Search

Unatoč teorijskim sličnostima anksiozne, okolinske i osjetljivosti na potkrepljenja, izrazito je malen broj istraživanja koja su proučavala odnos različitih vrsta osjetljivosti. Stoga je cilj ovog diplomskog rada bio detaljnije ispitati međusobni odnos navedenih vrsta osjetljivosti. Provedena je eksploratorna faktorska analiza metodom glavnih komponenata nad česticama iz tri upitnika osjetljivosti: Ljestvice bihevioralne inhibicije i aktivacije (BIS/BAS ljestvica), Indeksa anksiozne osjetljivosti-3 (ASI-3) te Ljestvice osjetljivosti na okolinu za odrasle (HSP-12). Identificirano je sedam faktora prvog reda (neugodna pobuđenost, tjelesne brige, strah od nepovoljnih ishoda, osjetljivost na nagradu, nagon, traženje zabave i estetska osjetljivost) te tri faktora drugog reda (bihevioralni inhibicijski sustav (BIS), bihevioralni aktivacijski sustav (BAS) i osjetljivost na ugodu (OU)). Faktori neugodna pobuđenost, tjelesne brige i strah od nepovoljnih ishoda grupiraju se u nadređeni faktor BIS-a. Faktori osjetljivost na nagradu i estetska osjetljivost čine nadređeni faktor UO-a. Faktori nagon i traženje zabave čine nadređeni faktor BAS-a. Varijanca manifestnih varijabli objašnjena sa sedam faktora nižeg reda iznosi 51.6%, dok faktori drugog reda objašnjavaju 68% varijance identificiranih faktora što govori o važnosti faktora i prvog i drugog reda u objašnjenju varijabiliteta osjetljivosti. Despite theoretical similarities of the Anxiety, Environmental and Reinforcement Sensitivity, there is a very small amount of research studying the relationship between different types of sensitivity. Therefore, the aim of this graduation thesis was to examine in more detail the interrelationship between mentioned sensitivity types. An exploratory factor analysis using the principal components method was performed on 50 items from three sensitivity questionnaires: BIS/BAS scales, Anxiety Sensitivity Index - 3 (ASI-3) and short version of the Highly Sensitive Person Scale (HSP-12). Research identified seven first-order factors (Unpleasant Arousal, Physical Concerns, Fear of Negative Outcomes, Reward Sensitivity, Drive, Fun Seeking and Aesthetic Sensitivity) and three second-order factors (Behavioral Inhibition System (BIS), Behavioral Activation System (BAS) and Pleasant Sensitivity (PS)). The factors Unpleasant Arousal, Physical Concerns and Fear of Negative Outcomes grouped together into the second-order factor of BIS. The factors Reward Sensitivity and Aesthetic Sensitivity grouped into the second-order factor of PS. The factors Drive and Fun Seeking grouped into the second-order factor of BAS. Seven first-order factors explain 51.6% of variance, while second-order factors explain 68% of variance of identified factors, which speaks of the importance of both the first and the second-order factors in explaining the variability observed in the sensitivity data.

Ljutnja je kompleksan emocionalni, fiziološki i psihološki fenomen kod kojeg možemo razlikovati doživljavanje (eng. experience) i izražavanje (eng. expression) ljutnje. Doživljavanje ljutnje odnosi se na intenzitet doživljene ljutnje dok se izražavanje ljutnje više odnosi na način na koji se ljutnja manifestira kod pojedinca, jednom kada je doživljena. Ljestvica izražavanja ljutnje (Spielberger i sur., 1985) najčešće je korišten mjerni instrument u slučaju ispitivanja stila izražavanja ljutnje, a do sada nije bila prevedena na hrvatski jezik. Unutar ovog mjernog instrumenta izražavanje ljutnje sastoji se od tri faktora: (a) Vanjska ljutnja - tendencija vidljivog iskazivanja ljutnje, najčešće na agresivan način, (b) Unutrašnja ljutnja - tendencija doživljavanja, ali potiskivanja izražavanja ljutnje te (c) Kontrola ljutnje - tendencija da u situacijama doživljavanja ljutnje, pojedinac ostane smiren te regulira emocionalnu i bihevioralnu ekspresiju ljutnje. U novijim radovima kao važan konstrukt, po stil izražavanja ljutnje pokazala se anksiozna osjetljivost (Thompson i Schmidt, 2021), koja označava strah od simptoma anksioznosti, na razini socijalnih, fizičkih i psihičkih briga (Taylor i sur, 2007). Cilj ovog rada bio je ispitati faktorsku strukturu Ljestvice izražavanja ljutnje te prediktivnu važnost anksiozne osjetljivosti i njenih podskala te anksioznosti, depresivnosti i stresa na stil izražavanja ljutnje. Na skupini stanovnika RH starijih od 18 godina (N=523) provedeno je mjerenje varijabli u fokusu. Rezultati faktorske analize Ljestvice izražavanja ljutnje ukazali su na dvofaktorsku strukturu (unutrašnja ljutnja i vanjska ljutnja) sa ukupno objašnjeno 33.9% varijance. Provedbom 2 multiple regresijske analize, identificirani su značajni prediktori u kontekstu stila izražavanja ljutnje. Značajni prediktori stila izražavanja ljutnje prema van pokazali su se: stres te subskala anksiozne osjetljivosti psihičke brige. Značajnim prediktorima stila izražavanja ljutnje prema van pokazali su se: depresivnost te subskale anksiozne osjetljivosti socijalne brige i psihičke brige. Navedeni nalazi ukazuju na povezanost vjerovanja i ponašanja u osnovi anksiozne osjetljivosti i stila izražavanja ljutnje In the research tradition, a distinction is made between experience and expression of anger. According to this conceptualization, the experience of anger refers to the intensity of the anger experienced, while the expression of anger refers to the way in which anger is manifested, once it has been experienced. Spielberger's (1985) conceptualization and measurement instrument of anger expression is the most dominant theoretical framework in this area. According to him, the expression of anger consists of three factors: (a) Anger-Out - the tendency to express anger visibly, most often in an aggressive manner, (b) Anger-In - the tendency to experience but suppress the expression of anger, and (c) Anger-Control - the tendency that in situations of experiencing anger, the individual remains calm and regulates the emotional and behavioral expression of anger. In recent works, anxiety sensitivity has been shown to be an important construct in the domain of anger expression (Thompson and Schmidt, 2021), which indicates the fear of anxiety symptoms, at the level of social, physical and psychological concerns (Taylor et al, 2007). The aim of this research was to examine factor structure of Anger Expression Scale, as well as the predictive importance of anxiety sensitivity and its subscales and anxiety, depression and stress on the style of expressing anger. Measurement was carried out on a group of residents of the Republic of Croatia (older than 18 years old) (N=523). The results of the factor analysis of the Anger Expression Scale indicated a two-factor structure (Anger-In and Anger-Out) with a total of 33.9% of variance explained. Significant predictors of Anger-Out were shown to be stress and the anxiety sensitivity subscale, cognitive concerns. Significant predictors of the style of Anger-In were depression, and the anxiety sensitivity subscales psychological and social concerns. The above-mentioned findings indicate the connection between the beliefs underlying anxiety sensitivity and the style of expressing anger.

Tjelesni dismorfni poremećaj karakterizira preokupiranost jednim ili više nedostataka u vlastitom tjelesnom izgledu koji su izmišljeni ili prenaglašeni. Dok većina pojedinaca povremeno osjeća nezadovoljstvo zbog tjelesnog izgleda, za tjelesni dismorfni poremećaj karakteristično je da uzrokuje poteškoće u svakodnevnom životu i posredno djeluje na psihičko zdravlje i dobrobit. Do sada nije bilo istraživanja ovog poremećaja u RH. Primarni cilj ovog istraživanja je utvrditi izraženost nekih osobinskih, emocionalnih i ponašajnih odrednica tjelesnog dismorfnog poremećaja i dodatno provjeriti doživljaj promjene psihičkog zdravlja tijekom pandemije COVID-19. U anketnom istraživanju sudjelovalo je 3369 sudionika (85% žena) u dobi od 18 do 67 godina. Primijenjeni su psihodijagnostički instrumenti kojima je ispitana izraženost simptoma tjelesne dismorfije, depresije, anksioznosti i stresa, zatim razina anksiozne osjetljivosti i zadovoljstva životom te sjećanja na zadirkivanje u djetinjstvu radi izgleda. Osim toga, ispitana su aktualna ponašanja u vezi izgleda te doživljaj stanja psihičkog zdravlja u razdoblju pandemije. U našem uzorku 3.3% muškaraca i 15.9% žena imalo je zadovoljene kriterije za tjelesni dismorfni poremećaj. Oni su imali izraženiju anksioznu osjetljivost te simptome depresije, anksioznosti i stresa u odnosu na osobe koje nemaju zadovoljene kriterije za poremećaj. Zadovoljstvo životom im je niže u odnosu na osobe koje nemaju zadovoljene kriterije za poremećaj te su se u odnosu na njih više prisjećali izrugivanja na temelju izgleda. Skloniji su socijalnom uspoređivanju, izbjegavanju fotografiranja i digitalnom obrađivanju fotografija prije objavljivanja na društvene mreže u odnosu na osobe koje nemaju zadovoljene kriterije za poremećaj. Osobe koje zadovoljavaju kriterije za tjelesni dismorfni poremećaj doživjele su veće pogoršanje psihičkog zdravlja tijekom pandemije u odnosu na osobe koje ne zadovoljavaju kriterije. Dobiveni rezultati imaju značajne kliničke i spoznajne implikacije. Body dysmorphic disorder is characterized by a preoccupation with one or more defects in one's physical appearance that are fabricated or exaggerated. While most individuals occasionally experience dissatisfaction with their physical appearance, body dysmorphic disorder is characterized by difficulties in everyday life and indirect effects on psychological health and well-being. Until now, there has been no research on this disorder in Croatia. The primary goal of this research is to determine the expression of some personality characteristic and emotional and behavioral determinants of body dysmorphic disorder with an emphasis on changes in mental health during the COVID-19 pandemic. 3369 participants (85% women) between the ages of 18 and 67 took part in the survey. Psychodiagnostic instruments were used to examine the expression of symptoms of body dysmorphia, depression, anxiety and stress, as well as the level of anxiety sensitivity, life satisfaction, as well as memories of childhood teasing because of appearance. In addition, current behaviors related to appearance, as well as the experience of mental health during the pandemic period, were examined. In our sample, 3.3% of men and 15.9% of women met criteria for body dysmorphic disorder. They had more pronounced anxiety sensitivity, and symptoms of depression, anxiety and stress compared to people who did not meet the criteria for the disorder. Their life satisfaction was lower compared to people who do not meet the criteria for the disorder, and compared to them, they recalled more teasing based on their appearance. They were more prone to social comparison and more likely to avoid taking photos and editing photos before posting them on social media compared to people who did not meet the criteria for the disorder. People meeting criteria for body dysmorphic disorder experienced greater deterioration in mental health during the pandemic than people who did not meet criteria. The obtained results have significant clinical and cognitive implications.

