Search

Uvod: Prehrana morskim plodovima, uključujući školjkaše, preporučuje se zbog svojih nutritivnih vrijednosti i dobrobiti za zdravlje. Školjke su i važan izvor prihoda za mnoge stanovnike Republike Hrvatske zbog blizine Jadranskoga mora i tradicijske prisutnosti u kulturi društva ovoga podneblja. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati povezanost znanja o školjkama, tehnologiji njihovoga uzgoja, nutritivnim i toksikološkim obilježjima, s dobi, spolom, stupnjem obrazovanja i prehrambenim navikama konzumacije školjkaša na uzorku odraslih osoba iz opće populacije, koji žive na području Republike Hrvatske. Ispitanici i metode: Za provođenje presječnog istraživanja koristio se anketni upitnik na uzorku opće populacije od 156 ispitanika. Pitanja unutar upitnika podijeljena su na ona kojima su se doznale sociodemografske karakteristike sudionika u istraživanju i njihove prehrambene navike vezane uz konzumaciju školjaka, te na ona kojima se ispitalo njihovo teorijsko znanje o školjkašima. Rezultati: Istraživanje je pokazalo da je zastupljenost školjaka u prehrani u Republici Hrvatskog relativno mala. Osobe starije od 40 godina češće konzumiraju školjke, no zastupljenost školjaka u prehrani ne utječe na razinu znanja o njima. Razina znanja o toksičnostima i nutritivnoj vrijednosti školjkaša veća je u odnosu na razinu znanja o tehnologiji njihovoga uzgoja. Geografski čimbenici imaju veći utjecaj na razinu znanja o školjkašima u odnosu na sociodemografske čimbenike i prehrambene navike. Zaključak: Rezultati istraživanja potencijalno odražavaju potrebu za edukacijom opće populacije o školjkašima u cilju poticanja njihove veće konzumacije zbog poznatih nutritivnih vrijednosti za zdravlje. Daljnja bi istraživanja trebala istražiti povezanost razine znanja o toksičnosti školjkaša i prijašnjih iskustava na reprezentativnom uzorku s većim brojem ispitanika.

Dagnja je, uz kamenicu, komercijalno najvažnija vrsta školjkaša iz Jadranskog mora. Osnovni cilj ovog rada bio je utvrditi vrstu metilja koja parazitira u dagnjama te stanje zaraženosti u Kaštel Starom u 2014. i 2018. godini. Uzorci školjkaša sakupljani su tijekom veljače i ožujka 2014. godine te tijekom veljače i ožujka 2018. godine. Analizirana je prisutnost parazita, odnosno učestalost zaraze u odnosu na spol i dužinu ljušture te intenzitet infekcije. Vrsta metilja pronađena u ovom istraživanju pripada rodu Parvatrema iz porodice Gymnophallidae. Prisutnost parazita odnosno učestalost zaraze za 2014. godinu iznosila je 100%, dok je za 2018. godinu iznosila 65%. Učestalost zaraze jednaka je za oba spola te su sve dužinske kategorije podložne zarazi. Opterećenost jedinki zarazom je manja u 2018. godini, ali vrijednosti ne odstupaju mnogo od vrijednosti izračunatih za 2014. godinu, što upućuje na to da bi se na području Kaštel Starog broj jedinki u populaciji mogao ponovo značajno smanjiti zbog nove zaraze, budući da je tijekom 2016. godine populacija bila u oporavku., The mussel, with oyster, is commercially the most important species of shellfish in the Adriatic Sea. The objective of the study was to determine a species of trematode which parasites in mussels and the condition of the infection in Kaštel Stari in 2014 and 2018. The samples of shellfish were collected during February and March 2014 and during February and March 2018. The infection prevalence and intensity of the infection according to the sex and shell length were analysed. A species of trematode found in this research belongs to the genus Parvatrema from the family Gymnophallidae. The infection prevalence for 2014 was 100% while in 2018 it was 65%. The infection prevalence had a same value for both sexes and for all shell length categories. Mean weighted prevalence was lower in 2018, but the values do not deviate much from values calculated for 2014, indicating that in the area of Kaštel Stari number of individuals in the population could be significantly reduced due to new infection, since during 2016 population was in recovery.

Virusi koji se prenose hranom predstavljaju sve veći problem sa aspekta bezbednosti hrane i javnog zdravlja ljudi. Norovirus je jedan od vodećih uzročnika epidemijskih i sporadičnih slučajeva gastroenteritisa u svetu. Imajući u vidu da ne postoje relevantni podataci o prevalenci ovog virusa u dagnjama dostupnih na trţištu u našoj zemlji, koje dolaze iz crnogorskog akvatorijuma i da je metoda za njihovu detekciju na samom početku razvoja, cilj ove doktorske disertacije je da se primenom molekularno-bioloških tehnika utvrdi prisustvo, da se izvrši identifikacija i genotipizacija norovirusa u dagnjama (Mytilus galloprovincialis), ispita korelacija sa brojem E.coli u dagnjama i brojem mikroorganizama u morskoj vodi i proveri uticaj fizičko-hemijskih i bioloških parametara na pojavu norovirusa. Ukupno su ispitana 72 kompozitna uzorka, dobijena od oko 1000 komada dagnji. Ispitivanje je raĎeno na dagnjama sakupljanim u jednogodišnjem periodu (od jula 2015. do jula 2016. god.) sa 6 različitih lokacija iz registrovanih uzgajališta u Crnoj Gori. Uzorci su ispitivani metodom Real Time RT-PCR na prisustvo GI i GII genogrupe norovirusa. Efikasnost ekstrakcije svih uzoraka bila je zadovoljavajuća. Norovirus je utvrĎen u 31 uzorku (43%), sa znatno većim brojem GII pozitivnih uzoraka (54,8%) nego GI (12,9 %), dok je kod 10 (32,3%) uzoraka utvrĎeno istovremeno prisustvo norovirusa obe genogrupe (GI+GII). Metodom genotipizacije utvrĎeno je da su svi detektovani norovirusi genogrupe GI pripadali genotipu GI.2, dok je većina detektovanih norovirusa genogrupe GII pripadala genotipu GII.4, izuzev jednog koji je pripadao genotipu GII.2. Rezultati filogenetske analize ukazuju na genetsku sličnost izmeĎu norovirusa izolovanih u okviru ove disertacije i onih ranije opisanih u svetu. Na osnovu nukleotidne sekvence ispitanog ORF2 fragmenta sojeva NOV_GI_MNE 1, 2, 3, 4 utvrĎena je sličnost od 98,1% do 99,2% sa izolatom Southampton virusa (L07418), a za nukleotidne sekvence ispitanog ORF2 fragmenta sojeva NOV_GII_MNE 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 14, 17, 22, 24 utvrĎena je sličnost od 96,4% do 98,5% sa izolatom Hu/GII.4/sydney/NSW05 (JX459908), trenutno najrasprostranjenijem cirkulirajućem epidemijskim sojem... In terms of food safety and public health, foodborne viruses represent a increasing problem. Norovirus is one of the leading causes of epidemic and sporadic cases of gastroenteritis worldwide. Bearing in mind that there are no relevant data on the prevalence of this virus in mussels, available on the market in our country that come from the Montenegrin aquatorium and that the method for their detection at the very beginning of development. Therefore, the aim of this dissertation was to determine presence, to identify and genotype norovirus in mussels (Mytilus provincialis), to examine the correlation between the presence of the virus and the amount of E. coli in mussels; and to determine the influence of physico-chemical factors on virus infections by molecular genetic techniques. Seventy two samples, obtained from about 1000 mussels, were analyzed with satisfactory efficiency of the extraction. The examination was performed on the mussels collected in a one-year period (between July 2015 and July 2016), on six different locations. The samples were examined for the presence of GI and GII virus genotypes, using Real Time RT-PCR method. Norovirus was found in 31 samples (43%) with significantly higher number of GII positive samples (54,8%) than GI positive samples (12,9%). The presence of norovirus of both genogroups (GI + GII) was determined in 10 (32.3%) of the samples. Analyzes of the genotypes showed that all GI positive samples ascribed to genotypes GI.2, 12 GII positive samples ascribed to genotypes GII.4, while 1 GII sample ascribed to genotypes GII.2. The results of phylogenetic analysis showed the genetic link between our isolates and those previously described in other studies. Genotyping was based on the partial ORF2 sequences: NOV_GI_MNE 1, 2, 3, 4 we found 98,1% and 99,2% similarity with Southampton virus (L07418), and for ORF2 sequences NOV_GII_MNE 2, 3, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 14, 17, 22, 24 we found 96,4% do 98,5% similarity with Hu/GII.4/sydney/NSW05 (JX459908)...

