Search

Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja je bio analizirati prijavljene sumnje na nuspojave lijekova iz ATK klasifikacije J – lijekovi za liječenje sustavnih infekcija, koje je zaprimala Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) od 1. siječnja 2011. godine do 31. prosinca 2020. godine. Materijali i metode: Izvor podataka bila je VigiBase, jedinstvena svjetska baza podataka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Iz prijava sumnji na nuspojave lijekova analizirani su sljedeći podatci: dob i spol pacijenata, lijekovi s najvećim brojem prijava, ozbiljnost nuspojave, prijavitelji nuspojava, najčešće nuspojave i klasifikacija nuspojava prema organskim sustavima Medicinskog rječnika za regulatorne poslove, MedDRA. Rezultati: U određenom razdoblju od 10 godina ukupno je zaprimljena 6441 prijava sumnji na nuspojave. Osobe za koje su se prijavljivale sumnje na nuspojavu lijeka bile su u 57 % slučajeva ženskog spola, a najveći broj pacijenata pripadao je dobnoj skupini od 18 do 44 godine (21,7 %). Najčešći prijavitelji bili su liječnici (55,8 %), zatim farmaceuti (26,2 %), a ostalo su bili pacijenti/korisnici lijeka te drugi zdravstveni radnici. Od ukupno prijavljenih sumnji na nuspojave, 31,3 % opisano je kao ozbiljna nuspojava, a 64,8 % nije opisano kao ozbiljna nuspojava. Prema klasifikaciji nuspojava po organskim sustavima MedDRA, od ukupnih prijava sumnji na nuspojave, najviše ih je zabilježeno u skupini VIII. Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene (40,4 %), zatim u skupini XXIII. Poremećaji kože i potkožnog tkiva (29 %), te u skupini VII. Poremećaji probavnog sustava (28,8 %). Najviše sumnji na nuspojave prijavljeno je za lijek amoksicilin/klavulanska kiselina (10,8 %), a za cjepiva su najčešće sumnje na nuspojave prijavljivali liječnici. Zaključak: Najviše prijava sumnji na nuspojave zaprimljeno je za osobe ženskog spola. Prijavitelji su većinom bili liječnici, a potom farmaceuti. Prijave sumnji na nuspojave većinski su se odnosile na skupinu općih poremećaja i reakcija na mjestu primjene, poremećaje kožnog i potkožnog tkiva te gastrointestinalne poremećaje. Lijek s najviše prijavljenih sumnji na nuspojave bio je amoksicilin/klavulanska kiselina., Objective: The aim of this research was to analyze the reported suspected adverse drug reactions from ATC group J - drugs for the treatment of systemic infections, which were received by the Agency for Medicines and Medical Products (HALMED) from January 1, 2011 to December 31, 2020. Materials and Methods: The data source was VigiBase, the unique global database of the World Health Organization (WHO). The following data were analyzed from suspected adverse drug reaction reports: age and sex of patients, drugs with the highest number of reports, severity of adverse reactions, adverse reaction reporters, most common adverse reactions and adverse drug reaction classification according to MedDRA system organ classification. Results: In the observed period of 10 years, a total of 6441 reports of suspected adverse drug reactions were received. People for whom suspected adverse drug reactions were reported were female in 57 % of cases, and the largest number of patients belonged to the age group of 18 to 44 years (21,7 %). The most frequent reporters were physicians (55,8 %), followed by pharmacists (26,2 %), and the rest were patients/drug users and other health professionals. Of the total reported suspected adverse drug reactions, 31,3 % were described as serious adverse drug reactions and 64,8 % were not described as serious adverse drug reactions. According to the MedDRA classification of adverse drug reactions by organ system, of the total reports of suspected adverse drug reactions, most of them were recorded in group VIII. General disorders and administration site conditions (40,4 %), then in group XXIII. Skin and subcutaneous tissue disorders (29 %), and in group VII. Gastrointestinal disorders (28,8 %). The most suspected adverse drug reactions were reported for the drug amoxicillin/clavulanic acid (10,8 %), and suspected adverse drug reactions for vaccines were most often reported by physicians. Conclusion: Most reports of suspected adverse drug reactions were received for women. The reporters were mostly physicians, and then pharmacists. Reports of suspected adverse drug reactions were mostly related to the group of general disorders and reactions at the site of application, skin and subcutaneous tissue disorders, and gastrointestinal disorders. The drug with the most reports of suspected adverse drug reactions was amoxicillin/clavulanic acid.

Cilj istraživanja: Cilj je ovog istraživanja utvrditi učestalost off-label propisivanja antimikrobnih lijekova (AML-ova) u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu, odrediti vrste i usklađenost off-label primjene sa smjernicama Klinike i Europskog društva kliničke mikrobiologije i infektologije (ESCMID, eng. European Society of Clinical Microbiology and Infectious Diseases), kako bi se postavili temelji za daljnje analize. Materijal i metode: Retrospektivnim presječnim istraživanjem obuhvaćena su djeca i odrasli bolesnici hospitalizirani u Klinici na dan s najvećim brojem hospitalizacija, 17.1.2019. godine. Off-label primjena AML-a bila je ona koja nije bila u skladu sa Sažetkom opisa svojstava lijeka (SmPC). Primjena AML-ova klasificirana je u pet skupina: 1. primjena u skladu sa SmPC-om 2. off-label primjena u skladu sa smjernicama Klinike 3. off-label primjena u skladu s ESCMID smjernicama 4. off-label primjena koja nije u skladu sa smjernicama Klinike 5. off-label primjena koja nije u skladu s ESCMID smjernicama Rezultati: Istraživanje je obuhvatilo 63 odrasle osobe, od kojih 36 (57,1%) muškaraca, i 92 djece, od kojih 44 (47,8%) dječaka. Najmanje jednim AML-om liječen je 61 (96,8%) odrasli i 60 (65,2%) djece. Ukupno je zabilježeno 134 preskripcije u odraslih, od toga 42 (31,3%) off-label u odnosu na SmPC. AML-ovi su propisivani off-label u odnosu na dozu, režim doziranja i indikaciju, nekad istovremeno prema dva kriterija, ukupno 52 off-label slučaja. Od navedenih off-label slučajeva: u 22 (42,3%) nisu postojale smjernice Klinike, a 11 (36,7%) je bilo u skladu; u 20 (38,5%) slučajeva nisu postojale ESCMID smjernice, 5 (15,6%) je bilo u skladu, a u 22 (68,8%) usklađenost se nije mogla odrediti. Najčešće su u odraslih off-label propisani: oseltamivir - 11 puta (8,2%), cefuroksim - 4 (3%) te vankomicin, meropenem i piperacilin/tazobaktam - po 3 puta (2,2%). Ukupno je zabilježeno 73 preskripcije u djece, od toga 31 (42,5%) off-label u odnosu na SmPC. Lijekovi su propisivani off-label u odnosu na dozu, indikaciju i dob, nekad istovremeno prema dva kriterija, ukupno 33 slučaja. Od navedenih off-label slučajeva za 10 (30,3%) nisu postojale smjernice Klinike, a 4 (17,4%) je bilo u skladu. ESCMID smjernice su postojale za samo jedan klinički sindrom, s njim nije bilo usklađenosti. Najčešće su u djece off-label propisani: ceftriakson - 8 (10,9%), oseltamivir - 7 (9,6%) i azitromicin - 3 (4,1%) puta. Zaključak: Rezultati ukazuju da je off-label primjena AML-ova u Klinici prisutna. Ovi rezultati su u skladu s dosadašnjim istraživanjima. Na rezultate je utjecalo nepostojanje smjernica za mnoge indikacije i heterogenost smjernica. Zabilježeno je i off-label propisivanje koje nije u skladu sa smjernicama. Objectives: The study aimed to determine the frequency of off-label prescribing of antimicrobial drugs (AML) at the University Hospital for Infectious Diseases “Dr Fran Mihaljević ”in Zagreb. Another aim was to determine the types of such prescribing and the compliance of off-label applied AML with the Clinic guidelines and the European Society of Clinical Microbiology and Infectious Diseases (ESCMID) guidelines to set foundations for further analysis in the improvement of patient care. Material and methods: A retrospective cross-sectional study included pediatric and adult patients hospitalized at the Clinic on the day with the highest number of hospitalizations in 2019, January 17. Any use of AML that did not comply with the Summary of Product Characteristics (SmPC) was considered off-label use. The use of antimicrobial drugs was classified as one of the following: 1. use in accordance with the SmPC 2. the off-label use that follows Clinic guidelines 3. the off-label use that follows ESCMID guidelines 4. the off-label use that does not follow Clinic guidelines 5. the off-label use that does not follow ESCMID guidelines Results: The study included 63 adults (36 men, 57.1%) and 92 pediatric patients (44 boys, 47.8%). 61 (96.8%) adult and 60 (65.2%) pediatric patients used at least one AML. We recorded 134 prescriptions in adults, out of which 42 (31,3%) were off-label. Off-label was prescribed concerning dose, dosing regimen and indication, sometimes simultaneously concerning two criteria (dose and dosing regimen), so there were 52 off-label cases. Out of those, in 22 (42,3%) off-label cases, there were no Clinic guidelines, and 11 (36,7%) cases followed them, while in 20 (38,5%) cases, there were no ESCMID guidelines, 5 (15,6%) followed them, and in 22 (68,8%) cases we could not establish compliance. The most commonly off-label prescribed AMLs were: oseltamivir - 11 (8,2%) times, cefuroxime - 4 (3%) and vancomycin, meropenem and piperacillin/tazobactam - 3 times each (2,2%). We recorded 73 prescriptions in children, out of which 31 (42,5%) were off-label. Offlabel was prescribed concerning dose, indication and population, sometimes simultaneously concerning two criteria, so there were 33 off-label cases. Out of those 33, in 10 (30,3%) offlabel cases, there were no Clinic guidelines, and 4 (17,4%) followed them. There was only one ESCMID guideline, and there was no compliance. The most commonly off-label prescribed AMLs were: ceftriaxone - 8 (10,9%) times, oseltamivir - 7 (9,6%) and azitromycin - 3 (4,1%) times. Conclusion: The data obtained indicate that off-label use of AML in the Clinic is present, which is consistent with previous research. The non-existence of guidelines for many indications and the heterogeneity of available ones affected the results. There was also offlabel prescribing not compliant with the guidelines.

