Search

Autoritet Biblije kao Riječi Božje tijekom posljednjih nekoliko desetljeća bilo je glavno pitanje u kršćanstvu, kao i u Crkvi adventista sedmog dana. Treba li Biblija biti konačni autoritet u svim pitanjima vjerovanja i načina života, ili bi se znanstvenim i sociokulturnim silama trebalo dopustiti da utječu na ono što dopuštamo da Biblija znači? Kao i u drugim kršćanskim Crkvama koje imaju visoko mišljenje o Svetom pismu, povijesni su biblijski stavovi napadnuti i u Crkvi adventista sedmog dana: neki ih potpuno odbacuju ili ih modificiraju gotovo do neprepoznatljivosti. Ovaj se članak bavi prirodom i dokazima autoriteta Boga i Biblije te posljedicama koje oni imaju na biblijsku hermeneutiku., The authority of the Bible as the Word of God has been a major issue in Chrisjtianity, as well as in the Seventh-day Adventist Church, over the last few decades. Should the Bible be the final authority on all matters of belief and of lifestyle, or should scientific and socio-cultural forces be allowed to influence what we permit the Bible to mean? As i n other Christian Churches that hold to a high view o f Scripture, historic biblical positions are under attack i n the Adventist church, either outright rejected by some or modified almost beyond recognition. This article deals with the nature of, and the evidence for, the authority of God and the Bible and with the repercussions this has on biblical hermeneutics.

Naše znanje o Bogu dolazi samo iz Njegove objave, a kršćani su uglavnom prepoznali Sveto pismo kao javno i specifično otkrivenje božanske misli i volje za nas. Teolozi nam, osim o posebnom Božjem otkrivenju u Svetom pismu (2. Timoteju 3,16), govore i o općem otkrivenju u prirodi, po kojoj svi ljudi imaju neku spoznaju o vrhovnom Biću. Bog nam je takvu misao izričito predstavio u Svetom pismu (npr. u Rimljanima 1,18-20). U ovom će se poglavlju u raspravi razmatrati biblijski dokazi nadahnuća Svetog pisma kao i različiti modeli koji se koriste za njegovo obrazloženje. Predložit će se i novo razumijevanje dokaza, utemeljeno na biblijskim pretpostavkama i pažljivom slušanju cijelog raspona biblijskih dokaza., We know about God only by way o f His revelation, and Christians have generally recognized Scripture as the public and specific revelation o f divine thought and will to us. Besides God's special revelation i n Scripture (2 Tim 3:16), theologians also speak about a general revelation through nature by which all people have some knowledge o f a supreme Being. God has specifically presented us with such a thought in Scripture (e.g., Rom 1:18-20). This article w ill discuss the biblical evidence for the inspiration o f Scripture and for the various models used to articulate it. It will suggest a new understanding o f the evidence based on biblical presuppositions and a careful listening to the entire range o f the biblical evidence.

Ovaj je rad podijeljen u tri dijela. Prvi se dio bavi početkom i razvojem političkog čitanja i tumačenja Pavlove teološke misli koje se prvi put pojavio u američkom egzegetskom krugu nazvanom “Pavao i politika”. Namjera članova te grupe bila je čitati Novi zavjet u svjetlu grčko-rimskog društveno-političkog konteksta kojim je dominirala rimska imperijalna ideologija. U sadašnjici, upravo ova vrsta hermeneutičkog pristupa silno utječe na biblijsku znanost o Pavlu, kao i na filozofiju, sociologiju, kulturne i postkolinijalne studije, itd. Stoga se može kazati kako je Pavao postao neka vrsta “mode” u suvremenoj, društvenoj i humanističkoj znanosti. Drugi dio rada bavi se osnovnim tvrdnjama i temeljnim doprinosima koje nam donosi spomenuti istraživački pristup Pavlovim poslanicama. Navodimo tek neke od njih: Pavlovo je evanđelje ujedno teopolitičko i protuimperijalno; njegova teološka misao pruža otvoreno nepriznavanje Rimskog Carstva; Pavlovo se evanđelje protivi svakom imperijalnom sustavu, a posebice novom američkom neoliberalnom kapitalističkom carstvu. U samom kontekstu Pavlova misionarskog djelovanja bio je raširen carski kult te je stoga predstavljao glavnu metu njegova kritičkog i subverzivnog propovijedanja evanđelja. Konačno, treći dio ovog članka sadržava kratak pregled nekih kritičkih vrjednovanja takozvane “svježe perspektive” na Pavla. Neke mjerodavne kritike govore o zlouporabi usporedbi između Pavlovih pisama i carskog kulta ili imperijalnog svijeta starog Rima i biblijskih tekstova. Drugi kritički naglasci jesu: pogrješno razlikovanje samog značenja i implikacije teksta; “eisegetsko” učitavanje u Pavlove tekstove umjesto izvornog tumačenja koje se ponajprije usredotočuje na nakanu autora i smisao teksta.

