašna i vode (bez prethodnog centrifugiranja) već nakon 30 minuta ekstrakcije, ali uzimajući u obzir veličinu čestica brašna, odnosno krupice. Prema tome, ovakva modifikacija konduktometrijske metode određivanja pepela (ICC metode 157) može imati izvrsnu primjenu u industrijskim okvirima kada je potrebna brza povratna informacija o udjelu mineralnih tvari u pšeničnom brašnu.

Vrijednost fizičkih svojstava mlijeka je usko povezana sa sastavom i drugim svojstvima, te kao konstante mogu da ukazu na ispravnost kvaliteta. Izučavanje odnosa fizičkih konstanti i ostalih komponenata mlijeka, kao i utjecaj promjena na fizička svojstva su obradili mnogi autori. Svi ti radovi ukazuju da metode ispitivanja fizičkih konstanti mlijeka mogu da pruže brze i odgovarajuće metode u analizama mlijeka.