Rekurentnim infekcijama mokraćnog sustava smatraju se najmanje tri infekcije u godinu dana ili dvije infekcije u šest mjeseci. Cilj ovog rada bio je prikazati relevantne smjernice u liječenju i prevenciji ovog sve učestalijeg zdravstvenog problema. Poseban naglasak stavljen je na ulogu ljekarnika s obzirom da je ljekarnik najdostupniji zdravstveni djelatnik. Najčešća terapija za liječenje akutnih i prevenciju rekurentnih infekcija jest antimikrobna, a korisni mogu biti i neantimikrobni pripravci i nefarmakološke mjere. Potrebno je razlikovati ne-antimikrobne pripravke koji se koriste kratkotrajno u liječenju akutnih infekcija i ostale koji se koriste kroz dulji vremenski period u prevenciji. Najpoznatiji u liječenju akutnih infekcija zasigurno je list medvjetke koji se smatra tradicionalnim biljnim lijekom. S druge strane, D-manoza ima vrlo snažne dokaze u prevenciji, usporedive čak s antimikrobnom profilaksom. Dokaze posjeduju još brusnica, N-acetilcistein, probiotici (Lactobacillus spp.), cjepiva, hormonska nadomjesna terapija i glikozaminoglikani. Infekcije mokraćnog sustava učestale su kod trudnica, a u tim situacijama liječi se i asimptomatska bakteriurija, i to u prvom redu beta-laktamskim antibioticima, a u prevenciji se savjetuje koristiti brusnicu. Dodatan problem sprječavanju ponavljajućih infekcija stvara bakterijska rezistencija koja raste iz godine u godinu. Utješna je činjenica da se na nitrofurantoin kao prvu liniju liječenja i prevencije još nije razvila klinički značajna rezistencija. Uloga ljekarnika od iznimne je važnosti u prevenciji i savjetovanju liječenja. Ljekarnik raspolaže znanjima o farmakološkoj terapiji, ali i o biljnim pripravcima i ostalim dodatcima prehrani. Ključno je prepoznati situacije u kojima se ne preporuča samoliječenje infekcija mokraćnog sustava i takve pacijente uputiti liječniku. Urinary tract infections are recurrent when they occur at least three times in a year or two times in six months. Goal of this paper was to present the most relevant guidelines in treatment and prevention of this increasingly common health problem. Special emphasis was placed on the role of the pharmacist as the pharmacist is the most accessible health professional. The most common therapy for the treatment of acute and prevention of recurrent infections is antimicrobial, and the pharmacist, understanding the therapy prescribed by the doctor, has a wealth of knowledge about adjuvant therapy, non-antimicrobial preparations and non-pharmacological measures. It is necessary to distinguish between nonantimicrobial preparations that are used for a short time in the treatment of acute infections and others that are used over a long period of time in prevention. The most famous in the treatment of acute infections is certainly the bearberry leaf, which is considered a traditional herbal medicine. On the other hand, D-mannose has very strong evidence for prevention, comparable even to antimicrobial prophylaxis. Cranberry, N-acetylcysteine, probiotics (Lactobacillus spp.), Vaccines, hormone replacement therapy and glycosaminoglycans also have evidence. Urinary tract infections are common in pregnant women, and in these situations asymptomatic bacteriuria is treated, primarily with beta-lactam antibiotics, and in prevention it is advisable to use cranberries. An additional problem in preventing recurrent infections is bacterial resistance that grows from year to year. It is comforting that nitrofurantoin as first-line in treatment and prevention has not yet developed clinically significant resistance. The role of the pharmacist is extremely important in prevention and treatment counseling. The pharmacist has knowledge of pharmacological therapy, but also of herbal preparations and other dietary supplements. It is crucial to identify situations in which self-treatment of urinary tract infections is not recommended. Those patients need to be referred to a doctor.

Cilj istraživanja: Cilj je rada utvrditi ukupne brojeve te broj i udio kliničkih ispitivanja faze 3 za liječenje infekcija kao i koliki je udio ovih istraživanja financiran od strane industrije u posljednjih šest godina u Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Brazilu, Švicarskoj, Kini i Japanu. Materijal i metode: Dva su istraživača neovisno pregledala bazu kliničkih ispitivanja korištenjem naprednog pretraživanja. Radi se o bazi podataka clinicaltrials.gov, a pregled navedene baze proveden je uz korištenje zadanih ograničenja. Nakon pretraživanja, za svaku godinu u periodu 2016.-2021. određen je broj kliničkih ispitivanja faze 3 te broj kliničkih ispitivanja faze 3 za liječenje infekcija kako bi se odredio udio tih ispitivanja u ukupnom broju. Nadalje, nakon određivanja udjela, korištenjem dodatnog ograničenja određeni su broj i zastupljenost istraživanja faze 3 financiranih od strane industrije. Rezultati: U svim promatranim državama uočava se trend porasta ukupnog broja intervencijskih kliničkih ispitivanja. Od proučavanih država, najviše kliničkih ispitivanja u posljednjih šest godina provedeno je u Europskoj uniji, a najmanje u Švicarskoj. Što se tiče broja kliničkih ispitivanja za liječenje infekcija, trend porasta održan je u svim državama. Najviše intervencijskih kliničkih ispitivanja za liječenje infekcija u posljednjih šest godina provedeno je u Europskoj uniji, a najmanje ispitivanja ovog tipa provedeno je u Švicarskoj. Kad je riječ o udjelu kliničkih ispitivanja za liječenje infekcija, od 2019. godine uočava se trend porasta u svim državama, osim u Europskoj uniji. Što se tiče udjela ispitivanja za liječenje infekcija financiranih od strane industrije od 2019., u svim promatranim državama dolazi do trenda porasta osim u EU i Švicarskoj. Zaključak: U svim proučavanim državama dolazi do porasta broja kliničkih ispitivanja faze 3 terapija za infekcije. Uočava se porast udjela kliničkih ispitivanja faze 3 za liječenje infekcija u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Brazilu, Švicarskoj, Kini i Japanu dok u Europskoj uniji dolazi do blagog pada tog udjela od 2019. godine. U svim promatranim državama uočava se porast udjela kliničkih ispitivanja za liječenje infekcija financiranih od strane industrije od 2019. osim u Europskoj uniji i Švicarskoj., Objectives: The aim of this study was to determine total numbers and number and percentage of phase 3 clinical trials on treating infections as well as the percentage of these trials financed by the industry in the past six years in the European Union, United States of America, Canada, Brazil, Switzerland, China and Japan. Material and methods: Two researchers independently screened the clinical trial database using an advanced search. This is the clinicaltrials.gov database, and the review of the said database was carried out using the default restrictions. After the search, for each year in the period 2016-2021. the number of phase 3 clinical trials and the number of phase 3 clinical trials for the treatment of infections were determined in order to determine the proportion of these trials in the total number. Furthermore, after determining the proportion, the number and representation of industry-funded phase 3 research was determined using an additional constraint. Results: In all the observed countries, there is an increasing trend in the total number of interventional clinical trials. Of the studied countries, the most clinical trials in the last six years were conducted in the European Union, and the least in Switzerland. Regarding the number of clinical trials for the treatment of infections, the upward trend was maintained in all countries. The most interventional clinical trials for the treatment of infections in the last six years were conducted in the European Union, and the fewest trials of this type were conducted in Switzerland. When it comes to the share of clinical trials for the treatment of infections, from 2019, an increasing trend can be observed in all countries, except for the European Union. Regarding the share of industry-funded infection treatment trials from 2019, there is an upward trend in all observed countries, except in the EU and Switzerland. Conclusion: In all the countries studied, there is an increase in the number of phase 3 clinical trials of therapies for infections. An increase in the share of phase 3 clinical trials for the treatment of infections is observed in the United States, Canada, Brazil, Switzerland, China and Japan, while in the European Union there is a slight decrease in this share from 2019. In all observed countries, an increase in the share of clinical trials for the treatment of infections funded by industry is observed from 2019, except in the European Union and Switzerland.

Četvrto, dopunjeno i revidirano izdanje priručnika namijenjeno je liječnicima svih specijalnosti u svakodnevnom radu te studentima medicine, dentalne medicine i poslijediplomskih specijalističkih studija. Priručnik daje smjernice za liječenje hospitaliziranih bolesnika antimikrobnim lijekovima u najčešćim indikacijama.

Usnu šupljinu kolonizira veliki broj mikroorganizama. U prvom redu je to normalna fiziološka flora usne šupljine koju mikroorganizmi nastanjuju komenzalnim ili simbiotskim načinom života. Međutim, u usnoj šupljini mogu se naći i agresivne patogene vrste bakterija, gljiva ili virusa. Usna šupljina može sadržavati različite patogene vrste endogenoga podrijetla koje uzrokuju bolesti samo u određenim uvjetima i zovu se oportunistički patogeni. Normalnom florom smatramo one mikroorganizme koji nastanjuju kožu i sluznice zdravog čovjeka ne čineći mu nikakve štete. Najčešće infekcije usne šupljine su gnojne infekcije, infekcije sluznice, periodontalne infekcije i karijes. Pri liječenju infekcija usne šupljine rabe se protubakterijski, protuvirusni i protugljivični lijekovi. The oral cavity is colonized by a large number of microorganisms. In the first place it is the normal physiological flora of the oral cavity that microorganisms inhabit with a comenzal or symbiotic lifestyle. However, aggressive pathogenic types of bacteria, fungi or viruses can also be found in the oral cavity. The oral cavity may contain various pathogenic species of endogenous origin that cause disease only under certain conditions and are called opportunistic pathogens. We consider a normal flora to be a microorganism that forms on the skin and mucus of a healthy person and does not cause any damage. The most common oral infections are purulent infections, mucosal infections, periodontal infections and career infections. Antibacterial, antiviral and antifungal drugs are used to treat oral infections.

Prekomjerno i neprikladno propisivanje antimikrobnih lijekova u bolnicama dovodi do pojave nuspojava i antimikrobne rezistencije, što rezultira produljenjem hospitalizacije bolesnika i povećanjem troškova u zdravstvu. Zbog toga je program Nadzora korištenja protumikrobnih lijekova (engl. Antimicrobial stewardship, AMS) implementiran u brojne institucije u cijelom svijetu, s naglaskom na racionalnu upotrebu antimikrobnih lijekova. Kako bi uspostavili ključne aktivnosti AMS programa u Klinici Golnik, potrebno je prikupiti podatke o propisanim antimikrobnim terapijama. Stoga je cilj ovog rada bio identificirati i opisati uzorke propisivanja antimikrobnih lijekova za glavne infektivne dijagnoze na klinici – upalu pluća, akutno pogoršanje KOPB-a, akutni bronhitis i urinarne infekcije. Podaci su prikupljeni i analizirani retrospektivno među 106 pacijenata, pokazujući trend propisivanja antimikrobnih terapija i dajući sljedeće rezultate: nepotpuna dokumentacija kod 25,47% pacijenata je istaknula potrebu za unošenjem detaljnijih podataka u medicinske kartone. 58,49% analiziranih pacijenata je primalo antimikrobnu terapiju iako testiranjem nije potvrđena bakterijska infekcija. Gotovo polovica empirijskih terapija je uključivala amoksicilin s klavulanskom kiselinom. Štoviše, prema gruboj procjeni sakupljenih podataka, skoro polovica terapija nisu bile u skladu sa smjernicama i/ili pacijentovim kliničkim stanjem. Iako je medijan trajanja terapije iznosio 7 dana, 32,08% pacijenata je bilo liječeno duže od 10 dana, što je vjerojatno povezano s niskom stopom sužavanja spektra djelovanja antibiotika (8,49%). Dobra praksa je primjenjena kod zamjene parenteralnog s oralnim putem administracije lijeka, kod 77,55% pacijenta. Vjerujemo da bi detaljniji elektronički medicinski kartoni pacijenata pružili točnije i dostupnije podatke za buduće analize i optimizaciju antibiotske terapije. Excessive and inappropriate prescribing of antimicrobial drugs in hospitals leads to emergence of adverse reactions and antimicrobial resistance, which results in the prolongation of in-patient hospitalizations and increase of healthcare expenses. For that reason, Antimicrobial stewardship (AMS) programme was implemented in numerous institutions worldwide focusing on the rational use of antimicrobials. In order to implement the core elements of AMS programme in the University clinic Golnik, the collection of data on prescribed antimicrobial therapies is needed. Therefore, the aim of this study was to identify and descriptively describe the prescription patterns of antimicrobial prescribing for main infectious diagnoses at the University Clinic Golnik – pneumonia, acute bronchitis, acute exacerbation of chronic obstructive pulmonary disease and urinary tract infections. Data were collected and analyzed retrospectively among 106 patients, showing the trend of prescribed antimicrobials and providing the following results: incomplete data on 25.47% of patients pointed out the necessity for entering more detailed notes in medical records. 58.49% of analyzed patients received antimicrobial therapy even though bacterial infection was not confirmed. Almost half of empiric therapies included amoxicillin-clavulanate. Moreover, rough assessment of collected data shows that almost one half of therapies were not appropriate according to the guidelines and/or patients' medical condition. Even though median length of therapy was 7 days, 32.08% of patients were treated for longer than 10 days, which may be linked with low occurrence of therapy streamline (8.49%). Good practice was shown in switching for intravenous to oral route of drug administration, which occurred in 77.55% of patients. We believe that more detailed electronic medical charts could provide more accurate and easier accessible data for future analyses and optimization of the antibiotic therapy.

