Search

Cilj ovog istraživanja je bio po prvi puta opisati dobivanje ulja sjemenki paprika sorti Podravka i Slavonka tijekom dvije sezone berbi (2020., 2021.), te istražiti njegova fizikalno-kemijska, nutritivna i senzorska svojstva, primjenu u kulinarstvu i u razvoju novih prehrambenih proizvoda. Izdvojene sjemenke paprike (ručno, sezona 2020., mehanički, sezona 2021.) osušene su na ispod 10 % vlage. Ulje sjemenki paprike proizvedeno je hladnim prešanjem. U usporedbi s drugim jestivim biljnim uljima, rezultati su pokazali, da je ulje sjemenki paprike bogato linolnom kiselinom (74,30-74,99 %), γ-tokoferolom (53,53-57,44 %), polifenolima (11,83-13,33 mg/100 g ulja), ima relativno visoku točku dimljenja (217,33-230,17 °C), a prema senzorskim osobinama, visoko je ocijenjeno od strane potrošača (ukupni dojam 7,93/9,00). Visoka točka dimljenja daje naznaku mogućnosti primjene ulja sjemenki paprike u toplim postupcima kulinarske primjene. To su pokazali i rezultati usporednog prženja krumpirića u ulju sjemenki paprike i palminom ulju (temp. 175 °C/9 min). Od dvanaest ispitivanih organoleptičkih karakteristika, statistički značajna razlika je utvrđena jedino u svojstvu boje i naknadnog okusa krumpirića prženih u ulju sjemenki paprike (p < 0,05). Prihvatljivost primjene ulja kao sastojka u umaku na bazi povrća također je potvrđena od strane potrošača, koji su proizvod ocijenili visokom prosječnom ocjenom (7,40/9,00). Rezultati su pokazali da je ulje sjemenki paprike, doprinijelo boljem nutritivnom sastavu umaka od povrća (sadržaj linolne kiseline 71,79 %, γ-tokoferola 4,16 mg/100 g umaka, vitamina C 2,58 mg/100 g, ukupnih sterola 555,33 mg/100 g, osobito delta-5-avenasterol 15,43 % i kampesterol 14,83 %, te antioksidativne snage 21,00 AU). Po prvi puta je ulju sjemenki paprike utvrđen UV faktor od 7,05-7,10, što otvara mogućnosti za njegovu primjenu i u kozmetičkoj industriji. Ovo istraživanje značajno doprinosi karakterizaciji ulja sjemenki paprike hrvatskih sorti Podravka i Slavonka, te općenito potencijalu njegove primjene u gastronomiji, prehrambenoj, kozmetičkoj i/ili farmaceutskoj industriji. The aim of this research was to describe for the first time the oil obtained from the seeds of peppers of the Podravka and Slavonka varieties during two harvest seasons (2020, 2021), and to investigate its physicochemical, nutritional and sensory properties, its application in cooking and in the development of new food products. Separated pepper seeds (manually, season 2020, mechanically, season 2021) were dried up to 10 % moisture. Pepper seed oil was produced by cold pressing. Compared to other edible vegetable oils, the results showed that pepper seed oil is rich in linoleic acid (74.30-74.99 %), γ-tocopherol (53.53-57.44 %), polyphenols (11.83-13.33 mg/100 g oil), has a relatively high smoke point (217.33-230.17 °C), and according to sensory properties, it is highly rated by consumers (overall impression 7.93/9.00). A high smoke point gives an indication of the possibility of using pepper seed oil in hot culinary applications. This was also confirmed by the results of comparative frying of french fries in paprika seed oil and palm oil (temp. 175 °C/9 min). Among twelve examined organoleptic characteristics, a statistically significant difference was found only in the color and aftertaste of fries fried in pepper seed oil (p < 0.05). Acceptability of oil as an ingredient in vegetable sauce was also confirmed by consumers, who rated the product as highly average (7.40/9.00). The results showed that pepper seed oil contributed to a better nutritional composition of the vegetable based sauce (linoleic acid content 71.79 %, γ-tocopherol 4.16 mg/100 g, vitamin C 2.58 mg/100 g, total sterols 555.33 mg/100 g, especially delta-5-avenasterol 15.43 % and campesterol 14.83 %, and antioxidant power 21.00 AU). For the first time, the results of pepper seed oil has shown UV factor of 7.05-7.10, which opens up possibilities for its use in the cosmetic industry as well. This research significantly contributes to the characterization of pepper seed oil of the Croatian varieties Podravka and Slavonka, and in general, the potential of its application in the gastronomy, food, cosmetic and/or pharmaceutical industries.

Pripremom i konzumiranjem hrane u kućanstvima te održavanjem zelenih javnih površina, okućnica i vrtova nastaje biootpad koji je potrebno odvojeno sakupiti i obraditi u skladu s propisima iz područja zaštite okoliša, odnosno ciljevima gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj. Na temelju sastava i količine komunalnog otpada procijenjene su godišnje količine biootpada razmatranog područja. Iz ulaznih podataka o količini biootpada te ulaznih procesnih podataka koji su relevantni za provedbu biološke obrade biootpada u aerobnim uvjetima, dimenzionirana je potrebna oprema i prostor uvažavajući dinamiku procesa i potrebne tehnološke operacije. U ovom radu je analizirano pretpostavljeno područje od oko 77 000 stanovnika te je pretpostavljeno da to stanovništvo proizvede oko 3 641 t god–1 biootpada. Biološkom obradom odvojeno sakupljenog biootpada u aerobnim uvjetima koja se provodi na kompostani malog kapaciteta procjenjuje se proizvodnja oko 2 575 t god–1 zrelog komposta, što predstavlja smanjenje ulazne mase biootpada od oko 34,1 %, odnosno volumena za oko 50,5 %. Troškovi izgradnje objekata i nabave opreme procjenjuju se na oko 16 305 000 kn (2 174 000 EUR), a ukupni troškovi rada postrojenja s uračunatom amortizacijom na oko 625 kn/t (83 EUR/t) ulaznog biootpada., Maintenance of green urban areas, backyards and gardens, as well as food preparation and consumption generate municipal biodegradable waste, i.e., biowaste that must be collected and processed in accordance with environmental protection regulations and waste management objectives of the Republic of Croatia. By determining the composition and amount of municipal waste, the quantities generated in the assumed area were estimated. From the mentioned input data on the amount of biowaste and input process data that are relevant for the implementation of biological treatment of biowaste in aerobic conditions, the necessary equipment and space were dimensioned, taking into account the dynamics of the process and the necessary technological operations. Thus, the operation of machines for shredding and mixing with a capacity of about 50 m3 h–1, aeration and irrigation with a capacity of about 1,000 m3 h–1, screening with a capacity of about 23.2 m3 h–1, as well as manipulation of biowaste and compost was planned. Four bioreactors with a capacity of about 1 421 t y–1 each, fans and other process-measuring equipment were planned. Waste air flow with biodegradation products were purified before released into the atmosphere using a biofilter of about 9 m2 and 1.5 m of filled layer of wood chips, bark, mature compost, and other additives. By composting about 3 641 t y–1 of biowaste, which is approximately the minimum amount of biowaste that a presumed area of about 77 000 inhabitants needs to be processed to meet the waste management objectives of the Republic of Croatia, the estimated production of about 2 575 t y–1 of mature compost would be reduced by about 34.1 %, or volume by about 50.5 %. About 2 174 000 EUR needs to be invested in facilities and equipment, with total operating costs of about 83 EUR/t of input biowaste.

