Search

Ciljevi: Ciljevi ovog istraživanja su utvrditi promjene kože uslijed dugotrajne primjene antiseptika te istražiti utjecaj topikalne primjene emolijentnih pripravaka na kožu tretiranu antiseptikom objektivnim mjerenjima parametara kože. Ispitanici i postupci: Ovo istraživanje provedeno je 2022. godine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu te je u njemu sudjelovalo 12 zdravih ispitanika. U ovom randomiziranom kontroliranom pokusu, ispitanicima je tijekom tri tjedna na volarnu stranu podlaktice nanošen antiseptik pod Finnovom komorom te su se pratile promjene parametara kože u odnosu na intaktnu kožu. Dodatno, ispitanici su koristili emolijentni pripravak na samo jednoj podlaktici kako bi se pratio njihov učinak na parametre kože tretirane antiseptikom. Promjene kože praćene su mjerenjem transepidermalnog gubitka vode, vlažnosti kože i eritema sondama sustava MPA6 (Courage+Khazaka, Njemačka). Rezultati: Pronađene su statistički značajne razlike u vrijednostima transepidermalnog gubitka vode i vlažnosti kože nakon izlaganja antiseptiku u odnosu na intaktnu kožu. Nije bilo značajne promjene u vrijednostima eritema nakon primjene antiseptika. Korištenje emolijentnog pripravka značajno je utjecalo na vlažnost kože tretirane antiseptikom, ali nisu pronađene velike promjene vrijednosti parametara TEWL i eritema. Zaključci: Opetovana primjena antiseptika uzrokuje povećanje vrijednosti TEWL-a i smanjenje vrijednosti vlažnost kože što upućuje na oštećenje kože uzrokovane antiseptikom. Pozitivan utjecaj emolijentnog pripravka na vrijednosti vlažnosti kože upućuje na ubrzanu obnovu kožne barijere koja je oštećena djelovanjem antiseptika., Objectives: The aim of this research was to determine changes of the skin caused by long-term use of antiseptics and to investigate the impact of emollient preparations on skin treated with antiseptic by objective measurements of skin parameters. Subjects and methods: This research was conducted in 2022 at the University of Split School of Medicine in Croatia and it included 12 healthy subjects (N=12). In this randomized controlled trial, using Finn's chambers, antiseptic was applied to the subjects' volar side of the forearm during three weeks. Changes in skin parameters were monitored and compared to those of intact skin. In addition to that, the subjects used an emollient preparation on only one forearm in order to examine its effect on parameters of skin treated with antiseptic. Skin changes were monitored by measuring transepidermal water loss, skin hydration and erythema with MPA6 system probes (Courage+Khazaka, Germany). Results: Statistically significant changes were found in the values of transepidermal water loss and skin hydration after the exposure to an antiseptic compared to intact skin. However, there was no significant change in the values of erythema after the application of the antiseptic. The use of emollient preparation had a significant effect on skin hydration, but no significant changes were found in values of TEWL and erythema. Conclusions: Repeated application of antiseptic led to an increase in TEWL and a decrease in the skin hydration values, which indicates that it caused damage to the skin. The positive influence of the emollient preparation on skin hydration points to quicker healing of the skin barrier damaged by antiseptic.