Giardia duodenalis ubikvitarna je intestinalna protozoa koja uzrokuje infekcije ljudi i životinja. Može se prenijeti hranom ili vodom. Cilj ovog rada bio je ispitati njenu prisutnost u uzgajalištima školjkaša u Hrvatskoj. Uzorci probavne žlijezde dagnji i kamenica sakupljenih s trinaest uzgajališnih područja, analizirani su metodom ugniježđene lančane reakcije polimerazom i neposrednim sekvencioniranjem trioza fosfat izomeraza gena. Sva ispitivana uzgajališna područja sadržavala su ciste G. duodenalis te je 6,1 % školjkaša bilo pozitivno. Učestalost je varirala ovisno o vrsti školjke i lokaciji iz koje je uzorak uzet. Ustanovljena je prisutnost četiri genske skupine ovog parazita, a to su A, B, C i E. Najčešća je bila skupina A, odnosno pripadajuća podskupina AI. Giardia duodenalis is ubiquitous intestinal protozoa which infects both humans and animals. It can be transmitted through food or water. The aim of this study was the investigation into its presence in shellfish farms from Croatia. Samples of mussels` and oysters` digestive gland, collected from thirteen different farming areas, were analysed by nested Polymerase Chain Reaction, followed by direct sequencing of triosephosphate isomerase gene. All tested farming areas contained Giardia cysts, and 6,1 % of shellfish were positive. Prevalence varied depending on the type of shellfish and locations from which the samples were taken. Four assemblages of this parasite were identified: A, B, C and E. The most common was assemblage A, or more specifically subassemblage AI.

Svrha ovog rada bila je izolirati i odrediti autohtonu mikrobnu populaciju iz uzoraka riba (lubin i orada) i školjaka (dagnje i kamenice), ulovljenih u zimskom i ljetnom periodu u Jadranskom moru, kao izvor potencijalnih bioprotektivnih starter kultura. Iz uzoraka su izolirani prirodno prisutni sojevi bakterija mliječne kiseline (BMK) porasli na MRS i M17 agaru. Korištenjem biokemijskih (API) metoda identifikacije ustanovljena je prisutnost slijedećih bakterijskih vrsta: Lactobacillus delbrueckii, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus helveticus, Leuconostoc mesenteroides, Lactococcus lactis i Pediococcus damnosus. The purpose of this study was to isolate and identificate the indigenous microbial population of samples from fishes (sea bass and sea bream) and shellfishes (mussels and oystres), caught in winter and summer period in the Adriatic Sea, as a source of potential bioprotective starter cultures. From the samples, naturally occurring strains of lactic acid bacteria (LAB) grew on MRS and M17 agar, were isolated. Using biochemical (API) methods of identification established the presence of the following bacteria species: Lactobacillus delbrueckii, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus helveticus, Leuconostoc mesenteroides, Lactococcus lactis and Pediococcus damnosus.

Mikrobi koji obitavaju na vodenim organizmima odražavaju status vode iz koje su uzeti te diktiraju konačnu kakvoću proizvoda. Kod riba mikrobi zauzimaju vanjski sluzavi omotač, škrge i probavni sustav, a kvarenje mesa školjkaša započinje na vanjskim površinama organizama. Mikroflora riba i školjkaša obuhvaća određenu mikrofloru autohtonih i patogenih mikroorganizama koji utječu na zdravlje ljudi. Stoga je cilj ovog rada bio izolirati patogene mikroorganizme iz lubina i školjkaša (dagnje i kamenice) porijeklom iz Jadranskog mora. Izolacija patogena je provedena iz različitih dijelova lubina koji su obuhvaćali sluz sa površine ribe, škrge, mišić i bubreg, sadržaj želuca, te crijeva i želudac, a kod dagnji i kamenica izolacija je provedena sa škrga, iz probavne žlijezde i želuca. Iz uzoraka su klasičnim mikrobiološkim metodama izolirane bakterije Listeria sp., sulfitoreducirajući klostridiji, Salmonella sp., Escherichia coli, Vibrio cholerae, Vibrio parahaemolyticus i Pseudomonas aeruginosa. Biokemijskim API testovima u uzorcima nije dokazana patogena bakterija Listeria monocytogenes već Listeria ivanovii.

Svrha ovog rada bila je izolirati i odrediti autohtonu mikrobnu populaciju iz uzoraka riba (lubin i orada) i školjaka (dagnje i kamenice), ulovljenih u zimskom i ljetnom periodu u Jadranskom moru, kao izvor potencijalnih bioprotektivnih starter kultura. Iz uzoraka su izolirani prirodno prisutni sojevi bakterija mliječne kiseline (BMK) porasli na MRS i M17 agaru. Korištenjem biokemijskih (API) metoda identifikacije ustanovljena je prisutnost slijedećih bakterijskih vrsta: Lactobacillus delbrueckii, Lactobacillus plantarum, Lactobacillus helveticus, Leuconostoc mesenteroides, Lactococcus lactis i Pediococcus damnosus.