Nagomilavanje biootpada predstavlja velik problem te se konstantno traže ekonomski i ekološki prihvatljiva rješenja. Uključivanje kukaca u proces razgradnje biootpada te stvaranje novih proizvoda iz novonastale sirovine nudi se kao jedno od riješenja. Kroz proces kružne ekonomije pokušavaju se iskoristiti svi resursi kako bi se uspostavila ravnoteža u prirodi koja će biti i ekonomski isplativa. Uključivanjem kukaca u proces razgradnje značajno se može reducirati velika količina biootpada zatvarajući proces stvaranjem novih proizvoda. Najznačajnije vrste kukaca koje se uključuju u proces prerade biootpada su: crna vojnička muha (Hermetia illucens, L.), kućna muha (Musca domestica, L.) i veliki brašnar (Tenebrio molitor, L.). U zadnjem desetljeću se ovi kukci intenzivno proučavaju radi mogućnosti njihovog iskorištavanja u različitim granama industrije kao što su: prehrambena, farmaceutska, kozmetička. Velika je mogućnost njihove prerade i implementacije u poljoprivredi kroz dobivanje stočne hrane visoke vrijednosti i biognojiva kao i za dobivanje biogoriva u automobilskoj industriji. Na tržištu već postoji velik broj komercijalnih proizvoda dobivenih od kukaca ili njihovih nusproizvoda. Najveću primjenu nalazi u akvakulturi kao zamjena za bjelančevine, ali i općenitoj kao hrana za razne životinjske vrste koja čini idealnu zamjenu za sojino brašno. Osim hrane za životinje koriste se i u ljudskoj ishrani, za proizvodnju biodizela, kozmetičke proizvode kao i organska gnojiva koja imaju široku primjenu. Iako je tržište kukaca prilično razvijeno, još uvijek ne može cijenama konkurirati konvencionalnim proizvodima. U svijetu postoji velik broj tvrtki koje se bave proizvodnjom, preradom i distribucijom kukaca i njihovih proizvoda koje ostvaruju milijunske prihode i u budućnosti se predviđa konstantan rast ovog tržišta.

Polazeći od činjenice da je kompostiranje prirodni proces biorazgradnje kojim nastaje humus, u radu je analiziran nastanak procesa kompostiranja i istaknuta njegova višestruka korist za biljni, životinjski svijet i za ljude. Naglašava se dobrobit komposta i u usporavanju globalnog zatopljenja, jer se poboljšanjem strukture tla, povećava i udio ugljika u njemu. Obrađene su osnovne faze koje se odvijaju u zemlji kako bi nastao kompost kao finalni proizvod, a prikazane su i okolnosti koje se mogu javiti prilikom samog procesa kompostiranja, poput neugodnih mirisa, prevelike vlažnosti ili suhoće zemlje i odviše prisutnih kukaca. Autori se zalažu za primjenu kućnog kompostiranja, čime se odvaja i smanjuje količina kućnog otpada, jer više od 30% otpada čini biootpad i naglašavaju da se kućnim kompostiranjem ujedno od otpada stvara vrijedan proizvod koji doprinosi plodnosti tla., Given that composting represents a natural process of biodegradation the product of which is humus, the paper analyses the onset of composting process and highlights its numerous benefits for flora, fauna and humans. Emphasized is the role compost has in reducing the effects of global warming through improving soil structure and the amount of carbon captured in it. Basic stages are described that take place in the soil the output whereof is compost, and issues that can arise during the composting process are listed, such as odours, excessive humidity or dryness of soil, and disproportionate presence of insects. The authors advocate implementation of home composting by which separation and reduction of volumes of municipal waste are achieved as bio-waste makes more than 30% of municipal waste and also point out that home composting results in a valuable product which contributes to soil fertility.

Gospodarenje organskim otpadom (biootpad) predstavlja značajan ekološki problem s kojim se suočavaju mnoge države. S obzirom na trendove ubrzane urbanizacije i rasta urbanog stanovništva u budućnosti će se povećati značaj gospodarenja biootpadom. Zbog sve većeg pritiska javnosti i zabrinutosti za okoliš, stručnjaci neprestano razvijaju nove, održive metode gospodarenja biootpadom uvažavajući koncept kružne ekonomije. Jedna od tih metoda bazira se na uvođenju ličinki crne vojničke muhe, Hermetia illucens L. (Diptera: Stratiomyidae) u proces razgradnje biootpada te dobivanje novih sirovina u različitim granama industrije. Osim značaja u razgradnji biootpada, ličinke ovih kukaca imaju dodatne vrijednosti jer su izvor proteina i masti u prehrambenoj industriji, služe za razvoj biomaterijala poput biodizela, stvaranje supstrata za biljnu proizvodnju, stvaranje novih proizvoda u kozmetičkoj industriji i stoga mogu osigurati prihode za financijski isplative sustave gospodarenja organskim otpadom. Danas se velik značaj pridaje učinkovitijim sustavima proizvodnje hrane bogate proteinima jer trenutni izvori imaju čitav niz negativnih posljedica kako za ljude i životinje tako i za okoliš. U svijetu se koristi više vrsta kukaca za preradu biootpada, međutim, ličinkama crne vojničke muhe daje se prednost jer im je preferencija za hranu raznolika. Zbog toga su izvor visoko vrijednih sirovina kako za poljoprivredu tako i za razne druge grane industrije. Prednost im je i ta što su ličinke sposobne inaktivirati neke štetne bakterije. Upotrebom ličinki crne vojničke muhe kod razgradnje biootpada, izravna emisija ugljičnog dioksida je niža u odnosu na kompostiranje, dok je potencijal globalnog zagrijavanja dvostruko manji. Razgradnja biootpada na ovaj način može smanjiti potencijal globalnog zagrijavanja i do 30% pa samim time pruža i veću ekološku sigurnost. Za uspješno gospodarenje ličinkama crne vojničke muhe, primarno je stvaranje optimalne hranjive podloge kako bi se osigurala profitabilna proizvodnja. Budući da je velik broj istraživanja obećavajući, ali su ta istraživanja nedostatna, a ponekad su podatci i kontradiktorni potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se sa sigurnošću mogle potvrditi sve beneficije koje ovi kukci pružaju kako za čovjeka tako i za okoliš.

