Search

Geografski prostor Đakovštine, već je početkom 1970-ih godina zahvaćen procesom starenja stanovništva. Taj izrazito nepovoljan proces, na ovom se području očituje povećanjem udjela starog stanovništva, feminizacijom starijih dobnih skupina, kao i sve većim utjecajem na daljnje smanjivanje rodnosti i iseljavanje mladog stanovništva. Prosječna dob stanovništva Đakovštine se u razdoblju 1971. – 2011. godine povećala s 31,0 na 39,4 godine te je očekivano daljnje povećanje. Međutim, treba razlikovati ravničarski i prigorski dio Đakovštine u kojima proces starenja nije uzeo jednak zamah. Naime, u prigorskoj je Đakovštini stanje mnogo nepovoljnije, dok je u ravničarskoj bolje od prosjeka Republike Hrvatske. Brojne su negativne posljedice starenja stanovništva, dok strategije, mjere i populacijska politika, koje bi ublažile iste, nisu još pronađene ili u potpunosti usavršene. The geographical area of Đakovo region was already affected by the population ageing in the early 1970s. This extremely unfavorable process is manifested in this area through an increase in the share of the elderly population, the feminization of older age groups, as well as an increasing impact on further declining birth rates and emigration of the young population. The average age of population of the Đakovština increased from 31.0 to 39.4 in a 40 year period between 1971 and 2011, and a further increase is expected. However, a distinction should be made between the plains and the hilly part of Đakovo, where the ageing process has not gained equal momentum. Namely, in the hilly part of Đakovština the situation is much more unfavorable, while in the plains part of Đakovština it is better than average of the Republic of Croatia. There are many negative consequences of population ageing, while strategies, measures and population policy that would mitigate them have not yet been found or fully improved.

U mnogim zemljama svijeta pa tako u Hrvatskoj te u gradu Zagrebu, sve je izraženiji trend demografskog starenja stanovništva, što će s vremenom imati sve dublje posljedice na stanovništvo, a posebice na kvalitetu starenja i samim time kvalitetu života starijih građana u Zagrebu. Zbog navedenog problema, u ovome istraživanju fokus je na cijelom gradu Zagrebu, no kao primjeri uzete su u obzir tri gradske četvrti: Donji grad (kao primjer centra) te Trešnjevka – sjever i Peščenica – Žitnjak (kao periferne četvrti). Istraživanje je relevantno jer se dobio uvid prepoznaje li se starenje i starost u strategijama i drugim dokumentima koji se odnose na kvalitetu života i skrb za starije stanovništvo uz istodobni uvid u prostorne podatke i uvid u iskustva s terena djelatnika specijaliziranih za rad u sektoru skrbi za starije osobe. Usprkos malom broju provedenih intervjua, radi se o sugovornicama koje imaju dugogodišnje iskustvo rada u području skrbi za starije osobe te iskustvo rada i u drugim gradskim četvrtima, što je uzeto u obzir u ovome istraživanju. Također, provedena je opsežna analiza prostornih podataka i analiza relevantnih dokumenata, strategija i zakona na razini Grada Zagreba, Hrvatske i Europske unije. Zbog svega navedenog, rezultati i preporuke ovog istraživanja primjenjivi su i na širi kontekst grada Zagreba, kao i drugih većih gradova sa sličnim uvjetima skrbi o starijim osobama i kvalitetom života. Iz analize strategija i drugih dokumenata vidljivo je da Grad Zagreb nudi mnoge vrste pomoći starijim osoba iz područja zdravstvene i socijalne skrbi te socijalne uključenosti, no prostorni i statistički podaci pokazuju da je visoka stopa siromaštva, problem s invaliditetom i velik broj samačkih kućanstava stvarna slika kvalitete života starijeg stanovništva te da su zbog toga nedostatna sredstva koja se izdvajaju iz državnog i gradskog proračuna. Potrebno je pronaći drugi izvor prihoda te starije osobe koje su aktivne i zdrave uključiti kao one koji mogu pridonijeti materijalnom i društvenom dobru. In many countries of the world, including Croatia and the city of Zagreb, there is an increasingly pronounced trend of population ageing, which will eventually have deeper consequences on the population, especially the quality of aging, and thus, the quality of life of elderly citizens in Zagreb. Therefore, this research is focused on the entire city of Zagreb, but three city districts were considered as examples: Donji grad (as an example of the center) and Trešnjevka - sjever and Peščenica - Žitnjak (as peripheral districts). The research is relevant because it gives insight into whether aging and old age are recognized in strategies and other documents related to quality of life and care for the elderly, with simultaneous insights into spatial data and the experience of field employees specialized in the elderly care sector. Extensive spatial data analysis and analysis of relevant documents, strategies and laws at the level of the city of Zagreb, Croatia and the European Union have also been applied. Due to the above, the results and recommendations of this research are applicable to the wider context of the city of Zagreb, as well as other major cities with similar conditions of care for the elderly and quality of life. The analysis of strategies and other documents shows that the city of Zagreb offers many types of assistance to the elderly in the field of health and social care and social inclusion, but spatial, statistical data and results interview results show that high poverty, disability and a large number of single households are a real picture of quality of life and that there are insufficient funds allocated from the state and city budgets. It is necessary to find another source of income as well as to include older people who are active and healthy as those who can contribute to material and social well-being.

Predmet istraživanja u ovom radu jest ukupno kretanje stanovništva i suvremene promjene u biološkoj strukturi stanovništva Istočne Hrvatske. Svrha istraživanja jest na temelju rezultata dvaju posljednjih popisa stanovništva (2001. i 2011.), analize vitalne statistike za razdoblje 2001. – 2016. te projekcija budućega kretanja stanovništva (do 2030., odnosno 2051.) utvrditi, analizirati i interpretirati osnovne agregatne pokazatelje koji indiciraju trendove u općem, prirodnom i mehaničkom kretanju stanovništva Istočne Hrvatske te njihovu interakcijsku povezanost uz proces demografskoga starenja. Cilj je rada utvrditi i opisati dosegnutu razinu ukupne depopulacije i demografskoga starenja Istočne Hrvatske. S obzirom na to da se opći i parcijalni procesi depopulacije nalaze u snažnom korelativnom odnosu spram oblikovanja biološke strukture stanovništva, jasno je da oni zajedno čine dalekosežne regresivne čimbenike populacijskoga, a time i društveno-gospodarskoga razvoja Istočne Hrvatske. Ako se nastave dosadašnji nepovoljni demografski trendovi, osobito u bioreprodukciji, realno se može očekivati da će Istočna Hrvatska do sredine 21. stoljeća prirodnim i mehaničkim putem izgubiti trećinu stanovništva popisanoga 2011. godine. Očekivani daljnji pad broja stanovnika ne će biti linearan, nego se očekuje jačanje debalansa u odnosu između pojedinih velikih (funkcionalnih) dobnih kontingenata, osobito u odnosu: mlado – staro stanovništvo., The subject of this study is the total population trends and contemporary changes in the biological structure of the population of Eastern Croatia. The purpose of the study is, based on the results of the last two censuses (2001 and 2011), the analysis of vital statistics for the period 2001-2016, and the projections of the future population trends (by 2030, and 2051) to determine, analyze and interpret basic aggregate indicators indicating trends in the general, natural and mechanical movement of the population of Eastern Croatia and their interactive link with the process of demographic aging. The aim of the paper is to establish and describe the reached level of total depopulation and demographic aging of Eastern Croatia. Given that general and partial depopulation processes are in strong correlation with the formation of the biological structure of the population, it is clear that together they form far-reaching regressive factors of population development, as well as socio-economic development of Eastern Croatia. If the current unfavorable demographic trends persist, especially in bio-reproduction, it is reasonable to expect that Eastern Croatia by the middle of the 21st century will naturally and mechanically lose one third of the population registered in 2011. The expected further decline in the number of inhabitants will not be linear, and we expect a greater imbalance between certain large (functional) age contingents, especially in the relation: young – old population.

