Search

U radu se prikazuje povijesni pregled Međimurja s glavnim fokusom na kulturnu aktivnost i umjetničku djelatnost te pregled šireg arheološkog konteksta međimurskog područja radi uvoda u srednjovjekovnu arheologiju i povijest umjetnosti Međimurja. Glavni dio rada kataloški je pregled srednjovjekovne baštine arheoloških nalazišta, spomenika arhitekture sakralnog i profanog karaktera, što uključuje analitički osvrt na ostatke umjetničke i kulturne baštine. Arheološka nalazišta i spomenici arhitekture sistematizirani su i vrednovani u kontekstu današnjih naselja te s obzirom na geografske čimbenike, čime je stvorena podloga za razvijanje daljnje predodžbe o temama kao što su ključni prometni pravci, vremenski kontinuitet arheoloških nalazišta i njihova istražena naseljenost kroz prošlost, te crkveni i politički odnosi koji se odražavaju na razvoj urbanističke mreže kroz međimursko srednjovjekovlje. Katalog je usmjeren na pregled ukupnih dosadašnjih istraživanja arheoloških nalazišta i spomenika arhitekture s obzirom na vremenski kontinuitet, metodologiju istraživanja te postojeću literaturu i arhivsku dokumentaciju. Pritom se na primjerima razrađuju teme ranijih znanstvenih problema te se upozorava na aktualne probleme u pogledu postojeće stručne literature, prezentacije spomenika, te, vezano uz to, informiranja javnosti u vezi bitnih pitanja o međimurskoj srednjovjekovnoj povijesti i baštini. Detaljnom obradom spomeničke i umjetničke građe, s kritičkim odnosom prema radu dosadašnjih istraživača, na primjerima određenih spomenika likovne umjetnosti omogućen je prostor za nove interpretacije, pri čemu se srednjovjekovna umjetnička baština Međimurja probranijim metodološkim pristupom može proučavati i sagledati u kontekstu kulturno-umjetničke djelatnosti, kako lokalnog, tako i šireg regionalnog dosega. Thesis titled Medieval Heritage of Archaeological Sites, Architectural Monuments and Fine Arts in the Međimurje Region presents a historical overview of Međimurje region with the main focus on cultural and artistic activity, as well as providing an overview of the wider archaeological context for the purpose of an introduction to the medieval archaeology and art history of Međimurje. The main part of the work is a catalogue review of the medieval heritage of archaeological sites, architectural monuments of sacred and profane character, which includes an analytical review of the remains of artistic and cultural heritage. Archaeological sites and architectural monuments were systematized and evaluated in the context of today's settlements with regard to geographical factors, which created the basis for developing further ideas about topics such as key traffic routes, the temporal continuity of archaeological sites and their examined populations through the past, as well as ecclesiastical and political relationships that are reflected in the development of the urban network throughout the medieval Međimurje. The catalogue provides an overview of the total previous research of archaeological sites and architectural monuments with regard to temporal continuity, research methodology and existing literature and archival documentation. Regarding that, the topics of earlier scientific problems are elaborated on examples, while current problems are pointed out in terms of existing literature, the presentation of monuments, and related to that, the public concern about important questions related to Međimurje's medieval history and heritage. The detailed analysis of the monumental and artistic material, with critical attitude towards the work of previous researchers on the examples of certain monuments of fine art provides a space for new interpretations, whereby the medieval artistic heritage of Međimurje can be studied and viewed in the context of cultural and artistic activity with a more selective methodological approach, in the local and wider regional context.

Zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju, plodnoj zemlji i dostupnosti pitke vode, Mljet je naseljen vrlo rano, a prvi njegovi zabilježeni stanovnici bili su Ardijejci. Rimljani su osvojili otok 35. g. pr. Kr., a od njega su ubrzo stvorili agrarni posjed na kojem su izgradili palaču za upravitelja otoka. Unatoč tomu što se mljetskom palačom tijekom godina bavio niz autora, danas još uvijek nisu u potpunosti jasne sve okolnosti njezine gradnje. Smatra se da pripada tipu raskošne vile s kraja 3. i prve polovice 4. st. po. Kr., a mogući je graditelj bio car Licinije. Antička povijest otoka Mljeta uvelike je zanemarena i neistražena, a kopnena arheološka nalazišta danas su u lošem stanju. Podvodna arheološka nalazišta daleko su brojnija, poznatija i istraženija. Prva su se rekognosciranja mljetskog podmorja provela 1970-ih godina, nastavila su se istraživanjem otoka Glavata od 1988. do 1990., a nakon duže pauze, od 2007. godine sustavno ih počinje provoditi Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda. Najviše je brodoloma otkriveno upravo na ulazu u uvalu Polače, ispred palače. Oni nam svjedoče o izazovnoj i opasnoj plovidbi, ali i o važnosti palače za trgovinu i popravke brodova te opskrbu vodom i hranom za nastavak plovidbe. Posebno je značajno sidrište pronađeno kod otoka Ovrate, sa sidrima različitih oblika i iz različitih vremenskih razdoblja, koja ukazuju na učestalost prometa i dugi kontinuitet uporabe luke. Nalazi upućuju i na činjenicu kako je luka vjerojatno bila korištena i kao trgovačka dostavna luka. Premda su mnoga podvodna nalazišta devastirana, nekoliko netaknutih je istraženo, a to su primjerice Veli Škoj, Vela Dolina, uvala Gonoturska, rt Glavat, rt Pusti i Zaobraslo Prijeslo. S ciljem dobivanja potpunije slike antičke ostavštine na otoku, ali i zaštite postojeće kulturne baštine, potrebno je valorizirati dosadašnja istraživanja i postojeću dokumentaciju kao i temeljito istražiti otok Mljet. Due to its favorable geographical position, fertile land, and the availability of drinking water, Mljet was inhabited very early, and its first recorded inhabitants were Ardijejci. The Romans conquered the island in 35 BC, and it soon became an agrarian property on which a palace for the island's governor was built. Despite the fact that a number of authors have dealt with the Mljet palace over the years, all the circumstances of its construction are still not completely clear today. It is considered to belong to the type of luxurious villa from the end of the 3rd and the first half of the 4th century BC, and the possible builder was Emperor Licinius. The ancient history of the island of Mljet is largely neglected and unexplored, and the archaeological sites on land are in a bad state today. Underwater archaeological sites are far more numerous, well-known and researched. First underwater explorations on Mljet were carried out in the 1970s, they continued with the exploration of the island of Glavat from 1988 to 1990, and after a long break, in 2007, the Department of Underwater Archeology of the Croatian Conservation Institute began to systematically conduct them. Most of the shipwrecks were discovered right at the entrance to Polače bay, in front of the palace. They bear witness to the challenging and dangerous navigation, but also to the importance of the palace for trade and ship repairs, as well as the supply of water and food for continued navigation. A particularly significant anchorage was found near the island of Ovrata, with anchors of different shapes and from different time periods, which indicate the frequency of traffic and the long continuity of use of the port. The findings point to the fact that the port Polače was probably also used as a commercial delivery port. Although many underwater sites have been looted, a few untouched ones have been explored, such as Veli Škoj, Vela Dolina, Gonoturska Bay, Cape Glavat, Cape Pusti and Zaobraslo Prijeslo. With the aim of obtaining a more complete picture of the ancient legacy on the island, as well as protecting the existing cultural heritage, it is necessary to valorize previous research and existing documentation, as well as thoroughly explore the island of Mljet.

