Search

Povećanje svjetskog stanovništva povećalo je potrebu za hranom i energijom. Ljudske djelatnosti unose hranjiva u okoliš dvostruko brže nego u predindustrijskom razdoblju. Nužno je uspostaviti ravnotežu između razvojnih procesa u poljoprivredi i zaštite okoliša, ali isto tako osigurati dovoljno hrane za sve brojnije svjetsko stanovništvo. Zaštita okoliša mora postati razvojni dio poljoprivrede ukoliko želimo uspostaviti takvu ravnotežu. Na svakome imanju odnosno farmi valja težiti sustavu gospodarenja u kojem će vladati skladan odnos između članova agroekosustava. Onečišćenja zraka, vode i tla jedan su od glavnih problema današnjice. Veliki ekološki problem predstavlja nepravilno gospodarenje i primjena stajskog gnoja, ne pridržavanje smjernica dobre poljoprivredne prakse i ne poštivanje propisanih zakona. Dušik je u poljoprivredi ključ visokih prinosa ali i glavni onečišćivač vode, od velike važnosti je problem procjeđivanja nitrata čime se direktno utječe na kvalitetu površinske i podzemne vode. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti utjecaj onečišćenja farme mliječnih krava Mitrović na okoliš. Metodologija opisana u nastavku ovoga rada odnosi se na bruto bilancu dušika temeljenu prema OECD metodi (Organisation for Economic Co-operation and Development). Izračunom po OECD Metodologiji na primjeru farme OPG Mitrović utvrđen je unos dušika u iznosu od 39618, 4 kg N/140 ha i iznos dušika od 38305 kg N/140 ha što dovodi do pozitivne bilanca dušika u iznosu od 1313, 4 kg N/140 ha, odnosno 9, 38 kg N/ha.

Tlo je prirodni resurs koji se troši velikom brzinom, prvenstveno zbog modernog načina poljoprivredne proizvodnje. O tome javnost ne zna dovoljno niti se o zaštiti tla vodi adekvatna briga. Iako je tlo obnovljivi prirodni resurs, obnova tla odvija se tempom koji je više puta sporiji od trenutne degradacije i gubljenja plodnosti tla. Krčenjem šuma i pretvorbom šumskog tla u poljoprivredno tlo za uzgoj komercijalnih monokultura žitarica i uljarica, koje se tretiraju kemijskim sredstvima radi što većih prinosa, poljoprivredno se tlo dovodi do stanja neodrživosti. Upravljati poljoprivrednim tlom znači koristiti ga poput dobrog gospodara. Nekoliko je osnovnih načina za to: 1. Poticanje ekološke poljoprivrede, bez primjene agrokemikalija, uz raznolikost vrsta u uzgoju bilja i životinja, te proizvodnje hrane i prerade primarnih proizvoda na ekološki, gospodarski i društveno opravdani proizvodno-tehnološki način, uz ostavljanje najmanjeg mogućeg ekološkog otiska (engl. foodprint, footprint) ; 2. Primjena načela Nitratne direktive i dobre poljoprivredne prakse, odnosno zaštita i sprječavanje zagađivanja podzemnih i pitkih voda nitratima, uzrokovano intenzivnom poljoprivredom, lošom i nekontroliranom gnojidbom i unošenjem prekomjerne količine dušika ; 3. Sprječavanje grabeži zemlje (engl. land grabbing), što uključuje i prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u „industrijsko- poslovne zone“ ; 4. Zabrana sjetve genetički modificiranih usjeva i destimuliranje konvencionalne industrijski orijentirane monokulturne poljoprivrede ; 5. Odgovoran odnos prema tlu graditi u skladu s načelima integrativne bioetike i etike zemlje Alda Leopolda.