Cilj istraživanja bio je ispitati prediktivnu ulogu anksiozne osjetljivosti iz 2014. godine u razvoju simptoma PTSP-a u kontekstu doživljenog stresa uslijed potresa i pandemije koronavirusa. Istraživanje je provedeno na 197 studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a podaci su prikupljeni online anketiranjem. Rezultati su pokazali da 34% sudionika izvještava o visokoj anksioznoj osjetljivosti. Sudionike su najviše uznemirili potresi te promjena načina života uslijed pandemije. Više od polovice osjećalo je fantomske potrese i imalo nametajuće misli nakon potresa, 33% iskazalo je prisutnost simptoma PTSP-a, a 20% zadovoljilo je kriterije za dijagnozu PTSP-a. Obje prediktorske varijable bile su značajno pozitivno povezane s kriterijskom. Sudionici s višim razinama anksiozne osjetljivosti i intenziteta doživljenog stresa, pokazali su i izraženije simptome PTSP-a. Ukupni objašnjeni postotak varijance intenziteta simptoma PTSP-a postavljenim modelom iznosio je skoro 30%, a obje su prediktorske varijable imale značajan pozitivan samostalni doprinos. Utvrđena je i statistička značajnost medijacijskog učinka intenziteta doživljenog stresa na odnos anksiozne osjetljivosti i intenziteta simptoma PTSP-a. Rezultati su bili u skladu s postavljenim hipotezama, a pokazali su da anksiozna osjetljivost može samostalno i posredno preko intenziteta doživljenog stresa predvidjeti intenzitet simptoma PTSP-a. Navedena su i ograničenja i implikacije ovog istraživanja te ponuđene smjernice za buduća istraživanja. The goal of this study was to examine the predictive role of anxiety sensitivity from 2014. in the development of PTSD symptoms in the context of experienced stress related to the earthquakes and the COVID-19 pandemic. The study has been conducted on 197 students of the University of Humanities and Social Sciences in Zagreb and the data was collected by an online survey. According to the results, 34% of participants can be considered highly anxiety-sensitive people. Both earthquakes and the change of lifestyle during the pandemic were rated as most upsetting. More than half experienced phantom earthquakes and imposing thoughts, 33% showed PTSD symptoms and 20% met the diagnostic criteria for PTSD. Both predictors were significantly positively correlated to the criterion. Participants with higher levels of anxiety sensitivity and intensity of experienced stress, also reported more intense symptoms of PTSD. The total percentage of explained variance in PTSD symptom intensity was almost 30%, while both predictor variables had significant independent contributions. We also confirmed the statistical significance of the mediation effect of the intensity of experienced stress on the relationship between anxiety sensitivity and PTSD symptom intensity. The results were in line with the set hypotheses and they showed that anxiety sensitivity could independently, as well as through the overall intensity of experienced stress, predict the intensity of PTSD symptoms. Potential limitations of the study are mentioned, along with implications and suggestions for future studies.

Cilj ovog longitudinalnog istraživanja bio je ispitati prospektivnu i prediktivnu ulogu anksiozne osjetljivosti na intenzitet simptoma opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) u kontekstu doživljenog stresa i straha od koronavirusa kao medijatora te povezanosti. Istraživanje je provedeno metodom online anketiranja. U istraživanju su sudjelovale 144 osobe, od kojih 85% ženskog roda. Sudionici/e su popunjavali kratki demografski upitnik, upitnik o broju i intenzitetu doživljenih stresora tijekom pandemije koronavirusa, ASI, MAC_RF te DOCS_SF. Rezultati su pokazali da su anksiozne osjetljivost 2014., strah od koronavirusa i intenzitet stresa u značajnim korelacijama s intenzitetom simptoma OKP-a. Drugim riječima, osobe koje su imale veće razine anksiozna osjetljivosti i straha od koronavirusa te jači intenzitet stresa, imale su i izraženije simptome OKP-a. Uz to su u značajnim korelacijama s intenzitetom simptoma OKP-a bili i partnerski i roditeljski status, pri čemu su osobe koje su u vezi i/ili koje imaju djecu imale manji intenzitet simptoma OKP-a. Anksiozna osjetljivosti mjerena 2014., strah od koronavirusa i roditeljski status pokazali su se značajnim prediktorima intenziteta simptoma OKP-a. Ukupno je objašnjeno 30% varijance kriterija. Strah od koronavirusa se pokazao kao značajan medijator povezanosti anksiozne osjetljivosti prije 7 godina i intenziteta simptoma OKP-a, dok se, suprotno očekivanjima, intenzitet stresa nije pokazao kao značajan medijator. The aim of this longitudinal study was to examine the prospective and predictive role of anxiety sensitivity to the intensity of obsessive-compulsive (OCD) symptoms in the context of experienced stress and fear of coronavirus as a mediator of this association. The research was conducted using online survey. The study involved 144 people (85% women). Participants completed a short demographic questionnaire, a questionnaire on the number and intensity of stress experiences during coronaviru, ASI, MAC_RF, and DOCS_SF. The results showed that anxiety sensitivity from 2014, fear of coronavirus and intensity of stress were in significant positive correlations with the intensity of OCD symptoms. In other words, people who had higher levels of anxiety sensitivity and fear of coronavirus and a stronger intensity of stress also had more pronounced symptoms of OCD. Moreover, marital and parental status were significantly correlated with the intensity of OCD symptoms, with people in a relationship and/or with children having lower intensity of OCD symptoms. Anxiety sensitivity measured in 2014, fear of coronavirus and parental status have been shown to be significant predictors of the intensity of OCD symptoms. In total, about 30% of the variance of the criteria was explained. Fear of coronavirus has been shown to be a significant mediator of the association between anxiety sensitivity 7 years ago and the intensity of OCD symptoms, while stress intensity has not been shown to be a significant mediator.

Anksiozna osjetljivost često se naziva kao „strah od straha“ te su osobe s visokom razinom anksiozne osjetljivosti sklone pogrešnom tumačenju anksioznih simptoma kao prijetećima. To podrazumijeva i strah od tjelesnih promjena tijekom uzbuđenja. Prema modelu dvostruke kontrole (Bancroft i Janssen, 2000) seksualni odgovor osobe ovisi o ekscitacijskim i inhibicijskim mehanizmima. Cilj istraživanja je utvrditi prediktore seksualnog uzbuđenja te ispitati ulogu seksualne inhibicije (SIS-1) u odnosu između anksiozne osjetljivosti i seksualnog uzbuđenja kod žena. U istraživanju je sudjelovalo 1605 punoljetnih žena prosječne dobi 32 godine. Sudionice su ispunile upitnik o učestalosti njihovih seksualnih ponašanja, Indeks anksiozne osjetljivosti (ASI), Skraćenu verziju skale seksualne inhibicije i seksualne ekscitacije (SIS/SES-SF), Višestruke indikatore subjektivnog seksualnog uzbuđenja. Anksiozna osjetljivost nisko je pozitivno povezana sa seksualnom ekscitacijom i inhibicijom te nisko negativno povezana s genitalnim senzacijama. Značajni prediktori seksualnog uzbuđenja su obrazovanje, maštanje, učestalost odnosa, seksualna ekscitacija i seksualna inhibicija (SIS-1). Značajni prediktori afektivnog seksualnog uzbuđenja su maštanje, učestalost odnosa, seksualna ekscitacija i seksualna inhibicija (SIS-1). Značajni prediktori genitalnih senzacija su obrazovanje, masturbacija, maštanje, učestalost odnosa, seksualna inhibicija (SIS-1) i anksiozna osjetljivost. Analizom medijacijskog učinka seksualne inhibicije (SIS-1) na odnos između anksiozne osjetljivosti i genitalnih senzacija utvrđena je djelomična medijacija. Anxiety sensitivity is often referred to as “fear of fear” and people with high levels of anxiety sensitivity are prone to misinterpreting anxiety symptoms as threatening. That also implies fear of bodily changes during arousal. According to the Dual Control Model (Bancroft and Janssen, 2000), a person’s sexual response depends on excitatory and inhibitory mechanisms. The aim of the study was to determine significant predictors of sexual arousal, affective sexual arousal and genital sensations and to examine the role of sexual inhibition (SIS-1) in the relationship between anxiety sensitivity and three measures of sexual arousal in women. The study involved 1,605 adult women with an average age of 32 years. Participants completed a questionnaire on the frequency of their sexual behaviors, Anxiety Sensitivity Index (ASI), Sexual Inhibition Scales/Sexual Excitation Scales short form (SIS/SES-SF) and Multiple Indicators of Subjective Sexual Arousal. Anxiety sensitivity slightly positively correlates with sexual excitation and inhibition and slightly negatively correlates with genital sensations. Significant predictors of sexual arousal are education, fantasy, frequency of intercourse, sexual arousal, and sexual inhibition (SIS-1). Significant predictors of affective sexual arousal are fantasy, frequency of intercourse, sexual arousal, and sexual inhibition (SIS-1). Significant predictors of genital sensations are education, masturbation, sexual fantasies, frequency of intercourse, sexual inhibition (SIS-1) and anxiety sensitivity. Analysis of the mediating effect of sexual inhibition (SIS-1) on the relationship between anxiety sensitivity and genital sensations revealed partial mediation.