Kada normalna obrana tijela ne može spriječiti ili nadvladati bakterijske infekcije, često se koriste antimikrobni lijekovi. Oni djeluju na način da ubijaju mikroorganizme ili ometaju njihov rast, a pritom moraju djelovati bez štetnog učinka na domaćina. Antibiotici su jedno od najvažnijih otkrića suvremene medicine. Uvođenje penicilina te drugih antimikrobnih lijekova, rezultiralo je liječenjem do tada neizlječivih bolesti. U radu je ukratko obrađen način djelovanja pojedinih skupina antibiotika na bakterijske stanice. Današnjem napretku kojeg su omogućili antimikrobni lijekovi, prijeti razvoj rezistencije bakterija na određene antibiotike upravo kao posljedica prekomjernog i nepravilnog korištenja antibiotika. U radu su također navedeni i opisani mehanizmi koje su bakterije razvile kako bi stekle otpornost na antibiotike. When normal body defence cannot prevent or overcome bacterial infections, antimicrobial drugs are often used. They act to kill or prevent the growth of microorganisms, without negative impact on the host. Antibiotics are one of the most important discoveries of modern medicine. The introduction of penicillin and other antimicrobial drugs resulted in treating incurable diseases. This paper briefly explains ways of action in which certain groups of antibiotics affect bacteria. Today's progress made possible by antimicrobial drugs is threatened by the development of bacterial resistance to certain antibiotics, precisely as a result of excessive and inappropriate use of antibiotics. This paper also outlines and describes the mechanisms developed by the bacteria to gain antibiotic resistance.

Ciljevi istraživanja: Ispitati antimikrobni učinak eteričnih ulja (EU) odabranih mediteranskih biljaka (Juniperus communis, Helichrysum italicum, Lavandula hybrida, Salvia officinalis, Laurus nobilis i Thuja occidentalis) i α-pinena na netuberkulozne mikobakterije (NTM) M. avium, M. intracellulare i M. gordonae te istražiti ulogu navedenih supstancija na biofilm NTM. Željeli smo utvrditi postojanje sinergističkih učinaka ispitivanih EU te kombinirane primjene EU i odabranih antimikrobnih lijekova i odrediti mehanizam djelovanja EU borovice na NTM. Metode: Uspostavom nove metode omogućeno je in vitro ispitivanje antimikrobnog učinka EU na NTM oponašajući uvjete vodoopskrbnih sustava. Određena je minimalna efektivna koncentracija (MEK) kao najmanja djelotvorna koncentracija EU u vodi. Metodom mikrodilucije u bujonu i steriliziranoj vodovodnoj vodi ispitana je osjetljivost NTM na odabrana EU i antimikrobne lijekove. Istražen je učinak inhibitornih i sinergističkih subinhibitornih koncentracija EU borovice i smilja na biofilm NTM na neživim površinama i površinama živih stanica. Mehanizam djelovanja EU borovice proučen je utvrđivanjem stupnja oštećenja stanične stijenke i morfoloških promijena primjenom transmisijskog elektronskog mikroskopa (TEM). Rezultati: EU borovice i smilja pokazala su se najučinkovitijima prema NTM, dok je α-pinen testiran samostalno pokazao slabiji učinak nego cjelovito EU. EU borovice iskazalo je u kombinaciji s EU smilja i tuje te antimikrobnim lijekovima niz sinergističkih učinaka prema NTM. Adhezija NTM na polistiren kao i formiranje biofilma, statistički značajno su inhibirani s porastom temperature i porastom koncentracije EU borovice. Sinergističke kombinacije EU borovice i antimikrobnih lijekova izazvale su povećano istjecanje staničnih makromolekula NTM. TEM uočene su promjene u obliku i strukturi NTM nakon djelovanja EU borovice i sinergističko djelovanje u kombinacijama s EU smilja. Zaključak: Pronašli smo niz sinergističkih kombinacija EU i antimikrobnih lijekova koje mogu imati potencijalnu primjenu u novim načinima sprječavanja adherencije i formiranja biofilma NTM ne samo u vodoopskrbnom sustavu, nego i na umjetnim materijalima koji se koriste u medicini te u biološkim sustavima. Sinergizam prilikom kombinirane primijene EU i antimikrobnih lijekova omogućuju primjenu niskih efektivnih koncentracija s održanim antimikrobnim učinkom ispitivanih supstancija s potencijalno smanjenom toksičnošću. EU borovice izaziva promjene u citoplazmi i oštećenje stanične stijenke NTM što je potvrđeno opaženim povećanim istjecanjem staničnih makromolekula i mikromorfološkim promjenama uočenim TEM. Research objectives: To investigate the antimicrobial effect of essential oils (EO) of selected Mediterranean plants (Juniperus communis, Helichrysum italicum, Lavandula hybrida, Salvia officinalis, Laurus nobilis and Thuja occidentalis) and α-pinene on non-tuberculous mycobacteria (NTM), M. avium, M. intracelullare and M. gordonae and investigate the role of these substances on NTM biofilm. We wanted to determine the synergistic effects of the tested EO and combinations of EO and selected antimicrobials. The aim was also to determine the mechanism of action of common juniper EO on NTM. Methods: The establishment of a new method enabled the in vitro testing of the EO's antimicrobial effect on NTM by mimicking the conditions of water supply systems. The Minimum Effective Concentration (MEC) was determined as the lowest effective EO concentration in water. The sensitivity of NTM to selected EO and antimicrobials was examined by microdilution in broth and sterilized tap water. The effect of inhibitory and synergistic subinhibitory concentrations of common juniper EO and immortelle EO on biofilm of NTM on abiotic and biotic surfaces was investigated. The mechanism of action of common juniper EO has been studied by determining the degree of cell wall damage and morphological changes using a transmission electron microscope (TEM). Results: Common juniper and immortelle EO's proved to be most effective against NTM, while α-pinene tested alone showed poorer effect than overall EO. Common juniper EO have shown a number of synergistic effects, according to NTM, in combination with immortelle and white cedar EO and antimicrobials. The adhesion of NTM to polystyrene as well as biofilm formation were significantly inhibited (p < 0.05) with increasing temperature and increasing concentration of common juniper EO. Synergistic combinations of common juniper EO and antimicrobials have caused increased leakage of NTM cell macromolecules. TEM showed changes in the shape and structure of NTM after the activity of common juniper EO and synergistic effects in combination with immortelle EO. Conclusion: We have found a number of synergistic combinations of EO and antimicrobials that may have potential applications in new ways of preventing the adherence and formation of NTM biofilms not only in the water supply system, but also in artificial materials used in medicine and in biological systems. Synergies with the combined use of EO and antimicrobials allow the use of low effective concentrations with the sustained antimicrobial effect of the test substances with reduced toxicity. Common juniper EO cause changes in the cytoplasm and damage to the NTM cell wall, as evidenced by the observed increased leakage of cellular macromolecules and micromorphological changes observed by TEM.

Rezistencija na antimikrobne lijekove ugrožava kvalitetu medicinske skrbi u zajednici i bolničkom okruženju. Bakterijska rezistencija prisutna je od samog početka antibiotskog doba, ali je u proteklih dvadesetak godina poprimila zabrinjavajući trend porasta. Prirođena rezistencija je stalna, genetski zadana osobina nekog mikroorganizma. Stečena rezistencija nastaje neočekivano, u prethodno osjetljivoj bakteriji, mutacijom ili češće horizontalnim prijenosom gena putem plazmida. Rezistencija često nije u potpunosti genetski određena, već može biti heterogena unutar populacije, ovisna o okolišu, strukturi bakterijske populacije ili o fiziološkom stanju bakterijske stanice. Selekcijski pritisak antibiotika važan je čimbenik u odabiru i širenju rezistentnih bakterija. Pojava višestrukorezistentnih bakterija kao uzročnika bolesti posebno je alarmantna. Takvi mikroorganizmi se uobičajeno nazivaju „superbakterije“, ali ne zato što su virulentnije, nego zato jer zbog suženog izbora antibiotika konačni ishod liječenja takvih infekcija može biti neizvjestan i često nepovoljan. Stoga je cilj ovog preglednog članka prikazati saznanja o rezistenciji, mehanizmima bakterijske otpornosti prema antibioticima i onim višestrukorezistentnim bakterijama koje danas predstavljaju najveću prijetnju globalno i lokalno, a udružene su pod akronimom ESKAPE., Resistance to antimicrobial drugs jeopardizes the quality of medical care in the community and in the hospital environment. Bacterial resistance has been present since the beginning of the antibiotic period, but over the last twenty years it has a worrying increasing trend. Innate resistance is a permanent, genetic predetermined feature of some microorganism. Acquired resistance occurs unexpectedly, in a previously sensitive bacterium, by mutation, or more often by horizontal genes transmission by plasmids. Resistance does not always have to be completely genetically defined, but can be heterogeneous within the population, depending on the environment, bacterial population structure and physiological state of bacterial cell. Antibiotic selection pressure is an important factor in the selection and spread of resistant bacteria. Appearance of multiple resistant bacteria as a cause of the disease is particularly alarming. Such microorganisms, are commonly referred to as "super-bacteria", not because they are more virulent, but due to the narrowed choice of susceptible antibiotics. The final outcomes of infections caused by these microorganisms are uncertain and often disadvantageous. Therefore, the aim of this review article is to provide insights into bacterial resistance, resistance mechanisms to antibiotics and multi-resistant bacteria that present the greatest threat globally and locally, and are associated under the acronym ESKAPE.