Europske su kulturne rute projekt koji je stvoren kako bi povezao povijest i kulturnu baštinu naroda u Europi. Prilikom kreiranja rute potrebno je odabrati temu rute, evidentirati postojeće resurse, odabrati sadržaje na ruti i samo kretanje posjetitelja do rute i po ruti. Glavni je cilj Vijeća Europe za kreiranje kulturnih ruta predstavljanje kulturne baštine, poštovanje, očuvanje, zaštita i pružanje prilike javnosti da upozna europsku kulturnu baštinu te time promovira raznolikost i toleranciju među narodima. Santiago de Compostela prva je kulturna ruta hodočasničkih puteva koju je Vijeće Europe kreiralo 1987. godine. Kao prva kreirana ruta koristila je kao primjer razvoja novih, no da bi ruta postala dio projekta Europskih kulturnih ruta mora ispunjavati određene zadane ciljeve i načela. Usvajanjem ciljeva i načela dobiva se certifikat Vijeća Europe. Europskim kulturnim rutama, osim što se valorizira kulturna baština, stvaraju se i nude dodatni sadržaji i aktivnosti da bi ruta postala atraktivnija i prepoznatljivija na turističkom tržištu. Hrvatskom danas prolazi 13 certificiranih Europskih kulturnih ruta. Rad analizira suvremene modele valorizacije arheološke baštine, arheološke parkove, muzeje, programe oživljene povijesti i kulturne rute te primjere dobre prakse valorizacije arheološke baštine u Hrvatskoj. Projektom ArchaeoCulTour valoriziraju se arheološka nalazišta na području Općine Vrsar od kojih mnoga nisi u cijelosti istražena do danas. Na samom kraju rada nalaze se prijedlozi i ideje za kreiranje arheološke rute. Rad se fokusirao na kreiranje nove europske kulturne rute pod nazivom Ruta izgubljenih gradova koja predstavlja arheološku rutu antičke baštine. Arheološki parkovi i nalazišta umrežena u ovoj ruti uništili su ljudi ili prirodne katastrofe u doba antike.. Danas su od tih građevina preostali samo ostaci te su na ovaj način iskorišteni da bi se potaknula svijest o važnosti očuvanja i zaštite arheoloških nalazišta s ciljem prevencije njihove potpune devastacije i uništenja. Ruta prolazi kroz šest država: Italiju, Hrvatsku, Srbiju, Albaniju, Grčku i Tursku i obuhvaća 21 lokalitet. Rutom se želi obuhvatiti antička baština na području Europe, te se time dalje proučavati i očuvati kako bi mogla biti dostupna javnosti uz njeno odgovorno i održivo korištenje. European Cultural Routes is a project created to connect the history and cultural heritage of European nations. When creating a route, it is necessary to choose the topic of the route, record existing resources, select the contents throughout the route and the path of movement of visitors to the route and itself and along the route. The main aim of the Council of Europe for the creation of cultural routes is to present cultural heritage, tribute, preservation, protection and providing the opportunity for the public to learn about European cultural heritage, thus promoting diversity and tolerance among the nations. Santiago de Compostela is the first cultural route, a pilgrimage route created by the Council of Europe in 1987. As the first route created, it is used as an example for the creation of new ones, but for it to become a part of the European Cultural Routes project, it must meet certain objectives and principles. By adopting the objectives and principles, a certificate of the Council of Europe is obtained. European cultural routes valorize the cultural heritage, and also create and offer additional contents and activities so that route can become more attractive and recognizable in the tourism market. To date, Croatia is a country with 13 certified European cultural routes. This graduate thesis also analyzes modern forms od valorization od archaeological heritage are archaeological parks, museums, revived history programs and cultural routes and examples of good practice of valorization of archaeological heritage in Croatia. The ArchaeoCulTour project valorizes archaeological sites in the area of the town Vrsar, many of which have not been fully explored to this day. This graduate thesis is also focused on the creation of new European cultural routes called „The Route of the Lost Towns“, which represents an archaeological route of the ancient heritage. Archaeological parks and sites have been networked in this route had in ancient times been destroyed by either humans or natural disasters. Today, only the remnants of those buildings have remained and are in this way used to raise in order the awareness of the importance of preservation and protection on archaeological sites to prevented devastation and destruction. The route passes through 6 countries, Italy, Croatia, Serbia, Albania, Greece and Turkey including 21 localities. The route aims to include ancient heritage in Europe, with further studying and preservation to make it available to the public, with the responsible and sustainable usage of it.

U ovome radu biti će detaljno tipološki i tehnološki obrađene te kamene izrađevine i ostali kameni nalazi pronađeni na lokalitetu Kalnik-Igrišče II u istraživanjima od 2006. do 2016. godine. Osim analize kamenih izrađevina, cilj rada je i interpretacija pronađenih nalaza u kontekstu kasnobrončanodobne zajednice koja je obitavala na lokalitetu s naglaskom na proizvodnju i uporabu predmeta od kamena u svakodnevnom životu ondašnjeg stanovništva.

