Search

Cilj ovog diplomskog rada je nanostrukturna karakterizacija površine stanica slabo silificirane morske dijatomeje Cylindrothecae closterium izložene povišenoj koncentraciji kadmija, primjenom mikroskopije atomskih sila (AFM-a). Svjetlosnim mikroskopom praćena je dinamika rasta C. closterium pri odabranim koncentracijama kadmija u rasponu 1–1000 μg/L, a morfološke promjene na površini stanica izloženih kadmiju (500 μg/L i 1000 μg/L) karakterizirane su na nanoskali mikroskopijom atomskih sila. Posljedica povišenih koncentracija kadmija u kulturama C. closterium bila je inhibicija rasta odnosno smanjenje specifične brzina rasta i broja dioba stanica po danu, te morfološke promjene na površini ljušturica u obliku pojedinačnih sferičnih čestica i njihovih nakupina na pojedinim dijelovima stanice. Najizraženije promjene uočene su na stanicama koje su rasle pri koncentraciji kadmija 1000 μg/L i to na jače silificiranim dijelovima stanice, pojasu i oko rafe uz fibule, dok je manji broj čestica bio lociran na samoj valvi. Pretpostavljeno je da su navedene morfološke promjene posljedica utjecaja kadmija na mehanizam depozicije silicijevog dioksida što za rezultat ima pojavnost nepravilnih struktura na pojedinim, jače silificiranim, dijelovima ljušturice. Rezultati ovog rada predstavljaju doprinos boljem razumijevanje utjecaja teškog metala kadmija na dinamiku rasta i morfološke karakteristike morske dijatomeje C. closterium na nanometarskoj skali. Iako se dobiveni rezultati odnose na morsku dijatomeju Cylindrotheca closterium, oni također tvore temelj za daljnja istraživanja utjecaja teških metala na nanostrukturna svojstva stanica drugih vrsta fitoplanktona. The aim of this Graduation Thesis is the nanostructural characterization of cell surface of lightly silicified marine diatom Cylindrotheca closterium exposed to increased cadmium concentration, using atomic force microscopy (AFM). C. closterium growth dynamics was monitored with optical microscope at selected cadmium concentrations in the range 1–1000 μg/L. Morphological changes on the cell surface of C. closterium exposed to cadmium (500 μg/L and 1000 μg/L) were characterized with AFM. The consequences of increased cadmium concentrations in C. closterium cultures were inhibition of growth and reduction of specific growth rates and number of cell divisions per day, also changes in the surface of the frustules were observed in the form of single spherical particles and their aggregates on certain parts of the cell. The most expressed changes were observed on more silicified parts of the cell, girdle band and around the raphe on fibulae of the cells that grew at cadmium concentration 1000 μg/L, while a smaller number of particles were located on the valves. These changes are likely to be due to the impact of cadmium on the silicon dioxide deposition mechanism, which results in the appearance of irregular structures on certain, more silicified, parts of the frustules. These results contribute to a better understanding of the impact of heavy metal cadmium on the growth dynamics and the morphological characteristics of the marine diatom C. closterium at the nanometric scale. Although, the results apply directly to Cylindrotheca closterium, they also form the basis for further investigation of the impact of heavy metals on the nanostructural properties of other phytoplankton species.

Optimalno suvremeno rješavanje okolišnih problema podrazumijeva multidisciplinaran pristup i po mogućnosti obuhvaćanje više problema u jednom rješenju. Nezaobilazan nusprodukt proizvodnje aluminija je crveni mulj. Produkcija aluminija raste, a tako i količina crvenog mulja koji se smatra toksičnim otpadom, te se većinom odlaže u umjetne ili prirodne depresije. Dobivanje energije iz obnovljivih izvora je civilizacijski prioritet. Jedan od smjerova razvoja novih energetskih tehnologija je i dobivanje energenata iz algi. Dosadašnja istraživanja su pokazala da bi se upotrebom crvenog mulja u proizvodnji algi, s jedne strane mogao smanjivati potencijal toksičnosti crvenog mulja, a s druge strane povećati proizvodnja algi koje bi mogle biti korištene za dobivanje energenata. U ovom radu korišten je crveni mulj iz Mađarske (Ajka rezervoar). Mjerene su razlike u brzini i dinamici rasta algi u ovisnosti o količini upotrijebljenog crvenog mulja, kao i promjene toksičnog potencijala crvenog mulja izmjerene setom biokemijskih markera na crvenoj kompoštarki (Eisenia fetida). Rezultati su pokazali statistički značajnu i mjerljivu razliku u toksičnom potencijalu smjese crvenog mulja i medija za uzgoj alga, prije i nakon uzgoja u trajanju od 21 dan. Usporedba dinamike rasta alga u mediju bez i sa sadržajem crvenog mulja pokazala je primjenjivost crvenog mulja u postupku uzgoja algi.