Antimikrobni lijekovi dostupni su za terapijsku uporabu 90-ak godina (računajući od otkrića penicilina 1928. god.), u vremenu tijekom kojeg smo se navikli na činjenicu da se bakterijske infekcije mogu liječiti i izliječiti. Nažalost, bakterije posjeduju savršene mehanizme genske prilagodbe, pa je neminovna posljedica uporabe antibiotika brži ili sporiji razvoj rezistencije. U siječnju 2017. američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC; engl. Center for Disease Control and Prevention) objavio je da je u Nevadi u Sjedinjenim Američkim Državama umrla žena od infekcije uzrokovane bakterijom otpornom na svaki trenutno dostupan antibiotik1 . Dakle, otpornost na antibiotike ubija. Godišnje najmanje 700 000 ljudi širom svijeta umre od infekcija uzrokovanih rezistentnim bakterijama. Predviđa se da će do 2050. taj broj porasti do 10 milijuna godišnje. Stoga ne čudi što je bakterijska otpornost na antibiotike danas prepoznata kao jedna od najozbiljnijih prijetnji ljudskom zdravlju, koja ne poznaje nacionalne granice.

ONE HEALTH CONCEPT: THE IMPORTANCE OF RATIONAL ANTIMICROBIAL DRUGS USE Frane Božić Department of Pharmacology & Toxicology, Faculty of Veterinary Medicine, University of Zagreb, Croatia Antimicrobials are used widely in veterinary medicine. This includes therapeutic use to treat clinically sick animals. It also includes non-therapeutic use such as for growth promotion and/or as prophylaxis to try to prevent infections developing in food animals. The advantages generated by the use of antimicrobials for food animals transcends more than just the well-being of the animals, as it has also brought about economic benefits for the food animal producers and a more secured and safer health for the general public. Nevertheless, there are conflicting opinions regarding the proper role of antimicrobials in the production of livestock and poultry. As there are only a limited number of antimicrobial classes available and as a range of antibiotics is required to treat the many different species of animals that face particular disease threats, some classes of antibiotics are used in both people and animals. Certain antibiotic classes are categorised by the World Health Organization (WHO) as “critically important antibiotics (CIAs)” for human use, of which several are designated as “highest priority critically important antibiotics (HP-CIAs)”. In December 2014, the European Medicines Agency (EMA) published scientific advice on the risk to humans from antibiotic resistance caused by the use of HP-CIAs in animals. Based on the current scientific evidence supporting a reduction of antibiotic usage practices because they may pose a serious risk to both animal and human health through ever-increasing rates of antimicrobial resistance, the recommendations provided by the EMA gives veterinary surgeons an important piece of scientific evidence to factor into their clinical treatment decision making and to responsibly prescribes antibiotics. In conclusion, it is important to stress that the unnecessary or wasteful use of antibiotics should be reduced when their use for a particular disease condition is not efficacious or when non-antibiotic solutions are readily available. It is upon this common ground that the human and veterinary medical communities call for the proper and prudent use of antibiotics.

Cilj istraživanja: Utvrditi obim potrošnje i kvalitativna obilježja propisivanja antimikrobnih lijekova u jedinici intenzivnog liječenja te utječe li način propisivanja i potrošnja tih lijekova na pojavnost bakterijske rezistencije. Nacrt studije: Presječna studija. Ispitanici i metode: Ispitanici su bolesnici liječeni u Jedinici intenzivnog liječenja Klinike za anesteziologiju i intenzivnu medicinu Kliničkog bolničkog centra Osijek tijekom 2015. i 2016. godine. Kriterij uključivanja jest primjena antimikrobnog lijeka neovisno o kliničkoj indikaciji. Relevantni podaci o kvalitativnim i kvantitativnim aspektima potrošnje lijekova i prevalenciji rezistentnih mikroorganizama prikupljeni su iz povijesti bolesti i mikrobiološkog protokola. Rezultati: Tijekom promatranog razdoblja liječeno je 1646 bolesnika i ostvareno 7 819 bolesničkih dana. Većina bolesnika (88,3 %) primala je antimikrobne lijekove, a čak 70 % bolesnika nije imalo znakova infekcije. Potonja je kod prijema bila utvrđena u 19,1 % bolesnika. Od 3 300 propisanih antimikrobnih lijekova, 60 % je bilo namijenjeno profilaksi ili preemptivnoj terapiji, dok je 28,1 % primijenjeno za liječenje utvrđene infekcije. Najčešće su propisivani amoksicilin s klavulanskom kiselinom, metronidazol i gentamicin, od rezervnih antibiotika kolistin. Među rezistentnim bakterijama najčešće su izolirani Acinetobacter baumannii, Klebsiella pnumoniae i meticilin-rezistentni Staphylococcus aureus. Zaključak: Tijekom boravka u Jedinici intenzivnog liječenja 90 % bolesnika dobivalo je antimikrobne lijekove. Više od dvije trećine bolesnika primalo je te lijekove u odsustvu infekcije, profilaktički ili preemptivno. Amoksicilin s klavulanskom kiselinom, gentamicin i metronidazol propisivani su u profilaksi i liječenju, dok su rezervni antibiotici namijenjeni liječenju infekcija rezistentnim uzročnicima. Dobiveni rezultati nisu ukazali na povezanost između potrošnje antimikrobnih lijekova i pojave bakterijske rezistencije., Objectives: To determine the extent to which antimicrobial drugs are consumed as well as qualitative features of antimicrobial drugs in the intensive care unit and to determine whether the manner in which these drugs are prescribed and consumed has any effect on the prevalence of bacterial resistance. Study design: Across sectional study. Participants and methods: The participants were patients treated in the intensive care unit of the Clinic for Anaesthesiology and Intensive Care in the Clinical Hospital Centre Osijek during 2015 and 2016. The inclusion criteria was the use of antimicrobial drug regardless of clinical indication. Relevant data about qualitative and quantitative aspect of consumption of drugs and the prevalence of resistant bacteria was collected from medical history of clinical diagnosis and microbiology protocols. Results: During the observation period, 1 646 patients were treated and 7819 patient days were achieved. The majority of patients (88.3 %) received antimicrobial drugs even in the absence of infection (70 %). Approximately 19.1 % of the patients were diagnosed with the latter at the moment of admission. From 3300 prescribed antimicrobial drugs, 60 % were intended for prophylaxis or pre-emptive therapy, while 28.1 % were used for the treatment of established infection. The most commonly prescribed drugs were amoxicilin with clavulanic acid, metronidazole, gentamicin, and colistin from the list of reserve antibiotics. Resistant bacteria that was most commonly isolated were Acinetobacter baumannii, Klebsiella pneumoniae and methicilin-resistant Staphylococcus aureus. Conclusion: Almost 90 % of patients were given antimicrobial drugs during their stay in the intensive care unit. More than two thirds of patients received medications prophylactically or preemptively even though the infection was absent. Amoxicilin with calvulanic acid, metronidazole and gentamicin were prescribed very often in prophylaxis or treatment, while reserve antibiotics were intended for the treatment of infection with resistant agents. The obtained results do not indicate a connection between the consumption of antimicrobial drugs and the appearance of bacterial resistance.

Antimikrobni lijekovi su jedni od najčešće propisivanih lijekova u suvremenoj medicini. Većina antimikrobnih lijekova dobro prelazi placentarnu barijeru i sigurna je za majku i dijete. Međutim, dio lijekova ove skupine iskazuje štetno tzv. teratogeno djelovanje na plod, te im je zabranjena primjena u trudnoći. Pojam teratogenost označuje skup pojava i malformacija koje nastaju u određenom stadiju prenatalnog razvoja. Teratogeni učinak nekog lijeka je zapravo oštećenje samog embrija i to u trenutku organogeneze koja se smatra najkritičnijim razdobljem razvoja. Vrsta malformacija ovisi o tome koji je organ najosjetljiviji za vrijeme izloženosti teratogenu. Najčešće su pogođeni središnji živčani sustav, srce, mozak, uši i genitalni sustav. U ovom završnom radu učinjen je pregled teratogenih učinaka najčešće korištenih antimikrobnih lijekova. Postoji određeni broj antimikrobnih lijekova za koje je dokazan transplacentarni prijelaz i teratogeno djelovanje te ih se ne smije primjenjivati u trudnoći. Većina antimikrobnih lijekova su sigurni za primjenu u trudnoći te ne pokazuju rizik štetnog djelovanja na plod. Antimicrobials are one of the most usually prescribed medications in modern medicine. Most antimicrobials good crosses placental barrier and is safe for mother and child. However, part of this group of drugs is expressed the so-called adverse teratogenic effects on the fetus and they are barred from use in pregnancy. The term teratogenicity covers a group of phenomena and malformations created in a prenatal developmental stage. Teratogenic effect stands for embryo harming in a moment of organogenesis that is considered to be the most sensitive period of a development. Organ with the highest level of sensitivity during the exposure to teratogenic effect defines the type of malformation. Central nervous system, heart, brain, ears and genital system are most frequently harmed. In this final work was made an overview of the teratogenic effects of the most frequently used antimicrobial drugs. Transplacental transmission and teratogenic effect has been proven for a certain number of antimicrobial drugs which should not be used during pregnancy. The majority of antimicrobial drugs can be used safely during pregnancy without doing any harm to the baby

Postantimikrobni proljev (AAD) je komplikacija povezana s primjenom antibiotika. Incidencija AAD je različita s obzirom na vrstu antibiotika i čimbenike rizika u bolesnika i varira izmeĎu 5–25%. Clostridium difficile (C. difficile) je najčešći uzročnik AAD koji se pojavljuje u oko 25% slučajeva AAD, a od ostalih uzročnika spominju se još i Clostridium perfringens, Staphylococcus aureus, Candida spp., Klebsiella oxytoca i Salmonella spp. Poremećaj fiziološke crijevne flore koja dovodi do razmnoţavanja patogenih mikroorganizama, toksični i alergijski učinci na sluznicu crijeva te farmakološki učinci na pokretljivost crijeva, mehanizmi su kojim antibiotici mogu dovesti do nastanka AAD. Postantimikrobni proljev moţe izazvati svaki antibiotik no najčešće se kao uzročnici spominju antibiotici širokog spektra kao što cefalosporini, penicilini, klindamicin i fluorokinoloni. Čimbenici rizika koji pogoduju nastanku postantimikrobnog proljeva su: različita stanja imunodeficijencije, starija ţivotna dob, kirurški zahvati (posebno abdominalni), dugotrajna upotreba antibiotika, smanjeno izlučivanje ţelučane kiseline te duljina hospitalizacije. Klinička slika varira i najčešće se prikazuje kratkotrajnim proljevom bez većih znakova upale koji nakon prestanka uzimanja terapije spontano prolazi, no u teţim slučajevima moţe doći i do razvoja po ţivot opasnog kolitisa. U ovom radu prikazane su epidemiološke i kliničke osobitosti odraslih bolesnika hospitaliziranih zbog postantimikrobnog proljeva i bolesti uzrokovane s C. difficile u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” u Zagrebu tijekom dvogodišnjeg razdoblja., Antibiotic-associated diarrhea (AAD) is a complication related to the use of antibiotics. The incidence of AAD is different, depending on the type of antibiotic and risk fators, and varies between 5–25%. Clostridium difficile (C. difficile) is the most common cause in 25% of AAD cases, while other causes include Clostridium perfringens, Staphylococcus aureus, Candida spp., Klebsiella oxytoca and Salmonella spp. Disturbed composition and function of normal intestinal flora leads to the overgrowth of pathogen microorganisms, toxic and allergic effects on the intestinial mucosa and pharmacological effect to gut motility are mechanisims which can, with the use of antibiotics lead to AAD. Antibiotic-associated diarrhea can be caused by any antibiotic, but the most frequent causes are broad-spectrum antibiotics, such as cephalosporins, penicillins, clindamycin, and fluoroquinolones. Risk factors that benefit the occurence of AAD are: different types of immunodeficiency, older age, surgical procedures (esp. abdominal), longterm use of antibiotics, decreased gastric acid secretion, and the length of hospital stay. The clinical picture varies and is most frequently depicted with a short term diarrhea that resolves after quitting the antibiotic intake.In more severe cases it can lead to deadly pseudomembranous colitis. This work shows the epidemiological and clinical characteristics of adult patients hospitalized for AAD and CDAD at the University Hospital for Infectious Diseases "Dr. Fran Mihaljevic" in Zagreb during the two-year period.