Cilj istraživanja: Cilj ovoga rada je utvrditi osjetljivost bakterija koje najčešće izazivaju lokalizirane infekcije u KBC Split tijekom 2020. godine na pojedine topikalne antimikrobne lijekove kako bi se ustanovilo koji od testiranih antibiotika je najbolji izbor za empirijsko liječenje ovih infekcija. Materijal i metode: Retrospektivnim istraživanjem analizirani su podaci o osjetljivosti na topikalne antimikrobne lijekove (aminoglikozide, fluorokinolone, kloramfenikol, kolistin te mupirocin) pojedinih vrsta bakterija koje su najčešći uzročnici lokaliziranih infekcija: Escherichia coli i ESBL E. coli, Klebsiella pneumoniae (uključujući i ESBL sojeve), Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumannii te Staphylococcus aureus (uključujući MRSA). Osjetljivost je ispitivana metodom disk difuzije, a za kolistin metodom dilucije u bujonu. Rezultati: Rezultati pokazuju visoku rezistenciju bakterije Escherichia coli na antibiotike ciprofloksacin i levofloksacin, a najmanju na kloramfenikol i kolistin. U usporedbi s Escherichia coli, ESBL producirajući soj Escherichia coli pokazuje znatno veću rezistenciju na sve ispitivane antibiotike osim na kolistin i kloramfenikol. Sojevi Klebsiella penumoniae su bili najrezistentniji na antibiotik tobramicin, a najmanje rezistentni na kloramfenikol i kolistin. ESBL producirajući sojevi ove bakterije su bili znatno rezistentniji na sve ispitivane antibiotike osim na kloramfenikol i kolistin. Pseudomonas aeruginosa je bio najrezistentniji na ciprofloksacin i levofloksacin, a najmanje na kolistin. Sojevi Acinetobacter baumanni su bili najrezistentniji na levofloksacin, a najmanje na kolistin. Izolati Staphylococcus aureus su bili najrezistentniji na levofloksacin, a najosjetljiviji na kloramfenikol i norfloksacin. MRSA sojevi su bili najviše rezistentni na levofloksacin, u značajno većim postotcima od MSSA sojeva, a najveću osjetljivost pokazali su na mupirocin. Zaključak: Podaci ove studije pokazuju visoke stope rezistencije ispitivanih bakterija na pojedine topikalne antimikrobne lijekove što je u skladu s trendovima porasta rezistencije bakterija u svijetu te možemo pretpostaviti da će se ta rezistencija u budućnosti još povećavati. Stoga su potrebni dodatni napori i restrikcije koje će omogućiti primjereniju uporabu antibiotika kako bi se spriječilo širenje rezistentnih sojeva. Objective: The main aim of this research was to determine the susceptibility of bacterial isolates which are that most frueqent causative agents of localized infections in UHC Split in 2020 to certain topical antimicrobial drugs and to determine which of the antibiotics tested is the best choice for empirical treatment of these infections. Material and methods: In this retrospective study the data of susceptibility to topical antimicrobial drugs (aminoglycosides, fluoroquinolones, chloramphenicol, colistin and mupirocin) of certain types of bacteria that are the most common causes of localized infections were analyzed. Bacterial isolates included were Escherichia coli and ESBL E. coli, Klebsiella pneumoniae (including Klebsiella pneumoniae ESBL strains), Pseudomonas aeruginosa, Acinetobacter baumannii, and Staphylococcus aureus (including MRSA). Sensitivity was examined by disk diffusion method, and for colistin by broth dilution method. Results: The results showed high resistance rates of Escherichia coli to the antibiotics ciprofloxacin and levofloxacin, and the lowest rates to chloramphenicol and colistin. Compared with Escherichia coli, the ESBL-producing strain of Escherichia coli showed significantly higher resistance to all tested antibiotics except colistin and chloramphenicol. Strains of Klebsiella penumoniae were the most resistant to the antibiotic tobramycin, and the least resistant to chloramphenicol and colistin. ESBL-producing strains of this bacterium were significantly more resistant to all tested antibiotics except chloramphenicol and colistin. Pseudomonas aeruginosa was most resistant to ciprofloxacin and levofloxacin, and least to colistin. Acinetobacter baumanni strains were the most resistant to levofloxacin and the least to colistin. Staphylococcus aureus isolates were the most resistant to levofloxacin and the most sensitive to chloramphenicol and norfloxacin. MRSA strains were most resistant to levofloxacin in significantly higher percentages than MSSA strains, and showed the highest sensitivity to mupirocin. Conclusion: The data from this study follow the global trends of increasing resistance, and can be assumed that this number will increase in the future. Restrictions are needed to allow more appropriate use of antibiotics to prevent the spread of resistant strains.