U jesen 2009. godine u rasadniku Šumarskog instituta u Jastrebarskom osnovan je pokus kojem je cilj bio utvrditi razlike u visinskom prirastu sadnica hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) prilikom uzgoja sadnica na tri različita načina. Sadnice su uzgajane na klasičnim gredicama, u kontejnerima od tvrde plastike „Bosnaplast 180“ te u setovima „Paperpot FS 615“. U pokusu je bilo posijano 837 žireva iz roda 2009 . godine. Rast u visinu praćen je tijekom vegetacijske godine, od travnja do listopada 2010. godine te su dobiveni rezultati koji su prikazani u ovom radu.

Morfologija kraniofacijalnog kompleksa osoba sa Tarner sindromom je podrobno ispitana, dok su podaci o dinamici rasta oskudni u literaturi. Kako je hormon rasta sve više zastupljen u lečenju ovih pacijentkinja, javila se potreba za ispitivanjem morfologije i rasta kraniofacijalnog kompleksa osoba sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta. Ciljevi ove disertacije bili su da se ispita da li se i u kojoj meri morfologija i rast kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta razlikuje od zdravih devojčica. Razlike u morfologiji kraniofacijalnog kompleksa ustanovljene su na osnovu rendgen-kefalometrijske analize 21-og profilnog snimka glave devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta i 46 snimaka zdravih devojčica. Kako bi se ispitao rast kraniofacijalnog kompleksa svi snimci su, na osnovu stadijuma skeletne zrelosti vratnih pršljenova, podeljeni u dve podgrupe („pre intenzivnog rasta“ i „intenzivnog rasta“). Dinamika rasta ispitana je na osnovu promena između podgrupa kao i rezultata superponiranja 10 parova snimaka glave devojčica ispitivane grupe. Morfologija kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta se razlikovala od morfologije zdravih po bimaksilarnom retrognatizmu, nedovoljno razvijenom telu i prerazvijenoj grani donje vilice i većim visinama lica. Do perioda intenzivnog rasta nisu uočene razlike u rastu kraniofacijalnog kompleksa između devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta i zdravih devojčica. Tokom perioda intenzivnog rasta, razlike u dinamici i intenzitetu rasta dovele su do promena u morfologiji kraniofacijalnog kompleksa. Ustanovljeno je da je kod devojčica sa Tarner sindromom pravac rasta vilica takav da dovodi do bimaksilarnog retrognatizma i da postoji razlika u intenzitetu rasta vilica i visina lica. Nije ustanovljena razlika u dinamici i intenzitetu rasta ostalih struktura. Rast kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta se, po dinamici i intenzitetu, u određenoj meri razlikuje od rasta zdravih osoba što uzrokuje karakterističnu morfologiju kraniofacijalnog kompleksa. The morphology of craniofacial complex in Turner syndrome patients has been studied thoroughly, while data on growth pattern and rate are still scarce. Since growth hormone therapy is implemented in treatment of these patients, there was a need for exploring the craniofacial morphology and growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone. The main aim of this doctoral dissertation was to examine the morphology and craniofacial complex growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone and to compare them with healthy controls. Twenty one lateral cephalometric radiographs of Turner syndrome girls were compared to 46 radiographs of healthy controls, in order to establish the differences in craniofacial morphology. In order to examine the growth, the groups were divided according to cervical vertebral maturation stage into subgroups (“pre-growth” and “growth”). The craniofacial growth was assessed according to changes between subgroups and by superimposing 10 pairs of cephalograms of examined group. The craniofacial morphology in Turner syndrome patients treated with growth hormone was characterised by bimaxillar retrognathism, underdeveloped mandible, overdeveloped mandibular ramus and longer facial heights, when compared to healthy controls. The craniofacial growth did not differ between examined groups during pregrowth period. On the contrary, during growth period altered growth rate and pattern of craniofacial complex in Turner syndrome group caused the differences in craniofacial morphology. It has been established that both upper and lower jaws grow in such direction that causes bimaxillar retrognathism and that there is a difference in growth rate of jaws and facial heights in girls with Turner syndrome. Other structures did not exhibit differences in growth rate and pattern. The craniofacial growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone differs in growth rate and pattern, when compared with healthy controls, which causes distinctive craniofacial morphology.