Životinjski ostaci su gotovo uvijek prisutni na arheološkim nalazištima ali je tim podacima najčešće posvećivana relativno slaba pozornost i zanimanje. Podaci dobiveni na temelju arheozoološke analize mogu doprinijeti u raspravi o pitanjima vezanim uz: korištenje nalazišta, pripremu hrane i prehrani, gospodarenju stadom i sezoni boravka. U ovom diplomskom radu predstavljeni su rezultati arheozoološke analize ostataka velikih sisavaca, odnosno sisavaca većih od ježa s lokaliteta Mačkovac-Crišnjevi pokraj Nove gradiške u sjevernoj Hrvatskoj. Riječ je o brončanodobnom lokalitetu koji se spominje već u 19. stoljeću ali pokusno istraživanje je započeto tek 1997. godine potaknuto nalaskom ostave 1985. godine

Kelti su vrlo star indoeuropski narod, čije podrijetlo potječe iz 1. tisućljeća pr. Kr. Ţarište njihove kulture, prema starosti artefakata, smatra se područjem današnjeg Hallstatta u Austriji. Zbog položaja najstarijeg nalazišta, smatraju se prvim povijesnim narodom na području Europe, sjeverno od Sredozemlja. Tijekom nadolazećih stoljeća, širili su se Europom: trgovali, ratovali i svojim inovacijama utjecali na druge narode. Pretpostavlja se da je jedna struja u 6. stoljeću pr. Kr. krenula prema današnjoj Španjolskoj, a stoljeće kasnije prema Italiji, Francuskoj i području koje je najvažnije za ovaj rad, britanskim otocima. Iz arheoloških izvora diljem Europe teško je saznati nešto više o keltskoj slici svijeta. Međutim, zbog izoliranosti od rimskog svijeta, u današnjoj Velikoj Britaniji i Irskoj, u malo iskrivljenoj verziji, ostale su sačuvane keltske priče o njihovom načinu života, vjerovanjima i umjetnosti.

Tema ovog rada je glazba u paleolitiku, ali osim paleolitičkim nalazima bavi se i samim nastankom glazbe. Najveći dio rada bavi se arheološkim nalazima te arheoakustikom, koja se bavi proučavanjem akustike arheoloških nalazišta. Konkretno u ovom radu riječ je o akustici povezanoj sa stijenskim slikarstvom. Religijska radnja često je isprepletena s glazbom i sličnosti između ove dvije aktivnosti su brojne počevši od toga da ih je teško definirati i u suvremenom svijetu, a pogotovo u paleolitiku. Nerijetko su nalazi paleolitičkih glazbala nađeni skupa sa 59 simboličkim artefaktima (Morley 2009), a etnografska istraživanja pokazuju da glazba i ples upotpunjuju mnoge ritualne aktivnosti. Štoviše, ne samo da ih upotpunjuju već su glazbene aktivnosti ljudima korisne na iste načine kao i rituali, u formiranju grupnog identiteta, jačanju međuodnosa i iskazivanju jakih emocija (Morley 2009, 166). Ritualni i funkcionalni aspekti glazbe, kao i drugih društvenih radnji, nisu međusobno isključivi, čak naprotiv često se nadopunjuju.