U radu je opisana problematika uvođenja sustava korištenja medicinske konoplje u Nizozemskoj, Kanadi i Hrvatskoj. U zadnjih nekoliko godina pojedine države se sve intezivnije interesiraju za ovaj oblik liječenja, stoga traže pravilne okvire u sklopu kojih bi sustav trebao biti implementiran. U proizvodnji i preradi medicinske konoplje trebaju se poštivati Dobra proizvođačka praksa i Dobra poljoprivredna praksa, kao i ostale metode sustava kontrole kvalitete, izrađene da bi se održala sigurnost i efikasnost proizvoda. Uspostava programa (modela) uporabe medicinske konoplje je u nadležnosti lokalnog pravosuđa, ali Ujedinjeni Narodi (UN) kao krovna svjetska organizacija nalaže posebne mjere, koje se pri provedbi trebaju poštivati. Osim toga, medicinska konoplja treba biti prerađena tako da omogućava doziranje, što znači da treba biti standardizirana. Standardizacija biljnog materijala je kompleksan proces u koji su uključene sve faze proizvodnje. U radu je opisana standardizacija biljnog materijala medicinske konoplje na temelju osobnog iskustva stečenog tijekom prakse u Nizozemskoj tvrtki Bedrocan koja proizvodi standardiziranu medicinsku konoplju farmaceutske kvalitete. S obzirom da je i Hrvatska omogućila primjenu medicinske konoplje, napravljena je usporedba s Nizozemskim modelom uzgoja i distribucije medicinske konoplje kako bi se predložili daljnji koraci u gradnji modela proizvodnje i korištenja medicinske konoplje u Hrvatskoj.

Ovaj rad pisan je sa ciljem da ukaže na danas sve veæi problem gubitka bioraznolikosti, i da pokaže na koji naèin, te kojim mjerama poljoprivredne prakse, proizvoðaèi mogu ublažiti taj proces. U radu je definiran pojam bioraznolikosti sa svojim sastavnicama, opisano je stanje bioraznolikosti u Republici Hrvatskoj, kao i strategija EU-a koja ima za cilj oèuvanje bioraznolikosti. Jedan od pokretaèa cjelokupne poljoprivredne proizvodnje je tlo, a ovim je radom prikazano kako i na koji naèin konvencionalna poljoprivreda negativno utjeèe na tlo i zbog èega ima najveæi negativni utjecaj na bioraznolikost. Kroz rad se valoriziraju mjere oèuvanja bioraznolikosti definirajuæi ekološku poljoprivredu i njezina naèela, te ekološku i društveno-kulturnu (sociološku) održivost u ruralnim podruèjima. Temeljem valoriziranih mjera opisano je na koji naèin ekološkom poljoprivredom doprinijeti oèuvanju i poboljšanju bioraznolikosti. Završno je razraðen koncept ukljuèenja bioraznolikosti u mjere dobre poljoprivredne prakse, a u zakljuèku rada procijenjen je potencijal ekološke poljoprivrede u cilju oèuvanja bioraznolikosti.

Nitratna direktiva Europske unije je dokument koji se između ostaloga odnosi i na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Ova direktiva bi se najviše mogla odnositi na farme koje bi sada trebale imati vlastite sustave za odlaganje gnoja. Istraživanja su provedene na mliječnim farmama Osječko-baranjske županije s ciljem utvrđivanja kako se provode načela dobre poljoprivredne prakse u zaštiti voda. Rezultati su pokazali da 19 farmi ispunjava preporuke Pravilnika po pitanju dopuštenog opterećenja UG/ha, dok tri farme ne. Obzirom na uvjete za skladištenje stajskog gnoja tijekom šest mjeseci, samo devet farmi ispunjavaju preporuke Pravilnika, a čak 13 farmi ne ispunjavaju tražene uvjete. Hrvatskim farmerima bit će potrebna stručna i financijska pomoć pri rješavanju ovoga problema, jer postoji mogućnost da ovakve farme u budućnosti ostanu bez novčanih potpora pri ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

Provođenjem dobre poljoprivredne prakse spriječava se pojava bolesti na grožđu, a radi sigurnosti proizvedenog grožđa, nužno je provoditi nadzor nad reziduama pesticida i teških metala koji mogu dospjeti u krajnji produkt uzgoja. Preduvjetni programi osiguravaju sanitarno-tehnički minimum koji olakšava primjenu 7 HACCP načela. HACCP sustav (Sustav analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka) identificira moguće opasnosti koje mogu utjecati na sigurnost hrane i utvrđuje postupke kontrole tih opasnosti, a od 2009. godine je njegova provedba regulirana Zakonom o hrani NN 46/07 za sve subjekte u poslovanju s hranom. Cilj ovog rada je detaljna razrada dokumentacijskih i evidencijskih lista provođenja dobre poljoprivredne prakse pomoću kojih se nadzire proizvodnja zdravstveno ispravne sirovine (grožđa) te uvođenje i provođenje HACCP sustava u proizvodnju vina u tvrtki Đakovačka vina d.d. s naglaskom na analizu opasnosti svih koraka proizvodnog procesa te evidentiranje i nadzor nad svim postupcima obrade mošta i vina do punjenja vina u boce. Rezultat rada je prikaz slijedivosti proizvoda (vina) po principu od „polja do stola“ kroz izradu HACCP plana prema smjernicama Komisije Codex Alimentarius.