Kompostiranje je tehnološki proces gospodarenja otpadom kojim se pomoću mikroorganizama u aerobnim uvjetima obrađuje i stabilizira biološki razgradivi otpad te prevodi u kompost. Stoga je prepoznat kao ekološki prihvatljiv način zbrinjavanja biootpada. U ovom radu praćen je proces kompostiranja biootpada u rotacijskom komposteru valjkastog oblika (zatvoreni sustav) i otvorenoj posudi (otvoreni sustav). Biootpad je prikupljen u studentskoj menzi Kampus u okviru Studentskog centra Sveučilišta u Splitu. Tijekom kompostiranja u oba sustava su praćeni parametri: temperatura, sadržaj suhe i hlapive tvari, sadržaj vlage, ugljika, dušika, pH, električna vodljivost te C/N omjer. Uspoređene su vrijednosti mjerenih parametara u otvorenom i zatvorenom sustavu. Rezultati promjene sadržaja organske tvari su obrađeni prema kinetičkom modelu prvog reda. Dobivena su dobra slaganja eksperimentalnih rezultata s modelom, a brzina razgradnje organske tvari je veća pri kompostiranju u otvorenoj posudi, u odnosu na rotacijski komposter. Composting is a technological process of waste management which use microorganisms under aerobic conditions to treat and stabilize biodegradable waste and translate it to compost. Therefore, it is recognized as an environmentally friendly way of biowaste management. In this paper, the process of biowaste composting in a cylindrical rotary composter (closed system) and an open container (open system) was monitored. Biowaste was collected in the Campus student canteen within the Student Center of the University of Split. During composting in both systems, the following parameters were monitored: temperature, dry and volatile matter content, moisture content, carbon and nitrogen content, pH, electrical conductivity and C/N ratio. The values of measured parameters in the open and closed system were compared. The experimental results of organic matter content during composting process were tested according to the first order kinetic model. Good agreement of the experimental results with the model was obtained. The rate of organic matter decomposition was higher when composting in an open vessel, compared to a rotary composter.

Kompostiranje je aerobni biološki proces razgradnje organskih spojeva u stabilan produkt-kompost. Provodi se u četiri faze, a važni čimbenici provođenja procesa kompostiranja su temperatura, vlažnost, pH, sadržaj kisika, omjer C/N. Ko-kompostiranje je metoda kompostiranja dvije ili više vrsta organskog otpada u odgovarajućem omjeru kako bi se nadomjestili nedostatci pojedinog otpada. Kompostiranje je učinkovit i ekonomičan način recikliranja organskog otpada kojim se smanjuje volumen otpada i emisija stakleničkih plinova te osigurava stabilizacija organskih supstrata. Composting is an aerobic biological process of transforming the organic matter into stable product-compost. The process includes four phases and the important parameters affecting the process are: temperature, moisture content, pH, aeration rate, C/N ratio. Co-composting is a method of composting two or more types of organic wastes in appropriate proportion to overcome the disadvantages of one waste. Composting is also defined as an effective and economical way for recycling organic waste because it reduces the volume of waste, emissions of greenhouse gas and provides stabilization of organic substrates.

U današnje vrijeme porastom broja stanovnika te razvojem industrije globalno raste količina nastalih otpadnih voda koje je potrebno obraditi. Biološkom obradom otpadnih voda, koja je zbog svoje jednostavnosti i ekonomske isplativosti jedna od prihvatljivijih obrada, zaostaje aktivni mulj kojeg je potrebno zbrinuti na odgovarajući način. Danas postoje razni načini zbrinjavanja aktivnog mulja, poput mehaničkih, bioloških i fizikalnih procesa. Aktivni mulj je bogat organskom tvari te je zbog toga pogodan za kompostiranje, a produkt – kompost se može odložiti na poljoprivredno tlo ukoliko zadovoljava uvjete koji su propisani pravilnikom. U ovom radu istraživana je mogućnost zbrinjavanja aktivnog mulja procesom kompostiranja. U cilju dobivanja optimalne mješavine aktivnog mulja (AM) i biootpada (S) ispitani su različiti omjeri mješavine supstrata i aktivnog mulja (SP – biootpad, P1 – S/AM = 2,5:1 ; P2 – S/AM = 5:1 ; P3 – S/AM = 7:1) u reaktorima radnog volumena, Vr = 1 L. Proces kompostiranja u adijabatskom reaktoru radnog volumena Vr = 10 L (P4) proveden je s mješavinom koja je pokazala najbolje rezultate u pokusima koji su se provodili u manjem reaktorskom mjerilu (P1). Proces kompostiranja trajao je 16 dana te su praćeni sljedeći parametri: temperatura, ukupan broj mikroorganizama, C/N omjer, udio vlage, udio hlapive tvari, pH supstrata i kondenzata, volumen kondenzata,udio nastalog CO2 i NH3, koncentracija amonijevih iona i konverzija. U pokusima SP, P1, P2, P3 i P4 postignuta je konverzija od 39,81 %, 44,35 %, 49,72 %, 48,85 %, te 42,21 %. Ukupna koncentracija CO2 u pokusima SP, P1, P2, P3 i P4 iznosila je 644,72 g kgHT0^-1,660,13 g kgHT0^-1, 511,79 g kgHT0^-1, 565,38 g kgHT0^-1, te 344,42 g kgHT0^-1. Maksimalna temperatura u pokusima SP, P1, P2, P3 i P4 iznosila je 57,1 °C, 58,3 °C, 61,4 °C, 62,8 °C i 57,48 °C. Termofilna faza u pokusima SP, P1, P2, P3 i P4 trajala je 3, 13, 7, 5 i 4 dana. Today, with the increase in population and the development of industry, the amount of wastewater that needs to be treated is growing globally. The biological treatment of wastewater, which is one of the more acceptable treatments due to its simplicity and economic viability, legs behind the activated sludge that must be disposed appropriately. There are various ways of treating activated sludge, such as mechanical, biological and physical processes. Active sludge is rich in organic matter and therefore is suitable for composting, and the product – compost can be disposed on the agricultural soil if fulfill the conditions prescribed by the ordinance. The aim of this work was to examine the possibility of treatment of activated sludge by composting process. In order to obtain the optimal mixture of activated sludge (AM) and biowaste (S), different ratios (SP, P1, P2, P3) of substrate and activated sludge were tested (SP - biowaste, P1 - S / AM = 2.5: 1; P2 - S / AM = 5: 1; P3 - S / AM = 7: 1) in reactors with working volume of Vr = 1 L. The composting process in adiabatic reactor with working volume of Vr = 10 L (P4) was performed with the mixture that provided the best results in experiments conducted at a smaller reactor scale (P1). The composting process lasted 16 days and the following parameters were monitored: temperature, CFU, C/N ratio, moisture content, volatile matter content, substrate and condensate pH, condensate volume, CO2 and NH3 content, concentration of ammonium ion and conversion. In experiments SP, P1, P2, P3 and P4, a conversion of 39,81 %, 44,35 %, 49,72 %, 48,85 % and 42,21 % was achieved, respectively. Total CO2 concentration in experiments SP, P1, P2, P3 and P4 was 644,72 g kgVM0^-1,660,13 g kgVM0^-1, 511,79 g kgVM0^-1, 565,38 g kgVM0^-1 and 344,42 g kgVM^0-1, respectively. The maximum temperatures in SP, P1, P2, P3 and P4 experiments were 57,1 °C, 58,3 °C, 61,4 °C, 62,8 °C and 57,48 °C, respectively. The thermophilic phase in the SP, P1, P2, P3 and P4 experiments lasted 3, 13, 7, 5 and 4 days, respectively.