U radu se donose podaci o rimskim lukama u istarskom priobalju, od ušća rijeke Dragonje do ušća rijeke Raše. Na osnovu dostupnih podataka obrađen je povijesni pregled spoznaja o lučkim uređajima u Istri. Najraniji podaci o antičkim lukama Istre potječu iz razdoblja kasne renesanse, dok najviše topografskih podataka saznajemo od sredine 20. st., kada se razvija samostalna ronilačka djelatnost. Iz recentnih istraživanja raspolažemo većom količinom podataka o lukama. Zahvaljujući mogućnosti korištenja zračnih fotografija, odnosno satelitskih snimaka, također su dobivene određene informacije o postojanju lučkih uređaja. U radu je prikazano funkcioniranje lučkog sustava, sumirano na osnovu objavljene literature. U kontekstu važnih trgovačkih luka na sjevernom Jadranu, prikazane su Tergeste i Aquileia koje su imale ključnu ulogu u formiranju plovidbenih putova duž istarske obale. U radu se donosi topografski pregled za 51 antičku luku na području hrvatske Istre. Slijedom raspoloživih arheoloških podataka donosi se pregled lučkih uređaja na 11 lokaliteta koji su pripadali dijelu tergestinskog agera, 10 lokaliteta na obali parentinskog agera te za 30 lokaliteta na području pulskog agera. Raspored, gustoća i sistematizacija lokaliteta s navedenim hijerarhijskim značajkama, pokazatelji su društveno-ekonomske uloge luke na regionalnom obalnom području. Hijerahija luka predstavlja pokušaj klasifikacije na osnovu specifične ekonomske aktivnosti. Nalazi rimskih lučkih uređaja na istarskoj obali, zbog svoje ekonomske važnosti na određenom mikrogeografskom području, predstavljaju punktove preko kojih su se distribuirali određeni gospodarski proizvodi. Na osnovu tipologije koja je već prije predložena za luke u Istri te slijedom svih prikupljenih raspoloživih arheoloških podataka, rimske luke istarskog priobalja se, sukladno predloženoj podjeli, prema ekonomskoj komponenti, mogu podijeliti na: glavne luke (kolonijalne luke), sekundarne luke (luke municipija i luke aglomeracija naselja), luke vila i luke vezane uz pojedine proizvodne komplekse. Lučki uređaji u Istri se dijele na lučku infrastrukturu (lukobrani, valobrani, mulovi, operativna obala) i lučku suprastrukturu (skladišta, signalni tornjevi). Pojedini lučki uređaji su u recentno vrijeme korišteni kao arheološki pokazatelji tijekom pokušaja rekonstrukcije promjene razine mora te se stoga u radu donosi prikaz geomorfoloških mjerenja i metodologije koja pruža cjelovitije podatke o izgledu određene luke i okolnog krajolika u antici. This paper provides data regarding Roman ports on the Istria foreshores, from the mouth of the Dragonja River to the mouth of the Raša River. Based on available data, a historical overview of information regarding the port facilities in Istria was analysed. The earliest data regarding ancient Istrian ports date from the late Renaissance period, while most of the topographic data was ascertained from the mid 20th Century onwards with the development of independent diving activities. Recent research has uncovered a large amount of data regarding ports. Certain information regarding the existence of port facilities was obtained with the assistance of aerial photographs, as well as satellite images. The dissertation deals with the functioning of port systems, which is summarized according to the published literature. In the context of important trade ports in the northern Adriatic, the ports of Tergeste and Aquileia are presented as they had a key role in the northern Adriatic region in the formation of navigational routes along the Istrian coast.The paper presents a topographic overview of 51 ancient ports from the geographical region of Istria. In accordance with the available archaeological data, an overview of port facilities from 11 sites that belonged to part of the Tergestine ager, 10 sites in the Parentine ager, and 30 sites in the Pula ager are presented. The layout, density and systematisation of the sites with the above mentioned hierarchical features are indicators of the socio-economic role of a port in the regional coastal area. Port hierarchy is an attempt at classification on the basis of specific economic activities. The Roman port facilities on the Istrian coast, due to their economic importance in a particular micro geographic area, represent points through which certain economic products were distributed. On the basis of the previously proposed typology for ports in Istria and in accordance with all the available collected archaeological data, Roman ports on the Istrian coast, in line with the proposed division, according to the economic component, can be divided into: main ports (colonial ports), secondary ports (municipal ports and settlement agglomeration ports), villa ports and ports connected to specific manufacturing complexes. The port facilities in Istria are divided into port infrastructure (breakwater, sewall, pier, operative wharf) and port suprastucture (warehouses, lighthouses). Certain port facilities have in recent times been used as archaeological indicators in an attempt to reconstruct changes in the sea level and, as such, the paper also presents an overview of geomorphologic measurements and methodology which offer overall information regarding the appearance of ports and the surrounding landscape in ancient times.

Cilj izgradnje nove županijske ceste od granice grada Zagreba do granice sa Sisačko-moslavačkom županijom, duljine cca 30 km je razvoj cestovnog prometa u funkciji povezivanja šireg prostora. Razvijenost ovog područja omogućit će bolji pristup područjima zaštićene kulturne baštine kao i arheološkim nalazištima Andautonija i Želin. Posebna pozornost posvetila se očuvanju ekološke mreže i mjerama za sprječavanje nepovoljnog utjecaja na zaštićene biljne i životinjske vrste. Ciljevi mjera su umanjiti utjecaje na staništa ekološke mreže i ublažiti štetne posljedice.