The morphology of craniofacial complex in Turner syndrome patients has been studied thoroughly, while data on growth pattern and rate are still scarce. Since growth hormone therapy is implemented in treatment of these patients, there was a need for exploring the craniofacial morphology and growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone. The main aim of this doctoral dissertation was to examine the morphology and craniofacial complex growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone and to compare them with healthy controls. Twenty one lateral cephalometric radiographs of Turner syndrome girls were compared to 46 radiographs of healthy controls, in order to establish the differences in craniofacial morphology. In order to examine the growth, the groups were divided according to cervical vertebral maturation stage into subgroups (“pre-growth” and “growth”). The craniofacial growth was assessed according to changes between subgroups and by superimposing 10 pairs of cephalograms of examined group. The craniofacial morphology in Turner syndrome patients treated with growth hormone was characterised by bimaxillar retrognathism, underdeveloped mandible, overdeveloped mandibular ramus and longer facial heights, when compared to healthy controls. The craniofacial growth did not differ between examined groups during pregrowth period. On the contrary, during growth period altered growth rate and pattern of craniofacial complex in Turner syndrome group caused the differences in craniofacial morphology. It has been established that both upper and lower jaws grow in such direction that causes bimaxillar retrognathism and that there is a difference in growth rate of jaws and facial heights in girls with Turner syndrome. Other structures did not exhibit differences in growth rate and pattern. The craniofacial growth of Turner syndrome patients treated with growth hormone differs in growth rate and pattern, when compared with healthy controls, which causes distinctive craniofacial morphology., Morfologija kraniofacijalnog kompleksa osoba sa Tarner sindromom je podrobno ispitana, dok su podaci o dinamici rasta oskudni u literaturi. Kako je hormon rasta sve više zastupljen u lečenju ovih pacijentkinja, javila se potreba za ispitivanjem morfologije i rasta kraniofacijalnog kompleksa osoba sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta. Ciljevi ove disertacije bili su da se ispita da li se i u kojoj meri morfologija i rast kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta razlikuje od zdravih devojčica. Razlike u morfologiji kraniofacijalnog kompleksa ustanovljene su na osnovu rendgen-kefalometrijske analize 21-og profilnog snimka glave devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta i 46 snimaka zdravih devojčica. Kako bi se ispitao rast kraniofacijalnog kompleksa svi snimci su, na osnovu stadijuma skeletne zrelosti vratnih pršljenova, podeljeni u dve podgrupe („pre intenzivnog rasta“ i „intenzivnog rasta“). Dinamika rasta ispitana je na osnovu promena između podgrupa kao i rezultata superponiranja 10 parova snimaka glave devojčica ispitivane grupe. Morfologija kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta se razlikovala od morfologije zdravih po bimaksilarnom retrognatizmu, nedovoljno razvijenom telu i prerazvijenoj grani donje vilice i većim visinama lica. Do perioda intenzivnog rasta nisu uočene razlike u rastu kraniofacijalnog kompleksa između devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta i zdravih devojčica. Tokom perioda intenzivnog rasta, razlike u dinamici i intenzitetu rasta dovele su do promena u morfologiji kraniofacijalnog kompleksa. Ustanovljeno je da je kod devojčica sa Tarner sindromom pravac rasta vilica takav da dovodi do bimaksilarnog retrognatizma i da postoji razlika u intenzitetu rasta vilica i visina lica. Nije ustanovljena razlika u dinamici i intenzitetu rasta ostalih struktura. Rast kraniofacijalnog kompleksa devojčica sa Tarner sindromom koje primaju hormon rasta se, po dinamici i intenzitetu, u određenoj meri razlikuje od rasta zdravih osoba što uzrokuje karakterističnu morfologiju kraniofacijalnog kompleksa.