This essay offers a brief exploration, in the spirit of interreligious dialogue, of how Hindu thought may be brought into meaningful conversation with Christian thought. Although an unbridgeable gap is often imagined to exist between these two traditions, particularly with respect to cosmic and historical worldviews, here is suggested that this gap may be productively overcome by focusing on representations of discipleship in the Gospels and the Bhagavad-gītā, such that each tradition has something to learn from the other., U duhu međureligijskog dijaloga, ovaj esej pruža kratko istraživanje o tome kako se hinduistička misao može dovesti u smislen razgovor s kršćanskom misli. Iako se često smatra da između ovih dviju tradicija postoji nepremostiv raskorak, osobito s obzirom na kozmički i povijesni svjetonazor, ovdje se navodi na misao da se taj raskorak može djelotvorno nadvladati usmjeravanjem pažnje na prikaze učeništva u Gospelima i Bhagavad-gīti, i to na način da obje tradicije mogu nešto jedna od druge naučiti.

Namjera je ovog rada ocrtati glavna obilježja René Girardova čitanja Biblije na primjeru knjige o Jobu. Dakako, poslužit ćemo se i ostalim temeljnim radovima autora, ali samo kao dopunom ili pobližim objašnjenjima teza koje on iznosi u spomenutoj knjizi. Osebujnost Girardove hermeneutike i njezin ključ prikazat ćemo na način da usporedimo osnovne postavke autorova antropološkog tumačenja biblijskih tekstova s mitovima kao paradigmom progoniteljskog teksta. Posve razumljivo, ne očekujemo preklapanja niti istovjetnost u interpretaciji, ali nalazimo zanimljivim uvidjeti koliko Girardova lektira ostaje vjerna tekstu pokušavajući ga iskoristiti za potvrdu vlastitih ideja o oponašanju želje drugih kao izvoru nasilja koje se provodi unutar kolektivnih mehanizama, zatim mitološki legitimira i pretače u kult te konačno, posredstvom Biblije, razotkriva, štoviše, posve demitologizira. Posebnu pozornost usmjeravamo na temu žrtvenog jarca u Girardovu opusu, da bismo što jasnije približili misaoni kontekst u kojem on razvija svoje djelo o Jobu. Ukratko, izlažemo autorovo razmatranje odnosa istine i mita da bismo, naposljetku, prešli na glavnu temu rada – tumačenje knjige o Jobu kao paradigme mimetičkog kolapsa, odnosno neuspjelosti mehanizma žrtvenog jarca. Uz evanđelja, kako ćemo već uvidjeti, starozavjetna knjiga o Jobu krije zamjetan potencijal raskrinkavanja onih mehanizama koje Girardova generativna antropologija drži ključnima u opravdavanju i pokretanju različitih oblika nasilja u društvu., The purpose of this paper is to outline the main features of Girard’s interpretation of the Bible in the example of the Book of Job. Of course, we will also use the author’s other fundamental works, but only to supplement and explain the theses he presents in the mentioned book. We will show the specifics of Girard’s hermeneutics and its key in order to compare the basic tenets of the author’s anthropological interpretation of biblical texts with myths as a paradigm of persecutory text. We hold that it is interesting to realize to what degree Girard remains faithful to the text trying to use it to confirm his own ideas that imitation of other people’s wishes can be the source of violence, which is carried out within collective mechanisms, then mythologically legitimized, converted into a cult, and finally, through the Bible, unmasked and, moreover, fully demythologized. We pay special attention to the theme of the scapegoat in Girard’s work, in order to bring closer the reflexive context in which he is developing his work about Job. We briefly present the author’s analysis of the relation between the truth and myth, and then move on to the main subject of the paper – interpretation of the Book of Job as a paradigm of mimetic collapse, i.e. inefficiency of mechanism of the scapegoat. The Book of Job, along with the Gospels, hides a considerable potential for unmasking those mechanisms that Girard’s generative anthropology holds to be essential in justifying and launching the various forms of violence in society.