Sažetak Cilj istraživanja Cilj doktorskog rada bio je procijeniti utjecaj edukacijskih mjera na stavove i znanje pu anstva u Primorsko-goranskoj županiji o upotrebi antimikrobnih lijekova, odnosno na stavove i navike lije nika primarne zdravstvene zaštite Primorsko- goranske županije pri njihovom propisivanju, kao i utjecaj navedenog na izvanbolni ku potrošnju antimikrobnih lijekova. Procijenio se utjecaj izvanbolni ke potrošnje antimikrobnih lijekova na otpornost odabranih bakterijskih sojeva. Osim navedenog, cilj je bio procijeniti utjecaj edukacijskih mjera na kvalitetu propisivanja i potrošnju antimikrobnih lijekova u Klini kom bolni kom centru Rijeka, te procijeniti utjecaj bolni ke potrošnje antimikrobnih lijekova na otpornost odabranih bakterijskih sojeva. Metode i ispitanici Stavovi, navike i znanje pu anstva Primorsko-goranske županije procijenili su se pomo u upitnika koji su se dijelili u ambulantama primarne zdravstvene zaštite i ljekarnama u Rijeci u razdobljima prije i neposredno nakon Javne edukativne kampanje za promicanje ispravne uporabe antimikrobnih lijekova (JEKA), provedene 2009., 2010. i 2011. godine. Istraživanje me u lije nicima primarne zdravstvene zaštite provedeno je pomo u upitnika koji su podijeljeni prije i nakon izdavanja Smjernica za propisivanje antimikrobnih lijekova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za 2009/2010. godinu, tiskanih u studenom 2009. godine. Podaci o izvanbolni koj potrošnji antimikrobnih lijekova u razdoblju od 2008. do 2012. godine pribavili su se iz baze podataka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Kvaliteta bolni kog propisivanja antimikrobnih lijekova procijenila se na temelju presje nog istraživanja provedenog na Klinici za internu medicinu Klini kog bolni kog centra Rijeka VII koje se zasnivalo na evidenciji svih antimikrobnih lijekova propisanih u jednom danu u pet vremenskih to aka: u rujnu 2008., travnju 2009., travnju 2010., studenom 2010. i svibnju 2011. godine. Ispravnost odabira antimikrobnog lijeka procjenjivala se individualno za svakog bolesnika ovisno o tome da li je lije en u skladu sa Smjernicama za bolni ku primjenu antimikrobnih lijekova za 2008/2009. godinu, tiskanih u prosincu 2008. godine. Potrošnja antimikrobnih lijekova u Klini kom bolni kom centru Rijeka u razdoblju od 2007. do 2011. godine utvrdila se na temelju podataka o potrošnji bolni ke ljekarne. Otpornost odabranih uzro nika infekcije pratila se kroz godišnja izvješ a Akademije medicinskih znanosti Hrvatske. Rezultati Nakon provedenih edukativnih kampanja zna ajno se poboljšalo znanje pu anstva o upotrebi antimikrobnih lijekova te je kod ispitanika zabilježena manja sklonost uzimanju antimikrobnih lijekova. Lije nici primarne zdravstvene zaštite se pri izboru antimikrobnog lijeka najviše pouzdaju u vlastito iskustvo, a lije enje odabiru u skladu sa smjernicama u 35% slu ajeva. Nakon provedenih edukacijskih mjera me u pu anstvom i lije nicima došlo je do smanjenja izvanbolni ke potrošnje antimikrobnih lijekova u Primorsko- goranskoj županiji od 7, 73 DDD/stanovniku 2008. godine na 6, 98 DDD/stanovniku 2012. godine. Smanjio se i udio cefalosporina III. generacije (od 4, 25% na 3, 11%) i fluorokinolona (od 6, 57% na 6, 32%) u ukupnoj potrošnji. Smanjena izvanbolni ka potrošnja amoksicilina s klavulanskom kiselinom, makrolida i fluorokinolona u Primorsko-goranskoj županiji pra ena je nižim udjelima sojeva bakterija E.coli otpornih na amoksicilin s klavulanskom kiselinom odnosno norfloksacin, kao i nižim udjelom pneumokoka otpornog na makrolide u odnosu na iste u Republici Hrvatskoj. Udio bolesnika lije enih prema smjernicama na Klinici za internu medicinu Klini kog bolni kog centra Rijeka pove ao se od 35% u travnju 2009. godine do 50% u svibnju 2011. VIII godine. Udio bolesnika s upitnom indikacijom za primjenu antimikrobnog lije enja smanjio se od 37, 3% u rujnu 2008. godine do 17, 3% u svibnju 2011. godine. U razdoblju od 2007. do 2011. godine u Klini kom bolni kom centru Rijeka došlo je do pove anja ukupne potrošnje antimikrobnih lijekova od 2, 4%. U promatranom petogodišnjem razdoblju najviše su se propisivali cefalosporini, zatim penicilini te fluorokinoloni. Neposredno nakon izdavanja smjernica ukupna potrošnja antimikrobnih lijekova u Klini kom bolni kom centru Rijeka smanjila se za 3, 4%, no došlo je do porasta udjela cefalosporina u ukupnoj potrošnji. Pove anje potrošnje cefalosporina III. generacije bilo je pra eno pove anom u estaloš u izolacije ESBL-sojeva Klebsielle pneumoniae. Unato velikoj zastupljenosti fluorokinolona u potrošnji antimikrobnih lijekova u Klini kom bolni kom centru Rijeka, u razdoblju od 2008. do 2011. godine zabilježen je pad udjela MRSA-e u izolatima S. aureusa (sa 21 na 12%). Zaklju ak Provedene edukacijske mjere dovele su do poboljšanja znanja pu anstva o ispravnoj uporabi antimikrobnih lijekova, no nisu zna ajno utjecale na navike i kvalitetu propisivanja antimikrobnih lijekova me u lije nicima primarne zdravstvene zaštite. Nakon provedenih edukacijskih mjera došlo je do smanjenja potrošnje antimikrobnih lijekova u Primorskogoranskoj županiji. Porast potrošnje antimikrobnih lijekova u Klini kom bolni kom centru Rijeka bio je sporiji nego u ostalim klini kim bolni kim centrima u Republici Hrvatskoj. Promjene u potrošnji antimikrobnih lijekova poklapale su se sa o ekivanim promjenama u otpornosti bakterijskih sojeva.

Cilj istraživanja bio je odrediti učestalost odabranih, klinički značajnih bakterija u Kliničkom bolničkom centru Rijeka u razdoblju od 1.06.2011. do 30.04.2014. godine te pojavnost i dinamiku kretanja rezistentnih sojeva. Retrospektivnom analizom, pretraživanjem elektronske baze podataka Kliničkog zavoda za kliničku mikrobiologiju, obuhvaćeni su svi klinički uzorci iz kojih su izolirane gram-pozitivne (Staphylococcus) i gram-negatinve (E. coli, K. pneumoniae, P. aeruginosa, A. baumannii) bakterije. Iz podataka su isključeni duplikatni sojevi. Tijekom trogodišnjeg razdoblja, od odabranih bakterija, najčešće su izolirani stafilokoki, zatim E. coli, K. pneumoniae te nonfermentori. Oko 50% od ukupnog broja stafilokoka čini S. aureus među kojima ima 12-14% MRSA sojeva. Udio ESBL producirajućih sojeva E. coli je još uvijek nizak (do 7, 2%), ali s uočljivim trendom porasta. U 40-55% izolata K. pneumoniae detektirana je sposobnost produkcije ESBL. Oko 15% svih izolata P. aeruginosa te oko 50% A. baumannii bilo je rezistentno prema barem jednom karbapenmu. Praćenje rezistencije na antibiotike u svih kliničkih izolata pruža vrijedne podatke na nacionalnoj i lokalnoj razini. Ukazuje na širenje rezistentnih klonova u pojedinim sredinama te omogućava pravovremeno otkrivanje sojeva s novim ili rijetkim mehanizmima rezistencije.

Postantimikrobni proljev (PAP) je komplikacija povezana s primjenom antimikrobnih lijekova. Incidencija PAP je različita s obzirom na vrstu antimikrobnog lijeka i čimbenike rizika, a varira između 5–25%. Clostridium difficile (C. difficile) je najčešći uzročnik PAP. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti epidemiološke i kliničke osobitosti postantimikrobnog proljeva i bolesti povezane s C. difficile u odraslih bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu. Retrospektivno su analizirane povijesti bolesti bolesnika hospitaliziranih od 1. siječnja 2012. do 31. lipnja 2013. godine. Od 217 bolesnika s PAP, C. difficile je dokazan u 161 (74%) bolesnika. Medijan dobi bolesnika iznosio je 72 godine (raspon 23–93 godine) ; 105 (48%) ih je bilo muškog spola. Barem jedan od čimbenika rizika imalo je 212 (98%) bolesnika od kojih su najčešći bili: starija životna dob (≥60 godina) u 164 (76%), hospitalizacija ≤30 dana prije pojave PAP u 153 (71%), prethodno imunosupresivno liječenje u 28 (13%). Antimikrobni lijekovi koji su najčešće bili povezani s nastankom PAP bili su: penicilini u 63 (29%), cefalosporini u 56 (26%), metronidazol u 40 (18%) te kinoloni u 38 (17%) bolesnika. Najčešći razlozi uzimanja antimikrobnog lijeka bili su: infekcija mokraćnog sustava u 65 (30%), infekcija dišnog sustava u 48 (22%) te gastrointestinalna infekcija u 25 (12%). Leukocitoza je pri prijmu zabilježena u 128 (80%) bolesnika ; medijan broja leukocita iznosio je 13, 3×109/L (raspon 4–71×109/L) ; medijan vrijednosti CRP iznosio je 66, 9 mg/L (raspon 0, 4–391 mg/L). Bolest je prosječno trajala 11 (raspon 1–67) dana. Većina naših ispitanika uspješno je izliječena uz stopu smrtnosti od 4%, a stopu recidiva od 7% tijekom 6-mjesečnog praćenja. U multiplom regresijskom modelu, trajanje bolesti do hospitalizacije te vrijednost CRP-a pokazali su se značajnim neovisnim prediktorima ukupnog trajanja i težine bolesti. Nije bilo statistički značajne razlike u najvažnijim demografskim, kliničkim i laboratorijskim značajkama bolesnika s etiološki dokazanim i nedokazanim PAP. Za sveobuhvatniji uvid u epidemiološke i kliničke osobitosti postantimikrobnog proljeva i bolesti povezane s C. difficile potrebno je u buduća istraživanja uključiti i ambulantno liječene bolesnike s blažim kliničkim oblicima bolesti.

Najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava (IMS) je Escherichia coli, kod kompliciranih IMS-a, vezanih uz zdravstvenu skrb, infekcije često uzrokuju Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i Acinetobacter baumannii. Za bakteriju E.coli prirodno sijelo je donji dio probavnog trakta. Do nedavno je smatrano kako se infekcija u pravilu javlja kada bakterije, najčešće iz probavnog trakta, odnosno vanjskog dijela spolnog sustava dospiju kroz mokraćnu cijev u urinarni trakt. E.coli je također dugo vremena smatrana dobro osjetljivom na većinu antibiotika, osim na ampicilin (u HR već dugo iznosi oko 50%) i na kotrimoksazol (u HR preko 20%). Multirezistentne bakterije predstavljaju sve veći terapijski problem. Prema podacima Odbora za praćenje rezistencije bakterija na antibiotike u RH za 2012. zabilježena je rezistencija od 5% ESBL E.coli (7% za invazivne sojeve) i 36% ESBL Klebsiella pneumoniae (52% za invazivne sojeve), rezistencija Klebsiella pneumoniae od 36% za 3GC, samo sporadični slučajevi rezistencije na karbapeneme, za Pseudomonas aeruginosa rezistencija na karbapeneme 12%, a rezistencija Acinetobacter baumannii na karbapeneme je čak 68% ; Porast infekcija uzrokovanih multirezistentnim bakterijama predstavlja sve veći terapijski problem, rizici za neuspješno liječenje su veći, kao i troškovi liječenja. Zadnjih desetljeća, zbog nepravilnog i prekomjernog korištenja antibiotika tijekom proizvodnje životinjske hrane, i kod životinja pratimo značajni porast rezistencije bakterija na antibiotike koje se šire među farmama. Pojava manjih epidemija urinarnih infekcija kod ljudi, uzrokovanih E.coli, posebno vanbolničkih infekcija sa ESBL E.coli potaknula je znanstvenike da posumnjaju jesu li ljudi sami prijenosnici infekcije uzrokovane bakterijom E.coli. Nova kanadska studija pokazala je da bakterije dolaze i od peradi, i da je piletina “spremnik E.coli” koja uzrokuje urinarne infekcije. Naime mnoge ekstraintestinalne E.coli infekcije, uključujući rezistentne sojeve, uzrokovane su značajnim brojem ekstraintestinalnih patogenih E.coli tzv. ExPEC, sa specifičnim svojstvom da uzrokuju ekstraintestinalne infekcije (urinarne infekcije, sepse i dr.) čim napuste uobičajeni rezervoar u probavnom traktu. Problem otpornosti bakterija na antibiotike usko je povezan sa potrošnjom antibiotika iz hrane (mesa). Stoga je važno poduprijeti provođenje nacionalnog programa za kontrolu širenja otpornosti bakterija na antibiotike u humanoj i veterinarskoj medicini, kojeg nadzire Interdisciplinarna sekcija za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) Ministarstva zdravstva.

Mycoplasma bovis is the causative agent of severe clinical mastitis in several allied cattle herds in Croatia and appeared resistant to conventional antimicrobial therapy. Other clinical conditions including pneumonia, arthritis, otitis and reproductive problems are associated with this pathogen and are reported worldwide. In 2002 and between 2007 and 2009 eighty-seven Mycoplasma bovis isolates, recovered from milk, lungs, nasal swabs and joint fluid of Croatian dairy cows or calves were confirmed by PCR and antigen capture ELISA. Subsequently minimum inhibitory concentrations (MIC’s) for seven antimicrobials were determined using a microbroth dilution method. Antimicrobials were supplied freeze-dried at specified concentrations in ‘Sensititre’ plates. The plates were designed to provide doubling dilutions of the antimicrobials from 0.12 µg/ml to 32 µg/ml (or from 0.25 µg/ml to 128 µg/ml for tulathromycin). The inoculum was standardised at approx 5×105 CFU per ml and the tests read after 48 hours incubation at 37°C. The MIC50 for enrofloxacin, marbofloxacin, lincomycin, tulathromycin, florfenicol, oxytetracycline and tylosin were 0.25, 0.5, 1, 2, 8, 8 and >32 µg/ml, respectively. Lincomycin, tulathromycin, florfenicol, oxytetracycline and tylosin had a wide range of MIC values indicating the development of antimicrobial resistance and the involvement of different strains in outbreaks. In vitro susceptibility should give an indication of the antimicrobials effectiveness for treating animals in vivo, although many factors may affect their efficacy and the successful treatment of infected cattle. Our results provide an indication of the antimicrobials that are most likely to be effective. With the range of MIC’s obtained from the isolates tested we recommend testing M. bovis isolates to help select the best therapeutic treatment.

U radu su iznijeti podaci iz stručne i znanstvene literature o mogućnostima antimikrobne terapije mikoplazmalnog mastitisa u krava koji uzrokuje vrsta Mycoplasma bovis. Bolest je u nas etiološki ustanovljena u velikog broja životinja na više farmi muznih krava. U uvodnom dijelu opisana je etiologija, epizootiologija, klinička slika i dijagnostika ove bolesti te potencijalno djelotvorni antibiotici i kemoterapeutici. Slijedi detaljan pregled dosadašnjih istraživanja o osjetljivosti izolata M. bovis na antimikrobne lijekove s osvrtom na stanje u Hrvatskoj. U radu se raspravlja o dostupnosti djelotvornih lijekova na Hrvatskom tržištu te o malobrojnim uspješnim pokušajima terapije mikoplazmalnog mastitisa u krava.

We have shown the results of routine microbiological testing and susceptibility of Staphylococcus aureus isolates that were isolated from cows with inflammation of mammary gland during a five year period. Totally, 2719 strains identified as Staphylococcus aureus were routinely tested to twelve antimicrobial agents by the agar-disc diffusion technique. The strains were isolated from 45000 samples of udder secretion on Columbia agar plates containing 5% of defibrinated ovine blood (0.01 ml on a quarter of culture medium). They were identified on the basis of colony morphology, catalase and coagulase tests, a tube coagulase test and the strains from 2002 were identified by the API ID 32 Staph system. Of strains isolated in 2002, 70.77% were penicillin-susceptible, higher than any other year, after that 39.13% of strains in 2007, 37.54% in 2008, 37.96% in 2009, and 44.65% in 2010. Totally, 66.66% of oxacillin-susceptible strains were found in 2007, 67.45% in 2008, 71.52% in 2009 and 88.56% in 2010. For potentiated penicillins like amoxicillin and clavulanic acid 93.85% to 95.65% of susceptible strains were found. For first-generation cephalosporins 36.66%-85.98% of strains demonstrated susceptibility, while for third-generation cephalosporins 100% of strains were susceptible in 2002 and 2007, but 91.07% of isolated strains were susceptible in 2009 and 95.94% in 2010. The strains have shown various susceptibility to tetracyclines, lincosamides, aminoglycosides, fluroquinolone and sulfonamides. The results show the resistance of strains to all groups of antibiotics., Prikazani su rezultati rutinskih mikrobioloških nalaza i osjetljivost sojeva vrste Staphylococcus aureus izdvojenih iz mlijeka krava s različitim oblicima upala mliječne žlijezde tijekom pet godina. Ukupno je 2.719 sojeva vrste Staphylococcus aureus bilo pretraženo na osjetljivost na 12 antibiotika disk-difuzijskim postupkom. Sojevi su bili izdvojeni iz 45.000 uzoraka sekreta vimena na Columbia agaru s 5% ovčje krvi (0,01 ml na četvrtinu hranjive podloge). Identificirani su bili prema morfološkim osobinama, tvorbi katalaze i koagulaze, a sojevi iz 2002. godine i API ID 32 STAPH sustavom. Postotak sojeva osjetljivih na penicilin bio je najviši 2002., kada je iznosio 70,77%, a zatim slijedi 2007. s 39,13%, 2008. s 37,54%, 2009. s 37,96% i 2010. godina s 44,65%. Oksacilin osjetljivih sojeva utvrđeno je 66,66% u 2007., 67,45% u 2008., 71,52% u 2009. te 88,56% u 2010. godini. Za amoksicilin s klavulanskom kiselinom osjetljivost je iznosila 93,85% – 95,65% sojeva. Na cefalosporine I. generacije osjetljivo je bilo 36,66% – 85,98% sojeva, dok je na cefalosporin III. generacije bilo osjetljivo 100% sojeva iz 2002. i 2007. godine, a 91,07% 2009. i 95,94% izolata iz 2010 godine. Sojevi su pokazali različitu osjetljivost na tetracikline, linkozamide, aminoglikozide, fluorirane kinolone i sulfonamide. Rezultati upućuju na postojanje sojeva rezistentnih na sve skupine antibiotika.

Potrošnja antimikrobnih lijekova u primarnoj zdravstbvnoj zaštiti u Republici Hrvatskoj od 2008. do lipnja 2011

antimikrobni lijekovi, ljekarnici

Cilj istraživanja: Bakteriološkom analizom određivalo se prisustvo bakterija roda Campylobacter u uzorcima pilećega mesa iz maloprodaje grada Rijeke. Zastupljenost dobivenih izolata uspoređiena je s izolatima iz uzoraka stolice ljudi oboljelih od kampilobakterioze. Ispitivala se osjetljivost na antimikrobne lijekove izolata iz pilećeg mesa, te je uspoređena s osjetljivošću izolata iz stolice bolesnika. Istraživanje je imalo preventivan značaj. Težilo se povezati konzumaciju kontaminiranog i termički nedovoljno obrađenog pilećeg mesa s pojavom kampilobakterioze u ljudi. Cilj je bio osjetljivost na određene antimikrobne lijekove iz izolata pilećeg mesa povezati s osjetljivosti kampilobaktera u ljudi, zbog mogućeg prijenosa rezistencije putem lanca prehrane. Materijali i metode: Tijekom 2011.godine bakteriološkom pretragom obuhvaćeno je 60 svježih pilića iz maloprodaje. Istovremeno je analizirana koža vrata kao jedna vrsta uzoraka, te mišić prsa kao druga vrsta uzoraka. Bakteriološka analiza izvršena je uobičajenim postupcima izdvajanja i identifikacije sukladno ISO normi za Campylobacter spp. Korišteni su i podaci o incidenciji kampilobakteroze u ljudi Laboratorija za crijevne infekcije (NZZJZ PGŽ). Uzorci stolice bolesnika obrađeni su standardnim bakteriološkim metodama. Kampilobakterima izoliranim iz pilećeg mesa, odnosno stolice bolesnika disk difuzijskom metodom ispitana je osjetljivost na 6 antimikrobnih lijekova: ampicilin, eritromicin, nalidiksičnu kiselinu, ciprofloksacin, gentamicin i tetraciklin. Kod svih izolata promatrala se distribucija po mjesecima te pojavnost ovisno o srednjim mjesečnim temperaturama. Brojčani podaci izraženi se apsolutnim i/ili relativnim vrijednostima. Korišteni su grafički prikazi i histogrami. Razina statističke značajnosti određena je na razini P ≤ 0, 05. Rezultati: Utvrđeno je prisustvo Campylobacter spp. u uzorcima svježih pilića s udjelom 31, 7 %. Pojavnost bakterija rodaCampylobacter u uzorcima kože vrata pilića bila je značajno veća nego iz uzoraka prsa (31, 7 % vs. 0, 3 % ; P

Stavovi i znanje građana Rijeke o uporabi antimikrobnih lijekova.