Radioaktivnost priobalnih voda Jadrana sustavno se, u okviru Mediterranean Mussel Watch projekta (MMW), prati u Laboratoriju za radioekologiju već dugi niz godina. MMW projekt je orijentiran na određivanje koncentracija aktivnosti radionuklida u dagnjama (Mytilus galloprovincialis) koje dnevno, u idealnim uvjetima, profiltriraju i do 80 L vode te tako predstavljaju bioindikatorske organizme pogodne za praćenje radioaktivnosti mora. Posljednjih desetak godina u dagnjama se određuju prirodni gama emiteri 7Be, 40K, 232Th, 226Ra i 238U te umjetni 137Cs dok se unazad nekoliko godina određuju i prirodni vrlo radiotoksični nuklidi 210Po i 210Pb. U ovom radu prikazani su dvogodišnji rezultati koncentracija aktivnosti navedenih radionuklida u dagnjama uzorkovanim tijekom proljeća i jeseni na 13 lokacija (prirodnih staništa i uzgajališta) duž jadranske obale te njihove prostorne i vremenske varijacije. Navedeni gama emiteri su određivani gama-spektrometrijom. 210Po je nakon odjeljivanja od olova na Sr smoli i samodepozicije određivan alfa spektrometrijom dok je 210Pb taloženo kao PbSO4 te određivano brojanjem na plinskom proporcionalnom brojaču (nakon uspostavljanja radioaktivne ravnoteže s 210Bi). Prosječne koncentracije aktivnosti 7Be iznose 56, 5 Bq kg–1, 210Po 543, 1 Bq kg–1, 210Pb 37, 7 Bq kg–1 te 40K 274, 5 Bq kg–1 suhe mase. Koncentracije aktivnosti 238U, 232Th i 137Cs uglavnom su ispod granica detekcije.

210Po i 210Pb članovi su prirodnog radioaktivnog niza 238U te su zbog svojih nuklearnih svojstava vrlo radiotoksični. Dagnje (Mytilus galloprovincialis) filtriranjem mora akumuliraju 210Po i 210Pb pri čemu je akumulacija 210Po značajnija u odnosu na 210Pb zbog visokog afiniteta vezanja na organsku tvar. Konzumacija dagnji u svakodnevnoj prehrani stoga može utjecati na povišenu izloženost stanovništva zračenju. U radu su prikazani rezultati određivanja koncentracija aktivnosti 210Po i 210Pb u dagnjama uzorkovanim 2011.g. te procijenjena godišnja efektivna doza koju odraslo stanovništvo priobalja primi njihovom konzumacijom. 210Po je nakon odjeljivanja od olova na Sr smoli i samodepozicije određivan alfa spektrometrijom, dok je 210Pb taloženo kao PbSO4 te određivano brojanjem na plinskom proporcionalnom brojaču (nakon uspostave radioaktivne ravnoteže s 210Bi). Koncentracije aktivnosti 210Po u rasponu su od (26, 2 ± 2, 8) Bq kg–1 do (236, 1 ± 19, 4) Bq kg–1 svježe mase dok su aktivnosti 210Pb znatno niže i u rasponu od (2, 1 ± 1, 2) Bq kg–1 do (15, 4 ± 4, 9) Bq kg–1. Najviše aktivnosti izmjerene su u dagnjama koje se uzgajaju u neretvanskom kanalu. Omjeri aktivnosti 210Po/210Pb kreću se od 4, 0 do 36, 6. Ukupna godišnja efektivna doza za priobalno stanovništvo prosječno iznosi 254, 6 μSv s 95 % udjelom 210Po u ukupnoj dozi.

Proizvodnja školjkaša i rakova je djelatnost koja se obavlja još od davnina, tradicionalno je povezana sa stanovništvom, a u posljednje se vrijeme pretvara u unosnu industriju vezanu za turizam. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 3 000 tona dagnji koje se plasiraju isključivo na domaćem tržištu jer su vrlo dobra hrana u prehrani ljudi zbog bjelančevina visoke kakvoće i nadasve osebujnih senzoričkih svojstava. Izlovljeni školjkaši namijenjeni za potrebe tržišta ujedno udovoljavaju odredbama Pravilnika o higijeni hrane životinjskog podrijetla (Anon., 2007.b) i kao takvi se dopremaju u otpremne centre i pakiraju se u ambalažne jedinice. Uz monitoring u proizvodnim područjima i područjima za ponovno polaganje, uspostavljen je sustav nadzora koji obuhvaća laboratorijska ispitivanja s ciljem provjere subjekta u poslovanju s hranom (SPH) u smislu udovoljavanja zahtjevima utvrđenim za konačni proizvod u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. Također, uz navedene kontrole, važno je i provođenje dobre higijenske prakse prilikom prijevoza i skladištenja školjkaša prvenstveno radi zdravlja samih potrošača.

The marine water quality along the north-eastern part of Adriatic coast was assessed by measuring the lysosomal membrane stability in the digestive gland of marine mussel Mytilus galloprovincialis, as a marker of general stress. Mussels were sampled seasonally at five sites (mariculture Lim, Pula and Rijeka harbours, industrialized site Bakar and reference site Brestova) in the period from March 2002 to October 2007. Mussels from mariculture site Lim and reference site Brestova generally displayed good health conditions. The highest level of general stress in mussels was mostly evident at sites in the inner part of Pula and Rijeka harbours and to a lesser extent at industrialized site Bakar. Temporal changes revealed improvement trends of the mussels’ health status at site Lim. The evaluation of lysosomal membrane stability confirmed to be a useful tool for discrimination of stressed from non-stressed marine environments and revealed long - term trends during the assessment of marine water quality., Kvaliteta morske vode duž sjeveroistočne obale Jadrana procijenjena je mjerenjem stabilnosti lizosomalne membrane probavne žlijezde dagnje Mytilus galloprovincialis, kao markera općeg stresa. Dagnje su sakupljane sezonski na pet postaja (marikultura Lim, luke Pula i Rijeka, Bakar u blizini industrijskog pogona i referentna postaja Brestova) u razdoblju od ožujka 2002. do listopada 2007. godine. Dagnje sa postaje Lim i referentne postaje Brestova generalno su pokazale nisku razinu stresa. Najviša razina stresa u dagnjama bila je uočena na postajama u unutarnjem dijelu pulske i riječke luke i u manjoj mjeri na postaji Bakar. Vremenske promjene pokazale su trend sniženja razine stresa kod dagnji sa postaje Lim. Procjena stabilnosti lizosomalne membrane pokazala se kao koristan alat za prepoznavanje morskog okoliša s niskom i visokom razinom stresa i omogućila prikaz dugoročnih trendova kvalitete morske vode.