Humanističko polje arheologije u svim njezinim granama, prapovijesnoj, antičkoj, srednjovjekovnoj i novovjekovnoj, u pravom je smislu znanost koja je izraženom interdisciplinarnošću i u svim dimenzijama djelovanja okrenuta tisućljetnom prodiranju čovjeka u prostor te raznim oblicima njegove organizacije. Arheologija je, možemo slobodno reći, prekrila svijet svojim trodimenzionalnim djelovanjem. Osim terestričke, tj. uobičajene poljske, postoji podvodna arheologija (more, jezera, vodotoci) i, napokon, arheologija utemeljena na spoznajama pribavljenim daljinskom interpretacijom, tj. odgovarajućim snimkama iz svemira i zraka. Toj trećoj dimenziji arheologije okrenuti smo u našem radu i predočujemo primjere arheoloških nalazišta od sjevera arhipelaga (Krk), uz istočnojadransku obalu i zaobalje, do Pelješca (Ston)., Archaeology and its various branches (Prehistoric, Classical Antiquity, Mediaeval, Modern Era), as a part of the humanities, is a truly interdisciplinary science. Each of its dimensions is oriented towards the ways in which people have occupied spaces for thousands of years and the various forms of organisation this has taken. It can be said that archaeology operates in three dimensions. Apart from terrestrial archaeology, i.e. the usual field work, there is underwater archaeology (seas, lakes, watercourses) and also archaeology based on facts acquired from remote sensing, i.e. photos from space and the air. This paper focuses on this third dimension of archaeology, presenting examples of archaeological sites from the north of the Croatian archipelago, starting with Krk and continuing along the eastern Adriatic, including its hinterland, down to Pelješac (Ston).

Tijekom 2012. godine, a posebice u razdoblju od 26. listopada do 15. studenog 2012. g. obavljan je terenski pregled, odnosno rekognosciranje novih te reambulaciju poznatih srednjovjekovnih gradišta na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Tijekom tog razdoblja načinjena je reambulacija pojedinih gradišta, otkriveni su pojedini novi lokaliteti (ne i nova gradišta ; velik broj novootkrivenih gradišta registriran je u rekognosciranjima 2011.g. – usp. objavu u Tkalčec 2012). Obiđeno je još je nekoliko pozicija koje su u najnovijem registru zabilježene kao gradišta, a koje mi nisu bile poznate do sada, odnosno nisu bile zabilježene u literaturi i Lovrenčevićevim rukopisima. To su položaji Stara Rača – livada Burić Mate iz Dautana, Zatim Velika Trnovitica – šuma Šašinovićev brijeg – Žirovinjak, Gornja Kovačica – Skenderija, Velika Pisanica – Selište, Gradina, Novi Skucani, Podgorci, Mala Trnovitica- crkva sv. Martina, Mala Trnovitica- Jarčec, Pavlovac – crkva sv. Pantelije, Prgomelje-Svakarin grad.

Tijekom 2012. godine obavljen je niz terenskih pregleda na području Bjelovarsko-bilogorske te Koprivničko-križevačke županije, između kojih i rekognosciranje novih te reambulaciju poznatih srednjovjekovnih gradišta. Ovom prigodom objavljuju se izdvojeni novootkriveni lokaliteti ili pak novi podaci o već otprije poznatim arheološkim lokalitetima u stručnoj literaturi. U Prgomelju je uz srednjovjekovne nalaze registriran lokalitet iz prijelaza 1. st. pr. Kr. na 1. st. poslije Krista, U Klokočevcu, Međurači i Dautanu se donose novi podaci o otprije poznatim kasnosrednjovjekovnim gradištima. U Dautanu je nadalje otkriven i novi arheološki lokalitet na položaju Brana, koji datira u kasnolatensko razdoblje. U Međurači je na položaju Zobiki zabilježen potencijalni arheološki lokalitet (prapovijesni?). U Zrinskom Topolovcu na položaju Strmograd otkriveno je naselje iz ranog brončanog doba (vinkovačka kultura). U Svetoj Ani, oko 400 m južnije od Gradine, kasnosrednjovjekovnog visinskog gradišta, ustanovljen je kasnosrednjovjekovni lokalitet s radioničkim (peći) naseobinskim dijelom. U Šemovcima je registriran lokalitet iz razdoblja samog izmaka kasnog te iz novog vijeka.