Svrha istraživanja bila je utvrditi razlike u osjetljivosti na antibiotike najznačajnijih uropatogena izoliranih iz mokraće izvanbolničkih pacijenata zagrebačke regije tijekom 2005. i 2010. godine, u ovisnosti o dobi i spolu pacijenata. Tijekom 2005. godine analizirano je 22046, a tijekom 2010. godine 35171 uzoraka mokraće. Usporedbom učestalosti rezistentnih sojeva tijekom promatranih razdoblja zamijećene su razlike u osjetljivosti najznačajnijih uropatogena, te je utvrđena razlika u rezistenciji bakterije Escherichia coli na amoksicilin, cefaleksin, ko-trimoksazol i norfloksacin. Pad rezistencije E. coli na amoksicilin zabilježen je u skupini mlađih muškaraca (p

Najčešći uzročnik infekcija mokraćnog sustava (IMS) je Escherichia coli, dugo vremena smatrana dobro osjetljivom na većinu antibiotika. U Hrvatskoj otpornost E. coli na ampicilin već dugo iznosi oko 50%, a na ko-trimoksazol preko 20%. Kod kompliciranih IMS-a, poglavito onih vezanih uz zdravstvenu skrb, infekcije češće uzrokuju Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i u novije vrijeme Acinetobacter baumannii. Otpornost K. pneumoniae na cefalosporine III. generacije u Hrvatskoj iznosi 34%, a u posljednje dvije godine opisani su sporadični izolati rezistentni na karbapeneme. Rezistencija na karbapeneme u P. aeruginosa već je dulje vrijeme značajna i u 2010.g. iznosi 12%, a u A. baumannii je u porastu i iznosi 34%. Iznimno je bitno uložiti maksimalne napore u ograničavanje širenja jednom nastalih rezistentnih sojeva i racionalno koristiti postojeće antibiotike. ISKRA hrvatske nacionalne smjernice za liječenje IMS-a pomažu u odabiru antibiotika djelotvornog u pojedinim vrstama IMS-a uz čuvanje širokospektralnih antibiotika za teške infekcije.

During the six-month collection period, 284 bacterial strains were recovered from different clinical samples from cats and dogs. Susceptibility to cefovecin was determined by disk-diffusion method. Out of 284 bacterial isolates, 202 were gram-positive bacteria and 82 were gram-negative. The most frequently isolated bacterial species was gram-positive Staphylococcus pseudintermedius (152), followed by streptococci (50). The most common gram-negative bacteria were Pseudomonas aeruginosa (26), Proteus spp. (25) and E. coli (22). The highest resistance among gram-positive bacteria was observed in non-hemolytic streptococci (50%) and Staphylococcus pseudintermedius (7.2%). Beta-hemolytic streptococci were 100% sensitive to cefovecin. As expected, cefovecin did not show any activity against P. aeruginosa. Besides that, the highest resistance was shown by E. coli (40.9%) and Proteus spp. (8%). All P. multocida isolates were sensitive to cefovecin. The results of the conducted survey show no significant differences of cefovecin activity against beta-hemolytic streptococci and P. multocida isolates from EU and USA compared to Croatian strains, when tested by the broth microdilution and disk-diffusion method. However, resistance rates in S. pseudintermedius, E. coli and Proteus spp. are much higher among the Croatian strains., Tijekom šestomjesečnog razdoblja 284 izolata bakterija izdvojena su iz različitih kliničkih uzoraka podrijetlom od pasa i mačaka. Osjetljivost sojeva na cefovecin određena je disk-difuzijskom metodom. Od 284 izolata 202 bila su gram-pozitivne, a 82 gram-negativne bakterije. Najzastupljenija je bila vrsta Staphylococcus pseudintermedius (152), a na drugom mjestu streptokoki (50). Najčešće gram-negativne vrste bile su Pseudomonas aeruginosa (26), Proteus spp. (25) i E. coli (22). Najviša stopa rezistencije među gram-pozitivnim bakterijama utvrđena je u nehemolitičkih streptokoka (50%) i u vrste Staphylococcus pseudintermedius (7,2%). Beta-hemolitički streptokoki bili su 100% osjetljivi na cefovecin. Kao što je bilo očekivano, cefovecin nije bio djelotvoran na vrstu P. aeruginosa. Vrlo visok postotak rezistentnih sojeva utvrđen je i kod vrsta E. Coli (40,9%) i Proteus spp. (8%). Svi izolati P. multocida bili su osjetljivi na cefovecin. Ovi rezultati u skladu su s onima dobivenim određivanjem osjetljivosti beta-hemolitičkih streptokoka i sojeva P. multocida podrijetlom iz SAD-a i Europske Unije mikrodilucijskom metodom. To se ne može reći za izolate S. pseudintermedius, E. Coli i Proteus spp., u kojih je utvrđen znatno viši postotak otpornih sojeva.

ECDC je 2009. god. osmislio plan za praćenje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi (HAI) i uporabe antimikrobnih lijekova u akutnim bolnicama u Europi. Cilj ovakvog praćenja je procijeniti prevalenciju HAI i uporabu antim ikrobnih lijekova, opis bolesnika, invazivnih zahvata, infekcija, propisivanja antimikrobnih lijekova prema tipu bolesnika, odjela i klinike u usporedbi prema zemljama EU. Važnost praćenja je usporedba rezultata na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i EU razini.

U radu su prikazani rezultati istraživanja in vitro osjetljivosti bakterije Pseudomonas aeruginosa na antipseudomonasne lijekove pomoću E testa, disk difuzijskog testa i dilucijskom metodom Najučinkovitiji antimikrobni lijekovi prema rezultatima većine objavljenih istraživanja bili su imipenem te fluorokinolonski antibiotici marbofloksacin i ciprofloksacin. Rezultati najnovijih istraživanja su pokazali da se rezistencija bakterije P. aeruginosa na antimikrobne lijekove drastično povećava pa tako ti isti antibiotici uskoro neće biti učinkoviti u liječenju pseudomonasnih infekcija. Usporedbom rezultata određivanja osjetljivosti različitim postupcima pokazalo se da je E test precizna i točna metoda za određivanje minimalne inhibicijske koncentracije, a zbog jednostavnijeg izvođenja i praktičnija od ostalih.

Cilj istraživanja Podaci o potrošnji antimikrobnih lijekova među pojedinim regijama u Hrvatskoj su oskudni, a za područje Osječko-Baranjske županije potpuno nedostaju. Cilj istraživanja bio je proučiti potrošnju antibiotika u Osječko-Baranjskoj županiji, razlike i sličnosti između gradskih liječnika i onih izvan grada, kao i između pojedinačnih liječnika, te primjerenost propisivanja s obzirom na najčešće dijagnoze. Dobiveni rezultati uspoređeni su s rezultatima sličnih istraživanja u Hrvatskoj i Europi. Materijal i metode Podaci su prikupljeni pregledom baze podataka HZZO o lijekovima izdanim na recept u izvanbolničkom segmentu potrošnje, i to samo za liječnike opće medicine (uz isključenje specijalista pedijatara i ginekologa u PZZ, te stomatologa, koji također mogu propisivati antimikrobne lijekove). Liječnici su svrstani u dvije grupe, 15 gradskih i 15 izvan grada, metodom slučajnog uzorka. Potrošnja je praćena prema broju pakiranja i definiranim dnevnim dozama. Istraživano je korištenje lijekova prema dijagnozama među svim liječnicima zajedno (30 liječnika), te propisivanje prema dijagnozama individualnih liječnika, promatrano stopom DDD/1000 st./godišnje. Broj stanovnika u promatranom uzorku iznosio je 48.000. Rezultati Rezultati istraživanja pokazuju nedostatak razlike između skupine gradskih liječnika i onih izvan grada, ali velike interindividualne razlike među pojedinim propisivačima. Od četiri načina prikazivanja potrošnje (broj pakiranja, ukupna DDD, DDD/1000 stanovnika/dan, DDD/1000 stanovnika/godinu), jedino potrošnja iskazana stopom DDD/1000 st./god. omogućuje najbolju usporedbu među pojedinim propisivačima. Ukupna potrošnja iznosila je 17, 57 DDD/1000 st./dan ili 6456, 5 DDD/1000 st./god., i to uz minimalni broj predškolske djece (0-7 god.) uključen u studiju (467 od 48.000). Deset najčešće korištenih antibiotika (93, 70% ukupne količine) su: amoksicilin, amoksicilin-klavulanska kiselina, sulfametoksazol-trimetoprim, cefaleksin, norfloksacin, penicilin V, azitromicin, cefuroksim, doksiciklin i nitrofurantoin. Model propisivanja u Osječko- Baranjskoj županiji karakteriziraju visoka potrošnja penicilina širokog spektra kao i kombinacija penicilina, kombiniranih sulfonamida i dugodjelujućih makolida (azitromicin) uz istovremeno nesrazmjerno nisku potrošnju doksiciklina i eritromicina, u usporedbi s većinom Europskih zemalja, članica projekta ESAC. Potrošnja kombiniranih sulfonamida i azitromicina među najvećima je u Europi. Zaključak Rezulati istraživanja o potrošnji i obrascu propisivanja antimikrobnih lijekova u Osječko- Baranjskoj županiji pokazuju kako propivačka praksa nije racionalna, niti po opsegu potrošenih lijekova, niti po terapijskom izboru lijeka.

U radu su iscrpno prikazani podaci o kliničkoj slici, patološkoanatomskom nalazu kod svinja inficiranih bakterijom Streptococcus suis.