Cilj istraživanja: Ispitati potpunost izvještavanja o antiseptičkoj i antibiotskoj terapiji kao intervencijama u kliničkim istraživanjima nekirurškog liječenja parodontitisa, objavljenim u registru ClinicalTrials.gov. Materijali i metode: Provedeno je presječno istraživanje. Od ukupno osamdeset jednog kliničkog istraživanja iz registra ClinicalTrials.gov izdvojena su ona koja su u bazi „Tabular View“ (odjeljak „Descriptive Information“) i „Study Results“ sadržavala intervenciju davanja antiseptičke i/ili antibiotske terapije. Na taj je način izdvojeno dvadeset kliničkih istraživanja, deset za antiseptičku i deset za antibiotsku terapiju, u kojima je ispitivana potpunost izvještavanja o odabranim intervencijama s obzirom na smjernice TIDieR provjernog popisa. Rezultati: Rezultati analize odabranih kliničkih istraživanja prema smjernicama TIDieR provjernog popisa pokazali su manjkavost izvještavanja o provedenim intervencijama. Za antiseptičku intervenciju jedine dvije stavke TIDieR provjernog popisa koje su precizno navedene bile su stavka 1 koja opisuje naziv intervencije (70,0%) te stavka 8 koja opisuje koncentraciju i/ili dozu te interval doziranja intervencije (70,0%). Za antibiotsku intervenciju su također stavka 1 (80,0%) i stavka 8 (>50,0%) prema TIDieR provjernome popisu bile detaljno opisane te stavka 2 koja opisuje obrazloženje, teoriju ili cilj intervencije (80%). Jasan put primjene lijeka, podatak unutar stavke 6 TIDieR provjernog popisa, za intervenciju antiseptika opisan je u samo 30,0% istraživanja dok je za antibiotsku intervenciju opisan u tek 20,0% istraživanja. Podatak o proizvođaču unutar stavke 3 TIDieR provjernog popisa za antiseptičku intervenciju nije uopće naveden, dok je u istraživanjima s antibiotskom terapijom naveden u samo 10,0% istih. Ostale stavke TIDieR provjernog popisa također su nepotpuno dokumentirane, što ukazuje na manjkavo opisivanje korištenih postupaka, vršitelja te razine stručnosti vršitelja intervencije, lokacije te individualizacije kod antiseptičke i antibiotske terapije kao intervencija u kliničkim istraživanjima za nekiruršku terapiju parodontitisa. Zaključak: Potpunost izvještavanja o antiseptičkoj i antibiotskoj terapiji kao intervencijama u kliničkim istraživanjima za nekiruršku terapiju parodontitisa, objavljenima u registru ClinicalTrials.gov, nije na zadovoljavajućoj razini. Analizom uključenih kliničkih istraživanja prema smjernicama TIDieR provjernog popisa ukazano je na nepotpunost opisivanja protokola intervencija, koje se dalje ne mogu ponavljati, unaprijeđivati ili primjenjivati u kliničkoj praksi. Za prijavljivanje i objavljivanje budućih kliničkih istraživanja osim CONSORT i SPIRIT smjernica, trebalo bi zahtijevati i opis prijavljenih intervencija prema smjernicama TIDieR provjernog popisa., Research objectives: To examine the completeness of reporting on antiseptic and antibiotic therapy as interventions in clinical trials for non-surgical treatment of periodontitis, published in the ClinicalTrials.gov registry. Materials and methods: A cross-sectional survey was conducted. Out of a total of eighty-one clinical trials from the ClinicalTrials.gov registry, those that contained an antiseptic and/or antibiotic intervention in the „Tabular View“ („Descriptive Information“ section) and „Study Results“ database were selected. In this way, twenty clinical trials were singled out, ten both for antiseptic and for antibiotic therapy, in which the completeness of the reporting of selected interventions was examined with regard to the TIDieR checklist guidelines. Results: The results of the analysis of selected clinical trials according to the TIDieR checklist guidelines showed a lack of reporting on the interventions performed. For antiseptic intervention, the only two TIDieR checklist items that were precisely listed were item 1 describing the name of the intervention (70,0%) and item 8 describing the concentration and/or dose and the dosing interval of the intervention (70,0%). For antibiotic intervention, also item 1 (80,0%) and item 8 (> 50,0%) according to the TIDieR checklist were described in detail with item 2 as well, describing the rationale, theory or objective of the intervention (80,0%). A clear route of administration, the data within item 6 of the TIDieR checklist, for antiseptic intervention was described in only 30,0% of studies while for antibiotic intervention it was described in only 20,0% of studies. The manufacturer's data within item 3 of the TIDieR checklist for antiseptic intervention is not stated at all, while in studies with antibiotic therapy it is stated in only 10,0% of the same. Other items of the TIDieR checklist are also incompletely documented, indicating a lack of description of the procedures used, the performer and the level of expertise of the intervention provider, location and individualizations in antiseptic and antibiotic therapy as interventions in clinical trials for non-surgical periodontitis therapy. Conclusion: The completeness of reporting on antiseptic and antibiotic therapy as an intervention in clinical trials for non-surgical treatment of periodontitis published in the ClinicalTrials.gov registry is not at a satisfactory level. The analysis of the included clinical trials according to the TIDieR checklist guidelines indicated the incompleteness of the description of the intervention protocols, which can not be further repeated, improved or applied in clinical practice. In addition to the CONSORT and SPIRIT guidelines, a description of reported interventions according to the TIDieR checklist guidelines should be required to report and publish future clinical trials.Periodontitis Anti-Bacterial Agents Anti-Infective Agents, Local

U ovome znanstveno-istraživačkom radu dokazali smo različito djelovanje vodica za ispiranje usne šupljine na Candidu albicans. Ispitivanje je provedeno na sojevima kvasaca Candida albicans koji su dio zbirke sojeva Laboratorija za mikrobiologiju, Fakulteta za dentalnu medicinu i zdravstvo Josipa J.J. Strossmayera u Osijeku. Antifungalno djelovanje vodica ispitivali smo metodom disk difuzije s jažicama. Nakon priređenih suspenzija kvasaca, rotiranjem ploče u tri smjera uz pomoć sterilnih briseva nanijeli smo ih na Müller-Hintonov agar. U šest od sedam jažica dodane su različite vodice, a u sedmu je dodana fiziološka otopina (negativna kontrola). Zatim su stavljeni sojevi u aerobnim uvjetima na inkubaciju 48h na temperaturi od 36° C. Analiza varijance i Studentov t-test korišteni su za utvrđivanje antifungalnog djelovanja vodica te za njihovu međusobnu razliku u antifungalnom djelovanju. Dobiveni rezultati pokazali su da najveće antifungalno djelovanje na sojeve Candida albicans ima Perio Aid, dok Listerine nije imao nikakvo. Također, najveću zonu inhibicije imao je Perio Aid (od 24 mm do 37 mm), dok je najmanju imao Oral B (od 23 mm do 30 mm). Sve su vodice za ispiranje usne šupljine pokazale antifungalno djelovanje u odnosu na negativnu kontrolu osim listerina, a u odnosu na pozitivnu kontrolu (amfotericin B) samo Belosept nije pokazao bolje antifungalno djelovanje. Bolje rezultate pokazale su vodice na bazi aktivnog sastojka klorheksidina (ili i cetilpiridinijeva klorida) u usporedbi s vodicama samo na bazi cetilpiridinijeva klorida.

