Search

Izlaganje na temu Arhivska pedagogija sastojat će se od dva dijela, teorijskog i praktičnog. U teorijskom dijelu predstavit će se pojam arhivske pedagogije i kako se ona različitim odgojno-obrazovnim aktivnostima ostvaruje u svijetu. Također će se prikazati i odgojno- obrazovna praksa državnih arhiva u Hrvatskoj te predložiti niz konkretnih mjera i postupaka kojima bi se arhivska pedagogija mogla razvijati u Hrvatskoj. Naglasit će se da se arhivskom pedagogijom može ostvariti međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija što može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti i vidljivosti arhiva u društvu. U praktičnom dijelu izlaganja, sudionici radionice će dobiti zadatak vezan uz aktivnosti i mogućnosti arhivske pedagogije u instituciji u kojima rade.

Autori polaze od činjenice da se arhivi u inozemstvu sve više otvaraju obrazovnom sustavu kako boljim povezivanjem i suradnjom tako i razvojem elektroničkih didaktičkih materijala. Zbog toga su autori proveli istraživanje u arhivima na nacionalnoj razini kojim su ispitali postojanje takvih aktivnosti i sadržaja u Hrvatskoj te ih usporedili s međunarodnim iskustvima. U istraživanju se ispitivalo postojanje politike otvorenosti prema odgojno-obrazovnom sustavu, osobni stavovi zaposlenika u arhivima te njihova motivacija za razvoj takvih aktivnosti i sadržaja. U istraživanju su sudjelovali i učenici viših razreda osnovnih škola te učitelji i nastavnici. Na temelju rezultata provedenog istraživanja autori zaključuju o trenutnom stanju razvijenosti didaktičkih aktivnosti i materijala te povezanosti arhiva i škola. Konačno, autori predlažu niz konkretnih mjera i postupaka koje bi arhivi mogli provoditi kako bi vrijedno gradivo učinili dostupnijim u elektroničkom obliku te tako zainteresirali sudionike odgojno-obrazovnog procesa na veće korištenje takvih sadržaja u nastavi. Međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti arhiva i arhivskoga gradiva, uključivanju u svjetske trendove suvremene arhivistike te razvoju arhivske pedagogije.

U ovom se radu polazi od činjenice da se arhivi u inozemstvu sve više otvaraju obrazovnom sustavu kako boljim povezivanjem i suradnjom tako i razvojem elektroničkih didaktičkih materijala. Zbog toga je u Hrvatskoj provedeno istraživanje u arhivima na nacionalnoj razini kojim je ispitno postojanje takvih aktivnosti i sadržaja u Hrvatskoj te ih se usporedilo s međunarodnim iskustvima. U istraživanju se ispitivalo postojanje politike otvorenosti prema odgojno-obrazovnom sustavu, osobni stavovi zaposlenika u arhivima te njihova motivacija za razvoj takvih aktivnosti i sadržaja. U istraživanju su sudjelovali i učenici viših razreda osnovnih škola te učitelji i nastavnici. Na temelju rezultata provedenog istraživanja izvedeni su zaključci o trenutnom stanju razvijenosti didaktičkih aktivnosti i materijala te povezanosti arhiva i škola. Konačno, u radu se predlaže niz konkretnih mjera i postupaka koje bi arhivi mogli provoditi kako bi vrijedno gradivo učinili dostupnijim u elektroničkom obliku te tako zainteresirali sudionike odgojno-obrazovnog procesa na veće korištenje takvih sadržaja u nastavi. Međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti arhiva i arhivskoga gradiva, uključivanju u svjetske trendove suvremene arhivistike te razvoju arhivske pedagogije.

Promjenom paradigme arhivi su prestali biti samo čuvari kulturne baštine, već oni postaju aktivni sudionici u zajednici u kojoj djeluju. Danas arhivi u svom pojmovnom određenju ne označavaju samo ustanovu, javnu službu koja čuva i skrbi, proučava i vrednuje arhivsko gradivo, već su oni prepoznatljivo mjesto za edukaciju i zabavu. U radu su navedeni primjeri za kulturno-prosvjetne oblike rada u HDA poput Kulturnog četvrtka i Arhivskog kalendara (zajednički portal svih državnih arhiva RH dostupan na mrežnim stranicama HDA).