Učestalost depresije i anksioznosti veća je kod osoba s kardiovaskularnim bolestima nego u općoj populaciji, ali u praksi ova stanja često ostaju neprepoznata, što osobito vrijedi za anksioznost. S obzirom da bolesti srca mogu značajno utjecati na kvalitetu života te su praćene visokom stopom mortaliteta za pretpostaviti je da i dijagnostički postupak može povećati razinu anksioznosti, depresije i stresa. U ovom odnosu značajnu ulogu mogu imati načini suočavanja sa stresom, anksiozna osjetljivost te percepcija bolesti, koji su u dosadašnjim istraživanjima uglavnom odvojeno razmatrani. Stoga je provedeno istraživanje s ciljem utvrđivanja doprinosa ovih varijabli u objašnjavanju stanja depresije, anksioznosti i stresa kod kardiovaskularnih pacijenata u postupku dijagnostike. U istraživanju je sudjelovao 151 pacijent (73 žene i 78 muškaraca) naručen na pregled u Kardiološki laboratorij Opće bolnice Zadar. Pacijenti su upitnike (DASS-21, ASI, COPE i IPQ-R) ispunjavali prije pregleda te su podijeljeni u tri kategorije s obzirom na razlog dolaska: prvi pregled, redovna kontrola i pregled zbog pogoršanja stanja. Utvrđeno je da pacijenti općenito imaju visoke razine depresije, anksioznosti i stresa, a kod pacijentica su ove razine značajno više u odnosu na muškarce. S obzirom na razlog dolaska pacijenti su se razlikovali samo u anksioznosti koja je značajno viša kod pacijenta koji dolaze prvi put, a koji također slabije razumiju njihovu bolest od ostalih pacijenata. Između pacijenata u ovim kategorijama nisu nađene značajne razlike u načinima suočavanja i anksioznoj osjetljivosti. Međutim, u ovom uzorku pacijenata značajno su se razlikovale žene od muškaraca kod kojih su značajno više razine anksiozne osjetljivosti, češće koriste suočavanje usmjereno na emocije i izbjegavanje, imaju nižu percepciju osobne i medicinske kontrole, svoju bolest više smatraju cikličnom i imaju veće emocionalne reprezentacije. Odabrani prediktori (dob, spol, anksiozna osjetljivost, suočavanje i percepcija bolesti) objašnjavaju oko polovinu ukupne varijance anksioznosti, depresije i stresa, s najvećim doprinosom anksiozne osjetljivosti i spola, pri čemu u odnosu između spola i ove tri varijable anksiozna osjetljivost ima medijacijski efekt. Također, pokazalo se da suočavanje usmjereno na emocije smanjuje, a izbjegavanje povećava stanje depresije, dok suočavanje usmjereno na problem smanjuje stanje stresa. Manja emocionalna kontrola bolesti i veće emocionalne reprezentacije povećavaju stanje depresije. Također, percepcija negativnih posljedica bolesti doprinosi većem stanju anksioznosti. Zaključno, rezultati pokazuju visoke razine depresije, anksioznosti i stresa kod pacijenata koji dolaze na pregled u Kardiološki laboratorij, osobito u samom postupku dijagnostike i kod žena, što treba uzeti u obzir u planiranju postupaka dijagnostike i tretmana. The frequency of depression and anxiety is higher in patients with cardiovascular diseases than in the general population. Although in practice this conditions often remain unrecognized, especially anxiety. Considering that heart diseases significantly affect the quality of life and that are followed by a high mortality rate, it is to assume that the diagnostic procedure can also increase the level of anxiety, depression and stress. Significant role in this relationship may have the ways of coping with stress, anxiety sensitivity and illness perception, which have been considered separately in previous research. Therefore, this research has been carried out to determine the contribution of these variables in explaining the state of depression, anxiety and stress in cardiovascular patients in the diagnostic procedure. The study was attended by 151 patients (73 women and 78 males) commissioned for the examination at the Cardiology Laboratory of the Hospital in Zadar. Patients completed questionnaires (DASS-21, ASI, COPE and IPQ-R) before they were divided into three categories regarding the reason of their arrival: first examination, regular check-up, examination due to deterioration of the condition. It has been established that patients generally have high levels of depression, anxiety and stress, which was significantly higher in female patients rather than men. Due to the reason of the arrival, the patients differed only in anxiety, significantly higher among the patients who came for the first time and had less understanding of their illness. No significant differences in the coping strategies and anxiety were found between these categories. However, in this sample, women had significantly higher levels of anxiety sensitivity, more often used coping focused on emotions and avoidance, lower perceptions of personal and medical control, more often considered their illness cyclical and had more emotional representations. Selected predictors (age, gender, anxiety sensitivity, coping and illness perception) explained about half of the total variance of anxiety, depression and stress, with the greatest contribution of anxiety sensitivity and gender, where in the relationship between gender and these three variables anxiety sensitivity has a mediation effect. Also, it has been shown that coping focused on emotions decreases, while avoidance increases the state of depression, while coping focused on problem decreases stress. Less emotional control of the illness and greater emotional representations increase the state of depression. Also, the perception of negative consequences of the illness contributes to a greater state of anxiety. In conclusion, the results show high levels of depression, anxiety and stress among the patients of the Cardiology Laboratory, especially in the diagnostic procedure itself and among women, which should be considered in the planning of diagnostic and treatment procedures.

The purpose of the study was to examine the effects of personality, anxiety sensitivity, intolerance of uncertainty and self-esteem on different anxiety symptoms. A total of 436 university students completed measures of personality, anxiety sensitivity, intolerance of uncertainty, self-esteem, and symptoms of panic, worry and social anxiety. Results have shown that neuroticism, conscientiousness and psychological concerns (anxiety sensitivity) predict symptoms of panic and that psychological concerns mediate the relationship between neuroticism and panic. Worry was predicted by neuroticism, prospective and inhibitory intolerance of uncertainty and self-liking, with intolerance of uncertainty mediating between neuroticism and worry. Finally, neuroticism, openness to experiences and extraversion, as well as social concerns (anxiety sensitivity), inhibitory intolerance of uncertainty and self-liking predicted social anxiety. Social concerns, inhibitory intolerance of uncertainty and self-liking mediated the effects of neuroticism and extraversion on social anxiety. Results offer support to neuroticism being a universal risk factor and anxiety sensitivity, intolerance of uncertainty and self-esteem having specific effects on anxiety symptoms., Cilj je ovoga rada bio ispitati učinke ličnosti, anksiozne osjetljivosti, netolerancije neizvjesnosti i samopoštovanja na različite simptome anksioznosti. Uzorak je činilo 436 studenata, koji su ispunili mjere ličnosti, anksiozne osjetljivosti, netolerancije neizvjesnosti, samopoštovanja te simptoma panike, brige i socijalne anksioznosti. Rezultati su pokazali da neuroticizam, savjesnost i zabrinutost za mentalnu nedostatnost (anksiozna osjetljivost) predviđaju simptome panike, te da zabrinutost za mentalnu nedostatnost posreduje u odnosu između neuroticizma i panike. Brigu su predviđali neuroticizam, prospektivna i inhibitorna netolerancija neizvjesnosti te samosviđanje, s tim da je netolerancija neizvjesnosti posredovala između neuroticizma i brige. Konačno, neuroticizam, otvorenost za iskustva i ekstraverzija, kao i socijalna zabrinutost (anksiozna osjetljivost), inhibitorna netolerancija neizvjesnosti i samosviđanje predviđali su socijalnu anksioznost. Socijalna zabrinutost, inhibitorna netolerancija neizvjesnosti i samosviđanje posredovali su u odnosu neuroticizma i ekstroverzije sa simptomima socijalne anksioznosti. Naši rezultati podržavaju pretpostavku o tome da je neuroticizam opći rizični čimbenik, te da anksiozna osjetljivost, netolerancija neizvjesnosti i samopoštovanje mogu imati specifične učinke na simptome anksioznosti.