Upotreba alkoholnih antiseptika primjenjuje se stoljećima te je jedna od najvažnijih stvari u bolničkoj sredini. Zahvaljujući dostupnosti brojnih alkoholnih antiseptika, moguće je obavljati razne medicinske postupke te pritom osigurati kvalitetnu skrb svakom bolesniku. Bolničke infekcije su veliki javnozdravstveni problem te su česta pojava kod bolesnika tijekom njihove hospitalizacije. Kako bi se spriječio nastanak bolničkih infekcija, neophodna je povećana potrošnja alkoholnih antiseptika te redovita higijena ruku. U radu je provedeno istraživanje u razdoblju od siječnja 2015. do prosinca 2019. g. u Općoj bolnici Pula s ciljem utvrđivanja utjecaja povećane potrošnje alkoholnih antiseptika na smanjenje bolničkih infekcija. Rezultati istraživanja pokazali su da su se najveće količine alkoholnih antiseptika potrošile na odjelima kirurgije, interne te u ostalim službama OBPu. Odjeli u službi za kirurške bolesti koji su potrošili najveće količine alkoholnih antiseptika jesu abdomen 1 i 2 te traumatologija. Što se tiče službe za internu medicinu, JIL Interna je vodeća po potrošnji alkoholnih antiseptika. Antiseptik koji se kroz četiri godine najviše trošio jest Manorapid / Promanium Pure 500. Mjeseci tijekom kojih je zabilježen najveći broj bolničkih infekcija jesu travanj, listopad, veljača te rujan. Za kraj možemo reći da povećan broj bolesničkih dana utječe na povećanu potrošnju alkoholnih antiseptika te da povećana potrošnja alkoholnih antiseptika utječe na smanjenje bolničkih infekcija. Alcoholic antiseptics are being used for centuries and are one of the most important things to be used in hospital surroundings. The wide variety of alcoholic antiseptics make hospital procedures possible also it allows for a safe environment of patients during their hospital stay. Hospital infections are a huge national health problem and aren't a rare occurrence in patients during their hospital stay. In order to prevent the occurrence hospital infections, it's necessary to increase the consumption of alcoholic antiseptics and regular hand hygiene. In this paper, a study was conducted from January 2015 to December 2019 at the General Hospital of Pula with the aim of determining whether increased consumption of alcoholic antiseptics affects the reduction of hospital infections. Results of this study show the largest amounts of alcoholic antiseptics are used in surgery departments, internal medicine and other OBP services. In the surgical diseases service, the most alcoholic antiseptics are consumed in the operating room in the abdominal and traumatology departments. ICU Internal is the department that records the highest consumption of alcoholic antiseptics in the internal medicine service. The most commonly used antiseptic is Manorapid / Promanium Pure 500 ml. The months during which the highest number of nosocomial infections in OBP was recorded were April, October, February and September. In the end we can say that increased number of hospital days are having the impact of more consumption of alcoholic antiseptics and that more consummation of alcoholic antiseptics in having the influence to the reduction of hospital infections.

U predavanju putem WebEx platforme održano je 1h predavanje o toksikološkim aspektima nekih biocida iz skupine dezinficijenasa i antiseptika s posebnim naglaskom na etanolu, Na-hipokloritu, klorheksidinu.

Cilj istraživanja: Jedan od izazova današnjeg globalnog zdravlja je predstavljen u sve većem broju multi-rezistentnih patogena. Predložene su brojne intervencije za suzbijanje antimikrobne rezistencije, uključujući nacionalne programe za kontrolu rezistencije bakterija na antibiotike, razvoj nacionalnih smjernica i edukaciju propisivača. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove i znanja o antimikrobnoj terapiji i rezistenciji budućih zdravstvenih radnika, studenata medicine i farmacije i liječnika i ljekarnika. Nadalje, ovim istraživanjem je ispitana i usklađenost registriranih pakiranja lijekova u Hrvatskoj s nacionalnim i međunarodnim smjernicama za njihovu primjenu. Ispitanici i postupci: Istraživanje stavova i znanja studenata i liječnika i ljekarnika je ustrojeno kao presječno anketno istraživanje, a istraživanje podudarnosti registriranih antimikrobnih lijekova sa smjernicama za njihovu primjenu je pregledno. Anketno istraživanje je bilo anonimno, a sudjelovanje u istraživanju dragovoljno. Pakiranja lijekova registrirana u Hrvatskoj su uspoređena sa smjernicama Interdisciplinarne sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Nacionalnog instituta za zdravlje i kliničku izvrsnost (NICE) i Američkog infektološkog društva (IDSA). Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 99 studenata studija Farmacija, 141 student studija Medicina i 72 studenta studija Medicina na engleskom jeziku (MSE), 175 ljekarnika i 162 liječnika. Studenti čiji članovi obitelji rade u zdravstvenom sektoru su skloniji čuvati preostale antibiotike kod kuće (54,5% naprema 24,2%, P, Objectives: One of the challenges of today's global health is represented in the rising number of multidrug-resistant pathogens. Several interventions have been suggested to combat antimicrobial resistance, including antimicrobial stewardship programmes, development of national guidelines and prescriber education. The aim of this research was to examine the attitudes and knowledge of antimicrobial therapy and resistance of future healthcare professionals, medical and pharmacy students, and physicians and pharmacists. Furthermore, this research explored accordance of registered drug packs in Croatia with national and international treatment guidelines. Subjects and Methods: A survey of the attitudes and knowledge of students and physicians and pharmacists was organized as a cross-sectional survey, and the research of accordance of registered antimicrobials with treatment guidelines was observational. The survey was anonymous, and participation in the survey was voluntary. Packs of drugs registered in Croatia have been compared to the guidelines of the Interdisciplinary Section for Antibiotic Resistance Control (ISKRA) of the National Institutes of Health and Clinical Excellence (NICE) and the American Infectious Society (IDSA). Results: Overall, 99 Pharmacy students, 141 Medical students and 72 Medical students of Medical Studies in English (MSE), 175 pharmacists and 162 physicians participated in the study. Students who have family members in healthcare more often kept residual antibiotics at home (54.5% vs. 24.2%, P