Sažetak Proizvodnja školjkaša i rakova je djelatnost koja se obavlja još od davnina, tradicionalno je povezana sa stanovništvom, a u posljednje se vrijeme pretvara u unosnu industriju vezanu za turizam. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 3 000 tona dagnji koje se plasiraju isključivo na domaćem tržištu kao ukusna i vrlo dobra hrana osebujnih senzoričkih svojstava i bjelančevinom visoke kakvoće. Izlovljeni školjkaši namijenjeni za potrebe tržišta ujedno udovoljavaju odredbama Pravilnika o higijeni hrane životinjskog podrijetla (NN 97/2007) i kao takvi se dopremaju u otpremne centre gdje ih se pakira u ambalažne jedinice. Uz monitoring u proizvodnim područjima i područjima za ponovno polaganje, uspostavljen je sustav nadzora koji obuhvaća laboratorijske pretrage s ciljem provjere subjekta u poslovanju s hranom u smislu udovoljavanja zahtjevima utvrđenim za konačni proizvod u svim fazama proizvodnje i distribucije. Također, uz navedene kontrole, važno je i provođenje dobre higijenske prakse (i sustava HACCP) prilikom prijevoza i skladištenja školjkaša sa ciljem zaštite zdravlja potrošača., Shellfish and crab production is an ancient, traditional trade, which has lately become a profitable industry connected with tourism. In Croatia some 3 000 tons of mussels are produced annually and sold exclusively on the domestic market, as delicious quality food with singular sensory traits and high quality proteins. Mussels harvested for the domestic market meet the requirements of the Regulation on the hygiene of food of animal origin (NN 97/2007) and as such are delivered to dispatch centers, where they are packaged. In addition to monitoring in production areas and relaying areas, a monitoring system which includes laboratory testing has also been set up for food business operators, with the aim of establishing whether they meet the requirements for the final product in all phases of production and distribution. Apart from these control measures, it is also important to maintain good hygiene practices (and the HACCP system) during transportation and storage of shellfish, with the aim of protecting consumer health., Zusammenfassung Die Erzeugung von Krebstieren und Krebsen ist eine Tätigkeit, die aus den früheren Zeiten stammt. Sie ist traditionell mit der Bewohnerschaft verbunden. In der letzten Zeit entwickelt sich in eine einträgliche Industrie, die mit dem Tourismus verbunden ist. In Kroatien werden jährlich etwa 3 000 Tonnen Pfahlmuscheln erzeugt, die ausschließlich auf dem Binnenmarkt placiert werden, als schmackhafte und sehr gute Nahrung von eigenartigen sensorischen Eigenschaften und qualitativ sehr guten Qualität. Gefangene Krebstiere, bestimmt für die Marktzwecke, entsprechen den Verordnungen der Dienstvorschrift über Hygiene der Nahrung animaler Herkunft (Anon., 2007.b) und als solche werden sie in die Distributionszentren geliefert, wo sie in Emballageeinheiten verpackt werden. Neben dem Monitoring in Erzeugunsgebieten und Gebieten für neues Anlegen, ist ein Kontrollsystem entwickelt worden, das Laboruntersuchungen einschließt, mit dem Ziel der Überprüfung der Subjekte, die mit Nahrung handeln, im Sinne der Erfüllung von Forderungen für Endprodukte in allen Herstellungsphasen und Distribution. Neben der angeführten Kontrolle ist es wichtig, eine gute hygienische Praxis (und HACCP System) beim Transport und Lagerung der Krebstiere mit dem Ziel des Verbraucherschutzes durchzuführen., Sommario La produzione di molluschi e granchi è conosciuta già dai tempi antichi, ed è tradizionalmente legata alla popolazione, e negli ultimi tempi sta diventando un’industria che porta molto denaro essendo legata strettamente al turismo. In Croazia vengono prodotte 3 000 tonellate di cozze, che poi si offrono e vendono solo al mercato domestico come un alimentare gustoso e di qualità, dalle particolari caratteristiche sensoriche, e con una notevole percentuale di proteine. I molluschi destinati al mercato sono contemporaneamente conformi alle norme del Regolamento di igiene degli alimentari di origine animale (Anon., 2007 b) e come tali arrivano negli centri di distribuzione dove vengono confezionati nelle unità d’imballaggio. Insieme con il monitoraggio nelle aree di produzione e nelle aree per un nuovo deposito, è stato stabilito anche il sistema di sorveglianza in cui si eseguono le ricerche laboratoriche con lo scopo di controllare tutte le fasi di produzione e distribuzione. Per proteggere la salute di consumatori è molto importante una buona prassi igienica (ed il sistema HACCP) durante il trasporto e l’imballaggio di molluschi.

Tijekom jednogodišnjeg projekta uspostavljena je suradnja između dviju istraživačkih skupina, Laboratorija za biološke učinke metala Zavoda za istraživanje mora i okoliša Instituta Ruđer Bošković (IRB) i Department for Marine Bioanalytical Chemistry, Helmholtz Zentrum Geesthacht (HZG) kroz studijske boravke. Tijekom boravaka njemačkih suradnika u Hrvatskoj organizirana su zajednička uzorkovanja dagnji (proljeće i jesen) na prethodno dogovorenom području obalnog Jadranskog mora kako je predviđeno u prijedlogu projekta. Citosolske frakcije tkiva probavnih žlijezda dagnji analizirane su u laboratoriju u Geesthacht-u tijekom boravka hrvatskih suranika u lipnju i studenom. Pored toga, tijekom boravaka na HZG hrvatske suradnice su upoznate s mogućnostima za analizu metala i proteina u biološkim uzorcima, kojima raspolažu njemački partneri u njihovom odjelu. U sklopu ovog projekta održana su i predavanja kojima su se znanstvenici međusobno predstavili u obje suradne institutcije. Dr. Heike Helmholz održala je 04.04.2011. predavanje pod naslovom "Hazardous substances in the marine environment – from concentrations to biological responses" na IRB-u, zatim je 20.06.2011. dr.sc. Marijana Erk održala predavanje pod naslovom "Metals as contaminants and their effects on aquatic organisms" na HZG, a dr. Daniel Pröfrock je održao 12.09.2011. predavanje pod naslovom "New Technologies and "Exotic" Elements: Application of Elemental Speciation Analysis in Environmental and Life-Sciences" na Institutu Ruđer Bošković. Dipl.ing. Željka Strižak održala je 17.11.2011. na HZG prezentaciju rezultata preliminarnih analiza citosola, koje su provedene u lipnju. Planirano je prezentiranje rezultata ovog istraživanja na međunarodnom kongresu SETAC-Europe (Society of Environmental Toxicology and Chemistry), koje će se održati 2012. godine u Berlinu. Također je planirano pripremanje zajedničkih publikacija iz područja metaloproteomike. Ovaj jednogodišnji projekt omogućio je izravno upoznavanje dviju istraživačkih skupina i rezultirao je uspostavljanjem znanstvene suradnje, koju planiramo i produljiti kroz slijedeće razdoblje. Naime, na ovogodišnjem natječaju za DAAD projekte, predana je prijava za bilateralni DAAD projekt za 2012./2013. godinu.

Istražena je aktivnost kiselih i neutralnih DNaza u tkivima dagnje izloženim različitim koncetracijama detergenta, benzina i bakar sulfata tijekom dužeg vremenskog perioda.