The purpose of our study was to evaluate the necessity of antimicrobial drug use in a prospective and longitudinal approach at a Department of Medicine at a University Hospital Center Rijeka by using a new scoring system as a quality indicator. Quality indicators that assess antimicrobial drug use evaluate mainly the appropriateness of the choice of an antimicrobial agent. The question that should precede choosing of an antimicrobial is whether the indication for antibiotic therapy has been justified. We have assessed the justification of the indication for antimicrobial treatment by using a scoring system that is based on the presence of signs and symptoms of an infection. We have tested the scoring system developed by Francetic et al. from the University Hospital Centre Rebro (UHC), Zagreb. It seemed appropriate to test this scoring system in the similar institution, in the same country because of the same drug policy and health care services in general. In this audit medical records of all hospitalized patient were reviewed daily during the investigation period. We determined the relative frequency of antimicrobial use for prophylactic and therapeutic indications, defined the relative frequency of antimicrobial prescriptions in different wards, evaluated the relative frequency of prescribing of antimicrobials classified as of restricted release, and identified potentially inappropriate use of antimicrobials based on the explicit scoring system.

Infekcije respiratornog sustava najčešći su razlog dolaska bolesnika liječniku primarne zdravstvene zaštite. Kako su najčešće virusnog podrijetla, ne zahtijevaju primjenu antimikrobnih lijekova te se stoga antimikrobni lijekovi nepotrebno propisuju u više od 50% infekcija gornjeg dijela respiratornog sustava. U liječenju bakterijske infekcije respiratornog sustava pri odabiru antimikrobnog lijeka u obzir treba uzeti antimikrobni spektar, nuspojave, prikladnost primjene i cijenu. Na osnovi ovih kriterija u liječenju bakterijskih infekcija respiratornog sustava temeljnim antimikrobnim lijekovima mogu se smatrati: amoksicilin, penicilin G, doksiciklin, azitromicin, amoksicilin s klavulanskom kiselinom i cefuroksim. U članku se daje sustavni pregled antimikrobnih lijekova koji čine temelj u liječenju bakterijskih infekcija respiratornog sustava., Respiratory infections are the most common reason for visiting a primary care doctor. As their etiology is mostly viral, they do not require the administration of antimicrobial agents. However, these are unnecessarily prescribed in more than 50% of upper respiratory infections. In the treatment of bacterial respiratory infections, the antimicrobial spectrum, undesirable effects, suitability of use and price should be taken into account in the selection of the antimicrobial agent. Based on these criteria in the treatment of bacterial respiratory infections, the following drugs can be considered as basic antimicrobial agents: amoxicillin, penicillin G, doxycycline, azithromycin, amoxicillin with clavulanic acid and cefuroxime. This article provides a systematic review of basic antimicrobial agents in the treatment of bacterial respiratory infections.

Kvaliteta propisivanja antimikrobnih lijekova može se ocjenjivati pokazateljima koji moraju biti mjerljive jedinice za koje postoje dokazi ili suglasnost da mogu mjeriti kvalitetu. Kvaliteta kirurške kemoprofilakse se može procijeniti kroz pokazatelje postupaka i ishoda, gdje pokazatelji postupaka mjere kvalitetu pruženih usluga, a pokazatelji ishoda postignute rezultate. Adekvatna kirurška kemoprofilaksa obuhvaća pravilan odabir antimikrobnog lijeka, doze i trajanja primjene uz postizanje najboljeg kliničkog ishoda tj. prevencije infekcije uz najmanju toksičnost, rezistenciju i cijenu. Pokazatelji postupaka koji ocjenjuju kvalitetu kirurške kemoprofilakse su npr. studije prevalencije uporabe antimikrobnih lijekova, usporedne studije, stupanj pridržavanja smjernicama, odabir lijeka za određene kirurške zahvate, kombinirana primjena lijekova itd. Definiranje i standardizacija pokazatelja ishoda vrlo je složena jer antimikrobni lijek propisan jednom bolesniku može imati utjecaj na čitavu populaciju. Grubo se mogu svrstati u ishode vezane uz bolesnika (postotak bolesnika s određenim ishodom uz različite profilaktičke mjere, učestalost infekcija kirurške rane, učestalost rehospitalizacija, itd), ishode vezane uz rezistenciju (smanjenje stope rezistencije na kirurškim odjelima, smanjenje nozokomijalnih infekcija, itd) i ishode vezane uz trošak (razlike troškova kirurške kemoprofilakse uz različite postupke). U izlaganju će biti prikazani primjeri pokazatelja kvalitete kirurške kemoprofilakse.

Normalnu humanu crijevnu floru čine uglavnom bakterije u kolonu koje se tamo nalaze u koncentraciji od 1012 mikroorganizama po gramu fecesa. Dominiraju anaerobi koji je 100 puta više nego aeroba. Crijevna flora je multifunkcionalan sustav od presudne važnosti za obranu od patogenih enteričnih uzročnika. Antimikrobici ovisno o farmakokinetskim i farmakokinetskim osobinama imaju kvantitativni i kvalitativni utjecaj na sastav crijevne flore. Navedeni su utjecaji aminopenicilina, cefalosporina, fluorokinolona, makrolida, azalida i kotrimoksazola kao najčešće primjenjivanih antibiotika u liječenju urogenitalnih infekcija. Ti su učinci važan čimbenik u odlučivanju o primjeni antimikrobnog lijeka.

Normalnu humanu crijevnu floru čine uglavnom bakterije u kolonu koje se tamo nalaze u koncentraciji od 1012 mikroorganizama po gramu fecesa. Dominiraju anaerobi koji je 100 puta više nego aeroba. Crijevna flora je multifunkcionalan sustav od presudne važnosti za obranu od patogenih enteričnih uzročnika. Antimikrobici ovisno o farmakokinetskim i farmakokinetskim osobinama imaju kvantitativni i kvalitativni utjecaj na sastav crijevne flore. Navedeni su utjecaji aminopenicilina, cefalosporina, fluorokinolona, makrolida, azalida i kotrimoksazola kao najčešće primjenjivanih antibiotika u liječenju urogenitalnih infekcija. Ti su učinci važan čimbenik u odlučivanju o primjeni antimikrobnog lijeka., Normal human gut flora is a multifunctional system that has important role in defense from pathogenic enteric organisms. It is principally comprised of colonic bacteria, which reside there in concentrations of 1012 organisms per gram of feces. Anaerobic bacteria are predominant, in 100 times larger quantities than aerobic ones. Antibiotic agents, depending on their pharmacokinetic and pharmacodynamic characteristics, have quantitative and qualitative effect on gut flora. These are summarized in this review, regarding therapy with several classes of antimicrobial agents oftenly used in the treatment of urogenital infections (aminopenicillins, cephalosporins, fluoroquinolones, macrolides, azalides and co-trimoxazole). In the process of deciding on antimicrobial therapy, its influence on the gut flora should be contemplated.

Infekcije mokračnog sustava (IMS) jesu simptomatske, asimptomatske, akutne (prve ili pojedinačne), rekurentne, kronične, komplicirane i nekomplicirane. Klinički simptomi cistitisa i leukociturija dovoljan su razlog za počinjanje trodnevne empirijske antimikrobne terapije akutnoga nekompliciranog cistitisa u mladih žena. Urinokultura se mora učiniti prije počinjanja antimikrobne terapije u trudnica, dijabetičara, rekurentnih IMS, pijelonefritisa i ako nije bilo uspješnoga ranijeg liječenja. Liječiti treba sve simptomatske IMS, a asimptomatsku bakteriuriju samo u trudnica, dijabetičara, predškolske djece s abnormalnim urotraktom, novorođenčadi i prije urološko-ginekoloških zahvata te kod primalaca transplantiranog bubrega. Kod kompliciranih IMS važno je utvrditi i pokušati ukloniti ili bar staviti pod kontrolu čimbenike koji tu IMS čine kompliciranom. Za liječenje IMS upotrebljavaju se fluorokinoloni, betalaktamski antibiotici, aminoglikozidi, kotrimoksazol, nitrofurantoin i drugi. Cistitis se može liječiti 3 ili 7 dana, asimptomatska bakteriurija 3-7 dana, nekomplicirani pijelonefritis 10-14 dana. Za kronične i komplicirane IMS preporučuje se 7-14-dnevno liječenje samo u relapsima i reinfektima, a u odabranih bolesnika više tjedana do 6 mjeseci. Kemoprofilaksa rekurentnih nekompliciranih IMS provodi se najmanje 6 mjeseci.

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) jesu simptomatske, asimptomatske, akutne (prve ili pojedinačne), rekurentne, kronične, komplicirane i nekomplicirane. Klinički simptomi cistitisa i leukociturija dovoljan su razlog za počinjanje trodnevne empirijske antimikrobne terapije akutnoga nekompliciranog cistitisa u mladih žena. Urinokultura se mora učiniti prije počinjanja antimikrobne terapije u trudnica, dijabetičara, rekurentnih IMS, pijelonefritisa i ako nije bilo uspješnoga ranijeg liječenja. Liječiti treba sve simptomatske IMS, a asimptomatsku bakteriuriju samo u trudnica, dijabetičara, predškolske djece s abnormalnim urotraktom, novorođenčadi i prije urološko-ginekoloških zahvata te kod primalaca transplantiranog bubrega. Kod kompliciranih IMS važno je utvrditi i pokušati ukloniti ili bar staviti pod kontrolu čimbenike koji tu IMS čine kompliciranom. Za liječenje IMS upotrebljavaju se fluorokinoloni, betalaktamski antibiotici, aminoglikozidi, kotrimoksazol, nitrofurantoin i drugi. Cistitis se može liječiti 3 ili 7 dana, asimptomatska bakteriurija 3-7 dana, nekomplicirani pijelonefritis 10-14 dana. Za kronične i komplicirane IMS preporučuje se 7-14-dnevno liječenje samo u relapsima i reinfektima, a u odabranih bolesnika viπe tjedana do 6 mjeseci. Kemoprofilaksa rekurentnih nekompliciranih IMS provodi se najmanje 6 mjeseci., Urinary tract infections (UTI) are symptomatic, asymptomatic, acute (first or single), recurrent, chronic, complicated and uncomplicated. Clinical symptoms of cystitis and leukocituria are reasons enough to start a 3-day empiric antimicrobic therapy of acute uncomplicated cystitis in young women. Urinoculture must be done before the onset of antimicrobic therapy in pregnant women, diabetics, recurrent UTI, pyelonephritis, and in cases of unsuccessful previous treatment. Treated should be all symptomatic UTI, while asymptomatic bacteriuria should be treated only in pregnant women, diabetics, pre-school children with abnormal urinary tract, newborns and before urological-gynecological surgery as well as in receptors of transplanted kidney. In complicated UTI it is important to establish and to try to eliminate, or at least to control, factors which complicate the particular case. For treatment of UTI are used fluorokinolons, beta-lactamic antibiotics, aminoglykosides, cotrimoxazole, nitrofurantoin etc. Cystitis can be treated 3 or 7 days, asymptomatic bacteriuria 3 to 7 days, uncomplicated pyelonephritis 10 to 14 days. For chronic and complicated UTI 7 to 14 days treatment is recommended only in relapses and reinfections, and in chosen patients for several weeks, up to 6 months. Chemoprophylaxis of recurrent uncomplicated UTI is performed for at least 6 months.

Primjena antimikrobnih lijekova u primarnoj zdravstvenoj zastiti prema svim pokazateljima pretjerana je. Raspravljano je i date su smjernice za racionalnu primjenu antimikrobnih lijekova u primarnoj zdravstvenoj zastiti u terapijske i profilakticke svrhe.