Japan se ističe visokim udjelom starog u ukupnom stanovništvu, što je posljedica vrlo uznapredovalog procesa demografskog starenja. Cilj rada dati je pregled demografskog starenja Japana, njegovih uzroka, posljedica te potencijalnih rješenja. Istraživanje je provedeno metodama analize dostupne literature i demografskih statističkih podataka. Demografsko starenje Japana započelo je 1970. godine, a prema posljednjem popisu stanovništva 2015. godine, udio osoba starijih od 65 godina iznosio je 26,6 %. Istraživanjem je utvrđeno da su glavni uzroci demografskog starenja pad fertiliteta i produljenje očekivanog trajanja života pri rođenju. Posljedice su rastući pritisak na sustav socijalne skrbi, zdravstvo i mirovinski sustav, a promjene u strukturi stanovništva imale su utjecaj i na društveni život. Glavne mjere ublažavanja negativnih posljedica demografskog starenja su reforme obiteljske politike s ciljem podizanja fertiliteta, poticanje imigracije te upotreba novih tehnologija u skrbi za starije. Japan features a high percentage of old persons in general population due to a significantly advanced process of demographic ageing. The aim of the thesis is to present an overview of demographic ageing in Japan, its causes, effects and potential solutions. Research has been carried out by analysis of available literature and demographic statistical data. Demographic ageing of Japan has begun in 1970. and since then the proportion of persons aged 65 years or more has reached 26,6 % in 2015., according to the Japan Population Census 2015. The research established fertility decline and the increase of life expectancy at birth as the main causes of demographic ageing. The main effects are increasing pressure on social security systems, healthcare and retirement system as well as changes in social life caused by the structural change. Main means of mitigating population ageing’s adverse effects are family policy reforms, that aim to rise fertility rates, endorsement of immigration and use of new technologies in elder-care.

The paper discusses population dynamics of Vis Island along with geographic, demographic and social features related to this process. Data from demographic statistics and research results show that Vis Island has been affected by strong populational regression. This process originated at the beginning of the 20th century, and intensified after the Second World War. Depopulation was generated by retardation in socio-economic development, but it was directly caused by centennial emigration. At the beginning of 1960s, natural decrease occurred as another important cause of depopulation. It was the result of postponed effect of emigration, demographic losses in world wars and birth rate transition (changes in number of children per family). Long-term unfavorable demographic processes (emigration, depopulation, demographic aging, reduced birth rates) have led to weakening of (bio)reproduction and vital potential. The above-mentioned fact has also influencedthe age structure of the population. Population of Vis Island has aged and belongs to a particular demographic type named very old population. However, depopulation, that used to be the result of social phenomena, has become an important factor of social and spatial processes.

Predmet demografske analize u ovomu radu su sastavnice/odrednice ukupnoga kretanja stanovništva i demografske bilance Vukovarsko- srijemske županije u razdoblju od popisa 2001. do 2017. godine, s posebnim naglaskom na mehaničku (migracijsku) komponentu ukupnoga kretanja stanovništva. Svrha istraživanja je utvrditi veličinu i strukturu demografske bilance, komparativnom vitalnostatističkom metodom procijeniti grubu migracijsku bilancu te kroz tematizirano razdoblje ocijeniti važnost suvremene migracije na kretanje i razvoj stanovništva Vukovarsko-srijemske županije (ukupno te na razini jedinica lokalne samouprave – gradova i općina), s ciljem prepoznavanja dominantnih suvremenih dinamičkih obilježja njezinoga demografskoga razvoja. Demografska analiza je provedena na temelju demografsko-statističke dokumentacije iz dostupne (objavljene) popisne, vitalne i migracijske statistike. Komparativnom analizom je utvrđeno da Vukovarsko-srijemska županija ima ukupnu depopulaciju kao tip međupopisne promjene, prirodno smanjenje kao posljedicu brojnijega umiranja od rađanja, te negativan saldo ukupne migracije kao rezultat brojnijega iseljavanja od doseljavanja stanovništva. Demografska je bilanca Vukovarsko-srijemske županije, stoga, negativna i u razdoblju nakon posljednjega popisa stanovništva 2011. godine. Prevladavajuća odrednica negativne migracijske bilance je jaka emigracija, kako u druge hrvatske županije tako sve više i u inozemstvo. Brojčano sve veći gubitak stanovništva prirodnim i osobito mehaničkim putem (iseljavanjem) izrazito je nepovoljna dugoročna odrednica demografske, društvene i ekonomske revitalizacije Vukovarsko-srijemske županije teško stradale u ratnoj agresiji 1990-ih godina.