U ovom radu je po prvi put detektirana aktivnost neutralnih i kiselih DNaza u tkivima probavne žlijezde, škrga, aduktora i plašta dagnje Mytilus galloprovincialis. U probavnoj žlijezde uz prisustvo Ca2+ i Mg2+ kationa aktivne su barem dvije forme kod pH 7.0 koje su po načinu djelovanja endonukleaze. Identificirana je samo jedna forma enzima aktivnog kod pH 5.5. Razina ukupne aktivnost neutralnih DNaza različita je u različitim tkivima iste jedinke. Također je prisutna i izražena interindividualna varijabilnost u aktivnosti neutralnih DNaza. Aktivnost kiselih DNaza je ujednačena u svim tkivima dagnji. Fluorescentna metoda za mjerenje aktivnosti DNaza uspješno je prilagođena za homogenate tkiva pa zbog svoje osjetljivosti, reproducibilnosti i brzine može biti pogodna za rutinsko korištenje u procjeni razine stresa prisutnog u morskom okolišu. Detekciji apoptoze u škrgama nakon 24h izlaganja pro-apoptotičnom spoju TBT-u prethodilo je povećanje aktivnosti neutralnih (nakon 1h) i kiselih (nakon 3h) DNaza. Rezultati ovog istraživanja podloga su za buduće studije koje će biti usmjerene u pravcu identifikacije, izolacije i karakterizacije DNaza povezanih s metabolizmom i fiziologijom u dagnji. To će omogućiti daljnje upoznavanje specifičnosti bioloških procesa u ove vrste beskralješnjaka od velike ekološke važnosti posebno u priobalnom području s izraženim antropogenim utjecajem na morski ekosustav.

Klorirane aromatske molekule su po svojoj zastupljenosti jedan od najznačajnijih izvora mutagenih tvari za morski okoliš. Klorirani insekticidi (DDT) i poliklorirani bifenili (PCB) predstavljaju grupu sintetičkih organskih spojeva, vrlo široke primjene na raznim poljima ljudske djelatnosti. Budući najveći dio zagađivala zaostaje u blizini mjesta ulaska u okoliš, obale mora, a osobito dijelovi u blizini urbanih centara, njihova su primarna prihvatišta. Dugogodišnje istraživanje razina kloriranih ugljikovodika u mekušcima (uglavnom dagnje) i ribama (bentoske, epibentoske i pelagičke) istočnih obalnih voda Jadrana, rađeno je s ciljem lociranja i određivanja kritičnih točaka zagađenosti mora, kao i praćenja razina PCB-a i DDT-a. U razdoblju između 1972. i 2006. godine na velikom broju postaja duž hrvatske morske obale (Istra, Kvarner i otoci, područja Zadra, Šibenika, Splita i Dubrovnika) vršena su intenzivna uzorkovanja. Sve analize obavio je isti laboratorij Instituta Ruđer Bošković, uniformiranom metodologijom. Za određivanje i karakterizaciju kloriranih ugljikovodika korištena je plinska kromatografija s detektorom zahvata elektrona. Analizom su određene sljedeće razine kloriranih ugljikovodika na mokru masu uzoraka: - u mekušcima razine PCB-a od 0, 1 (ispod osjetljivosti metode) do 1510 ng/g, odnosno razine DDT-a od 0, 1 do 1088 ng/g ; - u ribama razine PCB-a od 0, 1 (ispod osjetljivosti metode) do 2403 ng/g, odnosno razine DDT-a od 0, 1 do 1575 ng/g. Premda su u pojedinim uzorcima opažene značajnije razine polikloriranih bifenila, one ne prelaze zakonski dopuštene granične vrijednosti. Godišnja trend analiza razina PCB-a i DDT-a te njihovih omjera, rađena je linearnom regresijom. Rezultati ove trend analize ukazuju na značajno opadanje razina DDT-a od 70-tih godina prošlog stoljeća do danas, dok se u istom razdoblju razina PCB-a povećava u analiziranim uzorcima biote, ali taj rast nije statistički značajan.

Hrvatski se uzgoj školjkaša temelji na prikupljanju mlađi iz prirodnih populacija na kolektore nakon čega slijedi jedna ili više faza prerade. Postupci prerade zahtijevaju povećanje cijene proizvodnje školjkaša pa se pristupilo eksperimentalnom uzgoju dagnji Mytilus galloprovincialis (Lamarck, 1819.) na cilindričnim kolektorima od mješavine polietilena na kojima bi se dagnja uzgajala od prihvaćanja do konzumne veličine. Kolektori su iz mora vađeni radi uzimanja uzoraka i zamjenjivani novima u razmacima od dva, četiri, šest mjeseci, a nakon toga su se uzimali uzorci kako bi se utvrdilo vrijeme potrebno za dostizanje komercijalne veličine. Jedinke dagnji M. galloprovincialis nađene su na kolektorima uronjenima u more 4, 6 i 12 mjeseci. Od uzoraka na četiri mjeseca uronjenim kolektorima najviše je jedinki bilo u uzorcima iz travnja na kolektorima uronjenim u prosincu, a najmanje u prosincu na kolektorima uronjenim u more u kolovozu. Najviše jedinki dagnji zabilježeno je u uzorcima s kolektora uronjenih u prosincu i izvađenih nakon 12 mjeseci. Na kolektorima uronjenima u prosincu, 6 mjeseci nakon postavljanja, srednja duljina 949 jedinki iznosila je 18, 59 mm. Godinu nakon postavljanja kolektora, srednja duljina 699 jedinki iznosila je 37, 11 mm, a jedinkama na kolektorima nakon 18 mjeseci 51, 46 mm, čime je dostignuta tržišna veličina. Dobiveni rezultati ukazuju na mogućnost pojednostavljenja uzgojnog ciklusa dagnji, a daljnja će istraživanja pokazati isplativost ovakvog načina uzgoja.

U ovom diplomskom radu analizirana je količina kloriranih ugljikovodika u akvatoriju Kaštelanskog zaljeva. Tijekom istraživanja pratila se akumulacija kloriranih ugljikovodika u mekom tkivu dagnji, koje su prenešene iz Malostonskog zaljeva. Područje Malostonskog zaljeva je poslužilo kao refernca za nezagađeno područje. Dobiveni rezultati za DDT (5, 8 ng/g s.m.) i PCB (62, 0 ng/g s.m.) spojeve s područja Kaštelanskog zaljeva su uspoređeni s rezultatima s područja malostonskog zaljeva. Dobiveni rezultati pokazuju stupanj opterećenja Kaštelanskog zaljeva organskim spojevima kao i stalnu potrebu daljnih istraživanja poradi kontrole onečišćenja

Poliklorirani bifenili posjeduju izvanrednu sposobnost bioakumulacije iz vode ili sedimenta u organizme akvatičkih ekosustava, koji tada postaju sekundarni izvori ovih zagađivala unutar prehrambenog lanca. Kako ribe pripadaju višim karikama prehrambenog lanca, to su i razine spomenutih spojeva u njima najviše. Ugroženost čovjeka ovim potencijalnim kancerogenima daleko je više izražena konzumacijom zagađenih morskih i slatkovodnih organizama nego pitkom vodom. Radi procjene eventualne opasnosti od zagađenja polikloriranim bifenilima i DDT-om na području Jadrana, provode se ispitivanja riba i dagnji još od 1973. godine, a naročito su intenzivirana nakon Domovinskog rata na području Zadra i Rijeke Dubrovačke zbog značajnijeg onečišćenja okoliša uslijed ratnih razaranja užih i širih područja ovih lokaliteta. Osobito je interesantno područje Zadra zbog oštećenja trafostanice Zadar (TS 110/35 kV), te izljevanja transformatorskog ulja u okoliš. U radu će se prikazati rezultati istraživanja razine PCB i DDT u ribama i dagnjama na području Zadra i Vranskog jezera u razdoblju od 1974. do 2004. godine.