Otpad je jedan od najvećih problema zaštite okoliša u današnje vrijeme. Rastom ljudskog stanovništva planeta Zemlje, proporcinalno raste i količina nastalog otpada. Biološkom obradom smanjuje se količina biorazgradivog otpada koji se zbrinjava odlaganjem. Kompostiranjem se biootpad pomoću mikroorganizama prevodi u stabilan produkt kompost, prilikom čega nastaju CO2, NH3, H2O i toplina. Iz biorazgradivog otpada, u odlagalištu i tijekom procesa kompostiranja, nastaje procjedna voda kao rezultat biokemijskih procesa i okolišnih uvjeta koja zahtijeva obradu prije ispuštanja u okoliš. U ovom radu istraživan je utjecaj sastava supstrata na proces biorazgradnje. Biorazgradnja procjedne vode iz biootpada i proces kompostiranja provedeni su u šaržnim uvjetima pri čemu su provedene fizikalno-kemijska i mikrobiološka analiza procjedne vode i biootpada. Učinkovitost procesa biorazgradnje procjedne vode i kompostiranja biootpada iznosila je 91 i 46 %. Waste is one of the biggest environmental problems in today's time. With the growth of the human population of the planet Earth, the quantity of waste generated proportionally increases. The amount of biodegradable waste which is disposed can be reduced with biological treatment. By composting, biowaste is converted by microorganisms into the stable product compost, CO2, NH3, H2O and heat. From biodegradable waste, in landfill and during the composting process, the leachate is generated as the result of biochemical processes and environmental conditions. Prior to its discharge into the environment, the generated leachate requires treatment. In this work the influence of substrate composition on the biodegradation process was investigated. The biodegradation of biowaste leachate and composting process were conducted in batch conditions where physico-chemical and microbiological analyses of the leachate and biowaste were carried out. The efficiency of the biodegradation process of leachate and biowaste composting were 91 and 46 %.

U radu je prikazan pilot projekt odvojenog prikupljanja biootpada na području Grada Daruvara i njegove uporabe u bioplinskom postrojenju Hercegovac. Prikupljanje je organizirano na lokaciji s 40 stambenih jedinica jednom tjedno u razdoblju od 90 dana. Otpad se prikuplja u biorazgradive vrećice i oporabljuje u bioplinskom postrojenju s ostalim ko-supstratima. Bioplinski potencijal prikupljenog biootpada odredit će se analitički u laboratoriju. Provedbom projekta dat će se doprinos uspostavi održivog sustava gospodarenja komunalnim otpadom, u skladu s Planom održivog gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.-2022. Istovremeno će se korištenjem biootpada u anaerobnoj digestiji doprinijeti smanjenju korištenja energetskih kultura za tu namjenu, čime se poboljšava održivost samih bioplinskih postrojenja i smanjuje negativan učinak korištenja energetskih kultura na proizvodnju i korištenje stočne hrane.

Zbog sve veće proizvodnje komunalnog otpada, potrebno je obaviti proces zbrinjavanja otpada. Jedan od mnogih načina je zbrinjavanje komunalnog otpada pomoću mehaničko – biološke obrade. Biosušenje je dio procesa biološke obrade otpada u kojem se pomoću zraka ( kisika) može dobiti stabilan, suh i higijeniziran proizvod bez neugodnih mirisa. Dobivanjem takvog proizvoda, daljnjom preradom mogu se ukloniti papir, plastika i ostale nečistoće, a usitnjavanjem preostale mase, dobiveni produkt može koristiti kao gorivo. Tehnika sušenja oslanja se na biološku aktivnost mikroorganizama, bakterija i gljivica s ciljem da se smanji sadržaj vlage pripremljenog otpada. Mikroorganizmi se hrane hranjivim tvarima iz otpada (dušik, ugljik i drugi elementi), čime se proizvodi toplina, koja se uz pomoć zraka, koristi za isparavanje viška vlage. U okviru ovog rada provedena je laboratorijska simulacija postupka biosušenja pomoću reaktora za biosušenje vlastite proizvodnje s ciljem da se utvrdi koliko se smanjila vlažnost ispitanog uzorka u odnosu na početnu vrijednost. Tijekom pokusa pratila se promjena temperature prilikom dodavanja zraka u bio – reaktor. Osim temperature pratila se i emisija plinova koji se ispuštaju prilikom procesa biosušenja uz konstantno dovođenje zraka. Za provođenje pokusa koristio se uzorak komunalnog otpada. Ispitivani uzorak sastojao se od dvije frakcije, a to su biootpad (voće, povrće, čaj, kava, riža) i papir, karton i stiropor. Na početku pokusa vlažnost uzorka iznosila je približno 75%, a na kraju pokusa 71%. Pokus se provodio 15 dana na način da se svaki dan mjerila temperatura u uzorku otpada uz konstantan protok zraka prvih 7 dana te povremeni protok zraka drugih 7 dana. Osim temperature uzorka kontinuirano su se pratili okolišni uvjeti. Iako se postiglo određeno smanjene vlažnosti uzorka, provedenim pokusom utvrđena je potreba za daljnjim razvojem bioreaktorske ćelije.

Biootpad rajčice predstavlja bogat izvor nutrijenata i fitokemikalija, između ostalog i karotenoidnih pigmenata, stoga se može iskoristiti za recikliranje u svrhu dobivanja biološki aktivnih spojeva. Ovim radom ispitana je i uspoređena učinkovitost izolacije karotenoida iz biootpada kore sušene rajčice primjenom dviju različitih metoda ekstrakcija, grijanjem u povrat ili refluksiranjem i ekstrakcijom po Soxhlet-u, uz korištenje niza otapala/ smjesa otapala različite polarnosti. Refluksiranjem su dobivene veće mase ekstrakata, kao i uporabom polarnijih otapala što upućuje na to da su temperatura i polarnost otapala važni parametri ekstrakcije. Dobiveni ekstrakti su pročišćeni preparativnom tankoslojnom i kolonskom kromatografijom te karakterizirani IR-spektroskopijom čime je potvrđena prisutnost karotenoida. Tomato waste is considered as a rich nutrient source containing phytochemicals, among which are carotenoids pigments, therefore it can be recycled for the uses of biologically active compounds. This thesis carried out and compared carotenoid isolation efficiency from dried tomato peel waste by applying two different extraction methods, classical extraction or refluxing and Soxhlet extraction, using a series of solvents of different polarity. Larger amounts of extracts were obtained by refluxing, as well as with more polar solvents indicating that temperature and solvent polarity are important extraction parameters. The extracts were purified by preparative thin layer and column chromatography, then characterized by IR-spectroscopy which confirmed the presence of carotenoids.