Obzirom da su anksiozni poremećaji najčešća skupina mentalnih poremećaja u populaciji, značajno je utvrditi rizične faktore za razvoj poremećaja iz ove skupine. Jedan od faktora koji se pokazao kao značajan prediktor različitih anksioznih poremećaja, ali i depresivnosti je anksiozna osjetljivost. Iz tog je razloga cilj ovog istraţivanja utvrditi doprinos različitih kognitivnih varijabli objašnjenju anksiozne osjetljivosti. U istraţivanju je sudjelovalo ukupno 286 studenata Sveučilišta u Zadru, različitih usmjerenja s preddiplomske i diplomske razine studija. U istraţivanju je korišten upitnik općih podataka, dvije subskale adaptiranog Upitnika kognitivne emocionalne regulacije (Cognitive Emotion Regulation Questionnaire – CERQ; Garnefski, Kraaij i Spinhoven, 2001; Soldo i Vulić-Prtorić, 2016), Upitnik usredotočene svjesnosti (Mindful Attention Awareness Scale – MAAS; Brown i Ryan, 2003; Kalebić Jakupčević, 2014), Skala ruminacije (Ruminative Response Skale – RRS; Nolen Hoeksema i Morrow, 1991; Kalebić Jakupčević, 2014), Skala depresivnosti, anksioznosti i stresa (Depression, Anxiety and Stress Scale - DASS- 21; Lovibond i Lovibond, 1995; Jokić – Begić, Jakšić, Ivezić i Suranyi, 2012) te Ljestvica anksiozne osjetljivosti (Anxiety Sensitivity Index – ASI; Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986; Peterson i Reiss, 1992.; Jurin, JokićBegić, i Korajlija, 2012). Rezultati su pokazali da postoji pozitivna povezanost anksiozne osjetljivosti s ruminacijom te katastrofiziranjem i personaliziranjem, ali i negativna povezanost s usredotočenom svjesnošću. Odnosno, što je osoba manje svjesno usredotočena, više ruminira te koristi katastrofiziranje i personaliziranje, pa je stoga i više anksiozno osjetljiva. Rezultati hijerarhijske regresijske analize su pokazali da su ruminacija, katastrofiziranje i usredotočena svjesnost značajni prediktori anksiozne osjetljivosti, na način da više razine ruminiranja i katastrofiziranja te niţe razine usredotočene svjesnosti predviĎaju više razine anksiozne osjetljivosti. TakoĎer je utvrĎeno da osobe koje su anksiozno osjetljivije izvještavaju o višim razinama depresivnosti, anksioznosti i stresa. Kada je riječ o razlikama izmeĎu osoba koje su nekad u ţivotu doţivjele napadaj panike u odnosu na osobe nikada nisu doţivjele takvo iskustvo utvrĎeno je da su kod osoba koje su doţivjele napadaj panike prisutne više razine depresivnosti, anksioznosti, stresa i anksiozne osjetljivosti, kao i veća sklonost ruminiranju, katastrofiziranju i personaliziranju. TakoĎer, kod ove su skupine prisutne niţe razine usredotočene svjesnosti, u odnosu na osobe koje nikada nisu doţivjele napadaj panike. Dobiveni rezultati su u skladu s očekivanjima te imaju značajne praktične implikacije, no u budućim je istraţivanjima potrebno dodatno istraţiti odnose meĎu ispitivanim varijablama. Since anxiety disorders are the most frequent group od mental disorders in population, it is of great importance to identify risk factors for the development of disorders from this group. One of the factors which is a predictor of different anxiety disorders and also for depression, is anxiety sensitivity. Hence, the aim od this study was to examine the contribution of cognitive variables in explaining anxiety sensitivity. The study was conducted on 286 students of University of Zadar, from different departments of undergraduate and graduate level. Scales used in the study were general information questionnaire, two subscales od the Cognitive Emotion Regulation Questionnaire (CERQ; Garnefski, Kraaij & Spinhoven, 2001; Soldo & Vulić-Prtorić, 2016), Mindful Attention Awareness Scale (MAAS; Brown & Ryan, 2003; Kalebić Jakupčević, 2014), Ruminative Response Skale (RRS; Nolen Hoeksema & Morrow, 1991; Kalebić Jakupčević, 2014), Depression, Anxiety and Stress Scale (DASS- 21; Lovibond & Lovibond, 1995; Jokić – Begić, Jakšić, Ivezić i Suranyi, 2012) and Anxiety Sensitivity Indeks (ASI; Reiss, Peterson, Gursky & McNally, 1986; Peterson & Reiss, 1992.; Jurin, Jokić-Begić, i Korajlija, 2012). The results have shown that there is a positive correlation between anxiety sensitivity and rumination, catastrophizing and personalization, but also a negative correlation with mindfulness. In other words, people who are less mindfull, ruminate more and tend to use catastrophizing and personalization are at the same time more anxiety sensitive. The results of hierarchical regression analyses have shown that rumination, catastrophizing, and mindfulness significantly predict anxiety sensitivity, i.e. higher levels of rumination and catastrophizing and lower levels of mindfulness predict higher levels od anxiety sensitivity. Also, the results have shown that people who are high on anxiety sensitivity, report of higher levels of depression, anxiety and stress. When it comes to differences between people who had experienced panic attacks and people who had never had such experience, results have shown that people who had panic attacks were higher on depression, anxiety, stress, anxiety sensitivity, but also on rumination, catastrophizing and personalization. Also, people in this group showed less levels od mindfulness compared to people who had never had panic attacks. The results are in accordance with expectations and have important practical implications, but for the future research, relationship between examined variables should be additionaly examined.

U radu je prikazana skala somatskih simptoma anksioznosti. Psihometrijske karakteristike dobivene u uzorku od 280 ispitanika (učenika od 5. do 8. razreda) ukazuju da se radi o pouzdanom mjernom instrumentu. Prema dobivenim rezultatima djevojčice općenito pokazuju veću fiziološku osjetljivost, te u različitim situacijama (separacije, socijalne evaluacije, ispitnim situacijama i dr.) imaju više somatskih simptoma od dječaka. Predlaže se razmatranje ispitivanog konstrukta kao zasebne kategorije poremećaja kođ djece i adolescenata ekvivalentne kategoriji Somatizacije kod odraslih u DSM-IV klasifikaciji. S obzirom na način suočavanja sa strasnim situacijama djeca koja imaju somatske simptome uslijed zdravstvenih problema ne razlikuju se po frekvenciji korištenja odredenih strategija suočavanja od djece koja imaju psihološki uzrokovane somatske simptome.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos crta ličnosti, anksiozne osjetljivosti, netolerancije na neizvjesnost, samokompetentnosti i samosviđanja sa simptomima panike, brige i socijalne anksioznosti. U istraživanju je sudjelovalo 436 studenata fakulteta u Osijeku i Splitu. Sudionici su ispunili podatke o socio-demografskim varijablama, Petofaktorski upitnik ličnosti (Benet-Martinez i John, 1998), Indeks anksiozne osjetljivosti (Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986), Skraćenu verziju Upitnika netolerancije na neizvjesnost (Carleton, Norton i Asmundson, 2007), Revidiranu verziju Ljestvice samosviđanja i samokompetentnosti (Tafarodi i Swann, 2001), Beckovu ljestvicu anksioznosti (Beck, Epstein, Brown i Steer, 1988), Ljestvicu brige (Meyer, Miller, Metzger i Borkovec, 1990) te Ljestvicu straha od negativne evaluacije (Leary, 1983). Pokazalo se kako studenti s višim razinama anksiozne osjetljivosti te niže savjesnosti pokazuju izraženije simptome panike. Neuroticizam ostvaruje indirektan doprinos objašnjenju simptoma panike putem anksiozne osjetljivosti i netolerancije neizvjesnosti. Nadalje, studenti s izraženijim neuroticizmom, netolerancijom neizvjesnosti i anksioznom osjetljivosti te s nižim razinama otvorenosti i samosviđanja pokazuju više simptoma brige. Neuroticizam doprinosi objašnjenju simptoma brige direktno, ali i indirektno putem anksiozne osjetljivosti i netolerancije neizvjesnosti. Konačno, studenti viših godina, s izraženijom netolerancijom neizvjesnosti te nižim razinama otvorenosti i samosviđanja pokazuju izraženiju socijalnu anksioznost. Neuroticizam i ekstraverzija doprinose objašnjenju simptoma socijalne anksioznosti indirektno pri čemu neuroticizam djeluje preko samosviđanja i netolerancije neizvjesnosti, a ekstraverzija putem samosviđanja. The aim of this research was to examine relations between personality traits, anxiety sensitivity, intolerance of uncertainty, self-competence, self-liking, symptoms of panic, worry, and social anxiety. 436 students from faculties in Osijek and Split participated in this research. Participants completed data on socio-demographic variables, Big Five Inventory (Benet-Martinez & John, 1998), Anxiety Sensitivity Index (Reiss, Peterson, Gursky, & McNally, 1986), Intolerance of Uncertainty Scale - Short Form (IUS-12; Carleton, Norton, & Asmundson, 2007), Self-Liking/Self-Competence Scale-Revised (Tafarodi & Swann, 2001), Beck Anxiety Inventory (Beck, Epstein, Brown, & Steer, 1998), Penn State Worry Questionnaire (Meyer, Miller, Metzger, & Borkovec, 1990) and Brief Fear of Negative Evaluation Scale (Leary, 1983). It has been shown that students with a higher level of anxiety sensitivity as well as with lower conscientiousness show more pronounced symptoms of panic. Neuroticism had indirect contribution to the explanation of symptoms of panic through anxiety sensitivity and intolerance of uncertainty. Moreover, students with higher neuroticism, intolerance of uncertainty, and anxiety sensitivity as well as with a lower level of openness and self-liking show more symptoms of worry. Neuroticism contributes directly to the explanation of symptoms of worry, but also indirectly through anxiety sensitivity and intolerance of uncertainty. Finally, university seniors, with more pronounced intolerance of uncertainty and lower level of openness and self-liking show higher social anxiety. Both neuroticism and extraversion contribute indirectly to the explanation of symptoms of social anxiety whereas neuroticism acts through self-liking and intolerance of uncertainty, and extraversion acts through self-liking.