U ovom radu utvrđen je potencijal uporabe metoda za određivanje aktivnosti enzima acetilholinesteraze (AChE) i aspartat aminotransferaze (AAT), kao subletalnih pokazatelja izloženosti dagnji onečišćenju u rutinskom monitoringu. U laboratorijskim uvjetima dagnje iz uzgajališta u Limskom Kanalu i iz pulske luke izlagane su različitim koncentracijama organofosfornih pesticida diklorovosa (DDVP) i triklorfona (TCF). Nakon izlaganja dagnji došlo je do inhibicije AChE, čija se aktivnost vraća na normalnu razinu nakon tri tjedna dekontaminacije, dok je do prolaznog porasta aktivnosti AAT, koja ukazuje na opći stres, došlo je samo kod skupine dagnji iz pulske luke nakon izlaganja DDVP-u. Nakon provjere metoda na prirodnoj populaciji dagnji utvrđeno je da su one zbog svoje jednostavnosti, reproducibilnosti, osjetljivosti i prikladnosti za rad s velikim brojem uzoraka, pogodne za uvođenje u rutinski monitoring. Na devet postaja Istarsko-Kvarnerske regije, osim aktivnosti AChE i AAT, u okviru redovitog programa biomonitoringa određivane su i relativna koncentracija neutralnih masti, relativna koncentracija lipofuscina i stabilnost lizosomalnih membrana u probavnim stanicama, kao biomarkera organskog zagađenja i općeg stresa. Na nekim postajama određivana je sposobnost preživljavanja dagnji na zraku, pokazatelja fiziološkog stanja. U obzir su uzete normalne sezonske varijacije biomarkera, zbog djelovanja biotičkih i abiotičkih faktora. Svi su biomarkeri pokazali određeni stupanj varijabilnosti između postaja, posebno između zagađenih luka i kontrolnih postaja Lim0 i Brestova. Podaci su obrađeni i PCA statističkom analizom, kojom je prikazan gradijent zagađenja na istraživanom području i trend grupiranja postaja s obzirom na odgovor biomarkera tijekom sezona. Rezultati ovih istraživanja ukazuju na važnost uporabe baterije biomarkera za praćenje ranog odgovora na zagađenje i procjenu rizika za morski okoliš, kao i za identifikaciju zagađenih obalnih područja priobalja.

U radu je osim pregleda koncentracija toksičnih metala izmjerenih u školjkašima Malostonskog zaljeva u različitim razdobljima uzorkovanja, dan i njihov pregled u drugim geografskim područjima.Iako na ovom prostoru koncentracije istraženih toksikanata ne premašuju zakonom propisane, upozoreno je na nužnost potanjeg poznavanja prostorne i vremenske raspodjele pojedinih metala i stalnog praćenja njihove zastupljenosti u tkivu školjkaša.

U radu je osim pregleda koncentracija toksičnih metala izmjerenih u školjkašima Malostonskog zaljeva u različitim razdobljima uzorkovanja, dan i njihov pregled u drugim geografskim područjima. Iako na ovom prostoru koncentracije istraženih toksikanata ne premašuju zakonom propisane, upozoreno je na nužnost potanjeg poznavanja prostorne i vremenske raspodjele pojedinih metala i stalnog praćenja njihove zastupljenosti u tkivu školjkaša., In this paper an ovierview of concentrations of toxic metals in bivalves from the region of Mali Ston Bay are shown, as well as an overview of the same, however, from other geographical regions. Sampling is conducted during various time periods. The concentrations of investigated toxins in bivalves of Mali Ston Bay do not exceed those regulated by law. However, there appears to be a need for more detailed understanding of areal and temporal distribuition of particular metals as well as continuous monitoring of their concentrations in bivalve tissue.

Školjkaši su sjedilački filtratorski organizmi s velikom sposobnošću nakupljanja različitih ksenobiotika i često se upotrebljavaju u programima biomonitoringa. Biomarker je opća ili specifična promjena u biološkom sustavu do koje dolazi zbog izloženosti organizama zagađivalima iz okoliša a efekt je mjerljiv na svim nivoima biološke organizacije. U našem istraživanju namjera je bila ispitati mogu li inaktivacija acetilholinesteraze i porast aktivnosti aspartat aminotransferaze biti korišteni kao pokazatelji općeg stresa kod školjaka koje su izložene kontaminaciji organofosfornim pesticidima. Školjke su u laboratorijskim uvjetima bile izložene različitim koncentracijama organofosfornih pesticida diklorovosa i triklorfona, a enzimska aktivnost mjerena je u različitim vremenskim intervalima spektrofotometrijski u homogenatu škrga prema Ellman-ovoj metodi, koja je bila prilagođena za rad s mikrotitarskim pločama. Aktivnost AChE smanjila se u ovisnosti o koncentraciji pesticida, dok se aktivnost AAT nije značajnije mijenjala (p