Predmet demografske analize u ovomu radu su sastavnice/odrednice ukupnoga kretanja stanovništva i demografske bilance Vukovarsko-srijemske županije u razdoblju od popisa 2001. do 2017. godine, s posebnim naglaskom na mehaničku (migracijsku) komponentu ukupnoga kretanja stanovništva. Istraživanjem se želi utvrditi veličina i struktura demografske bilance, komparativnom vitalnostatističkom metodom procijeniti gruba migracijska bilanca te za tematizirano razdoblje ocijeniti važnost suvremenih migracija za kretanje i razvoj stanovništva Vukovarsko-srijemske županije (ukupno te na razini jedinica lokalne samouprave – gradova i općina) radi prepoznavanja dominantnih suvremenih dinamičkih obilježja njezina demografskog razvoja. Demografska analiza provedena je na temelju demografsko-statističke dokumentacije iz dostupne (objavljene) popisne, vitalne i migracijske statistike. Komparativnom analizom utvrđeno je da Vukovarsko-srijemska županija ima ukupnu depopulaciju kao tip međupopisne promjene, prirodno smanjenje kao posljedicu brojnijega umiranja pri rađanju te negativan saldo ukupne migracije kao rezultat brojnijega iseljavanja od doseljavanja stanovništva. Demografska je bilanca Vukovarsko-srijemske županije stoga negativna i u razdoblju nakon posljednjega popisa stanovništva 2011. godine. Prevladavajuća odrednica negativne migracijske bilance jest jaka emigracija, kako u druge hrvatske županije, tako i sve više u inozemstvo. Brojčano sve veći gubitak stanovništva prirodnim i osobito mehaničkim putem (iseljavanjem) izrazito je nepovoljna dugoročna odrednica demografske, društvene i ekonomske revitalizacije Vukovarsko- srijemske županije, teško stradale u ratnoj agresiji 1990-ih godina., The subject of the demographic analysis conducted in this paper are the components/determinants of the total movement of the population and the demographic balance of the Vukovar-Srijem County in the period between the census of 2001 and the year 2017, with a special emphasis on the mechanical (migration) component of the total movement of the population. The research aimed at defining the size and structure of demographic balance, and – using the comparative vital-statistical method – assessing the rough migration balance and evaluating the importance of modern migrations – in the subject period and in the context of the movement and development of the population in the Vukovar-Srijem County (in total, and at the level of local self-administration units – towns and municipalities), with the aim of recognising the dominant modern dynamic features of its demographic development. The demographic analysis has been conducted on the basis of the demographicstatistical documentation relating to the available (published) census-related, vital and migration statistics. The comparative analysis has shown that the Vukovar-Srijem County suffers from total depopulation as a type of inter-census change; natural decrease as a consequence of the ever increasing number of deaths at birth; and the negative balance of the total migration as a result of prevailing emigration over immigration of the population. The demographic balance of the Vukovar-Srijem County was hence negative even in the period following the so far last census conducted in 2011. The prevailing determinant of the negative migration balance is strong emigration, not only to other Croatian counties, but also – and increasingly – to foreign countries. The ever increasing loss of population by natural and – in particular – mechanical means (emigration) presents an extremely unfavourable long-term determinant of the demographic, social and economic revitalisation of the Vukovar-Srijem County, which was gravely destroyed in the aggression war in the 1990s.

The significant increase in the number of eldery people and the demographic predictions which anticipate a world-wide threefold multiplication of the number of elderly people by the year 2030 point to the phenomenon of the demographic aging of the population of which Croatia is also a part. The purpose of the article is to analytically describe the age structure of people in the Zadar district and to elaborate the condition and the problems of the elderly in this region on the basis of statistical findings and gender defferences. Forms of welfare and care for the eldery are described and critically evaluated. Using as a point of departure old age and the process of growing old as both an individual and a social problem the authors address the aims of improving the quality of life of the elderly from the perspective of educational science: the reclamation of the dignity of life of the elderly within integrative cohabitation, the overcoming of prejudices concerning the eldery through education and teaching, making all age groups conscious of the role of old people, the development of love and empathy through the development of conceiving the time of the old and the old as the time of life, the development of selfperception of older and old people through their active and useful participation. The realization of these goals is envisioned through the mediation of educational institutions, religious communities and organizations, the media, through organized teaching and the self-education of older and old persons.

Istočna Hrvatska najveće je problemsko područje Hrvatske u recentnom vremenu. Razvojno zaostajanje te regije posljedica je međuzavisnog utjecaja više čimbenika, od Domovinskog rata preko neodgovarajućega (pogrešnog) modela vlasničke pretvorbe i privatizacije u tranzicijskom razdoblju do posljedičnog pogoršanja sektorske strukture. Učinci rata, a potom i smanjenje zaposlenosti zbog deindustrijalizacije pokrenuli su proces iseljavanja, koje je ostavilo duboke i dalekosežne tragove u demografskom razvoju. To se očituje u pogoršanome dobnom sastavu, ubrzanom procesu starenja, negativnome prirodnom kretanju stanovništva, odnosno ukupnoj depopulaciji i trendu demografskog izumiranja. Nepovoljni gospodarski i demografski procesi promijenili su regionalni identitet, što se odražava u vrijednosnim stavovima mladih (studenata) iz Istočne Hrvatske, koji u sve većem broju iskazuju namjeru da žive i rade izvan tog područja., Eastern Croatia has recently proven to be the greatest problem area of Croatia. The region lags behind as a consequence of the interdependent influences of multiple factors, from the Croatian War of Independence (hereafter referred to as the Homeland War) and the defective (mistaken) model of ownership transformation and privatization during the transition period, to the consequential worsening of the sectoral structure. The effects of the war and the reduction in employment due to de-industrialization resulted in emigration, which has left deep and long-term marks in demographic development. This is visible in the deteriorated age structure, quickened aging process, negative natural change, i.e. overall depopulation, and a trend of demographic extinction. Unfavourable economic and demographic processes are reflected in the changes of regional identity, which is in turn have reflected in the attitudes of youths (students) from Eastern Croatia, who show, in ever greater numbers, the intent to live and work outside of this area.

This paper analyses demographic ageing of the population in the County of Sibenik-Knin by using basic demographic indicators based on data collected from population censuses from 1971 to 2011. It analyses spatial differentiation of the ageing process at the level of the County, micro-regions, towns/municipalities and settlements. The research also provides a comparison of population ageing in different counties of the Republic of Croatia, from which it is evident that the County of Sibenik-Knin, as well as the Country of Lika-Senj, has the oldest population in Croatia. Ageing in the County of Sibenik-Knin, which was triggered by extreme rural exodus that was most intensive from the end of 1960s to the early 1970s, as well as by continuous declining fertility rates and by inherited age composition, was recorded at all territorial levels of the County. Although the ageing process started in littoral area (Primorje), hinterland (Zagora) experienced a faster and more intensive ageing. Based on numerous indicators of demographic ageing and its intensity, and compared with the point value indicators of ageing, it is evident that the population of the County of Sibenik-Knin is characterized by advanced old age. However, more than half of the observed settlements are characterized by very advanced or extremely advanced old age.