Povezanost očekivanja trudnica o porodu i njihovog stvarnog doživljaja poroda nije dovoljno ispitivana. Ovaj se proces odvija različito kod žena koje se prvi put suočavaju s majčinstvom (prvorotke) u odnosu na žene koje već imaju iskustvo poroda (višerotke). Cilj istraživanja bio je ispitati promjene u razini straha od poroda u trudnoći i mjesec dana nakon poroda kod prvorotki i višerotki ovisno o nekim karakteristikama ličnosti i iskustvu poroda. Punoljetne trudnice (N=205) uključile su se u istraživanje u trećem tromjesečju trudnoće (1. točka mjerenja), od čega je njih 105 (44.8% provorotki) sudjelovalo i mjesec dana nakon poroda (2. točka mjerenja). Sudionice su ispunile upitnik očekivanog, odnosno doživljenog straha od poroda (W-DEQ-A i W-DEQ-B) te su procijenile očekivanu, odnosno doživljenu prosječnu bol tijekom poroda. U obje točke mjerenja ispunile su Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine (STAI) i Indeks anksiozne osjetljivosti (ASI). Također su nakon poroda iz medicinske dokumentacije prikupljeni i opstetrički podaci. Rezultati su pokazali da je, sukladno očekivanjima, strah od poroda niži kod višerotki te da strah od poroda opada nakon poroda i kod prvorotki i kod višerotki. Drugim riječima, doživljaj straha od poroda je manji nego što to žene očekuju tijekom trudnoće. Ipak, utvrđena je značajna korelacija između straha od poroda u trudnoći i nakon poroda (r=0, 43, p

Osjet boli od iznimne je važnosti za prilagodbu jedinke okolini. Bez mogućnosti doživljavanja boli nema niti opstanka jedinke. No s druge pak strane, postoje patofiziološki procesi koji rezultiraju s pojavom boli. Takva bol više nema zaštitničku ulogu već postaje zasebni zdravstveni problem. Ukoliko takva bol traje dugo vremena prerasta u kronično stanje, a time postaje veliki osobni i društveni problem. Osjet boli u nepostojećem dijelu tijela jedna je od takvih situacija. Kronična bolna stanja zbog fantomskog uda dodatno su psihološki negativno opterećena nepoznatom prirodom i nepostojećim izvorom boli. Fantomska bol javlja se kod velikog broja osoba kojima je amputiran neki od ekstremiteta, do 80%. Jačina te boli varira i može ići od blage do vrlo jake. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati moguće psihološke posljedice učestalosti pojave i jačine fantomske boli kod osoba s amputacijom donjih ekstremiteta. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 87 sudionika koji su imali amputaciju donjeg ekstremiteta najmanje godinu dana. Oni su dali svoje procjene o kvaliteti života (upitnik Svjetske zdravstvene organizacije), ispunili upitnike o emocionalnoj stabilnosti (IPIP 50) i upitnik anksiozne osjetljivosti. Prikupljene su i informacije u učestalosti javljanja te jačini fantomske boli. Polazne pretpostavke o pozitivnoj vezi učestalosti i jačine fantomske boli s jedne strane i anksiozne osjetljivosti, neuroticizma i kvalitete života s druge strane, uglavnom nisu potvrđene. Jedino je na faktoru mentalne onesposobljenosti anksiozne osjetljivosti dobiveno da je ona to veća što je učestalost fantomske boli veća. Na domenama kvalitete života pokazalo se jedino da postoji odnos učestalosti pojave fantomske boli i kvalitete tjelesnog zdravlja. Učestalija pojava fantomske boli rezultira lošijom kvalitetom na toj domeni. Ni jedna veza s jačinom fantomske boli nije utvrđena. Rezultati dominantno pokazuju da postojanje fantomske boli, tj. njena jačina i učestalost nije čimbenik opće kvalitete života niti promjena u nekim crtama ličnosti koje su inače povezane s postojanjem kronične boli.

Postoji značajan interes za ulogu anksiozne osjetljivosti koju ona ima u razvoju i održavanju psihičkih i tjelesnih poremećaja. Kako se velik broj poremećaja javlja u komorbiditetu dijeleći dio zajedničke varijance, ostaje nejasno je li tako rasprostranjena veza anksiozne osjetljivosti i velikog broja poremećaja zbog njezine uloge u zajedničkom dijelu varijance, ili u specifičnim nedijeljenim dijelovima varijance poremećaja. Cilj rada je ponuditi jasan i cjelovit pregled znanstvenih spoznaja o anksioznoj osjetljivosti kao čimbeniku ranjivosti za razvoj i održavanje psihičkih i tjelesnih poremećaja te odgovoriti na pitanje o mehanizmima u njihovoj podlozi. Koristeći recentnu literaturu iz područja anksiozne osjetljivosti s naglaskom na radove objavljene u posljednjih 10 godina, ponuđeno je objašnjenje povezanosti anksiozne osjetljivosti i psihičkih i tjelesnih poremećaja na hijerarhijski nižim razinama strukture (tri faktora anksiozne osjetljivosti te klasteri simptoma i simptomi bolesti) te razjašnjeni neki mehanizmi koji leže u podlozi tih odnosa. Na temelju kritički prezentiranih spoznaja može se zaključiti kako anksiozna osjetljivost ima najjasniju i izravnu ulogu u nastanku paničnog poremećaja, potom PTSP-a i OAP-a te depresije, a nešto slabiju povezanost s drugim anksioznim poremećajima, hipohondrijom i poremećajima ovisnosti o psihoaktivnim tvarima. Kod ovih psihičkih poremećaja anksiozna osjetljivosti povezana je sa zajedničkim dijelom varijabiliteta koji ovi poremećaji dijele, kao i specifičnim dijelovima varijance svakog poremećaja zasebno. S drugim psihičkim poremećajima, doživljajem boli te tjelesnim bolestima, anksiozna osjetljivost povezana je posredno preko specifičnih strahova vezanih uz neki simptom bolesti. Pokazano je da anksiozna osjetljivost nema jasnu ulogu u razvoju nekog poremećaja, ali da svakako ima važnu ulogu u održavanju i tijeku gotovo svih opisanih poremećaja.

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos učestalosti javljanja fantomske boli i intenziteta te boli s kvalitetom života, anksioznom osjetljivosti i neuroticizmom kod osoba s amputacijom donjih ekstremiteta. Korištene mjere za ispitivane konstrukte bile su: upitnik kvalitete života Svjetske zdravstvene organizacije (WHOQOL-BREF, 1996.), ljestvica anksiozne osjetljivosti (ASI ; Reiss i sur., 1986.) i skraćena verzija IPIP50 upitnika za ispitivanje osobina ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 87 sudionika. Na osnovi učestalosti pojave fantomske boli sudionici su svrstani u 4 skupine (bez fantomske boli, svakodnevna bol do nekoliko puta tjedno, nekoliko puta mjesečno te nekoliko puta godišnje). Prema intenzitetu fantomske boli sudionici su podijeljeni isto tako u četiri skupine (bez boli, slaba fantomska bol, umjerena bol i jaka bol). Dobiveni rezultati su pokazali da ne postoje statistički značajne razlike među formiranim skupinama na većini mjera psihološkog funkcioniranja. Jedine statistički značajne razlike pojavile su se između skupina podijeljenih po učestalosti javljanja boli na domeni tjelesnog zdravlja unutar mjere kvalitete života te na faktoru nižeg reda – mentalnoj onesposobljenosti unutar mjere anksiozne osjetljivosti. Smjer razlika pokazuje da veću učestalost prati značajno niža kvaliteta života na domeni tjelesnog zdravlja te značajno veća anksiozna osjetljivost na faktoru mentalne onesposobljenosti.

U ovom istraživanju cilj je bio provjeriti povezanost faktora anksiozne osjetljivosti i strategija suočavanja s motivima pijenja kod studenata. Uzorak se sastojao od 423 studenta ; 169 muških i 254 ženskih. Kao mjerni instrumenti korišteni su Ljestvica anksiozne osjetljivosti, Upitnik suočavanja sa stresom i Upitnik motiva pijenja. Utvrđene su rodne razlike u motivima pijenja kod studenata u Hrvatskoj. Utvrđena je pozitivna povezanost motiva pijenja i pokazatelja navika pijenja. Studenti koji imaju više izražene socijalne motive, motive suočavanja i pojačavanja češće i količinski više konzumiraju alkohol. Hijerarhijska analiza motiva konformiranja pokazala je da su se značajnim prediktorima pokazali tjelesni i psihički aspekt anksiozne osjetljivosti te emocijama usmjereno suočavanje. Značajnim prediktorom motiva suočavanja pokazali su se psihički aspekt anksiozne osjetljivosti, emocijama usmjereno suočavanje i izbjegavanje. Za motive pojačavanja tjelesni aspekt anksiozne osjetljivosti nalazi se na granici značajnosti, a za socijalne motive nije bilo značajnih prediktora između faktora anksiozne osjetljivosti i strategija suočavanja.

Anksiozna osjetljivost predstavlja strah od triju vrsta simptoma anksioznosti (tjelesnih, psihičkih i socijalnih). Istraživanja ju svrstavaju u kategoriju čimbenika ranjivosti za razvoj i održavanje različitih tjelesnih i psihičkih poremećaja, osobito anksioznih. Cilj ovog istraživanja je ispitati razlike u anksioznoj osjetljivosti s obzirom na demografske karakteristike oboljelih od anksioznih poremećaja, kao i utvrditi razlikuju li se osobe s različitim anksioznim poremećajem u izraženosti anksiozne osjetljivosti i njenih dimenzija. Istraživanjem je obuhvaćeno 260 sudionika s MKB-10 dijagnozom nekog od poremećaja: opći anksiozni poremećaj (OAP), posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), panični poremećaj, anksiozno-depresivni poremećaj i ostali anksiozni poremećaji. Podaci su prikupljeni primjenom Indeksa anksiozne osjetljivosti te upitnikom demografskih karakteristika. Rezultati pokazuju da je anksiozna osjetljivost jednako izražena kod muškaraca i žena s nekim anksioznim poremećajem te da komorbiditet s kroničnom fizičkom bolesti ili drugim psihičkim poremećajem ne pridonosi porastu intenziteta anksiozne osjetljivosti. Dobiveno je da se intenzitet anksiozne osjetljivosti razlikuje s obzirom na stupanj obrazovanja i roditeljski status. Osobe s anksioznim poremećajem imaju višu anksioznu osjetljivost ako imaju djece nego ako nemaju, a anksiozna osjetljivost je to veća što su osobe s anksioznim poremećajem manje obrazovane. S obzirom na vrstu anksioznog poremećaja dobiveni podaci govore o različitim izraženostima anksiozne osjetljivosti, te dimenzija tjelesnih i psihičkih briga. Najviši ukupni rezultati se nalaze u skupini s OAP-om, paničnim poremećajem i PTSP-om. Tjelesne i socijalne brige pokazale su se izraženije u osoba kod kojih je dijagnosticiran OAP, PTSP i panični poremećaj u odnosu na ostale ispitivane skupine. Nalazi ovog istraživanja dodatno će biti raspravljeni u kontekstu specifičnosti uloge anksiozne osjetljivosti na razvoj i održavanje različitih anksioznih poremećaja.