Cilj istraživanja bio je utvrditi morfometrijska svojstva kultivara patlidžana (Solanum melongena L.) uzgojenih u negrijanom zaštićenom prostoru. U istraživanju su testirana četiri kultivara: 43-21, 73-70, Vezir i Longo. Sadnja presadnica je obavljena 4. svibnja. Mjerenjem visine biljke, broja listova te širine i duljine najrazvijenijeg lista pratila se dinamika rasta biljaka. Berba je započela 5. srpnja i u periodu do 13. listopada provedeno je 11 berbi. U berbi su utvrđeni broj i morfometrijska svojstva tržnih plodova (širina, dužina i masa), te njihov prinos i udio netržnih plodova. Zbog izduženih plodova, kultivar Longo se značajno razlikovao po ispitivanim svojstvima od ostalih kultivara, koji su imali ovalne plodove. Dužina ploda kultivara Longo iznosila je 237 mm, promjer 53 mm, a masa 229 g. Isti je kultivar ostvario najniži tržni prinos (3, 76 kg/m2). Najveću masu, promjer i prinos ploda (302 g, 91 mm, 5, 11 kg/m2) imao je kultivar Vezir. Kultivari 73-70 i 43-21 se nisu međusobno značajno razlikovali. U udjelu netržnih plodova nisu utvrđene razlike među testiranim kultivarima. Svi testirani kultivari zadovoljavaju važeće standarde morfometrijskih karakteristika ploda, a izbor kultivara ovisi o namjeni i zahtjevima tržišta.

Dinamika mikroalgalne kulture Scenedesmus sp. uzgajane u fotobioreaktoru opisana je matematičkim modelom. Cilj ovog rada bio je odrediti stopu rasta i kapacitet okoliša mikroalgalnih kultura, ispitati utječe li volumen fotobioreaktora na dinamiku algalnih populacija Scenedesmus sp., te izraditi matematički model dinamike populacije. Mikroalgalne kulture su postavljene u četiri eksperimentalna volumena. Rezultati su pokazali da veličina volumena fotobioreaktora ima utjecaj na dinamiku rasta mikroalgalne populacije, što je uzrokovano većim temperaturnim stresom malih eksperimentalnih volumena. Također je pokazano kako veličina volumena fotobioreaktora nema utjecaj na kapacitet okoliša alge Scenedesmus sp.

Hranidba je jedna od najvažnijih komponenti tova junadi. Ako želimo plasirati kvalitetne jedinke na tržište, moramo ih kvalitetno hraniti jer su zahtjevi potrošača iz dana u dan sve veći. Da bi proizveli kvalitetnu junad, potrebno ih je u početku priviknuti na način i količinu hrane koju će u tovu dobivati. Potrebno je izabrati kvalitetna krmiva koja će povoljno utjecati na dnevne priraste junadi. Kako bi ostvarili rast junadi moramo osigurati dovoljne količine hrane, odnosno moramo zasijati određene površine, kvalitetno uzgojiti krmiva kako uzgoj junadi ne bi išao u pogrešnom smjeru. Junadi treba davati dovoljne količine energije i proteina kako bi što bolje napredovala. U hranidbi se ne smiju izostaviti voluminozna krmiva, jer zbog njihovog nedostatka u hrani nastaju metabolički poremećaji. Junadi je najbolje davati potpuno izmiješani obrok jedanput dnevno. Tim načinom junad dobiva potrebne količine svih hranjiva i hrana im je dostupna cijeli dan. Junad se hrani po volji i ostvaruju veće priraste što je nama u proizvodnji vrlo bitno. U velikoj proizvodnji dolazi do problema uvjetovanih hranidbom. Najčešće su to nadmi i trovanja hranom. Do toga dolazi kod neizbalansiranih obroka i kod nepravilnog spremanja hrane. U današnje vrijeme ti su problemi svedeni na minimum.