Rad razmatra populacijsku dinamiku otoka Visa te geografske, demografske i društvene značajke povezane s tim procesom. Podatci demografske statistike i rezultati istraživanja pokazuju da je na otoku Visu riječ o snažnoj populacijskoj regresiji. Taj je proces nastao početkom 20. stoljeća, a zahuktao se poslije drugoga svjetskog rata. Depopulacija je generirana zaostajanjem u društveno-gospodarskom razvoju, a izravno uzrokovana stoljetnim iseljavanjem. Početkom 1960-ih godina kao značajan čimbenik depopulacije javlja se i negativna prirodna promjena. Ona je rezultat odgođenog učinka iseljavanja, demografskih gubitaka u svjetskim ratovima i tranzicije nataliteta (promjene odnosa prema broju djece u obitelji). Dugotrajni nepovoljni demografski procesi (iseljavanje, depopulacija, demografsko starenje, smanjenje rodnosti), doveli su do slabljenja (bio)reproduktivne snage i vitalnog potencijala. Sve to odražava se i na dobni sastav. Populacija otoka Visa jako je ostarjela i pripada demografskom tipu – vrlo duboka starost. Depopulacija je, pak, prešla put od posljedice društvenih zbivanja do važnog čimbenika društvenih i prostornih procesa., The paper discusses population dynamics of Vis Island along with geographic, demographic and social features related to this process. Data from demographic statistics and research results show that Vis Island has been affected by strong populational regression. This process originated at the beginning of the 20th century, and intensified after the Second World War. Depopulation was generated by retardation in socio-economic development, but it was directly caused by centennial emigration. At the beginning of 1960s, natural decrease occurred as another important cause of depopulation. It was the result of postponed effect of emigration, demographic losses in world wars and birth rate transition (changes in number of children per family). Long-term unfavorable demographic processes (emigration, depopulation, demographic aging, reduced birth rates) have led to weakening of (bio)reproduction and vital potential. The above-mentioned fact has also influencedthe age structure of the population. Population of Vis Island has aged and belongs to a particular demographic type named very old population. However, depopulation, that used to be the result of social phenomena, has become an important factor of social and spatial processes.

U radu se razmatraju glavni demografski procesi u suvremenom razvoju hrvatskog stanovništva: ukupna, prirodna i emigracijska depopulacija i demografsko starenje. Objašnjava se međusobna kauzalnost procesa opće i parcijalne depopulacije. Rezultati upućuju na njihove dalekosežne negativne posljedice u budućem razvoju hrvatskog stanovništva., The paper describes the basic processes of contemporary development of the Croatian population: total, natural and emigrational depopulation and demographic ageing. The causal connection between the processes of general and partial depopulation is explained and the results indicate their far-reaching unfavourable effects to the future development of Croatian population.

This paper studies the biological structure (age and sex) of the population in Croatia. The three successive census data are being analysed, and the focus is on the 2001-year census. Croatia is compared with Europe, the characteristics according to the settlement type (urban and other) are considered, a spatial differentiation of basic features (on the county level) is presented, and demographic ageing and age degree of the population in Croatia are analysed. First, the sex and age structures are considered separately, then together, by means of the so-called age-sex pyramid.

U radu je provedeno istraživanje i analizom prikazana suvremena demografska slika Grada Trilja temeljena na podacima popisa 1991., 2001. i 2011. godine. Cilj ovog rada je utvrditi dominantne demografske procese u svih 26 naselja i objasniti prostorni razmještaj i promjene naseljenosti (prirodne i društvene) koji su prisutni u naseljima Grada Trilja. Suvremeni demografski razvoj Grada Trilja obilježava emigracija pretežito mlađeg stanovništva, negativna prirodna promjena te intenzivan proces demografskog starenja, a polarizirani razvoj prati sve veće demografsko pražnjenje ruralne periferije Grada Trilja. This thesis contains a demographic study and analysis that show modern demographics data of town Trilj based on census 1991., 2001. and 2011. The aim of this thesis is to determine dominant demographic trends in all 26 settlements, to explain the spatial distribution, changes in population (natural and social) that are present in the settlement of Town Trilj. Modern demographic development of The Town of Trilj is marked by an emigration of predominantly younger population, negative natural change and an intensive process of population aging, and polarized development is followed by a growing demographic abandoning of Trilj's rural periphery area.

U radu se razmatra demografska dinamika na prostoru Šibensko-kninske županije s posebnim osvrtom na demografsko starenje. Na temelju posljednjeg popisa stanovništva 2011. godine analizira se više demografskih pokazatelja: dobno-spolna struktura, prosječna starost, indeks starenja, koefi cijent starosti, koefi cijent dobne ovisnosti i koefi cijent feminiteta, te stupanj ostarjelosti stanovništva županije. Podatci se analiziraju i na razini gradova i općina Šibensko-kninske županije u razdoblju 1971.-2011. godine, te se razmatra projekcija demografskih promjena do 2030. godine. Stanovništvo Šibensko-kninske županije ima obilježje vrlo duboke demografske starosti, što je posljedica kombiniranih utjecaja pada nataliteta/fertiliteta, dugotrajnog iseljavanja, te izravnog i neizravnog utjecaja Domovinskog rata. Prema demografskim projekcijama, Šibensko-kninska županija pokazuje trend daljnjeg smanjivanja broja stanovnika, te daljnje starenje stanovništva. Istodobno, prema procjenama se očekuje daljnje demografsko pražnjenje ruralnih naselja.

Istraživanjem se razmatra demogeografski razvoj općine Livno nakon 1991. godine. Općina je smještena u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i obuhvaća pedeset i devet naseljenih mjesta. Na temelju statističkih podataka Federalnog zavoda za statistiku i župno-matičnih knjiga može se zaključiti kako općinu obilježavaju dva temeljna demogeografska procesa – depopulacija i starenje stanovništva. Depopulacija i starenje stanovništva posljedica su ratnih zbivanja na području općine, nestabilnih političkih i gospodarskih prilika, smanjenog udjela fertilnog stanovništva i iseljavanja stanovništva u ekonomski razvijenije krajeve. Pretpostavlja se kako će se negativni trendovi u općini nastaviti i u budućnosti, unatoč povoljnoj prirodnoj osnovi i ukupnom potencijalu prostora. Također se predlažu i mjere revitalizacije, ali je pitanje mogu li se provesti u zadovoljavajućoj mjeri zbog općeg stanja u Bosni i Hercegovini. Zato će se općina Livno vjerojatno u nekoliko idućih desetljeća suočiti s izumiranjem stanovništva. This master thesis analyzes demographic development of Livno municipality after 1991. Livno municipality is located in the western part of Bosnia and Herzegovina, and it includes 59 settlements. Based on the statistical data from Federal Statistical Office and the parish registers it can be concluded that the municipality is characterized by two fundamental demographic processes - depopulation and population aging. They are the result of the war, the unstable political and economic conditions, declining share of fertile age population and emigration in economically stable regions. It is assumed that negative trends regarding population in the municipality will continue in the future, despite the great wealth of natural resources. Also, the proposed measures for revival of the overall situation in Bosnia and Herzegovina cannot be carried out successfully. In conclusion, the municipality of Livno is going to experience significant reduction in population number in the next few decades.