Francuski filozof Paul Ricœur bavio se problemom teksta u okviru her­meneutičke fenomenologije kakva je propitivala dosege i granice spekulativna mišljenja. U filozofiji konkurentnim diskursima – psihoanalitičkom, simbo­ličkom, hermeneutičkom – istraživao je razumijevanje i samorazumijevanje ljudskoga »bivanja u svijetu« do kojih se dolazi upravo obilaznicom inter­pretacije teksta. Članak nastoji izložiti načela Ricœurove »podučene egzege­ze« u dvostrukom horizontu: horizontu hermeneutičke refeksije koja se ne bavi gotovim dogmatskim izričajima te hori­zontu vjere koja se kuša kroz tekstove, istodobno promatrajući tekstove s dis­tance, uvažavajući njihovu unutarnju polifoniju u izrazima ispovijesti vjere, poimanju vremena, shvaćanju povijesti spasenja. Ricœurova je teza da ono što je specifčno za biblijsku misao, koja se može nazrijeti iza slojeva teksta, jest sljedeće: Ime Božje, događaji hebrejske povijesti, Kraljevstvo Božje, događaj Kristova uskrsnuća kao objava smisla nade – svi ovi ključni momenti biblij­skih tekstova činom čitanja postaju kadri preobraziti »subjektivnu« egzis­tenciju čitatelja. Premještanje teološke refleksije s jednoglasna u višeglasan diskurs Ricœur dekonstruira monoli­tan karakter objave i omogućuje vidjeti njezinu polisemiju, čime biva razoren svaki totalitarni oblik autoriteta kakav bi pretendirao na »posjedovanje« objavljene istine. Raznolikost biblijskih žanrova usložnjuje i moralnu problema­tiku: budući da biblijski tekst nudi tako široko shvaćanje izvora i oblika morala u kakvom se etika ne može svesti na moralne norme, nemoguće je prisvojiti dogmatsku poziciju po kojoj bi postojalo nešto kao kršćanska etika. Etika nije okvir zadan Zakonom, nego ponajprije osobna odgovornost slobodne savjesti. Riječ »Bog«, pak, upućuje na potragu za univerzalnošću onkraj pluralnosti njego­vih modaliteta iskazivanja u biblijskom tekstu, čime se sprječava pretvaranje Boga u idola. Analoški oblik nomina­cije tvori samu matricu teološkoga jezika kao metaforičkoga jezika, što otvara mogućnost svojevrsne poetske teologije., French philosopher Paul Ricœur dealt with the problem of text in the framework of the hermeneutical phenomenology which discussed the range and limits of speculative thinking. In discourses which are competitive to philosophy – psychoanalytical, symbolic, and hermeneutical – he investigated the understanding and selfunderstanding of human ‘being-in-the-world’ to which one comes through the beltway of the interpretation of a text. Te article tries to display the principles of Ricœur’s ‘educated exegesis’ in a double horizon: the horizon of hermeneutical refection which does not deal with defnitive dogmatic expressions, and the horizon of faith which is being tested through texts while observing these texts from a certain distance, respecting their inner polyphony in expressing the confession of faith, the concept of time and the understanding of the history of salvation. Ricœur’s thesis exemplifes that what is specifc for biblical thought can be seen underneath layers of text, as in the following: Name of God, the events in Hebrew history, the Kingdom of Heaven, Christ’s resurrection as a revelation of the meaning of hope. All these key moments of the biblical texts, through the act of reading are able to transform the ‘subjective’ existence of a reader. By transferring the theological refection from the unanimous into polyphonic discourse, Ricœur deconstructs the monolith character of revelation and enables for its polysemics to be seen, thus destroying every form of totalitarian authority that would tend to ‘own’ the revealed truth. Te diversity of biblical genres complexes the moral problematic: since the biblical text ofers a wide range of understanding of the origins and forms of morality in which ethics cannot be reduced to moral norms, it is impossible to adopt a certain dogmatic position by which something like Christian ethics would exist. Ethics is not a framework set by Law, it is foremost the personal responsibility of a free conscience. The word ‘God’ on the other hand, refers to a search for universality beyond the plurality of its modalities of exposure in the biblical text, thus preventing that God is reduced into an idol. Te analogical form of nomination makes the very matrix of theological language as a metaphorical language, which makes possible a certain poetic theology., Le philosophe français Paul Ricœur s’intéressait au problème du texte dans le cadre de la phénoménologie herméneutique qui examine les portées et les limites de la pensée spéculative. Il explorait, dans les discours en concurrence de la philosophie, à savoir à savoir le discours psychanalytique, symbolique et héméneutique, la compréhension et l’autocompréhension de »l’être-dans-le monde« humain que l’on atteint par un détour, celui de l’interprétation du texte. Cet article essaye exposér les principes de «l’exégèse instruite» de Ricœur, et cela dans un double horizon: d’une part, dans l’horizon de la réfexion herméneutique qui ne porte pas sur des expressions dogmatiques défnitives et, d’autre part, dans l’horizon de la foi qui est mise à l’épreuve à travers des textes tout en observant ces textes avec une certaine distance et respectant leur polyphonie intérieure dans les expressions de la confession de foi, la conception du temps, la compréhension de l’histoire du salut. La thèse de Ricœur qui afrme que la spécifcité de la pensée biblique que l’on peut deviner derrière les couches du texte est la suivante: le Nom de Dieu, les événements de l’histoire hébraïque, le Royaume de Dieu, l’événement de la Résurrection du Christ comme révélation du sens de l’espoir sont tous des moments clés des textes bibliques capables de transformer l’existence "subjec- tive" du lecteur par l’acte de lecture. En passant de la réfexion théologique à une voix au discours à plusieurs voix, Ricœur déconstruit le caractère monolithe de la conception de la révélation ce que lui permet d’y voir la polysémie : ainsi, toute forme d’autorité totalitaire qui prétendrait à »posséder« la vérité révélée est déconstruite. La variété des genres biblique rend aussi plus complexe les questions morales: puisque le texte biblique ofre une large palette de compréhension des sources et formes de la morale dans laquelle le champ de l’éthique ne peut pas se réduire à des normes morales, il est impossible d’adopter une position dogmatique spécifque d’après laquelle il y aurait quelque chose comme une éthique chrétienne. L’éthique n’est pas fxée par une Loi, et surtout pas par la responsabilité personnelle de la conscience libre. Le mot »Dieu« témoigne d’une quête de l’universalité au-delà du pluralisme de ses modalités d’expression dans le texte biblique empêchant toute réduction de Dieu en idole. La forme analogue de la nomination façonne la matrice même du langage théologique comme langage métaphorique, ce qui rend possible une certaine théologie poétique.