S pojavom koronavirusa SARS-CoV-2 započela je masovna uporaba antiseptika i dezinficijenasa. Prema podatcima američke agencija za zaštitu okoliša (EPA) više od polovice tih kemijskih sredstava čine takozvane kvarterne amonijeve soli (KAS) ili "quats". To su kemijski spojevi koji su pozitivno nabijeni pa se vežu za negativno nabijene površine bakterija i virusa, a svojim dugačkim lančastim strukturama razaraju membrane i lipidne strukture mikroorganizama. Među najpoznatijima su alkildimetilbenzilamonijev klorid (ADBAC) i didecildimetilamonijev klorid (DDAC).

Irititativni kontaktni dermatitis (IKD) je upala kože koja nastaje nakon kontakta kože s kožnim iritansima, a najčešće se pojavljuje na koži šaka i podlaktica. Kožni iritans je svaki čimbenik koji u dovoljnoj koncentraciji i korišten kroz dovoljno dugo vrijeme može izazvati iritaciju i oštećenja kože. Pandemija COVID-19 virusa zasigurno je doprinijela povećanoj učestalosti IKD uslijed provedbe osnovnih zaštitnih mjera koje imaju iritativni učinak na kožu šaka, a to su učestalo pranje ruku, korištenje antiseptika i dezinficijensa te češto i dugotrajno nošenje gumenih rukavica. Posebno izloženi riziku razvoja IKD na radnom mjestu (profesionalni IKD) su prvenstveno zdravstveni djelatnici, zatim svi ostali radnici koji u svojem svakodnevnom radu zbog povećanog rizika zaraze COVID-19 imaju obavezu stalne upotrebe mjera prevencije (npr. policija, vatrogasci, radnici u trgovini, prijevozu, uslužnim djelatnostima).

Svrha ovog rada je pregled antiseptika i defi niranje značenja stomatoloških antiseptika u kontroli i eliminaciji mikroorganizama kao sastavnog dijela prevencije i terapije bolesti zuba i parodonta u dječjoj stomatologiji. Dosad su poznate karakteristike i mehanizam djelovanja pojedinih antiseptika te je doprinos rada predstaviti indikacije za njihovu primjenu u svakodnevnom radu stomatologa, osobito u dječjoj i preventivnoj dentalnoj medicini., The purpose of this article is to review the use of antiseptics and defi ne the meaning of dental antiseptics in the control and elimination of microorganisms as an integral part of prevention and treatment of plaque diseases in pediatric dentistry. Also, the article describes the known characteristics and mechanism of action of some antiseptics, contributing to current indications for their use in pediatric and preventive dentistry.

Antiseptici su antimikrobna sredstva namijenjena koži i sluznicama zbog čega se još nazivaju i topikalnim ili lokalnim antiinfektivnim ili antimikrobnim sredstvima. Mogu djelovati bakteriostatski ili baktericidno te fungicidno i virucidno. Upotrebljavaju se u prevenciji i terapiji različitih infektivnih oralnih bolesti. Za razliku od antibiotika, nedovoljno su selektivni i ne smiju se apsorbirati jer bi oštetili stanice i tkiva domaćina. Potvrda njihove koristi u stomatologiji došla je tek kada je dokazano da bakterijski plak predstavlja glavni etiološki čimbenik u nastajanju karijesa, bolesti pulpe i parodonta. Antiseptici su neizostavni u preventivnim i terapijskim postupcima u dječjoj stomatologiji. Ti postupci odnose se na kemijsku kontrolu plaka i eliminaciju patogenih mikroorganizama, a samim time i na prevenciju karijesa i gingivitisa. Odnose se i na njihovu primjenu u endodonciji u postupcima vitalne i devitalizacijske pulpotomije te pulpektomije. Stomatološki antiseptici mogu se u odgovarajućim koncentracijama primjenjivati na sluznicu usne šupljine, na površinu zuba i u zub radi redukcije broja mikroorganizama. Uspješnost liječenja ovisi o pravilnom odabiru antiseptika, a za to je potrebno poznavati antimikrobni spektar pojedinog antiseptika i indikacije za njegovu pravilnu primjenu. Uspješnost ovisi i o učinku njegova djelovanja, odnosno o postizanju dostatne koncentracije i dostatnog vremena djelovanja antiseptika na mjestu primjene (3). Antiseptics are antimicrobial substances applied to skin and mucous membranes, so they are often called topical or local anti-infective or antimicrobial agents. They may be bacteriostatic or bactericidal, fungicides and virucides. They are used to prevent and treat various infective oral diseases, but unlike antibiotics they are not selective enough and cannot be absorbed because they could damage host’s cells and tissue. The importance of their use in dentistry was confirmed when it was proven that bacterial plaque is the main etiological factor in the formation of dental caries, as well as in pulp infections and periodontal diseases. Antiseptics are indispensable in preventive and therapeutic procedures in pediatric dentistry. These methods relate to a chemical plaque control and elimination of pathogenic microorganisms, and thus help in the prevention of caries and gingivitis. Furthermore, they are applied in endodontics such as vital and devitalizing pulpotomy and pulpectomy. Antiseptics can be applied in dentistry, in appropriate concentration, to oral mucosa, teeth surface and into the teeth in order to reduce the number of microorganisms. The success of the treatment depends on the correct choice of the antiseptic, which requires the knowledge of the antimicrobial spectrum and indications for adequate use of each antiseptic. The success also depends on its performance, i.e. on using the appropriate concentration and appropriate time of application of the antiseptic on the treated area (3).