Otpad predstavlja sve veći problem u današnjem potrošačkom društvu. Bilo da se on gomila, razlaže u podzemnim vodama ili spaljivanjem širi atmosferom, otpad ozbiljno ugrožava okoliš i zdravlje ljudi. Stoga je u svim dijelovima svijeta krenula utrka za stvaranjem čišćeg okoliša pri čemu se otpad smatra resursom, a njegova obrada spada u najnaprednije tehnologije. U ovom radu prikazane su vrste otpada te problemi oko zbrinjavanja otpada s naglaskom na biootpad koji u mješovitom komunalnom otpadu predstavlja najveći problem jer je on najveći izvor odlagališnih plinova i organske tvari u procjednim vodama odlagališta. Gotovo ¼ mješanog komunalnog otpada iz kućanstva čini biootpad. Zbog toga se R Hrvatska u pretpristupnim pregovorima s EU obvezala na rješavanje problema u gospodarenju otpadom. Jedan od stavki je i smanjenje odloženog biootpada na odlagališta. Danas se na odlagališta odlaže oko 800 000 t/g. biootpada, dok se do 31.12.2020. ta količina planira smanjiti na oko 250 000 t/g. Jedan od prihvatljivih načina zbrinjavanja biootpada je kompostiranje. U radu je proveden eksperiment slijeganja biootpada u kompostani, te su mjerenja slijeganja mjerena 8 tjedana. Nakon mjerenja, pomoću generator slučajnih brojeva “izbačeno” je 5%, odnosno 25% vrijednosti te su za nedostajuće podatke primjenjene metode imputacije i metoda brisanja redaka (Listwise deletion). Korištenjem opisne statistike prikazane su dobrote slaganja sa stvarnim podacima. Waste is a growing problem in today's consumer society. Whether it piles, breaks down in underground waters or spreads into atmosphere by incineration, waste seriously endangers the environment and human health. Therefore, in all parts of the world, a race is started to create a cleaner environment, where waste is considered a resource, and its processing is one of the most advanced technologies. This paper presents the types of waste and the waste management problems with a focus on bio-waste that is the most problematic in mixed municipal waste, since it is the largest source of landfill gas and organic matter in the seepage waters of landfills. Nearly ¼ of mixed municipal waste from the households is a bio-waste. For this reason, Croatia in preaccession negotiations with the EU has committed itself to addressing problems in waste management. One of the items is also the reduction of the decommissioned bio-waste at landfills. Today, about 800,000 t / y of bio-waste is landfilled at landfills, this amount is planned to be reduced to about 250 000 t / y by 31.12.2020. One of the acceptable methods of disposing biowaste is composting. The experiment of bio-waste subsidence in a composting plant has been carried out in this paper and measurements of subsidence were measured for 8 weeks. After the measurement, the random number generator "threw out" 5%, respectively 25% of the value. For the missing data the method of imputation and the mothod of deleter lines (Listwise deletion) were applied. The goodness of matching with the actual data is shown by using descriptive statistics.

Biootpad predstavlja sve zanimljiviji supstrat za ponovnu preradu i izdvajanje različitih funkcionalnih sastojaka. Cilj ovog rada bio je upotrijebiti koru rajčice kao alternativnog izvora komercijalne proizvodnje pektina. Ekstrakcija kore rajčice i njenih frakcija provedena je pomoću ultrazvučne kupelji, koja omogućava efikasno izoliranje pektina, u vrlo kratkom vremenu (15, 30 i 45 min) pri temperaturi od 80 °C. Boja, vlaga, sadržaj ukupne galakturonske kiseline (UGA), ukupnih šećera (UŠ) i ukupnih fenola (UF) određen je u svrhu utvrđivanja kvalitete pektinskih izolata. Dobivene vrijednosti masenih udjela UGA, UŠ i UF, određene UV/Vis spektrofotometrijom su pokazale da pektini ne sadrže samo UGA, važnu za procjenu čistoće pektina, već i znatne količine UŠ i UF. Dakle, dobiveni pektini čine smjesu triju funkcionalnih sastojaka. Zaključno, provedeno istraživanje je pokazalo da se kora rajčice kao jeftin nusproizvod prehrambene industije može efikasno iskoristiti za recikliranje šećera i fenola, u skladu s novim trendovima razvoja cirkularne ekonomije. Bio-waste represents an increasingly interesting substrate for re-processing and separating various functional constituents. The aim of this work was used of tomato peel, as an alternative source of commercial pectin production. Extraction of tomato peel and its fraction was carried out using ultrasonic bath, which permits efficient isolation of pectin, in short time (15, 30 and 45 min), at 80 °C. Colour, humidity, content of total galacturonic acid (TGA), total sugars (TS) and total phenols (TP) was estimated, wih purpose to determine the quality of pectin isolates. The obtained mass fraction values of TGA, TS and TP, determined by UV/Vis spectrophotometry have shown that pectins contained not only TGA, important for evaluation of pectin purity, but also TS and TP. Therefore, the obtained pectins presented mixture of three functional compounds. In conclusion, the performed research has shown that tomato peel, as cheap by-products of food industry can be efficiently utilised for sugars and phenols recycling, according to the new trends of circular economy development.

U ovom radu proučavana je učinkovitost ekstrakcije polifenola iz kore rajčice, nusproizvoda nastalog tijekom postupka obrade rajčice. Ekstrakcija je provedena ultrazvukom visokog intenziteta na uzorcima osušene kore rajčice sa i bez pektina, djelovanjem 96 i 70 % (v/v) etanola u vremenu od 5, 10 i 15 min. Maseni udio ukupnih fenola i flavonoida određen je UV/Vis spektrofotometrijskom metodom. Dobiveni rezultati su pokazali da uzorci kore rajčice sa pektinom sadrže veći udio ukupnih fenola i flavonoida, u odnosu na uzorke kore rajčice bez pektina. Utvrđeno je da vrijeme ekstrakcije od 15 min i 70 % etanol utječu na optimalnu ekstrakciju polifenola kod uzoraka kore rajčice sa pektinom. Zaključno, provedeno istraživanje je pokazalo da se kora rajčice kao jeftin biosupstrat može efikasno iskoristiti za jednostavnu i brzu izolaciju polifenola, smanjujući pri tome troškove sakupljanja i nagomilavanja velikih količina biootpada. In this work was investigated the efficiency of polyphenols extraction from tomato peel, by-product formed during tomato processing. Extraction was performed by high intensity ultrasound on dried tomato peel samples with and without pectin, with 96 and 70 % (v/v) ethanol at 5, 10 and 15 min. The content of total polyphenols and flavonoids was determined by the UV/Vis spectrophotometric method. The obtained results showed that the content of total phenols and flavonoids is higher in tomato peel with pectin, compared with tomato peel samples without pectin. It was found that the extraction time of 15 min and the 70 % ethanol affects the optimum extraction of polyphenols in tomato peel samples with pectin. In conclusion, performed research has shown that the tomato peel as an inexpensive bio-substrate can be used efficiently for the simple and rapid isolation of polyphenols, reducing the costs of collecting and accumulating large amounts of bio-waste.