Dobra poljoprivrdna praksa je obavljanje poljopirvredne djelatnosti na način kojim se omogućuje dobro gospodarenje poljoprivrednim zemljištem i reprodukcijskim materijalom uz uvažavanje prirodnih obilježja poljoprivrednog područja.

U radu su prikazani zahtjevi za uvođenje Dobre Poljoprivredne Prakse (Good Aricultural Practice) na farmama te mjesto i uloga veterinara u uvođenju tih praksi.

Autori ovog članka ističu tri razloga zašto promicati ulogu veterine u kontekstu stočarske proizvodnje. To su: 1) očuvati veterini autoritet i omogućiti prosperitet, 2) podupirati zaokret stočarstva od proizvodnje orijentirane na količinu ka proizvodnji okrenutoj kvaliteti s dodatnom brigom za okoliš i dobrobit životinja i 3) pomoći stvaranju povoljnih uvjeta za realizaciju prisegom danih obećanja: «Neću dopustiti da se, niti pod prijetnjom, moje veterinarsko znanje iskoristi suprotno načelima veterinarske etike i humanosti. Sve svoje snage uložit ću da svoje znanje stečeno na ovom fakultetu i dalje teoretskim i praktičnim radom produbljujem i razvijam, kako bih mogao što više pridonijeti boljem i ljepšem životu svog naroda». Nakon kratkog povijesnog pregleda razvoja veterinarstva i stočarstva autori upućuju na potrebu proširenja veterinarske djelatnosti s područja zaštite zdravlja životinja na područje osiguranja higijene i kvalitete životinjskih namirnica. Također naglašavaju nužnost normizacije, ali ne samo njezine primjene u tehničkom smislu, nego i u obliku šire naobrazbe o sve zahtjevnijim standardima., The authors of this paper stress three reasons why to promote the role of veterinary medicine in stockbreeding. They are: 1) to maintain veterinary authority and to facilitate prosperity, 2) to support stockbreeding swerve from production oriented on quantity to production oriented on quality with extra concern for the environment and animal welfare and 3) to help make good conditions for realisation of promises given by oath: « I will not allow, even under threat, my veterinary knowledge to be used contrary to veterinary ethics and humanity. I will develop all my energy and knowledge in theoretically and pratically, to contribute to better life of my people». After a short history of veterinary and stockbreeding development authors stress the need for extending veterinary activity from the area of animal health protection to hygiene and quality of foodstuff of animal origin. The authors also emphasite onthe necesity of setting standards, not only in the technical, but also in the educational sense.

Autori ovog članka ističu tri razloga zašto promicati ulogu veterine u kontekstu stočarske proizvodnje. To su: 1) očuvati veterini autoritet i omogućiti prosperitet, 2) podupirati zaokret stočarstva od proizvodnje orjentirane na količinu ka proizvodnji okrenutoj kvaliteti s dodatnom brigom za okoliš i dobrobit životinja i 3) pomoći stvaranju povoljnih uvjeta za realizaciju prisegom danih obećanja: &laquo ; ; ; Neću dopustiti da se, niti pod prijetnjom, moje veterinarsko znanje iskoristi suprotno načelima veterinarske etike i humanosti. Sve svoje snage uložit ću da svoje znanje stečeno na ovom fakultetu i dalje teoretskim i praktičnim radom produbljujem i razvijam, kako bih mogao što više pridonijeti boljem i ljepšem životu svog naroda&raquo ; ; ; . Nakon kratkog povijesnog pregleda razvoja veterinarstva i stočarstva autori upućuju na potrebu proširenja veterinarske djelatnosti s područja zaštite zdravlja životinja na područje osiguranja higijene i kvalitete animalnih namirnica. Također naglašavaju nužnost normizacije, ali ne samo njezine primjene u tehničkom smislu, nego i u obliku šire naobrazbe o sve zahtjevnijim standardima.