U ovom su radu, na temelju rezultata popisa stanovništva te podataka vitalne statistike prikazani i analizirani osnovni agregatni indikatori reprodukcije stanovništva Hrvatskoga Podunavlja i njezine dinamične interakcijske povezanosti uz proces demografskog starenja. Osnovni vremenski okvir analize omeđen je rezultatima popisa 1991. i 2011., dok je prostorni okvir određen teritorijalnim obuhvatom dviju najistočnijih hrvatskih županija – Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske. Analiza je pokazala da se Hrvatsko Podunavlje, prema relevantnim statističko-demografskim pokazateljima, nalazi u trendu opadajuće reprodukcije stanovništva, koju precizno indiciraju ukupna i prirodna depopulacija, tj. međupopisno smanjenje ukupnoga broja stanovnika te veće umiranje od rađanja. Riječ je o procesima koji impliciraju snažne i dugoročne poremećaje u formiranju funkcionalnih dobnih skupina, čime je produbljen temeljni proces u biološkoj strukturi stanovništva – demografsko starenje. Depopulacija i starenje stanovništva najvažniji su dinamičko-strukturni procesi u kretanju i razvoju stanovništva Hrvatskoga Podunavlja, s vrlo nepovoljnim i dalekosežnim učincima na demografski, društveni i gospodarski razvoj toga prostora.

Analiziraju se promjene dobnoga sastava stanovništva otoka Krka u razdoblju 1961. – 2011. godine na tri razine – otok Krk u cijelosti, jedinice lokalne samouprave i prema udaljenosti naselja od obale. Kombinacijom različitih statističkih metoda analizirani su podatci popisa stanovništva i vitalne statistike. Utvrđen je početak procesa demografskoga starenja na otoku Krku, kao i u Hrvatskoj, u drugoj polovici 20. st. Taj proces na otoku Krku nije se stalno pojačavao, nego je u pojedinim popisima zabilježeno pomlađivanje stanovništva, ali u razdoblju nakon 1991. godine stanovništvo Krka uzastopno stari. Rezultati analize većine pokazatelja na razini jedinica lokalne samouprave potvrdili su za razdoblje 1961. – 2011. godine na otoku Krku prostornu diferencijaciju demografskih pokazatelja. Rezultati najnovijega popisa također pokazuju prestanak postojanja polarizacije temeljene na ostarjelosti stanovništva između jedinica lokalne samouprave kao i između naselja s obzirom na udaljenost od obale., In this paper an age structure analysis of the Island of Krk in the period from 1961 to 2011 has been conducted on three levels – island, units of local government and remoteness of settlements from the coast. Combining several statistical methods, the census data and vital statistic data have been analysed. The analysis traced the beginning of the demographic ageing process on the island of Krk, as well as in the Republic of Croatia, to the second half of the 20th century. That process has not linearly amplified, as some censuses have recorded the population rejuvenation, however, since 1991 there have been trends towards successive demographic ageing of population. Results of the analysis of most indicators at the unit of local government level have shown that in the period from 1961 to 2011 the spatial differentiation of demographic indicators occurred on the island of Krk. The newest census data show that the population ageing polarization between units of local government as well as the settlements remote from the coast has ceased to exist.

Suvremeni demografski razvoj Žumberka reflektira duboko ukorijenjene utjecaje dosadašnjeg vrlo specifičnog demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja. Reljefna raščlanjenost prostora s dominantnim brdsko-planinskim morfostrukturnim obilježjima, granični položaj, nedovoljna prometna povezanost i gospodarska nerazvijenost kroz prošlost sve do danas znatno su otežavali društveno-gospodarski i s njim neraskidivo povezani demografski razvoj Žumberka. Dugotrajni proces ukupne depopulacije u obliku kontinuirane emigracije stanovništva u bioreproduktivnoj dobi te s tim povezani negativni biodinamički populacijski procesi utjecali su izrazito negativno na strukturna obilježja stanovništva Žumberka. Smanjeni priljev stanovništva u fertilnu dob postupno je doveo do smanjenja nataliteta, a sve veći udio staroga stanovništva podizao razinu mortaliteta. Stoga je Žumberak u pogledu demografske biodinamike postao prostor snažne biološke depopulacije stanovništva. Starenje stanovništva Žumberka kao dominantan demografski proces inducira daljnje negativne dinamičke i strukturne populacijske procese. Zbog dominantnog utjecaja na formiranje fertilnog i radnog kontingenta stanovništva demografsko je starenje značajna prepreka budućim demografskim i društveno-gospodarskim zbivanjima. Sve nepovoljniji odnos mladog i starog stanovništva Žumberka implicira povećanu potrebu za mirovinskim, socijalnim i zdravstvenim izdvajanjima što dodatno opterećuje gospodarstvo toga slabo razvijenoga prostora. Nedostatak temeljne infrastrukture, nedovoljna ponuda radnih mjesta te nedostatak radno aktivnog stanovništva ne pružaju mogućnosti za revitalizaciju i razvoj promatranog prostora., Contemporary demographic development of Žumberak reflects the deeply rooted influences of very specific historical and socio-economic development. The relief dynamics with the predominant mountainous morphostructural characteristics, together with the peripheral border location and bad traffic infrastructure have had a key role in the forming of existing negative demographic situation. The long lasting processes of total depopulation, emigration of the reproductive age population, as well as decrease of natality, have very negatively affected the forming of the structures of the population. The reduced influx of the population into fertile age, caused by emigration and reduced natality contributed the further drop of natality. The increase of the percentage of old population resulted in increased mortality. Therefore, Žumberak became the area of strong biological depopulation. The population ageing, as the main demographic process induces the further negative processes in the population dynamics and structures. The population ageing is the major obstacle in the forming of future working and fertile population contingent, which has negative effect to the entire socio-economic development. Due to the population ageing more funds are needed for the social and health care which additionally burdens the weak economy of Žumberak an Croatia in general. The lack of basic infrastructure, insufficient employment potentials, and old population are bad starting point for revitalisation and development of the researched region.