Ivan Stojkovic (1392/95 - 1443), the known Dominican theologian in the contacts on different levels with the Hussites (but also with the Eastern Christians) created XVI presuppositions (or rules) for a successful discussions and negotiations for the lost unity. He based his hermeneutics on the common and profound, rich and authentic biblical meaning and teaching accepted by two or all involved participators. He attained his purpose of finding the biblical truth in the Catholic Church on behalf of the great philosophers (Greek and Christian), following the church fathers and the later great theologians. He took particularly in consideration the magisterium of the church and the ecclesiastic councils as the highest and ultimate authority of the revealed truths to accept.

Recenzija i prikaz međunarodnog zbornika: Jože Krašovec [ur.], Interpretation of the Bible - Interpretation der Bibel - Interprétation de la Bible - Interpretacija Svetega pisma (Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Sheffield: Sheffield Academic Press, 1998.). Zbornik radova s međunarodnog simpozija u povodu tiskanja prijevoda Slovenski standardni prevod (Svetopisemska Družba Slovenije, 1996.) ; Prvi dio zbornika: stari biblijski prijevodi i biblijska hermeneutika ; Drugi dio: prevođenju Biblije među Slavenima i drugima ; Treći dio zbornika: interpretacija Biblije na raznim područjima ljudskog življenja: kultura, posebno literatura, glazba, ekologija, znanost...