Search

Тема дипломної роботи –відмінювання іменників в українській і хорватській мовах. В цій роботі спочатку даємо основну інформацію про іменник - що таке іменник, яка це частина мови та як про іменник пишуть відомі мовознавці, які головні граматичні категорії іменника та їх визначення. Далі порівняльно розбираємо відмінювання в українській і хорватській мовах, перераховуємо схожість і відмінність у розвитку закінчень. The topic of the thesis is the declension of nouns in the Ukrainian and Croatian languages. At the beginning of the paper, we provide basic information about nouns - what nouns are, what kind of word they are, how famous linguists write about nouns, what are the main grammatical categories of nouns and their definitions. Next, we analyze the declensions in the Ukrainian and Croatian languages in a comparative manner, we list the similarities and differences in the development of case endings. Tema diplomskog rada jest deklinacija imenica u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Na početku rada dajemo osnovne informacije o imenicama – što su imenice, kakva je to vrsta riječi, kako o imenici pišu poznati lingvisti, koje su glavne gramatičke kategorije imenica i njihove definicije. Dalje usporedno analiziramo deklinacije u ukrajinskom i hrvatskom jeziku, navodimo sličnosti i razlike u razvoju nastavaka.

U radu se prikazuje deklinacija imenica a, e te i vrste u mjesnim govorima Barbanštine. Terenskim su istraživanjem obuhvaćeni mjesni govori: Barbana, Borinići, Dminići, Golašova, Hrboki, Jurićeva Kala, Manjadvorci, Orihi, Petehi, Puntere, Rebići, Sankovići, Sutivanca, Škitače, Šajini, Bateli i Melnice. Deklinacijski obrasci triju imeničkih vrsta za sve su mjesne govore Barbanštine jednaki. Takvi su obrasci potvrđeni u radovima najranijih istraživača čakavskih govora jugozapadne Istre, J. Ribarića i M. Małeckog, kao i recentnijih – M. Hraste i I. Lukežić.

U članku se opisuje deklinacijski sustav fragmenata iz tzv. prijelaznog razdoblja hrvatskoga glagoljaštva između kraja 11. i početka 14. st. Taj se sustav uspoređuje sa stanjem u kanonskim starocrkvenoslavenskim kodeksima i sa starohrvatskim (čakavskim) sustavom kako bi se utvrdile promjene u pojedinim gramatičkim kategorijama.

Grammatica della lingua Illirica Francesca Marije Appendinija jedna je od posljednjih dopreporodnih gramatika hrvatskoga jezika pisanih prema uzoru na tradicionalne latinske i grčke gramatike. Gramatika je u neizmijenjenu obliku izlazila od 1808. do 1850. godine. U uvodu se podsjeća na niz hrvatskih gramatika koje su prethodile Appendinijevoj, a zatim se navode osnovni podatci o strukturi njegove gramatike hrvatskoga jezika. Deklinacija imenica se uspoređuje s deklinacijom imenica u gramatikama Ardelija Della Belle, Istruzioni grammaticali della lingua illirica (objavljena 1728. i 1758. u rječniku Dizionario italiano-latino-illirico), Josipa Voltića Grammatica illirica (kao dio Ricsoslovnika illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika s' jednom pridpostavljenom grammatikom illi pismenstvom, 1803.) i Šime Starčevića Nova ricsoslovica iliricska vojnicskoj mladosti krajicsnoj poklonjena (1812.). Usporedbom paradigma triju autora pokazat će se morfološko poimanje imenica F. M. Appendinija u odnosu na dopreporodne gramatičare.