Istraživanja su provedena s ciljem pojašnjavanja učinka dušikovih soli na razvoj somatskih embrija bundeve. Dosadašnja istraživanja pokazala su da podloga s amonijakom kao jedinim izvorom dušika koči polarni razvoj embrija bundeve te su u tkivu uglavnom zastupljeni globularni embriji. Suprotno tome, podloga s većim udjelom nitrata potiče polarni razvoj embrija te u embriogenom tkivu dominiraju embriji s razvijenim kotiledonima. Ispitan je učinak dušikovih soli na rast, metabolizam i izlučivanje proteina i topivih fenola u kulturama triju embriogenih linija bundeve tijekom 15 dana kultivacije u suspenziji. Kinetika rasta tkiva određena je mjerenjem prirasta svježe i suhe mase tkiva i potrošnje glukoze iz podloge. Podloga s NH4+ kao jedinim izvorom dušika usporavala je rast embriogenog tkiva, a uočeno je i značajno zakiseljavanje podloge tijekom pokusa. Dodatkom MES-a vrijednost pH podloge je stabilizirana, što je potaklo rast tkiva i izlučivanje izvanstaničnih proteina. Razvio se manji postotak globularnih embrija, ali nije došlo do daljnjeg razvoja embrija. Ponovno snabdjevanje nitratima pojačalo je rast embriogenog tkiva, prethodno kultiviranog na podlozi s amonijevim ionima kao jedinim izvorom dušika. Podloga MSCNaNO3 potakla je pojačano izlučivanje proteina i fenola u podlogu. Imunodokazivanjem je utvrđeno prisutstvo proteina 14-3-3 u uzorcima ukupnih staničnih proteina sve tri embriogene linije. Usporednom analizom profila izvanstaničnih proteina, razine glikozilacije i prisutstva izvanstanične endohitinaze EP3 utvrđene su razlike uzokovane sastavom i vrijednosti pH hranidbene podloge.

U konvencionalnoj proizvodnji salate i nekih vrsta povrća primjena fertirigacije i nerazgradivih polietilenskih malčeva osigurava viši prinos i raniju berba. Međutim, uporaba polimernih materijala povećava ulaganja u proizvodnju i predstavlja ozbiljan problem onečišćenja okoliša. Kao alternativni, perspektivni materijali za malčiranje povrćarskih vrsta ističu se različiti organski viškovi-otpaci koji nastaju u procesnoj industriji i poljoprivrednoj proizvodnji. Tijekom 2003. godine uspoređena su četiri organska malča (slama, sijeno, usitnjeni kukuruzni oklasci i kukuruzovina) te PE-film i neprekriveno tlo temeljem parametara rasta koji su utvrđivani svakih 10 dana tijekom vegetacije. Istraživanje je imalo za cilj utvrditi utjecaj mrtvih, razgradivih, organskih malčeva na dinamiku rasta salate kristalke u ljetno-jesenskom roku uzgoja. U jednogodišnjem istraživanju ustanovljen je vrlo varijabilan utjecaj malčeva na parametre rasta. Razlike između malčeva izražajnije su u prvih 30 dana vegetacije. Od organskih malčeva koji su pokazali slabiju kontinuiranost i sporiju dinamiku rasta od PE-filma, kao perspektivni može se izdvojiti slama.

Tijekom razdoblja od dvijegodine (2001.-2003.) praćena je brzina rasta i ritam presvlačenja nedoraslih jastoga držanih u kontroliranim uvjetima. Sve jedinke (n=154) u pokusu iskazivale su ritmičnost presvlačenja, tako da se većina rakova pretraživane skupine (90, 4 %) presvlačila dva puta godišnje - u proljeće i u jesen. Jedinke oba spola iskazale su podjednaku ritmičnost presvlačenja i brzinu rasta do pojave prve spolne zrelosti, no nakon spolnog sazrijevanja ženke su iskazale sporiji rast u odnosu na mužjake. Nedorasli jastozi su pri svakom presvlačenju narasli u prosjeku od 2, 0 do 2, 5 cm (mjereno od vrha glavopršnjačkog šiljka do kraja repa), što znači da je prosjek rasta iznosio od 4 do 5 cm godišnje. Kako je pojava prve spolne zrelosti u jastoga iz Jadranskog mora utvrđena pri ukupnoj dužini tijela od najmanje 21 cm, značajno je istaknuti da pri zabilježenoj brzini rasta nedoraslim jastozima treba najmanje četiri godine da dosegnu dužinu tijela pri kojoj se pojavljuju znaci prve spolne zrelosti. U istraživanjima jedinki oba spola utvrdili smo postojanje dvije vrste spolne zrelosti - fiziološku i funkcionalnu, s tim da se fiziološka spolna zrelost (proljetno presvlačenje) kod većine jastoga (87, 5 %) javlja u prosjeku pola godine ranije od funkcionalne spolne zrelosti (jesensko presvlačenje).