Proces prilagodba na majčinstvo počinje s trudnoćom, a završava tjednima nakon poroda. Ovaj se proces odvija različito kod žena koje se prvi put suočavaju s majčinstvom (prvorotkinje) u odnosu na žene koje su već rađala (višerotkinje). Cilj istraživanja bio istražiti specifičnu ulogu anksiozne osjetljivosti (AO) i njezinih dimenzija (tjelesne, kognitivne i socijalne brige) u intenziteti straha od poroda u zadnjem tromjesečju trudnoće i intenzitetu depresivnih smetnji mjesec dana nakon poroda kod prvorotkinja i višerotkinja. U istraživanju je sudjelovalo 205 žena (53% prvorotki) u kasnoj trudnoći. Od tog broja njih 105 žena (46% prvorotki) je sudjelovalo i u drugoj točci mjerenja, mjesec dana nakon poroda. Sudionice su u trudnoći popunjavale upitnike anksioznosti, anksiozne osjetljivosti i straha od poroda. Nakon poroda su prikupljeni opstetrički podaci iz medicinske dokumentacije. U poslijeporođajnom razdoblju primijenjene su ljestvice depresivnosti i doživljaja teškoća u brizi za dijete. Rezultati su pokazali da prvorotkinje u odnosu na višerotkinje osjećaju intenzivniji strah od poroda, a nakon poroda imaju izraženije depresivne smetnje i doživljaj teškoća u brizi za dijete. Skupine se ne razlikuju po načinu, tijeku i ishodu poroda. Pronađen je specifičan obrazac povezanosti varijabli kod dvije skupine. U skupini prvorotkinja značajnim samostalnim prediktorima straha od poroda su se pokazali anksioznosti kao crte i stanja ličnosti te dimenzije tjelesnih briga AO. Kod višerotkinja objašnjenju straha od poroda pridonosi isključivo dimenzija tjelesnih briga. U obje skupine prediktor poslijeporođajnih depresivnih smetnji je anksioznost kao crta ličnosti, dok AO nema prediktivan značaj. Kod prvorotkinja je također nakon poroda intenzitet AO povezan s percepcijom teškoća u brizi za dijete. Dobiveni rezultati otvaraju zanimljiva istraživačka pitanja i mogu poslužiti kao smjernice za osmišljavanje preventivnih programa.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prediktore straha od hipoglikemije kod bolesnika oboljelih od dijabetesa tipa 1. U istraživanju su sudjelovala 83 sudionika koji boluju od dijabetesa tipa 1. Primjenjena je Ljestvica anksiozne osjetljivosti i Skala straha od hipoglikemije, te samoprocjena prepoznavanja simptoma hipoglikemije, čestina blagih i teških hipoglikemija te vrijednosti glikoliziranog hemoglobina. U ukupnom uzorku 42% sudionika je doživjelo tešku hipoglikemiju. Utvrđena je razlika u intenzitetu straha od hipoglikemije kod sudionika koji su imali iskustvo teške hipoglikemije i onih koji nisu. Nađene su umjerene i pozitivne korelacije anksiozne osjetljivosti i njezinih faktora sa strahom od hipoglikemije i subskalama Briga i Ponašanje. Linearnom regresijom pokazano je da su anksiozna osjetljivost i iskustvo teške hipoglikemije značajni prediktori u objašnjavaju varijance straha od hipoglikemije te zajedno objašnjavaju 26.1 % varijance. Samoprocjena prepoznavanja simptoma hipoglikemije i čestina blagih hipoglikemija nisu se pokazale značajnima u predviđanju intenziteta straha od hipoglikemije. Rezultati su razmotreni s obzirom na kliničke implikacije i smjer daljnjih istraživanja.

Cilj ovog istraživanja je bio u okviru hipoteze o hormonalnoj reaktivnosti provjeriti doprinos pojedinih dimenzija anksiozne osjetljivosti i anksioznosti kao osobine ličnosti u objašnjavanju izraženosti perimenopauzalnih tegoba i doživljaja utjecaja perimenopauzalnih promjena na svakodnevni život, uz kontrolu nekih biopsihosocijalnih obilježja žena. Hipoteza o hormonalnoj reaktivnosti je proizašla iz istraživanja Sandre T. Sigmon i suradnica (1996, 2000, 2004) koja su pokazala kako određeni psihosocijalni čimbenici i osobine ličnosti uvjetuju intenzitet reakcije na hormonalne promjene tijekom predmenstrualnog razdoblja. Istraživanje smo proveli koristeći mješovitu kvalitativnu i kvantitativnu metodologiju radi dobivanja sistematskog opisa cjelokupnog sklopa promjena i iskustva žena u perimenopauzalnom razdoblju prije provedbe kvantitativnog istraživanja te generiranja tvrdnji za konstrukciju potrebnog instrumentarija. U istraživanju je sudjelovalo 670 žena od 35 do 55 godina s iskustvom rađanja i bez težih tjelesnih i psihičkih oboljenja. Sudionice su putem interneta ispunjavale anketu koja se sastojala od upitnika općih zdravstvenih, reproduktivnih i sociodemografskih obilježja žena, Skale vjerovanja o menopauzi te osobnog vrednovanja menopauze, zatim Upitnika perimenopauzalnog stanja, Skale utjecaja perimenopauzalnog stanja na svakodnevni život, Ljestvice anksioznosti kao osobine ličnosti te Ljestvice anksiozne osjetljivosti za odrasle. Rezultati su pokazali da anksioznost i psihičke brige, kao jedna od dimenzija anksiozne osjetljivosti, predstavljaju značajne prediktore izraženosti perimenopauzalnih tegoba, posebice psihičkih tegoba perimenopauze. Također, kognitivna komponenta stava prema menopauzi pokazala se značajnim prediktorom u prognozi psihičkih tegoba perimenopauze. Kod prognoze utjecaja perimenopauzalnih promjena značajni prediktor predstavljala je komponenta osobnog vrednovanja menopauze. Rezultati hijerarhijske regresijske analize su pokazali da anksioznost, anksiozna osjetljivost i stav prema menopauzi zajedno sa ostalim biopsihosocijalnim obilježjima žena (razina obrazovanja, dob, izraženost menstrualnih promjena, reproduktivna obilježja, procjene zdravlja, količina doživljenog stresa, izraženost pogoršanja predmenstrualnih i menstrualnih tegoba, pozitivne promjene u doživljaju sebe i svog ponašanja) objašnjavaju 65% varijance izraženosti perimenopauzalnih tegoba. Isti model objašnjava znatno manje varijance percipiranog utjecaja perimenopauzalnih promjena na svakodnevni život (27%). Zaključno, rezultati ovog istraživanja djelomično potvrđuju hipotezu o većoj hormonalnoj reaktivnosti žena veće razine anksioznosti i psihičkih briga. Njihov zajednički doprinos kao čimbenika ranjivosti pokazuje se samo kod psihičkih perimenopauzalnih tegoba, dok, s druge strane, doživljaj negativnijeg utjecaja cjelokupnog perimenopauzalnog stanja ovisi u prvom redu o izraženosti perimenopauzalnih tegoba i trajnijoj sklonosti anksioznom reagiranju na stres kod žena.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prediktivnu vrijednost anksiozne osjetljivosti i anksioznosti za strah od poroda kod prvorotki i višerotki. Zanimalo nas je hoće li strah od poroda biti viši kod žena koje nemaju iskustvo poroda (prvorotke) nego kod žena koje su već rodile (višerotke). U istraživanju su sudjelovanje žene (N = 205) u 8. i 9. mjesecu trudnoće, koje su čekale na redovan pregled u ginekološkoj ambulanti Klinike za ženske bolesti i porodništvo Kliničkog bolničkog centra „Sestre milosrdnice“. Sudionice su popunjavale Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine ličnosti (STAI), Ljestvicu anksiozne osjetljivosti (ASI) i Wijma upitnik očekivanja/iskustva poroda (W-DEQ). Demografske varijable se nisu pokazale značajno povezanima sa strahom od poroda. Dobiveni rezultati su pokazali da postoji značajna razlika u strahu od poroda s obzirom na paritet. Prvorotke su imale viši strah od poroda u odnosu na višerotke. Hijerarhijskom multiplom regresijskom analizom dobiveno je da jedan od faktora anksiozne osjetljivost, faktor tjelesne brige, značajno doprinosi strahu od poroda, uz kontrolu pariteta i anksioznosti. Osim toga, dobiveno je da visoke razine anksioznosti kao stanja doprinose strahu od poroda. Možemo zaključiti, da visoke razine tjelesne brige anksiozne osjetljivosti, visoka anksioznost kao stanje, te očekivanje prvog djeteta predviđaju viši strah od poroda

Cilj je ovog istraživanja ispitati kako dispozicijske (socijalna anksioznost i anksiozna osjetljivost) i situacijske varijable (očekivanja o efektima konzumacije alkohola i motivi konzumacije)doprinose konzumaciji alkohola, te kakav je odnos između tih varijabli. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza ukazuju na značajan doprinos situacijskih varijabli objašnjenju varijance učestalosti konzumacije alkohola i opijanja. Samostalni značajni pozitivni prediktori učestalosti konzumacije alkohola su očekivanje rizika i agresije, te motivi podizanja raspoloženja i motivi suočavanja, dok su samostalni značajni negativni prediktori anksioznost u socijalnim interakcijama i očekivanje kognitivnog/ponašajnog oštećenja. Samostalni značajni pozitivni prediktori učestalosti opoijanja su očekivanje rizika i agresije, te motivi podizanja raspoloženja i motivi suočavanja, dok je značajan samostalan negativan prediktor motiv konformiranja.