Kronična rana ne cijeli u očekivanom razdoblju jer je zaostala u upalnoj fazi cijeljenja. Razlog tome je prisutnost nekrotičnog tkiva, velikog broja mikroorganizama - dominantno bakterija koje izlučuju biofi lm - uz ishemiju, hipoksiju i edem. Biofilm je prisutan u 90 % kroničnih i 6 % akutnih rana. Biofilm je korporativna zajednica mikroba adheriranih na površine (rana) kojom upravljaju quorum sensing molekule. Zajednica je okružena s hidratantnim matriksom od ekstracelularnih polimernih sastojaka (slime) koji štite mikrobe od djelovanja antibiotika, antiseptika, obrane makroorganizma i stresa. Primarni uzrok kroniciteta rane je biofi lm, jer uzrokuje permanentnu upalu, odgođeno formiranje granulacijskog tkiva, migraciju epitelnih stanica i rezervoar je mikroba koji uzrokuju infekciju kronične rane. Cilj dobre kliničke prakse jest da omogući cijeljenje kronične rane u očekivanom razdoblju. Za postizanje cilja nužno je reducirati i cjelovito ukloniti biofi lm iz rane i prevenirati njegovu rekonstrukciju. To se postiže primjenom antibiofi lm aktivnih spojeva i postupcima koji će razgraditi quorum sensing molekule, degradirati ekstracelularne polimerne sastojke (EPS) i blokirati prihvaćanje za površine. Suvremena istraživanja ukazala su da primjena antiseptika ima učinak u prevenciji infekcije i potpora je ciljanom liječenju. Činjenica je da su samo neki antiseptici primjenjivi za kronične rane i aktivni na biofi lmove primarnih uzročnika infekcije Staphylococcus spp, Streptococcus spp, Pseudomonas aeruginosa. Učinkoviti antiseptici su oktenidin dihidroklorid, poliheksanidi, povidon jodin i kadeksomer, nanokristalno srebro i manuka-tip meda. Nepokoreni biofi lm je perzistentan problem kroničnih i kroničnih inficiranih rana. Činjenica je da ni jedan pojedinačni terapijski postupak, kao ni pojedini antiseptik, ne mogu cjelovito uništiti biofilm. To je razlog da suvremeni postupci liječenja i skrbi o kroničnoj rani primjenjuju multimodalnu strategiju u obliku kombinacije mehaničko-kemijskih postupaka: debridement, antiseptici, antimikrobne potporne obloge. Debridmanom se otvara terapijski „prozor“ za djelovanje antiseptika i antibiotika tijekom 72 sata što omogućuje uklanjanje biofi lma i aktivno uništavanje sesilnih i planktonskih bakterija. Tim se postupkom onemogućuje i reformacija biofi lma. Postupci se moraju intenzivno ponavljati, antiseptici i potporne obloge izmjenjivati ovisno o stadiju ležišta rane i komorbiditetnim čimbenicima bolesnika. Rezultati kliničkih studija ukazuju da samo takav proaktivan pristup kroničnoj rani omogućuje cijeljenje u očekivanom razdoblju., Chronic wound does not heal within the expected time frame because it remains in the infl ammation phase of healing. The reason for this is the presence of necrotic tissue and a large number of microorganisms, primarily bacteria that secrete the biofi lm, along with ischemia, hypoxia and edema. Biofilm is present in 90% of chronic wounds and 6% of the acute ones. Biofi lm is a corporative association of microbes which adhere to the surface of the wound, guided by quorum sensing molecules. The association is surrounded by a moisturizing matrix of extracellular polymeric substances (slime) which protect the microbes from the impact of antibiotics, antiseptics, macro-organism defense and stress. Biofilm is the primary cause of the wound chronicity because it causes permanent inflammation, delayed granulation tissue formation and migration of epithelium cells, thus providing a reservoir of microbes that lead to infection of the chronic wound. The aim of good clinical practice is to enable healing of a chronic wound within the expected time frame. In order to achieve this aim, it is necessary to reduce and thoroughly remove the biofi lm from the wound and prevent its reappearance. This is achieved by the application of active anti-biofilm compounds and procedures that disintegrate the quorum sensing molecules, degrade the extracellular polymeric substances and block adherence to the surfaces. Recent researches have shown that the application of antiseptics is effective in the prevention of infection and is a support to targeted treatment. However, the fact is that only some antiseptics are applicable to chronic wounds and can have an impact on biofilms of the primary infective agents such as Staphylococcus spp., Streptococcus spp., and Pseudomonas aeruginosa. Effective antiseptics are octenidine dihydrochloride, polyhexanides, povidone and cadexomer iodine, nanocrystal silver and Manukatype honey. Immobile biofi lm is a persistent problem of chronic and chronic infected wounds. In fact, there is no isolated therapeutic procedure or an individual antiseptic that can fully destroy the biofilm. For this reason, modern strategy in the management of chronic wound applies a multimodal approach which combines mechanical-chemical procedures such as debridement, antiseptics, and antimicrobial supportive compresses. Debridement creates a therapeutic ‘window’ for the action of antiseptics and antibiotics in a 72-hour period, which enables removal of the biofi lm and active destruction of the sessile and planktonic bacteria. This approach also prevents de novo formation of the biofilm. The above procedures must be intensively repeated, and antiseptics and supportive compresses changed, depending on the phase of the wound bed and comorbidity factors in the patient. The results of clinical studies show that only such a proactive approach to chronic wound enables achievement of healing within the expected period of time.