U radu se analiziraju promjene dobnog sastava stanovništva otoka Krka u razdoblju 1961. – 2011. godine na tri razine – otok Krk u cijelosti, jedinice lokalne samouprave i s obzirom na udaljenost naselja od obale. Kombinacijom različitih statističkih metoda, analizirani su podatci popisa stanovništva i vitalne statistike. Utvrđeno je da je proces demografskog starenja na otoku Krku, kao i u Hrvatskoj, započeo u drugoj polovici 20. st. Taj proces na otoku Krku se nije linearno pojačavao nego je u pojedinim popisima zabilježeno pomlađivanje stanovništva, ali u razdoblju nakon 1991. stanovništvo Krka uzastopno stari. Rezultati analize većine pokazatelja na razini jedinica lokalne samouprave su pokazali da je u razdoblju 1961. – 2011. na otoku Krku bila prisutna prostorna diferencijacija demografskih pokazatelja. Rezultati najnovijeg Popisa pokazuju da je na Krku prestala postojati polarizacija temeljena na ostarjelosti stanovništva između jedinica lokalne samouprave, kao i između naselja s obzirom na udaljenost od obale.

Suvremeni demografski razvoj Žumberka reflektira duboko ukorijenjene utjecaje dosadašnjeg vrlo specifičnog demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja. Reljefna raščlanjenost prostora s dominantnim brdsko-planinskim morfostrukturnim obilježjima, granični položaj, nedovoljna prometna povezanost i gospodarska nerazvijenost kroz prošlost sve do danas znatno su otežavali društveno-gospodarski i s njim neraskidivo povezani demografski razvoj Žumberka. Dugotrajni proces ukupne depopulacije u obliku kontinuirane emigracije stanovništva u bioreproduktivnoj dobi te s tim povezani negativni biodinamički populacijski procesi utjecali su izrazito negativno na strukturna obilježja stanovništva Žumberka. Smanjeni priljev stanovniπtva u fertilnu dob postupno je doveo do smanjenja nataliteta, a sve veći udio staroga stanovniπtva podizao razinu mortaliteta. Stoga je Žumberak u pogledu demografske biodinamike postao prostor snažne biološke depopulacije stanovništva. Starenje stanovniπtva Žumberka kao dominantan demografski proces inducira daljnje negativne dinamičke i strukturne populacijske procese. Zbog dominantnog utjecaja na formiranje fertilnog i radnog kontingenta stanovništva demografsko je starenje značajna prepreka budućim demografskim i druπtveno-gospodarskim zbivanjima. Sve nepovoljniji odnos mladog i starog stanovniπtva Žumberka implicira povećanu potrebu za mirovinskim, socijalnim i zdravstvenim izdvajanjima što dodatno opterećuje gospodarstvo toga slabo razvijenoga prostora. Nedostatak temeljne infrastrukture, nedovoljna ponuda radnih mjesta te nedostatak radno aktivnog stanovniπtva ne pružaju mogućnosti za revitalizaciju i razvoj promatranog prostora.

Na temelju rezultata popisa stanovništva iz 2001. i 2011., u ovome je prilogu analizirana suvremena demografska slika Nijemaca i Austrijanaca u Republici Hrvatskoj. Osobita je pozornost u radu posvećena promjeni njihova broja i značajkama prostornog razmještaja kao i biološkoj (demografskoj) strukturi koju karakterizira uznapredovao proces demografskog starenja.

Rad istražuje stanje i mogućnosti razvoja inkluzivnog turizma u Hrvatskoj.

Predmet znanstvene analize u ovom radu su promjene u strukturi hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji prema obilježju „pismenost“ i „školska sprema“. Vremenski okvir analize omeđen je rezultatima popisa 1981. i 2011. godine. Analiza je provedena na razini broja osoba koje su se u tim popisima izjasnile Hrvatima, što znači da nisu promatrana obrazovna obilježja za dvije etničke podgrupe hrvatskog stanovništva u Srbiji – Bunjevce i Šokce. Rezultati analize pokazuju stanovito poboljšanje razine obrazovanosti hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, što je bitnim preduvjetom njezinoga društvenog, ekonomskog, kulturnog i demografskog o(p)stanka na tom prostoru. Ipak, u odnosu na ukupno stanovništvo Srbije, Srbe kao većinski narod u toj državi, te u odnosu na većinu brojnijih nacionalnih manjina u Srbiji, Hrvati imaju nepovoljnija obilježja obrazovne strukture, što se brojčano najviše ogleda u ispodprosječnom udjelu stanovništva s tercijarnim (višim i visokim) obrazovanjem. Nezadovoljavajuća razina obrazovanosti nameće se važnim destabilizacijskim čimbenikom razvoja (društvene i nacionalne kohezije) i položaja hrvatske nacionalne manjine u Republici Srbiji, što će, predvidljivo, ojačati asimilacijske, a oslabiti nacionalno-integracijske procese.

U ovom su radu ukratko razmotreni najvažniji suvremeni demografski problemi i izazovi u istočnohrvatskim ruralnim područjima. Svrha ovoga rada nije detaljna statističko-demografska analiza trenutnog stanja i demografskih izgleda istočnohrvatskoga rurisa (iako u radu nije ispušten nti taj kontekst), nego je njegova osnovna namjera inventarizacija dosadašnjih spoznaja i uopćavanje osnovnih trendova i procesa u demografskoj slici seoskih naselja, koji se nalaze u kauzalnoj povezanosti s njihovim društvenim i gospodarskim (ne)razvojem i perifernošću. I

Due to the intense demographic aging, which represents one of main features of the population development of Serbia, the study of the old population is gaining more and more importance in demographic science. This paper aims to assess the basic demographic characteristics and changes in the age structure of the old Serbian population in the last two decades, which indicates the internal aging process of the population older than 65 years. This paper specially analyses the dynamics of the elderly contingent (those aged 80 and over). Also, the spatial dimensions of the aging processes of the old on the level of individual regions in Serbia have been explored. The spatial differences of reached demographic ageing of the old population by the municipalities have been shown as well. Usled intenzivnog demografskog starenja, koje predstavlja jedno od osnovnih obeležja populacionog razvitka Srbije, proučavanju starog stanovništva pridaje se sve veći značaj u demografskoj nauci. Ovaj rad ima za cilj sagledavanje osnovnih demografskih karakteristika i promena starosne strukture starog stanovništva Srbije u poslednje dve decenije, čime se ukazuje na interni proces starenja populacije starije od 65 godina. U radu je posebno analizirana dinamika staračkog kontingenta (lica starosti 80 i više godina). Takođe, istražuju se prostorne dimenzije procesa starenja starih na nivou pojedinačnih regiona Srbije. Prikazane su i prostorne razlike dostignute demografske starosti starog stanovništva po opštinama.