Modeli unutarnjeg sata objašnjavaju odstupanje subjektivnog doživljaja vremena od objektivnog utjecajima pobuđenosti i pažnje na unutarnji sat. U ovom istraživanju ispitan je utjecaj pobuđenosti izazvane hiperventilacijom na percepciju vremena kod visoko i nisko anksiozno osjetljivih osoba. 45 visoko i 36 nisko anksiozno osjetljivih studenata odabrani su na temelju ranije postignutih rezultata u Indeksu anksiozne osjetljivosti (ASI). U okviru retrospektivne paradigme sudionici su procijenili koliko dugo su izdržali u vježbi hiperventilacije. U okviru prospektivne paradigme procijenili su trajanje vremenskog intervala objektivne duljine od 10 sekundi, u opuštenoj i pobuđenoj situaciji. Pobuđena situacija uslijedila je odmah nakon hiperventilacije koja izaziva neugodne tjelesne senzacije, a procjene za opuštenu situaciju dane su po slučaju, na početku ili na kraju eksperimenta. Visoko anksiozno osjetljivi sudionici procijenili su da je izvođenje vježbe trajalo dulje od nisko anksiozno osjetljivih što je objašnjeno većim brojem kontekstualnih promjena kod visoko anksiozno osjetljivih sudionika za vrijeme hiperventlacije. Nisko anksiozno osjetljivi sudionici su u pobuđenoj situaciji češće točno procjenjivali vrijeme od visoko anksiozno osjetljivih. Svi su sudionici značajno duljim procjenjivali interval u opuštenoj situaciji od onoga u pobuđenoj situaciji što je objašnjeno utjecajima pažnje i pobuđenosti na unutarnji sat. Zaključno, anksiozna osjetljivost utječe na doživljaj vremena, ali je moderirana paradigmom i uvjetima u kojima se procjenjuje vrijeme.

Anksiozna osjetljivost je konstrukt koji ocrtava individualne razlike među ljudima u izraženosti straha od simptoma anksioznosti. Temelji se na uvjerenju pojedinca da simptomi anksioznosti imaju nepoželjne tjelesne, psihičke ili socijalne posljedice. Anksiozna osjetljivost je višedimenzionalni konstrukt koji se sastoji od tri faktora nižeg reda (tjelesne, psihičke i socijalne brige) i jednog faktora višeg reda (anksiozna osjetljivost) i predstavlja čimbenik ranjivosti za razvoj i održavanje anksioznih poremećaja. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati izraženost anksiozne osjetljivost u različitim anksioznim poremećajima kao i utvrditi razlikuju li se anksiozni poremećaji po dimenzijama anksiozne osjetljivosti. U istraživanje je bilo uključeno 134 sudionika s MKB-10 dijagnozom nekog od anksioznih poremećaja: generalizirani anksiozni poremećaj (GAP), posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), panični poremećaj, anksiozno-depresivni poremećaj i ostali anksiozni poremećaji. Podaci su prikupljeni primjenom Indeksa anksiozne osjetljivosti. Skupine osoba s anksioznim poremećajima međusobno se značajno razlikuju po izraženosti opće anksiozne osjetljivosti, pri čemu je ona najizraženija u skupinama GAP, panični poremećaj i PTSP. Dobivena je statistički značajna razlika u dimenzijama anksiozne osjetljivosti. Skupine se značajno razlikuju u izraženosti dimenzija tjelesnih i psihičkih briga, dok se u izraženosti socijalnih briga ne dobiju značajne razlike. Tjelesne i socijalne brige su izraženije u osoba kod kojih je dijagnosticiran GAP, PTSP i panični poremećaj u odnosu na ostale ispitivane skupine. Zaključno, rezultati provedenog istraživanja potvrđuju značajnu ulogu anksiozne osjetljivosti u pojavi i održavanju ankioznih poremećaja, ali imaju i praktične implikacije za osmišljavanje terapijskih ciljeva.

Anksiozna osjetljivost definira se kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, a taj strah proizlazi iz uvjerenja da ti simptomi i senzacije mogu imati negativne tjelesne, psihološke i socijalne posljedice. Prethodna istraživanja su pokazala kako je anksiozna osjetljivost pridonijela razumijevanju prirode i etiologije internaliziranih problema poput anksioznosti i depresivnosti i klinički je značajan čimbenik emocionalne vulnerabilnosti povezan s motivacijskom podlogom za konzumiranje sredstava ovisnosti. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti odnos između različitih internaliziranih problema (aksioznost, depresija), čimbenika vulnerabilnosti za razvoj i održavanje internaliziranih problema (anksiozna osjetljivost) i motiva za konzumaciju sredstava ovisnosti (duhan, alkohol, marihuana) na uzorku studentske populacije. Istraživanje je provedeno na 351 studentu s različitih studijskih grupa fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od čega je 216 bilo ženskog spola (61.4%). U istraživanju su korišteni slijedeći instrumenti: Ljestvica anksiozne osjetljivosti, Upitnik manifestne anksioznosti, Skala depresije Centra za epidemiološka istraživanja, Upitnik o učestalosti konzumacije cigareta, alkohola i marihuane tijekom života, Upitnik motivacije za konzumaciju cigareta, Upitnik motivacije za konzumaciju alkohola, Upitnik motivacije za konzumaciju marihuane te Upitnik općih podataka o studentima. Utvrđena je povezanost ankisozne osjetljivosti i manifestne ankisoznosti, depresivnosti, motiva suočavanja i konformiranja za konzumiranje alkohola te motiva podizanja raspoloženja za pušenje cigareta. Utvrđena je povezanost manifestne anksioznosti i depresivnosti, motiva suočavanja i podizanja raspoloženja za pušenje cigareta, motiva suočavanja i konformiranja za pijenje alkohola te motiva suočavanja za uzimanje marihuane. Utvrđena je povezanost depresivnosti s motivima suočavanja i konformiranja za konzumiranje alkohola, motivima suočavanja i socijalnim motivima za pušenje cigareta te s motivima suočavanja i konformiranja za konzumiranje marihuane. Prediktori koji imaju značajan doprinos u objašnjenju konzumiranja alkohola su socijalni motivi, motivi konformiranja i spol. S obzirom na smjer beta koeficijenata može se očekivati kako će alkohol više konzumirati osobe muškog spola, oni koji imaju više izražene socijalne motive za pijenje alkohola i oni koji su više motivirani konformiranjem pri pijenju alkohola. Prediktori koji imaju značajan doprinos u objašnjenju pušenja cigareta su motivi podizanja raspoloženja, motivi suočavanja i socijalni motivi. S obzirom na smjer beta koeficijenata može se očekivati kako će cigarete češće pušiti oni koji imaju više izražene motive podizanja raspoloženja i suočavanja za pušenje cigareta, a manje izražene socijalne motive za pušenje cigareta. Prediktori koji imaju značajan doprinos u objašnjenju konzumiranja marihuane su motivi podizanja raspoloženja prilikom konzumiranja marihuane i anksiozna osjetljivost. S obzirom na smjer beta koeficijenata može se očekivati kako će pojedinci s nižim razinama anksiozne osjetljivosti i oni koji su više motivirani podizanjem raspoloženja za konzumiranje marihuane češće konzumirati marihuanu.

Razdoblje ranih 20-ih promatra se kao period ulaska u mladu odraslu dob kada su česta propitivanja vlastite budućnosti. Ovim se ispitivanjem pokušalo utvrditi postoji li razlika u količini brige kod studenata na prvoj godini preddiplomskog studija i zadnjoj godini diplomskog studija, u kojim domenama brige je najviše izražena te u kojoj mjeri dimenzije perfekcionizma, povrh anskiozne osjetljivosti, objašnjavaju brigu. Rezultati pokazuju da studenti prve godine pokazuju više brige od studenta zadnjih godina na domenama odnosa, manjka pouzdanja i poslovne nekompetentnosti. Anksiozna osjetljivost značajni je prediktor brige na svim domenama, dok su se, ovisno o promatranoj domeni brige, različite dimenzije perfekcionizma pokazale značajnim prediktorima. Diskutirani su dobiveni rezultati, kao i ograničenja i implikacije istraživanja.