Na području grada Omiša planirana je uspostava sustava odvojenog sakupljanja biootpada te njegova obrada s konačnim ciljem ukidanja statusa otpada te optimalnog iskorištavanja korisnih komponenti. Odvojeno sakupljanje biootpada i njegova kontrolirana obrada onemogućit će stvaranje plinova, neugodnih mirisa te procjednih voda koji potječu od sadržaja vlage biootpada, a koji se uobičajeno nalazi u miješanom komunalnom otpadu prilikom njegovog sakupljanja, prijevoza i obrade. Biorazgradivi dio otpada moguće je obraditi - razgraditi aerobnim i/ili anaerobnim mikrobiološkim procesima. U sklopu predmetnog projekta odabran je aerobni način razgradnje biootpada tj. kompostiranje kao proces oporabe otpada koji podliježe procesima aerobne razgradnje te proizvodnju korisnog produkta koji se može upotrebljavati u agronomskim djelatnostima kao poboljšivač tla ili doradom, kao gnojivo.

U ovom radu proučavana je efikasnost ekstrakcije polifenola iz kore mandarinke, nusproizvoda nastalog tijekom postupka obrade mandarinke. Ekstrakcija je provedena refluksiranjem (1,5 h) na uzorcima usitnjene, svježe kore mandarinke primjenom vode, vodenih otopina acetona ( = 25, 50 i 70 %, v/v) i 99 %-tnog acetona. Maseni udio ukupnih fenola i flavonoida u ekstrahiranim uzorcima kore mandarinke određen je UV/Vis spektrofotometrijskom metodom. Dobiveni rezultati su pokazali da je maseni udio ukupnih fenola i flavonoida u ekstraktima kore mandarinke pripremljenih s 50 i 70 %-tnim otopinama acetona veći u odnosu na vodu, 25 %-tnu otopinu acetona i 99 %-tni aceton. Zaključno, provedeno istraživanje je pokazalo da se kora mandarinke može koristiti za relativno brzu i jednostavnu ekstrakciju polifenola, primjenom 50 i 70 %-tnih vodenih otopina acetona. In this work was determined the efficiency of polyphenols extraction from tangerine peel, by-product produced during the tangerine processing. Extraction was performed by refluxing (1,5 h) on samples of grinded, fresh tangerine using water, water solution of acetone ( = 25, 50 and 70 %, v/v) and 99 % acetone. The content of total phenols and flavonoids in tangerine peel extracts was determined by UV/Vis spectrophotometric method. The obtained results showed that the mass fraction of total phenols and favonoids in tangerine peel extracts prepared with 50 and 70 % solutions of acetone was higher compared with water, 25 % acetone solution and 99 % acetone. In conclusion, this study has shown that the tangerine peel can be used for relatively quick and easy polyphenols extraction by applying 50 and 70 % acetone solutions.

Biorazgradivi komunalni otpad predstavlja jedan od najvećih izazova održivog gospodarenja otpadom (Voća, et al., 2014.). Glavni je to problem i Grada Varaždina, koji ima plan i infrastrukturu (kompostanu) za gospodarenje biootpadom (dijelom biorazgradivog komunalnog otpada) u završnoj fazi čija potpuna realizacija bi značila optimalno gospodarenje biorazgradivim komunalnim otpadom u Gradu Varaždinu, ali za sada još uvijek nije realiziran. Rad prikazuje povijesni pregled optimizacije sustava gospodarenja biorazgradivim komunalnim otpadom od početka odvojenog sakupljanja otpada 2002. godine pa do danas, kakvo je postojeće stanje te planove i optimizaciju stanja 2016. godine. Analiziran je postojeći izrađeni sustav primarne selekcije otpada na kućnom pragu, koji je u funkciji od 01. siječnja 2016. godine (i njegovom primjenom znatno se smanjuje udio biorazgradivog komunalnog otpada) koji bi s priključenim gospodarenjem biootpadom, neriješenim otpadom većine hrvatskih gradova, pomogao ciljevima Republike Hrvatske i Europske unije za smanjenje odlaganja biorazgradive komponente komunalnog otpada na odlagališta. Grad Varaždin već 14 godina odvojeno sakuplja miješani komunalni otpad (MKO) sustavom s dvije kante pri čemu se odvojeno prikupljeni korisni otpad (kanta s plavim poklopcem) ručno prebirao u sortirnici dok se s ostalim komunalnim otpadom iz druge kante s crnim poklopcem različito postupalo od odlaganja na odlagalište, baliranja pa do davanja koncesije Univerzalu koji ostatak nakon obrade zbrinjava na odlagalištu otpada u Donjem Miholjcu. Trenutni problem je realizacija gospodarenja biootpadom zbog kompostane i financija za provedbu zamišljenog rješenja za biootpad, čije rješenje upotpunjava planiranu optimizaciju koja bi trebala u potpunosti biti provedena nakon izgradnje planiranog centra za gospodarenje otpadom „Motičnjak“.