Monitoring PCB-a i DDT-a u uzorcima daganja , sedimenata i riba iz istočnih priobalnih voda Jadrana u ovoj radnoj grupi ima dugu tradiciju (prvi uzorci sakupljeni su 1973 godine). Većina lokacija sakupljanja uzoraka dagnji u ovom Monitoring Programu su nove u odnosu na prijašnje lokacije. S druge strane, dobro je poznato, da dagnje kao sesilni organizmi su vrlo ograničene za procjenu razine zagađivala na širem području istraživanja. Zbog toga vrlo često, razina zagađivala u tkivima dagnji dramatično se razlikuje u uzorcima sakupljenim u isto vrijeme na relativno bliskim postajama. Usporedbom razina ukupnog DDT i ukupnih polikloriranih bifenila u dagnjama sakupljenih na različitim područjima istočne obale Jadrana u tri vremenska razdoblja razine DDT su bile značajnije povišene u području Rijeke i Zadra za sve prije ratne uzorke. U kasnijim razdobljima nema značajnijih razlika prema promatranim područjima. U slučaju polikloriranih bifenila najviše su odskočile razine PCB u dagnjama sakupljenih u novijem razdoblju i to na području Rijeke. Interesantno je da na južnijim područjima u aktuelnom Monitoringu opažene su više razine PCB u usporedbi sa sjevernijim područjima. Međutim ako se proučava razina DDT i PCB za sve do sada analizirane dagnje - sveukupno 346 uzoraka onda se opaža statistički značajan pad razina DDT dok za PCB nije opažen taj pad razina. Istraživanja utjecaja rata i ratnog otpada na ugroženost vodenih ekosustava u području krša Hrvatske rezultiralo je laboratom "Studija ugroženosti voda i pristup optimalnom rješavanju ratnih otpada na krškom području". Jedan od osnovnih prioriteta kao reultat ove studije je bio procjena ugroženosti voda na krškom području polikloriranim bifenilima (PCB). Uspoređene su dobivene razine ovih spojeva u sedimentima istraživanih lokaliteta srednje I južne Dalmacije. Vidljive su značajno najviše razine PCB u sedimentima Zadra i to osobito na području luke i marine. Nije opažena značajnija srednja vrijednost razina PCB za Rijeku Dubrovačku. Međutim, opažena je vrlo interesantna raspodjela razina prema postajama. Vidimo da je na postaji kod Sustjepana opažena izvanredno visoka koncentracija PCB u sedimentu što bi moglo ukazivati na to da je negdje u blizini deponiran kontaminiran građevinski otpad nastao prilikom sanacije trafopostrojenja u Komolcu. Zbog toga smatramo da je od izuzetne važnosti pomnije istražiti ovu lokaciju radi sigurnije procjene zagađenja i njenog značenja po ekosustav Rijeke Dubrovačke. Iz opaženih razina PCB u ribama istraživanog područja Zadra sakupljenih tijekom 1999. Godine potrebno je napomenuti da premda ima uzoraka riba (naročito iz Marine) koje premašuju maksimalno dozvoljene vrijednosti, rezultati nisu osobito zabrinjavajući. 9 Problemi s kojima se suočilo tokom rada i sugestije za budući rad a) Značajna je razlika prijašnjih lokacija sakupljanja uzoraka dagnji s onima u sadašnjem Monitoringu. Naime, kako su dagnje izrazito gotovo točkasti indikator zagađivanja vrlo će se teško moći odrediti trendovi zagađenja organoklornim spojevima. S obzirom na postojanje indicija o utjecaju ratnog otpada na zagađenje nekih dijelova dalmatinske obale, to bi se trebao koncentrirati monitoring polikloriranih bifenila na ta područja (osobito Zadar i Rijeka Dubrovačka). b) S obzorom na prije rećeno za dobivanje kompletnije i sigurnije slike trenda zagađenja ovih kritičkih područja, smatram da bi se u monitoring morali uključiti sediment i ribe.

Cilj ovog rada je određivanje kloriranih pesticida i polikloriranih bifenila u dagnjama (Mytilus galloprovincialis), prenešenim iz Malostonskog zaljeva na područje Kaštelanskog zaljeva. Praćena je bioakumulacija kloriranih ugljikovodika u mekom tkivu dagnji. Obrada uzoraka uključivala je ekstrakciju, pročišćavanje, separaciju i koncentriranje ugljikovodika. Detekcija kloriranih ugljikovodika izvršena je kapilarnom plinskom kromatografijom uz Ni63 detektor zahvata elektrona. Dobiveni rezultati ne pokazuju znatniju akumulaciju istraživanih spojeva u ispitivanom vremenskom periodu.

Metallothioneini (MT) predstavljaju porodicu niskomolekularnih proteina koji imaju u organizmu sposobnost vezanja većeg broja esencijalnih kao i toksičnih metala u relativno netoksičnoj formi. Izraženo svojstvo pobudne sinteze ovog metaloproteina u odabranim tkivima indikatorskih vrsta uključujući dagnju, Mytilus galloprovincialis, koristi se kao pokazatelj izloženosti organizama povišenoj razini metala u programima biomonitoringa.

Elektroforezom DNA u agaroznim gelovima razlučeni su jednolančani lomovi DNA koji nastaju kao posljedica djelovanja genotoksičnih spojeva od jednolančanih lomova DNA koji nastaju kao posljedica zagađivalima aktivirane programirane stanične smrti. U tu svrhu proučeno je djelovanje modelnih genotoksičnih zagađivala (4-NQO,BaP,tenipozid, cikloheksimid, TBT) na DNA humanih stanica (HeLa i HL-60) i DNA dagnje Mytilus galloprovincialis, te je ustanovljeno da BaP i NQO uzrokuju jednolančane lomove, TBT uzrokuje jednolančane i dvolančane lomove, a tenipozid, cikloheksimid i TBT programiranu staničnu smrt. Po prvi put je ustanovljen proces programirane stanične smrti u škrgama dagnje tretirane TBT. Internukleosomalna fragmentacija, kao ni fragmentacija DNA na višoj kromatinskoj razini nije detektirana kod humanih (HeLa) stanica i hemocita prirodne populacije dagnji sakupljenih s različitih lokacija rovinjskog priobalja, koje su pod utjecajem urbane i industrijske otpadne vode. U svrhu boljeg upoznavanja samog mehanizma programirane stanične smrti, na osnovi međusobnog djelovanja dvaju enzima (T4 endonukleaze i S1 nukleaze) utvrđen je približan oligonukleosomalni fragment od 1200 p.b. koji prethodi internukleosomalnoj fragmentaciji DNA škrga dagnji od 150 p.b.

Saznanja o fiziološkim reakcijama školjkaša proizlaze uglavnom iz podataka dobijenih laboratorijskim istraživanjima. Ispitana je potrošnja kisika vrste Mytilus edulis L. nakon prilagođavanja na laboratorijske uvjete, a dobijeni podaci se daljnjim istraživanjima mogu proširiti i primijeniti na prirodni okoliš, odnosno uzgajališta školjkaša. Uzorci odraslih jedinki dagnji prikupljeni su u Blythu u Engleskoj, a pokusi su obavljeni u laboratorijima Odjela za biologiju mora Sveučilišta u Newcastlu. Uzorci su ostavljeni u vodi saliniteta 26 ppm, temperature 13 ºC radi prilagođavanja. Mjerenje je obavljeno klasičnom metodom u zatvorenom sustavu. Standardna potrošnja kisika je mjerena na pet različitih temperatura (7 ºC, 12 ºC, 17 ºC, 22 ºC, 27 ºC). Podatke o padu koncentracije kisika prikupljale su u preciznim vremenskim razmacima polarografske sonde. Preciznost je nadgledana elektroničkim hardverskim sustavom, a podaci su analizirani softverskim sustavom. Brzina potrošnje kisika izražena je u ml Oq h po 1 g mase suhog tkiva, te je utvrđeno da je značajan porast te brzine proporcionalan s porastom temperature mjerenja. Naime, brzina potrošnje kisika na temperaturi 7 ºC iznosila je 0.27 ml O2/h po 1 g mase suhog tkiva, na 12 ºC 0.29 ml O2/h po 1 g, na 17 ºC 0.36 ml O2/h po 1 g, na 22 ºC 0.45 ml O2/h po 1 g mase, te na temperaturi 27 ºC brzina potrošnje kisika iznosila je 0.67 ml O2/h po 1 g mase suhog tkiva.