Kronične rane posljedica su brojnih komorbiditetnih čimbenika, a dominantni patoiziološki procesi su ishemija, edem i infekcija uz dob, neuropatiju i traumu. Raspadom integriteta kože nastala rana biva kontaminirana, a zatim i kolonizirana primarno iziološkom lorom domaćina, a zatim mikrobima iz okoline. Sve kronične rane su kolonizirane, a infekcija se razvija u 5 %-40 % slučajeva ovisno o vrsti, lokalizaciji, komorbiditetnim čimbenicima, trajanju, skrbi i liječenju. Posljedica patoizioloških procesa u kroničnoj rani je perzistetna kronična upalna faza s odgođenim cijeljenjem, koje može progredirati u lokalnu infekciju, sepsu, multiorgansko zatajenje i smrt. Različite tvari primjenjuju se u liječenju kroničnih rana milenijima, nažalost bez razumijevanja njihovog djelovanja, koje je često puta posve nejasno. Suvremena istraživanja ukazala su na primjenu antiseptika za kronične rane s efektivnim djelovanjem u prevenciji razvoja infekcije, širenja lokalne infekcije i kao potpora ciljanom liječenju. Prosudba o primjeni antiseptika ovisi o klinički deiniranoj infekciji i kvatitativnoj mikrobiološkoj obradi uzorka kronične rane, uz precizno deiniranu i samu kroničnu ranu. Cilj antisepse je da ubije ili inaktivira mikrobe - primarno bakterije u rani, redukcijom broja ili sprječavanjem multiplikacije u što dužem razdoblju. Antiseptici se primjenjuju u proilaktičke svrhe jednokratno, nekoliko puta tijekom jednog dana ili jednokratno u trajanju od 5 do 7 dana (obloge). Antiseptici primijenjeni u terapijske svrhe primjenjuju se višekratno, kroz duže vrijeme, 7 - 10 - 14 dana ili do početka stvaranja granulacija. Primjena antiseptika je ciljani i ograničeni postupak, osobito pri infekciji kronične rane. Infekcija kronične rane karakterizirana je prisustvom velikog broja mikroba >105CfU/g, miješanom mikrobnom lorom, te brojnim virulentnim čimbenicima od kojih je najznačajniji bioilm. Antiseptici su aktivne tvari, različite kemijske strukture koji se razlikuju po sastavu, spektru djelovanja, učinkovitosti, citotoksičnosti, teratogenosti, indukciji rezistencije i aktivnosti na bioilm. Idealan antiseptik ne postoji pa izbor treba biti praktičan i sa što manje nuspojava. Praktičan izbor antiseptika za kroničnu ranu ovisi o indikaciji, očekivanom patogenu ili patogenima, lokalnoj ili sistemskoj toleranciji, izvedivom vremenju ekspozicije, kumulativnom ili remanentnom djelovanju, lokalnoj i sistemskoj sigurnosti. Apsolutna indikacija za primjenu antiseptika je inicirana akutna i kronična rana, kronična kolonizirana rana u imunonekompetentnog i imunokompromitiranog bolesnika, te svi oblici ozljeda, tj. kontaminirane rane. Antiseptici se rabe do časa pojave granulacija. Antiseptici primijenjeni na kronične rane koji su ujedno učinkoviti na bioilm su klorheksidin diglukonat, poliheksanidi, oktenidin dihidroklorid, povidon jodid i nanokristalno srebro. Zdravstveni djelatnici se susreću s manjkom ili nedostatkom jasnih uputa, kako, kada, koliko dugo i koji od antiseptika primijeniti u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Pri primjeni antiseptika nužno je jasno deinirati razloge uporabe, ciljeve i trajanje primjene., Chronic wounds are a consequence of numerous comorbidity factors, and the predominant pathophysiological processes are ischemia, edema and infection, in addition to age, neuropathy and trauma. With breakdown of the skin integrity, the wound becomes contaminated, followed by colonization irst with the physiological lora of the host and, then with microbes from the environment. All chronic wounds are colonized and infection develops in 5%-40% of cases, depending on the type and localization of the wound, comorbidity factors, duration, medical care and treatment. The consequence of the pathophysiological processes in chronic wound is the persistent chronic inlammatory phase with delayed healing, which may progress to local infection, sepsis, multiorgan failure and death. Various substances have been applied in the treatment of chronic wounds for millennia, unfortunately, without due understanding of their effect, which often remains completely un- clear. Modern researches have pointed to the application of antiseptics in chronic wounds to prevent development of infection and spread of local infection, and as support to targeted treatment. The judgment on the application of antiseptics depends on the clinically deined infection, microbiological analysis of the chronic wound sample, and the chronic wound itself. The aim of antisepsis is to kill or inactivate the microbes, primarily bacteria, in the wound by reducing their number, to prevent their multiplication for as long as possible. Antiseptics are applied for prophylactic purposes once-only, several times a day, or once-only for 5-7 days (dressing). Antiseptics are applied for therapeutic purposes repeatedly for a longer period, i.e. 7-10-14 days or until granulations start appearing. The application of antiseptics is a targeted and limited procedure, especially in the infection of a chronic wound. The infection of a chronic wound is characterized by a large number of microbes (>105 CfU/g), mixed microbial lora and numerous virulence factors, the most important of which is the bioilm. Antiseptics are active substances of different chemical structure, which come in a range of composition, spectrum of activity, eficiency, cytotoxicity, teratogenicity, induction of resistance, and activity on the bioilm. As there is no ideal antiseptic, the choice must be practical with minimum side effects. Practical choice of antiseptics for a chronic wound depends on the indication, expected pathogen or pathogens, local or systemic tolerance, available time of exposure, cumulative or residual activity, and local and systemic safety. An absolute indication for the application of antiseptic is infected acute or chronic wound, chronic colonized wound in an immunologically incompetent and immunocompromised patient, and all forms of injuries, i.e. contaminated wounds. Antiseptics are applied until the appearance of granulations. The following antiseptics are applied for chronic wounds, at the same time being effective on the bioilm: chlorhexidine digluconate, polyhexanides, octenidine dihydrochloride, povidone iodine, and nanocrystal silver. Medical personnel are faced with a lack or inadequately clear instructions on how, when, for how long and which antiseptic to apply in daily clinical practice. In the application of antiseptics, it is necessary to clearly deine the reasons for their use, aims and duration of application.