Zadnjih par godina dolaze do velikog izražaja problemi s gospodarenjem otpadom. S obzirom na to u ovom radu će biti predloženo jedno rješenje pomoću kojega se može riješiti problem kućanskog otpada (biološke komponente) grada Zagreba pomoću bioplinskog postrojenja sa poboljšanjem plina. U radu će biti objašnjen cijelokupan proces dobivanja biometana od biootpada. Prvo će biti objašnjene faze nastajanja bioplina (hidroliza, acidogeneza, acetogeneza i metanogeneza), te ukratko navedeni i objašnjeni parametri koju su značajni za neometanu proizvodnju bioplina kao što su temperatura, pH, tlak, itd. Nakon toga bit će nabrojane i objašnjene komponente bioplinskog postrojenja te načini na koji se dobiveni bioplin može pročistiti. Velika pažnja u ovom radu bit će posvećena postupcima poboljšavanja bioplina u svrhu povećavanja udjela metana na iznad 95% udjela u plinu tj. dobivanju biometana te će bit opisani mogući postupci za iskorištavanje dobivenog biometana. Za promatrani slučaj izabrano je da će se dobiveni biometan koristiti za pogon gradskih autobusa u Zagrebu. U radu će biti analizirane količine, tipovi i sastav dostupnih sirovina u gradu Zagrebu koje su pogodne za anaerobnu digestiju te će na temelju tih podataka biti izračunat i ukupni energetski potencijal koji se može ostvariti. Na temelju tih podataka dimenzionirati će se postrojenje koje je potrebno za obradu te količine supstrata tj. proizvodnju biometana i uz to će se prikazati i ekonomska isplativost postrojenja za različite slučajeve da bi se prikazala stabilnost investicije tj. provjere uvjeti pri kojima će investicija biti isplativa, a isto tako i kako će se ponašati ukoliko dođe do pada cijene. Na kraju rada je napravljena i analiza smanjenja emisija štetnih plinova tj. prikazan je povoljan utjecaj bioplinskog postrojenja na ekosustav. In the last couple of years waste disposal problems have become rather prominent. Regarding that this thesis will offer one solution to deal with the problem of household waste (biodegradable component) of the City of Zagreb by a biogas plant with biogas upgrading. The entire process of getting bio methane from bio waste will be explained in this thesis. The stages of getting biogas (hydrolysis, acidogenesis, acetogenesis and methanogenesis) will be explained first and the parameters which are key for the undisrupted production of biogas such as temperature, pH pressure, etc. will be briefly stated and explained. After that the components of the biogas plant will be listed and explained together with the means by which the produced biogas can be purified. In this thesis great attention shall be given to ways of upgrading biogas to increase the methane share above 95% share in the gas that is to say getting biomethane, possible methods of the utilization of the produced biomethane will also be described. In this case the produced biomethane will be used to power the city buses in Zagreb. In this thesis, quantity, types and composition of the available raw materials in the City of Zagreb which are suitable for anaerobic digestion will be analysed and according to that data the complete achievable energy potential will be calculated. According to the data a plant which is needed to process that quantity of the substrates that is the production of biomethane will be dimensioned and the case study of the plant for different cases will be shown to present the stability of the investment that is to check the conditions by which the investment will be cost-effective and to show what will happen in case the prices drop. At the end of the thesis an analysis of the reduction of the greenhouse gasses emission has been made and a favourable effect of the biogas plant on the eco system has been shown.

Zakonom o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) definirana su ograničenja u vezi odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada. Najveća dopuštena masa biorazgradivog komunalnog otpada koja se godišnje smije odložiti na svim odlagalištima i neusklađenim odlagalištima u Republici Hrvatskoj određena je u odnosu na masu biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1997. godini. Jedinice lokalne samouprave dužne su temeljem navedenog Zakona osigurati odvojeno sakupljanje biootpada s ciljem kompostiranja, digestije ili njegove energetske oporabe, pri čemu se obrada biootpada mora obavljati na način kojim se zadovoljava visoka razina zaštite okoliša. Budući da su kompostiranje i recikliranje izrazito važni postupci u gospodarenju otpadom, koje obuhvaća mjere prevencije nastanka i smanjivanja količine otpada, Grad Osijek je 2010. godine započeo s primjenom novog sustava sakupljanja komunalnog otpada, i to odvajanjem otpada na mjestu njegovog nastanka. Značajan čimbenik za uspješno provođenje svih direktiva je prvenstveno daljnje razvijanje sustava odvojenog sakupljanja otpada, tako da je sljedeći važan korak u razvoju istoga sustava bilo rješavanje pitanja sakupljanja i zbrinjavanja biootpada. Slijedom toga, Grad Osijek je pripremio kvalitetan projekt i započeo s uspostavom odvojenog sakupljanja i obrade biološki razgradivog otpada (biootpada).

Otpad predstavlja sve veći problem u današnjem društvu i nastoji se tretirati tehnologijama i procesima da imaju što manji štetni utjecaj na okoliš. Biološka svojstva otpada podložna su promjenama uslijed starenja otpadnog materijala. U ovom završnom radu objašnjeno je koje su biorazgradive komponente u miješanom komunalnom otpadu te su ukratko opisane biološke metode obrade otpada te produkti takvih obrada. Zbog svojstva biorazgradnje, ova frakcija komunalnog otpada predstavlja sirovinu za proizvodnju komposta i bioplina.

U budućnosti vrlo vjerojatno očekuje sve manja primjena kukuruzne silaže kao sirovine za proizvodnju energije i njezino smanjenje korištenja u smislu visine tarifnog sustava za isporučenu električnu energiju. Naime, u nekim državama EU vrijednosti visine tarifnih stavki za isporučenu električnu energiju se stavljaju u odnos zelenih kultura sa organskim ostatakom i otpadom, jednako iz poljoprivrede, kao i iz prehrambeno- prerađivačke industrije, te biorazgradivim otpadom iz kućanstava. Tako se u Njemačkoj do 2020. godine očekuje porast udjela biorazgradljivog dijela komunalnog otpada u konvencionalnim bioplinskim postrojenjima na 11% ukupnog udjela, a naročito u korist smanjenja kukuzne silaže s ciljem ublažavanja konkuretnosti kukuruzne silaže prema stočarskoj industriji.

U ovom radu konstruiran je stroj za usitnjavanje biootpada. Usitnjavanje se provodi na sljedeći način. Nakon sakupljene određene mase biootpada, masa se ubacuje u stroj kojeg pogoni elektromotor. Noževi koji se nalaze na vratilu potom usitnjavanju biootpad i tako nastaje usitnjena smjesa biootpada. Smjesa se skuplja ispod stroja u posudi koja je već predviđena za skupljanje usitnjenog biootpada. U tu smjesu se naknadno dodaje voda da bi se omogućila anaerobna razgradnja i fermentacija te naknadno dobivanje metana i visokokvalitetnog bio gnojiva. In this paper a machine for bi owaste shredding was designed. Shredding is conducted on the following way. After the certain amount of bio waste mass is collected, that mass is thrown in the machine which is powered by electro motor. The knives which are placed on the shaft shredd the bio waste and that is the way the shredded mixture of bio waste is being made. That mixture is gathered beneath the machine in a container which is already prepared for gathering the shredded bio waste. Water is added to the mixture afterwards to enable anaerob dissolving, fermentation and subsequent methane and high quality bio-fertilizer gain.

Biootpad se prema direktivama EU i zakonskim propisima Republike Hrvatske definira kao biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata uključujući i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda. Iako se pojam biootpada miješa s pojmom biorazgradivog otpada, oni se bitno razlikuju. Naime, biorazgradivi otpad obuhvaća šire područje te uključuje i razne druge vrste biološki razgradivoga otpada kao što je otpad iz šumarstva, otpadna gnojiva, papir, karton, tekstil i sl. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) propisuje ograničenja u vezi odlaganja biorazgradivoga komunalnoga otpada na odlagališta, pa tako i otpada od hrane, a Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 117/07, 111/11, 17/13) zabranjen je prihvat komunalnoga otpada na odlagalište ukoliko mu masa biorazgradive komponente premašuje 35% od ukupne mase. Definirane su i obveze odvojenoga sakupljanja biootpada s ciljem njegovog kompostiranja, anaerobne digestije ili energetske oporabe uvođenjem Pravilnika o nusproizovdima i ukidanju statusa otpada (NN 117/14) kojim su otvorene mogućnosti u pogledu gospodarenja ovom posebnom kategorijom otpada sukladno najmodernijim tehnološkim i najnovijim zakonskim tekovinama EU. Smanjenje nastanka otpada od hrane zauzima značajno mjesto i u programima europskih institucija. Prema dokumentu Europske komisije The Roadmap to a Resource Efficient Europe do 2020. godine odlaganje otpada od hrane na razini EU trebalo bi biti smanjeno za polovicu. Rad donosi analizu pripremljenosti i rezultata koje je Republika Hrvatska ostvarila ili mora ostvariti u narednom periodu te pregled mogućnosti obrade otpada od hrane.