Baštineći brojne destabilizacijske čimbenike kretanja i razvoja stanovništva u posljednjih 150-tak godina (svjetski ratovi, srbijanska oružana agresija, denatalitetni koncept u reprodukciji, bolesti, epidemije, emigracija, demografsko starenje, procesi modernizacije – deagrarizacija, industrijalizacija, urbanizacija, sekularizacija, individualizacija, promjena uloge i položaja braka i obitelji u društvu i slično… ), Hrvatska se koncem prošloga i početkom ovoga stoljeća našla na pragu najdublje demografske krize u njezinoj povijesti. Demografski trendovi, odnosi i strukture snažno su zahvaćeni depopulacijskim procesima, koji – prema predvidivom scenariju (dugoročnim projekcijama) – prijete u narednim desetljećima potpunim populacijskim slomom. Procesi reprodukcijske i generacijske depopulacije, koji su u Hrvatskoj prisutni već gotovo pola stoljeća, rezultirali su, uz „ potporu“ brojnih iseljeničkih struja, kontinuiranom opadajućom reprodukcijom ili demoreproduktivnim „ slomom“ koji je uslijedio početkom 1990-ih godina, od kada se u Hrvatskoj više umire nego što se rađa djece. Posljednji okidač pojavi i produbljenju prirodne depopulacije dat je postupnim, ali i sve ubrzanijim procesom demografskog starenja, koji će u narednim desetljećima biti ključnim remetilačkim činiteljem, ne samo biodinamike stanovništva Hrvatske, nego i njezinog ukupnog demografskog, društvenog i ekonomskog razvoja. Sinergijsko djelovanje prirodne i emigracijske depopulacije te demografskog starenja, pojačano relativno visokim demografskim ratnim gubitcima u Hrvatskom domovinskom ratu, determiniralo je ukupnu depopulaciju, t.j. međupopisno smanjenje broja stanovnika Hrvatske između 1991. i 2001. godine, što je krajnji nepovoljan učinak negativnih trendova u demografskoj dinamici i strukturama stanovništva naše zemlje. Tračak optimizma u prilično sumornoj populacijskoj slici Hrvatske daju rezultati nekih empirijskih istraživanja koji, među ostalim, pokazuju prisutnost svojevrsnog pozitivnog ozračja prema pitanjima i problemima demografskog razvitka i revitalizacije Hrvatske, što se osobito uočava u (poticajnim) stavovima prema braku, obitelji i (željenom) broju djece. Međutim, raskorak između željenog i ostvarenog postaje sve veći, pa se u tom smislu valja pitati – kreće li se Hrvatska prema demografskom izumiranju, ili, ipak, postoje kakve-takve nade za zaustavljanjem/ublažavanjem negativnih populacijskih procesa. U tom kontekstu valja analizirati i vrednovati mjere koje proizlaze iz aktualne populacijske politike u Hrvatskoj, napose njihovu usklađenost s potrebama i mogućnostima hrvatskoga društva.

Predmet naše analize jest demografsko starenje u Hrvatskog zagorju. Cilj je istraživanja ustanoviti postoji li prostorna diferenciranost starenja populacije u Hrvatskom zagorju, te razmotriti moguće implikacije demografskog starenja na društveno-ekonomski razvoj seoskih područja. Istraživanje je pokazalo da postoje unutarregionalne razlike dosegnutog stupnja ostarjelosti populacije Hrvatskog zagorja, koja je izraženija u ruralnim područjima. To će pridonijeti daljnjoj stagnaciji ovoga područja ili bitno ograničiti prosperitetniji društveno-gospodarski razvoj.

Predmet znanstvene analize u ovom radu su uzroci, indikatori i najvažnije posljedice demografskog starenja vojvođanskih Hrvata, u tematiziranom razdoblju koje je uokvireno dostupnim i usporedivim rezultatima popisa stanovništva u Srbiji iz 1991., 2002. i 2011. godine. Cilj istraživanja je ustanoviti dosegnutu razinu starenja te procijeniti njegove moguće utjecaje na buduće kretanje i razvoj hrvatskog stanovništva u Vojvodini. Analiza osnovnih indikatora dobne strukture (koeficijenti mladosti i starosti, indeks starenja, dobna ovisnost, prosječna starost…) pokazala je da Hrvate u Vojvodini karakterizira izrazito duboka (ili najdublja) demografska starost te da ih se može ubrojiti među najstarije stanovništvo na vojvođanskom prostoru. Biološka struktura postala je osobito snažan, štoviše, kritičan ili regresivni razvojni čimbenik suvremenog i budućeg demografskog razvoja Hrvata u Vojvodini.

U razmjerno kratkom razdoblju od 1953. do 2011. prosječna starost ukupnog stanovništva Hrvatske povećala se za punih 11 godina (kod žena čak 11, 5 godina). To je povećanje bilo nešto usporeno u razdoblju 1961-81., a nakon toga vidljivo je ubrzano starenja stanovništva. Godine 2011. se u odnosu na prethodni popis prosječna starost stanovništva povećala gotovo za dvije i pol godine. Riječ je o pojavi demografskog starenja (koju treba razlučiti od uobičajenog pojedinačnog, biološkog starenja), a posljedica je smanjenog broja mladih uslijed manjeg broja novorođenih i produženog očekivanog trajanja života. Navedeno ima mnoge nepovoljne utjecaje, prije svega vezane uz tržište rada i mirovinske rashode.

Dobna struktura stanovništva iz niza razloga je najvažnija demografska struktura stanovništva. Njezina važnost proizlazi ponajprije iz činjenice da je demografski okvir za formiranje reprodukcijskog (vitalnog) i radno aktivnog (radne snage) potencijala populacije, te da tendencije u njezinom razvoju izravno determiniraju prirodno i mehaničko kretanje stanovništva, a time i ukupnu demografsku dinamiku na određenom području. Najvažniji proces u razvoju dobne strukture stanovništva svih zemalja u regiji, s dalekosežnim i teškim posljedicama po ukupan demografski i društveno-gospodarski razvoj jest ubrzani proces demografskog starenja i vrlo visoki stupanj ostarjelosti ukupnog stanovništva. K tome, ne radi se samo o starenju ukupnog stanovništva, nego i o parcijalnim procesima starenja, koji se sastoje u starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata, primjerice, stanovništva u radno-sposobnoj dobi, fertilnog kontingenta stanovništva, radno aktivnog stanovništva i slično. Proces starenja stanovništva u zemljama regije prikazan je prema nekoliko pokazatelja. Najčešće se pod pojmom starenja stanovništva podrazumijeva porast broja i povećanje udjela stanovništva starijega od 65 godina u ukupnom stanovništvu (koeficijent starosti). Međutim, proces starenja stanovništva može se egzaktno promatrati i u odnosu staračkog prema mladom stanovništvu. U tom slučaju analiziramo promjenu odnosa stanovništva u dobi do 15 godina prema stanovništvu starijem od 65 godina (indeks starenja). Konačno, demografsko starenje možemo definirati i kao proces bržeg povećanja broja i udjela starog stanovništva (65 i više godina) u odnosu na radno sposobno stanovništvo, tj. radni kontingent (u dobi od 15 do 64 godine). Tada nam je pouzdan pokazatelj starenja stanovništva koeficijent dobne ovisnosti. Analiza je rađena na temelju dobne strukture stanovništva iz popisnih podataka 1971. godine, na temelju procjena statističkih zavoda svake promatrane zemlje za stanje oko 2010. godine te na temelju projekcija UN-a za 2050. godinu. Dobiveni podaci pokazuju da je starenje stanovništva postalo dominantni demografski, socijalni, ali i ekonomski problem kojeg niti jedna zemlja u regiji više ne može ignorirati.