Tijekom razdoblja od dvije godine (2001 – 2003.) praćena je brzina rasta i ritam presvlačenja nedoraslih jastoga držanih u kontroliranim uvjetima. Sve jedinke (n = 154) u pokusu iskazale su ritmičnost presvlačenja, tako da se većina rakova istraživane skupine (90,4 %) presvlačila dva puta godišnje – u proljeće i u jesen. Jedinke oba spola iskazale su podjednaku ritmičnost presvlačenja i brzinu rasta do pojave prve spolne zrelosti, no nakon spolnog sazrijevanja ženke su iskazale sporiji rast u odnosu na mužjake. Nedorasli jastozi su pri svakom presvlačenju narasli u prosjeku od 2,0 do 2,5 cm (mjereno od vrha glavopršnjačkog šiljka do kraja repa), što znači da je prosjek rasta iznosio od 4 do 5 cm godišnje. Kako je pojava prve spolne zrelosti u jastoga iz Jadranskog mora utvrđena pri ukupnoj dužini tijela od najmanje 21 cm, značajno je istaknuti da pri zabilježenoj brzini rasta nedoraslim jastozima treba najmanje četiri godine da dostignu dužinu tijela pri kojoj se pojavljuju znakovi prve spolne zrelosti. U istraživanih jedinki oba spola utvrdili smo postojanje dvije vrste spolne zrelosti – fiziološku i funkcionalnu, s tim da se fiziološka spolna zrelost (proljetno presvlačenje) kod većine jastoga (87,5%) javlja u prosjeku pola godine ranije od funkcionalne spolne zrelosti (jesensko presvlačenje)., During period of two years growth rate and molt frequency of sub-adult Adriatic spiny lobsters (Palinurus elephas) maintained in controlled condition were recorded. All specimens (154) in experiment showed rhythmic molt cycle, in a manner that majority of tested lobsters (90.4 %) have molt twice a year – in spring and autumn period. No significant difference in growth rate and molt rhythm between specimens of opposite sex was observed before first sexual maturity, but sexually matured females showed lower growth rate than sexually matured males. During each molt length growth of sub-adult lobsters was in average 2.0 to 2.5 cm, what imply that average yearly growth rate was between 4 and 5 cm. According to fact that first sexual maturity of spiny lobsters in Adriatic was recorded at total length (TL) of 21 cm minimum, it is obvious that Adriatic spiny lobsters need at least four years to reach the length of first sexual maturity. All studied lobsters manifested two types of sexual maturity – physiological and functional, and in most specimens (87.5 %) physiological sexual maturity (spring molt) has shown half a year earlier than functional sexual maturity (autumn molt).

Na osnovi 293 analiziranih primjeraka pauka bijelca (Trachinus draco) lovljenih tijekom ekspedicije MEDITS ustanovljeno je da je srednja dužina populacije iznosila 208, 32 mm. Najveći broj ispitivanih primjeraka nalazi se u rasponu od 175 do 235 mm (71.67%) Raspon masa kretao se od 6, 24 g. do 309 g. sa srednjom vrijednošću od 67, 61 Parametar b ima vrijednost 3, 0314 iz čega proizlazi da populacija ima izometrijski rast. Rast otolita proporcionalan je rastu tijela pauka bijelca. Srednja vrijednost dužine otolita iznosi 7, 53 mm. Širina otolita proporcionalno raste s dužinom ribe. Srednja vrijednost izmjerenih širina otolita iznosi 3, 56 mm Izračunati su slijedeći parametri rasta Powell & Wetherall metodom: L∞ = 370, 1 mm, a K = 0, 231/god. Analiza dužinskih frekvencija Bhatcharyevom metodom pokazuje da u uzorku ima pet godišnjih klasa. Parametri rasta računati Fabensovom metodom su slijedeći: L∞ = 390 mm, K = 0, 18mm. Prema Gulland & Holt metodi L∞ = 397 mm, K = 0, 18 R2 = 0, 67 Phi prime test pokazuje da sve korištene metode daju sličnu krivulju rasta.