Biorazgradljiva frakcija komunalnog otpada, kao njegov najveći dio, predstavlja jedno od najvećih izazova u održivom gospodarenju otpadom. Europska Unija, uvidjevši značajan energetski potencijal takve vrste otpada, obvezala se smanjiti količine odloženog biorazgradivog dijela komunalnog otpada za 65% do 2020.god. Energetska oporaba organskog otpada, kao što je biorazgradivi dio komunalnog otpada ili otpad iz ugostiteljstva, provodi se u procesu anaerobne razgradnje u bioplinskim postrojenjima. Stoga, korištenje biootpada u svrhu proizvodnje bioplina ima dvije glavne karakteristike: zaštita okoliša kroz izbjegavanje odlaganja otpada te proizvodnja energije iz obnovljivih izvora.

Biootpad se prema direktivama EU i zakonskim propisima Republike Hrvatske definira kao biološki razgradiv otpad iz vrtova i parkova, hrana i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih i maloprodajnih objekata uključujući i slični otpad iz proizvodnje prehrambenih proizvoda. Iako se pojam biootpada miješa s pojmom biorazgradivog otpada, oni se bitno razlikuju. Naime, biorazgradivi otpad obuhvaća šire područje te uključuje i razne druge vrste biološki razgradivoga otpada kao što je otpad iz šumarstva, otpadna gnojiva, papir, karton, tekstil i sl. Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13) propisuje ograničenja u vezi odlaganja biorazgradivoga komunalnoga otpada na odlagališta, pa tako i otpada od hrane, a Pravilnikom o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (NN 117/07, 111/11, 17/13) zabranjen je prihvat komunalnoga otpada na odlagalište ukoliko mu masa biorazgradive komponente premašuje 35% od ukupne mase. Definirane su i obveze odvojenoga sakupljanja biootpada s ciljem njegovog kompostiranja, anaerobne digestije ili energetske oporabe uvođenjem Pravilnika o nusproizovdima i ukidanju statusa otpada (NN 117/14) kojim su otvorene mogućnosti u pogledu gospodarenja ovom posebnom kategorijom otpada sukladno najmodernijim tehnološkim i najnovijim zakonskim tekovinama EU. Smanjenje nastanka otpada od hrane zauzima značajno mjesto i u programima europskih institucija. Prema dokumentu Europske komisije The Roadmap to a Resource Efficient Europe do 2020. godine odlaganje otpada od hrane na razini EU trebalo bi biti smanjeno za polovicu. Rad donosi analizu pripremljenosti i rezultata koje je Republika Hrvatska ostvarila ili mora ostvariti u narednom periodu te pregled mogućnosti obrade otpada od hrane., Bio waste is defined as biodegradable waste from gardens and parks, food and kitchen waste from households, restaurants, catering and retail facilities including similar waste from the manufacture of food products according to EU Directives and Croatian legislation. Although the term of bio waste is mixed with the term of biodegradable waste, they are significantly different. The biodegradable waste covers a wider area and includes other various types of waste such as waste from forestry, manure, paper, cardboard, textiles and etc. The Law on Sustainable Waste Management (OG 94/13) prescribes restrictions on disposal of biodegradable municipal waste to landfill, including food waste. By the Ordinance on the methods and conditions of waste disposal, categories and operational requirements for waste landfills (OG 117/07, 111/11, 17/13) it is forbidden to accept the waste at the landfill if biodegradable component weight exceeds 35% of the total weight. Ordinance on by-products and the withdrawing the status of waste (OG 117/14) defines obligations on separate bio waste collection with the aim of composting, anaerobic digestion and energy recovery, providing opportunities of managing this special waste category according to most modern technology and latest EU acquis. Reduction of waste food generation has a significant place in the programs of the European institutions. According to the Roadmap for a resource-efficient Europe by 2020 food waste disposal should be reduced by half at the EU level. The paper analyzes the preparedness and the results that Croatia has made or must achieve in the next period, and it also gives an overview of the possibilities of food waste treatment.

Cilj ovog rada je ispitati mogućnost upotrebe odvojeno prikupljenog biootpada i mulja s uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda za proizvodnju komposta, u svrhu očuvanja i zaštite okoliša i zdravlja ljudi, te smanjenje količine otpada koja se odlaže na odlagalištima. Provedeno je kompostiranje 3 pripremljene mješavine tijekom 4 mjeseca i načinjena je kemijska analiza dobivenih komposta. Dobiveni rezultati upućuju na mogućnost korištenja odvojeno prikupljenog biootpada i mulja u proizvodnji kvalitetnog komposta bogatog dušikom, pod uvjetom da se početne mješavine pripreme na način da se postigne povoljan omjer C/N kako bi se potaklo očuvanje dušika tijekom kompostiranja čime bi se povećala i dostupnost dušika u finalnom proizvodu.

Waste management has been emerging as a priority issue of environmental protection in Croatia in recent years. Examples of good waste management are limited to noteworthy initiatives of some cities and individual companies seeking to raise standards of social development and environmental protection. At the beginning of April 2011, in the area of City of Koprivnica, City utility company Komunalac started a pilot project for separate collection of bio waste at source of production. The project is conducted on a sample of people with prior assumption that significantly larger amount of green waste will be collected by separate collection of it at the source of production. City utility company Komunalac has built a composting facility where they plan to collect the bio waste generated as a result of company activities on the renovation and maintenance of green areas, as well as biological waste collected from citizens and municipal and organic waste from agricultural cultivation. This is just one way of systematically linking environmental protection with agricultural production and promoting sustainable and ecological agriculture. The project aims to reduce the amount of waste deposited on landfills and to use the green waste as raw material for production of quality bio compost. It is foreseen that produced bio compost will be used as a quality ecological fertilizer on farms and by individual citizens in their vegetable gardens and orchards. This paper will present an example of mutual dependence of environmental quality and ecological and sustainable agricultural production, and point to the role and importance of individual initiatives in promoting sustainable development at local level.

Iskustva s odvojenim prikupljanjem biootpada na području Grada Zagreba

Početna iskustva s odvojenim skupljanjem biootpada u Zagrebu

Stavovi građana u pilot projektu izdvajanja biootpada u Zagrebu.

Početna iskustva sa odvojenim skupljanjem biootpada u Velikoj Gorici.

Početna iskustva s odvojenim sakupljanjem biootpada u Velikoj Gorici.