Na temelju rezultata popisa stanovništva u Srbiji analizirano je kretanje broja i promjena prostornog razmještaja Hrvata u Vojvodini, u razdoblju od 1948. do 2011. Ustanovljena je kontinuirana ukupna depopulacija od 1961. U tom je periodu (1961. – 2011.) broj Hrvata u Vojvodini smanjen za čak 67, 6%, pa je i udio hrvatskog u ukupnom stanovništvu u tih pola stoljeća smanjen sa 7, 8% na svega 2, 4%. Razlozi tako snažnoj depopulaciji su brojni, no moguće ih je sažeti u sljedeće činitelje demografskog regresa: slaba bioreprodukcija, demografsko starenje, negativna migracijska bilanca (emigracija), neriješeno manjinsko pitanje te promjena u nacionalnom izjašnjavanju. Depopulacija hrvatskog stanovništva prisutna je i na nižoj prostornoj razini analize. U svim upravno-teritorijalnim sastavnicama Vojvodine broj i udio Hrvata u posljednja dva desetljeća je smanjen. Nešto je značajniji broj i udio hrvatskog stanovništva ostao samo u Zapadnobačkoj, Sjevernobačkoj i Srijemskoj oblasti. U njima je, prema popisu iz 2011., bilo koncentrirano 72, 7% svih Hrvata u Vojvodini, ali su Hrvati činili svega 5, 0% njihova ukupnog stanovništva.

Demografski proces starenja zahvatio je ne samo ukupno stanovništvo Hrvatske, već istodobno stare i pojedini funkcionalni dobni kontingenti, koji su od izuzetne važnosti za gospodarski razvoj Republike Hrvatske. Gospodarske implikacije procesa starenja stanovništva dolaze do izražaja preko njegova djelovanja na obujam priljeva mladih naraštaja u radnu dob, obujam odljeva iz radne dobi i na stupanj aktivnosti ukupnog, ali i starog stanovništva. Proces demografskog starenja povećava neravnotežu između umirovljenika i ekonomski aktivnog stanovništva, što za posljedicu ima povećanje izdataka za mirovine, zdravstvene usluge, socijalnu skrb i druga transferna plaćanja stanovništvu starije dobi, a time vrlo vjerojatno i na daljnje povećanje javnih rashoda. Za pretpostaviti je onda da demografsko starenje ima nepovoljne učinke na gospodarski razvoj i makroekonomske varijable. S obzirom na uočenu problematiku, cilj rada je dati odgovor na pitanje koji su uzroci demografskog procesa starenja, te analizirati kako ono djeluje na nacionalni dohodak i javne prihode i rashode u Republici Hrvatskoj. Ujedno će se analizirati koje se tendencije mogu očekivati u budućim procesima demografskog starenja i njihovim učincima na hrvatski gospodarski razvoj.

U ovoj doktorskoj disertaciji istražuju se najznačajniji čimbenici zdravstvene potrošnje u posljednjih dvadeset godina u odabranim europskim zemljama. Izdaci za zdravstvo bilježe stalan rast i premašuju stope rasta bruto domaćeg proizvoda u mnogim razvijenim zemljama. Takva dinamika postavlja izazove pred zdravstvenu politiku u vidu održivog i efikasnog pružanja zdravstvene zaštite. Okosnicu rada čini teorijska analiza čimbenika zdravstvene potrošnje, a posebice povezanost s dohotkom, demografskim čimbenicima, tehnološkim napretkom u medicini i institucionalnim obilježjima zdravstvenog sustava. U ekonometrijskoj analizi presječnih podataka kroz vrijeme, na uzorku europskih zemalja, istraženi su značajni čimbenici zdravstvene potrošnje. Pokazana je dominacija dohotka p.c. u objašnjavanju razine zdravstvene potrošnje p.c. Prihvaćena je hipoteza o zdravstvenoj zaštiti kao normalnom dobru, a to nam sugeriraju vrijednosti koeficijenata uz varijablu dohodak p.c. niže od jedinice. Utjecaj dohotka na zdravstvenu potrošnju izraženiji je u EU-11 tj. tranzicijskim zemljama. Od ostalih prediktora razine zdravstvene potrošnje p.c. izdvajaju se udio javne zdravstvene potrošnje s pozitivnim utjecajem na zdravstvenu potrošnju EU- 16 zemalja, a negativnim u tzv. tranzicijskim zemljama. Među EU-16 zemljama, porezno financiranje zdravstva zaslužno je za nižu prosječnu razinu zdravstvene potrošnje p.c. Potvrđen je i dvosmislen učinak demografskih varijabli - udio stanovnika starijih od 65 godina nije se pokazao signifikantnim prediktorom, ali će je porast udjela mladog stanovništva povezan s padom razine zdravstvene potrošnje p.c. Također, nismo mogli utvrditi pozitivnu povezanost broja liječnika i zdravstvene potrošnje p.c., ali je broj dana bolničkog liječenja povezan s rastom zdravstvene potrošnje u EU-16 i padom u EU-11 zemljama. Uloga liječnika u primarnoj zaštiti kao „vratara“ povezuje se s padom zdravstvene potrošnje. Ograničenja ekonometrijske analize panel podataka su donošenje grupnih zaključaka, a ne samo za zemlju od interesa, nedostatak podatak, itd. Problem heterogenosti donekle je riješen podjelom uzorka na dvije skupine zemalja s obzirom na razinu dohotka p.c. Analizom zdravstvenog sustava Hrvatske zaključili smo da je po izdvajanjima zdravstvo bliže tranzicijskim zemljama s najvišim BDP p.c. Obilježava ga veliki udio potrošnje u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti kao i značajan udio i rast potrošnje lijekova. Primarna zdravstvena zaštita je slaba točka sustava zbog visoke protočnosti osiguranika ka višim i skupljim razinama zaštite. Neki od budućih izazova zdravstvenog sustava Hrvatske su negativne demografske promjene, efikasna kontrola potrošnje lijekova, organizacija dugoročne zdravstvene zaštite, ali i optimizacija korištenja materijalnih (npr. medicinska oprema) i ljudskih resursa.