Speleoarheološka nalazišta, kao i sva ostala arheološka nalazišta, neobnovljivi su izvori informacija o prošlosti. Pravna zaštita ove vrste kulturnih dobara regulirana je zakonskim odredbama, no u njenoj praktičnoj provedbi nameću se specifične potrebe. Jedna je od primarnih izrada baze podataka o poznatim speleoarheološkim objektima, na temelju koje bi se argumentirano moglo odlučivati o mjerama zaštite pojedinih spiljskih nalazišta. Dostupnost baze speleološkim udrugama omogućila bi usklađivanje speleoloških aktivnosti s načelima zaštite arheoloških nalazišta. Napredak speleologije i sve češća sustavna speleološka istraživanja rezultiraju otkrićem do sada nepoznatih, skrivenih ili teško pristupačnih objekata, a u određenom broju njih moguće je očekivati nova arheološka nalazišta. Organizirana i sustavna edukacija speleologa, kao dio obaveznog programa speleoloških škola, bila bi poželjna preventivna mjera zaštite speleoarheoloških lokaliteta.

zaštitna iskopavanja, arheološka nalazišta, nakit, fibule, brončani predmeti

U knjizi »Kulturno-historijski spomenici Banije autor daje kratak pregled povijesti Banije (Petrinja, Glina, Dvor, Kostajnica i Sisak), a potom potanko obrađuje pojedine lokalitete od prapovijesti do kraja 19. stoljeća uz slikovne priloge. Autor obrađuje prapovijesna nalazišta, rimskodobne ceste i nadgrobne natpise, srednjovjekovne utvrde te pravoslavne i katoličke crkve.

U Magisteriju se donose antička arheološka nalazišta u Biogradu i njegovoj okolici te detaljni katalog anntičkih nalaza koji se čuvaju u Zavičajnom muzeju u Biogradu na Moru

Knjiga donosi pregled arheoloških nalazišta po županijama i stotinu izdvojenih nalazišta.

U magisteriju se obrađuju antički lokaliteti u Biogradu na Moru i okolici. Rad donosi i katalog pokretnih balaza koji se čuvaju u Zavičajnom Muzeju u Biogradu na Moru.

Monografija Leksikografskoga zavoda nastala je na poticaj Hrvatskoga arheološkoga društva. Sustavan je i pregledan vodič kroz arheološku baštinu Hrvatske. Pruža pregled materijalne i duhovne kulture na području Hrvatske u razdoblju od prapovijesti do srednjega vijeka. Hrvatska arheološka baština predstavljena je kroz sedamsto spomenutih nalazišta, od kojih je podrobnije prikazano njih stotinu. Urednik monografije, A. Durman, ističe: Osnovna je namjera bila da se iz dvadeset županija (Grad Zagreb i Zagrebačka županija obrađeni su kao cjelina) izabere stotinu lokaliteta kao ogled i presjek zbivanja na tlu Hrvatske u prošlim vremenima. Tome je pridodano i pet lokaliteta vezanih uz brodolome u Jadranskome moru. (...) Željeli smo da svaka regija sama predloži lokalitete za izbor od stotinu najvažnijih. Tako je najvećim dijelom i sastavljen popis svih ovdje predstavljenih nalazišta. Na izradi ovoga izdanja s Leksikografskim zavodom surađivalo je 90-ak stručnjaka, arheologa, koji su dobro poznavali nalazišta. Lokaliteti su razvrstani u četiri kategorije: prapovijesni, antički (klasična antika i rano kršćanstvo) te srednjovjekovni. Radi bolje preglednosti, lokaliteti su navedeni abecednim redom. Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta se sastoje od gotovo 400 stranica tekstualnoga i slikovnoga materijala. Sadrži pojmovnik arheoloških termina, kronološku tablicu te bibliografiju.

U članku se daje pregled rezultata novijih arheoloških istraživanja u Torčecu i njegovoj okolici, u koprivničkom dijelu Podravine. Rad je usredotočen na arheološka nalazišta iz razdoblja srednjeg vijeka, osobito ona na kojima je Institut za arheologiju provodio probna ili sustavna arheološka istraživanja te intenzivna rekognosciranja.