Svi uzorci mišićnog tkiva oslića, morskih pasa i grdobina, te škampa, kamenica, dagnji i periski, prikupljani između 1980. i 1990.duž hrvatske obale Jadranskog mora, sadržavali su živu. Medijan za ukupnu živu u ribama bio je 0, 141, 3, 221 i 0, 413 mg/kg za osliće, morske pse i grdobine. Medijana vrijednost žive u škampima iznosila 0, 42 mg/kg. Medijana vrijednost žive za kamenice i dagnje iz Malostonskog zaljeva bila je 0, 015 mg/kg, a u periskama iz šibenskog zaljeva do 0, 239 mg/kg. Utvrđene vrijednosti su približno jednake koncentraciji žive u istovrsnim organizmima iz drugih područja Mediterana.

Randgenskom difrakcijskom analizom istraživani su procesi biomineralizacije kamenica Ostrea edulis i dagnji Mytilus galloprovincialis i Mytilus edulis. Analizirani su uzorci kamenica tijekom inkubacijskog perioda (embrionalni razvoj i rast ličinki), razvijenih veliger ličinki sakupljenih iz planktona, te ličinki prihvačenih na kolektore. Određen je mineralni sastav i fazne promjene tijekom stvaranja prve organske ljušturice prodisokonh I trohofore, rast prodisokonh II ljušturice veliger ličinki, nastajanje disokonh ljušture u preocesu metamorfoze, te mineralni sastav mladih i odraslih školjkaša. Odrasle dagnje Mytilus galloprovincialis i M.edulis su poticane na mriještenje termo-mehaničkim i kemijskim metodama. U laboratoriju je praćen razvojembrija i rast ličinki do potpunog formiranja prodisokonh II sloja veliger ličinki (M.edulis) i do razvijenih pediveliger ličinki pred prihvat (M.galloprovincialis). Mjerena je aktivnost enzima ugljične anhidraze u embrijima, ličinkama i tkivima odraslih dagnji M.edulis, te prikazan utjecaj aktivnosti enzima na procese biomineralizacije ličinki i odraslih školjkaša. U kamenica O.edulis prva organska ljušturica prodisokonh I pojavlčjuje se u stanju kasne gastrule (veličine od oko 100 mikrona). Mineralizacija tog sloja započinje izlučivanjem prvih kristala kalcita, koji služe kao centri kristalizacije drugoj mineralnoj komponenti ljušturice, aragonitu, a završava pri podjednakim udjelima aragonita i organske komponente, kod veličine veliger, ličinki od 140 do 150 mikrona. Naglim porastom udjela aragonite na gotovo 100%, i nastajanjem prodisokonh II sloja, (pri veličini veliger ličinki od 180 do 190 mikrona), završava inkubacijski period i ličinke kamenica nastavljaju život u planktonu. Tijekom planktonskog perioda života ličinke kamenica rastu (od 200 do 300 mikrona), ljušture im se mijenjaju morfološki, ali im mineralni sastav ostaje isti. Nakon prihvata za čvrstu podlogu i pri podjednakim udjelima kalcita i aragonita, započinje proces metamorfoze. Završetak metamorfoze pediveliger ličinke u mladu kamenicu označen je stvaranjem disokonh ljušturice izgrađene uglavnom od kalcita, dok se aragonit pojavljuje kao sastavni dio rožnatog ligamenta i na mjestu gdje je mišić zatvarač pričvršćen za ljušture. LJušture odraslih kamenica imaju isti mineralni sastav kao i ljušture mladih kamenica. Dagnje M. galloprovincialis i M.edulis neposredno nakon oplodnje (prije i nakon prve diobe) pokazuju prisutnost minerala kalcita i kvarca u udjelima od oko 1%. U kasnijim embrionalnim i ličinačkim razvojnim fazama procesi biomineralizacije dagnji slični su kao i u kamenica O.edulis. Veliger ličinke dagnji M.edulis , imaju potpuno formiran prodisokonh I sloj 52 sata, a prodisokonh II sloj 72 sata nakon oplodnje. Ljušture tek prihvaćenih pediveliger ličinki dagnji M.galloprovincialis prije metamorfoze (veličine oko 400 mikrona), kao i mladih dagnji nakon metamorfoze (veličina 1200 mikrona), izgrađene su od aragonita (60%), kalcita (30%) i organske komponente (10%), za razliku od odraslih dagnji u čijim ljušturama prevladava kalcit (75 %), a aragonit se pojavljuje u udjelima od 25 %. Odrasle dagnje M.edulis imaju drugačiji mineralni sastav ljuštura. Aragonit je prisutan u udjelima od 60 %, a kalcit u udjelima od 40 %. Pediveliger ličinke dagnji M.galloprovincialis pred prihvat izgrađene su od kalcij karbonata monohidrata, koji do sada nije zabilježen kao sastavni dio ljuštura školjkaša. Isto tako nije zabilježeno u literaturi da trohofore i ljušture veliger ličinki dagnji M.edulis dobivene nakon poticanja odraslih školjkaša na mriještenje barij kloridom, pokazuju prisutnost minerala barita, gipsa, halita, dolomita i nedefinirane komponente u udjelima od tragova do 20 %. Aktivnost enzima ugljične anhidraze utječe na proces biomineralizacije školjkaša. Svaki put nakon povećane aktivnosti enzima u embrionalnim i ličinačkim razvojnim stadijima dagnji M.edulis odvijaju se bitne fiziološko- morfološke promjene povezane s kalcifikacijom i mineralizacijom ili promjene mineralnog sastava i faznih udjela komponenti u ljušturama. Izmjerene aktivnosti enzima u gonadnom tkivu i plaštanom epitelu, ukazuju na stabilnost procesa mineralizacije ljuštura odraslih dagnji.

Uzorci riba ·i školjaka Sjevernog Jadrana analizirani su na ostatke ukupne i metil žive. U svim uzorcima tkiva i organa dokazana je prisutnost ukupne i metil žive. Prosječna vrijednost metil žive u mišićima srdele (20,6 µg/kg), ugora (100,0 µg/kg), tune (225,0 µg/kg) i u dagnjama (15,7 µg/kg) ne premašuje zakonom u nas dopuštene količine. Ukupna živa u istim uzorcima iznosila je u srdeli 170 µg/kg, ugoru 570 µg/kg, tuni 1730 ug/kg, te dagnjama 56 µg/kg. Ove vrijednosti, osim u uzorku tune, nisu, također, iznad dopuštenih., Commercial fishes and mussels were collected in the Northern Adriatic Sea and analysed for total methyl mercury content. Total and methyl mercury were found to be present in all samples. The average total mercury concentrations in sardine, conger-eel, tuna and Mediterranean mussel were 170.0, 570.0, 1730.0 and 56.0 µg/kg respectively. Gas chromatography determination of methyl mercury showed average concentrations in sardine, conger-eel, tuna and Mediterranean mussel to be 20.6, 100.0, 225.0 and 15.7 µg/kg respectively. Total and methyl mercury concentrations were below the tolerance limit except for total mercury content in the tuna muscle tissue (1730 µg/kg).