Materijali visokih svojstava koji se primjenjuju za osobnu sigurnost i zaštitu (medicinski tekstil, tekstil za zaštitu i sport) današnja su smjernica za razvoj tekstila u Europi. Budući da je odjeća druga čovjekova koža i odgovarajuća granica između okoliša i ljudskog tijela, idealan je alat za osobnu sigurnost i zaštitu. Zdrav način života doveo je do primjene novih tehnologija u tekstilstvu, te naglog razvoja sredstava za zaštitu. Trendovi koji promoviraju zdraviji i aktivan način života doveli su u posljednjih nekoliko godina do brzog razvitka antimikrobnih obrada. Tako obrađeni materijali pružaju trajnu svježinu, te osjećaj sigurnosti i dobrobiti potrošača. To se na prvi pogled čini jednostavno ostvariti, ukoliko imate dobro antimikrobno sredstvo, ali postojanost takve obrade predstavlja veći problem. S druge strane sva primjenjiva sredstva nisu dermatološki prihvatljiva. Dodatak nanočestica zeolita u različitim fazama predobrade i obrade tekstila rezultira multifunkcijskom zaštitom. Stoga se ovaj rad bavi odabirom antimikrobnog sredstva za obradu pamuka, koje pruža optimalnu zaštitu od Gram pozitivnih i Gram negativnih bakterija, te gljivica. U radu pamučno pletivo obrađeno različitim sredstvima (kationski tenzid, azalid i antiseptik – oktenidin dihidroklorid), bez i s dodatkom upravo spomenutih nanočestica zeolita klinoptilolita, u svrhu postizanja antimikrobne zaštite. Pletivima su dodatno ispitana strukturni parametri nakon obrada.

Na predavanju

Klorheksidin

Prikazana je povijest lijekova na bazi živne, posebice lijekova protiv sifilisa. Ukazano je na činjenicu da ljekovitost živinih spojeva nije provjeravala.

Rutinska upotreba 0, 2 % klorheksidina, antiseptičke otopine za usta, prije ekstrakcija zubi minimalizira rizik od bakterijemije nakon dentalne ekstrakcije.

Sojevi C. diphteriae mitis tipa (B. Belfanti) i Kl. ozaenae, izolirani iz sekreta nosa kod ozene i karakteristični za ti bolest, pokazali su se "in vitro" veoma osjetljivi prema streptomicinu, kloromicetinu, aureomicinu i teramicinu, i prema akridinskim bojama. proteus morgani (B. Perez) i Proteus mirabilis i P. vulgaris, koji su često nađeni kod ozene, najosjetljiviji su prema kloromicetinu. Ima opravdane nade, da bi se pravilna upotreba spomenutih tvari, samih ili u kombinaciji s drugim lijekovima ili s drugim metodama liječenja, mogla uspješno upotrebiti u liječenju ozene. Kl. rhinoscleromatis je "in vitro" osim prema streptomicinu veoma osjetljiva i prema aureomicinu, kloromicetinu i teramicinu, a također prema tripaflavinu, pa bi se i tim lijekovima mogao po svoj prilici uspješno liječiti sklerom.