Ekipa arheologa Instituta za arheologiju iz Zagreba i Gradskog muzeja iz Požege obavila je tijekom svibnja 2004.g. arheološko rekognosciranje i evidenciju kulturnih dobara na planiranim trasama brzih cesta od Brestovca, preko Požege do Pleternice i od Velike do Požege, koje obilaze naselja Požeške kotline. Otkriveno je da trase cesta prelaze preko 10 arheoloških nalazišta. Pored toga dva su nalazišta evidentirana u zoni A utjecaja cesta na okoliš, a jedan je evidentiran izvan trase. Lokaliteti pripadaju prapovijesti, antici i srednjem vijeku, a u zoni A nalazi se i jedan sakralni objekat. Na dva lokaliteta otkriveni su ostaci rimskih cesta, a uz jednu kameni rimski miljokaz, prvi nalaz ove vrste u Požeškoj kotlini.

Sabrani su svi podaci o arheološkim nalazima na otoku Braču, na temelju dosadašnjih obajava te cjelovitog pregleda i dokumentiranja otoka koje su obavili suradnici međunarodnog projekta Adriatic Islands project. Uz sažete prikaze istraživanja, stanja zaštite spomenika i prapovijesni i povijesni razvoj, ovdje se nalaze i iscrpan pregled antičkih pisanih izvora (tekstovi) te potpuni informatizirani niz temeljnih podataka za sva poznata nalazišta, zajedno s preglednim kartama.

Na području današnje Republike Hrvatske postoje brojna arheološka nalazišta iz prapovijesnog doba. Ta brojnost poslužila je kao tema za izradu tematske karte koja prikazuje prostorno locirana nalazišta i pruža podatke iz kojeg su prapovijesnog razdoblja. Tematska karta, izrađena programom OCAD 7, poslužila je kao temelj pri izradi jedne internet-karte povezane s bazom podataka programom OCAD 8. Prije izrade bilo je potrebno upoznati se sa svakim nalazištem zasebno, prikupiti podatke za bazu podataka, te upoznati nove mogućnosti programa OCAD koje nudi verzija 8.

Đakovo, Đakovština, arheološka nalazišta, arheološka istraživanja, arheološka topografija, antička topografija, rimske ceste

Autor u sinteznom prikazu iznosi dosad nedovoljno poznatu sliku slojevite prošlosti južnog dijela Karpatske kotline. U međuriječju Drave, Dunava i Save autor prati smjenjivanje, tj. seobe germanskih i turkojezičnih naroda, pa potom trajno naseljavanje Slavena, odnosno Hrvata u suživotu s Avarima. Gornju granicu autorova zanimanja tvori horizont ranokarolinških nalaza koji signalizira ekspanziju Karla velikog prema istoku, odnosno avarskom kaganatu. U radu se autor po prvi put u nas upušta u razmatranje mogućnosti postojanja ranoga oblika gentilno ustrojene tvorevine i prije poznate kneževine Ljudevita sa sjedištem u Sisku.

U radu su prikazani arheološki lokaliteti iz prapovijesti, antike te ranog i zrelog srednjeg vijeka.

Sistematski terenski pregled otoka Hvara koja je sproveo tim projekta "Hvar - arheologija mediteranskog pregleda" pokazao je da na četvornom km otoka ima 2, 3 arheološka nalazišta. Bilježenje stanja sačuvanosti nalazišta omogućilo je uvid u njihovo stanje na temelju čega se daju smjernice za njihovo očuvanje i prezentaciju.

Tekst je registar nalazišta iz općine Pregrada (Benkovo, Brezna Gora, Donja Plemenšćina, Klenovec Humski, Kostel, Pregrada, Slatina, Velika Horvatska, Vinogora) koja je autor arheološki istražio.

Археолошки налази откривени последњих деценија на подручју југословенског Подунавља и у суседним областима скренули су на себе пажњу једном врстом материјала у коме се огледаjy врло јаке везе с културама кoje се током енеолита развијају у понтоко -степским областима.

U tekstu se govori o arheološkim istraživanjima odjela za arheologiju Muzeja Međimurja-Čakovec od 1972. do 1982.Tekst donosi pregled organiziranog rada arheologa u Međimurju.

Sažeti prikaz terenskog pregleda starogradskog polja obavljenog 1982-1985 godine.