Anksiozna osjetljivost definirana je kao stah od simptoma povezanih s anksioznošću zbog vjerovanja da su posljedice tih simptoma ugrožavajuće. Pretpostavka je da upravo ovaj konstrukt predstavlja faktor rizika za razvoj psihičkih, poglavito anksioznih poremećaja. Suvremena istraživanja ovog konstrukta potvrdila su povezanost različitih intenziteta brige – središnjeg konstrukta u razvoju generaliziranog anksioznog poremećaja (GAD) i anksiozne osjetljivosti, kako u kliničkim, tako i u nekliničkim populacijama. Istražujući faktore koji doprinose razvoju simptoma GAD-a i brige, Viana i sur. (2008) ispitali su povezanost percipiranog otuđenja od roditelja i vršnjaka te anksiozne osjetljivosti, brige i simptoma GAD-a. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti rezultate Viane i sur (2008), odn. ispitati povezanost percipiranog otuđenja od roditelja i vršnjaka s anksioznom osjetljivošću, brigom i simptomima GAD-a osim na uzorku nekliničke i na uzorku kliničke populacije. Uzorak kliničke populacije sačinjavali su pacijenti Klinike za psihijatriju KBC-a Rebro (N=80), dok su uzorak nekliničke populacije činili studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (N=115). Sudionici su ispunili Indeks anksiozne osjetljivosti, GAD-Q-IV, Inventar privrženosti roditeljima i vršnjacima te Upitnik sklonosti brizi. Utvrđena je pozitivna povezanost anksiozne osjetljivosti i otuđenja od roditeljskih figura i vršnjaka, sklonosti brizi te simptoma GAD-a. Ispitana je uloga otuđenja od primarnih skrbnika i anksiozne osjetljivosti kao prediktora simptoma GAD-a i brige. Također, uočene su neke specifičnosti kliničkog uzorka u odnosu na neklinički uzorak. Dobiveni rezultati interpretirani su u skladu s teorijom privrženosti te impliciraju ulogu izostanka podrške primarnog skrbnika u nastanku katastrofičnih interpretacija anksioznih simptoma i sklonosti brizi u odrasloj dobi uslijed očekivanja izostanka podrške u situacijama koje izazivaju anksioznost.

Povezanost anksiozne osjetljivosti i doživljaja boli tijekom poroda predstavlja još nedovoljno istraženo područje. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi prirodu povezanosti između anksiozne osjetljivosti i anksioznosti te mjera porođajne boli u tri vremenske točke mjerenja intenziteta porođajne boli (prije, tijekom i mjesec dana nakon poroda). U istraživanju je sudjelovalo 60 prvorotkinja Kliničkog bolničkog centra Osijek. Rezultati su pokazali da su anksioznost kao stanje i osobina ličnosti povezani s procjenom očekivanog intenziteta najjače porođajne boli, dok je samo anksioznost kao stanje povezano s procjenom očekivanog intenziteta prosječne porođajne boli. Tijekom poroda, samo je aspekt anksiozne osjetljivosti koji se odnosi na zabrinutost tjelesnim simptomima povezan s boli tijekom poroda i to senzornom boli mjerenom McGillovim upitnikom boli. Mjesec dana nakon poroda, niti jedna od mjera anksioznosti i anksiozne osjetljivosti nije povezana s upamćenim intenzitetima boli. Upamćeni intenzitet boli tijekom poroda značajno je niži mjesec dana nakon poroda.

Cilj ovog istraživanja bio provjera dijela integrativnog modela anksioznosti na djeci i odraslima, odnosno provjera povezanosti i uloge anksiozne osjetljivosti i perfekcionizam, kao specifičnih čimbenika ranjivosti, s izraženošću anksioznosti kod djece i odraslih. . Pri tome se koristila eksplanatorna mješovita metoda koja je uključivala prikupljanje kvalitativnih podataka nakon kvantitativnog dijela istraživanja. U kvantitativnom dijelu istraživanja na prigodnim nekliničkim uzorcima djece (N=1475) i odraslih (N=1061) ispitivan je se odnos anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma sa anksioznošću kao osobinom ličnosti. Na uzorku djece korištene su sljedeće ljestvice: Upitnik stanja-osobine anksioznosti za djecu ; Ljestvica adaptivnog/neadaptivnog perfekcionizma i Dječji indeks anksiozne osjetljivosti, a na uzorku odraslih Upitnik stanja-osobine anksioznosti za odrasle ; Ljestvica pozitivnog i negativnog perfekcionizma i Indeks anksiozne osjetljivosti. Rezultati kvantitativnog dijela istraživanja pokazuju kako anksiozna osjetljivost i perfekcionizam predstavljaju značajne prediktore anskioznosti uz izražene spolne i dobne specifičnosti. Dimenzije anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma zajednički objašnjavaju 31% varijance anksioznosti kod djevojčica. Rizične čimbenike predstavljaju psihičke brige, zabrinutost zbog pogrešaka te interakcija psihičkih briga i zadovoljstva uspjehom. Zaštitni čimbenici su zadovoljstvo uspjehom te kompulzivnost. Dimenzije anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma zajednički objašnjavaju 30% varijance anksioznosti dječaka. Rizične čimbenike predstavljaju psihičke i tjelesne brige, zabrinutost zbog pogrešaka te interakcija tjelesnih briga sa zadovoljstvom uspjehom i kompulzivnošću. Zaštitni čimbenik je zadovoljstvo uspjehom. Kod žena, dimenzije anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma zajednički objašnjavaju 54, 3% varijance anksioznosti. Rizični čimbenici su psihičke brige, negativan perfekcionizam te interakcija tjelesnih briga i pozitivnog perfekcionizma. Zaštitni čimbenici su pozitivan perfekcionizam, interakcija pozitivnog i negativnog perfekcionizma te interakcija pozitivnog perfekcionizma i psihičkih briga. Kod muškaraca dimenzije anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma zajednički objašnjavaju 46% varijance anksioznosti. Pri tome su psihičke brige i negativan perfekcionizam rizični čimbenici, a pozitivan perfekcionizam zaštitni čimbenik. U kvalitativnom dijelu istraživanja ispitali smo povezuju li i na koji način osobe koje doživljavaju simptome anksioznosti, perfekcionizam i anksioznu osjetljivosti s pojavom i održavanjem anksioznih smetnji. Provođenjem 11 dubinskih intervjua s osobama koje se javljaju za pomoć zbog anksioznih smetnji pokušala se razumijeti povezanost simptoma anksioznosti s perfekcionizmom i anksioznom osjetljivošću te spolne razlike u ulozi ovih čimbenika rizika u pojavi anksioznih smetnji. Kvalitativni dio istraživanja potvrđuje značajnu ulogu perfekcionizma i anksiozne osjetljivosti u razvoju i održavanju anksioznih smetnji. Pri tome se na subjektivnoj razini anksiozna osjetljivost doživljava dijelom iskustva anksioznosti, a perfekcionizam kao nezavisan, poželjan čimbenik koji nije povezan s anksioznošću. Zaključno, rezultati ovog istraživanja potvrđuju integrativni model anksioznosti ipokazuju kako su anksiozna osjetljivost i i perfekcionizam značajni čimbenici ranjivosti ankisoznosti, no postavlja se hipoteza kako se ne radi o čimbenicima ranjivosti iste razine.

Anksiozna osjetljivost je strah od simptoma anksioznosti i uz njih vezanih tjelesnih promjena. Ova osobina se normalno distribuira u populaciji, nešto je izraženija kod žena, a moguće ju je mjeriti od rane dječje dobi. Istraživanja su potvrdila da je anksiozna osjetljivost čimbenik rizika za pojavu različitih psihopatoloških stanja, prije svega anksioznih poremećaja. Istraživanja podrijetla anksiozne osjetljivosti su u začetku, pri čemu su obiteljske studije relativno rijetke. Potvrđena je povezanost roditeljske i dječje anksiozne osjetljivosti, ali nalazi nisu jednoznačni. Još uvijek su ostala neodgovorena pitanja koliko u izraženosti anksiozne osjetljivosti sudjeluju osobine samog djeteta, koja je uloga majčinih, a koja očevih osobina i razlikuje li se struktura prediktora s obzirom na spol i dob djeteta. Cilj istraživanja je bio provjeriti mogućnost predikcije dječje anksiozne osjetljivosti na osnovu depresivnosti i anksioznosti samog djeteta, te anksiozne osjetljivosti, anksioznosti i depresivnosti njihovih majki i očeva, kao i utvrditi eventualne spolne i dobne razlike u strukturi prediktora. U istraživanju je sudjelovalo 329 djece u dobi od 10-18 godina (56% djevojčica i 44 % dječaka) i oba njihova roditelja. Formirane su 4 podskupine s obzirom na spol i dob djece (do 14 godina i od 14-18 godina). Za svaku podskupinu provedena je stupnjevita regresijska analiza. U svim skupinama prediktorske varijable objašnjavaju oko 20% varijance anksiozne osjetljivosti. Kod mlađih dječaka kao značajan prediktor izraženosti anksiozne osjetljivosti ističe se anksioznost kao osobina i anksiozna osjetljivost oca. Kod starije skupine dječaka gubi se prediktivna značajnost očeve anksiozne osjetljivosti, dok djetetova anksioznost i dalje ima značajnu ulogu. Kod djevojčica je obrazac bitno drukčiji. U mlađoj su dobi značajni prediktori anksioznost i depresivnost samog djeteta. U starijoj se dobi gubi značaj dječjih osobina, a anksiozna osjetljivost i majke i oca preuzimaju glavnu ulogu u predikciji anksiozne osjetljivosti djevojaka. U radu će biti raspravljene teorijske i praktične implikacije dobivenih rezultata

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije i ispitivanja načina na koje se mladi pacijenti suočavaju s boli i bolesti. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem su sudjelovala ukupno 184 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz četiri uzorka: (1) uzorak djece koja boluju od glavobolje (N=43), (2) uzorak djece koja boluju od astme (N=46), (3) uzorak djece koja doživljavaju veći broj psihosomatskih simptoma (N=53) i (4) kontrolni uzorak djece bez zdravstvenih tegoba (N=42). Uspoređeni su rezultati ove četiri skupine ssva tri klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama, astmom i psihosomatskim simptomima nema značajne razlike. Djeca u navedena tri klinička uzorka imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno-kompulzivnom i dr.). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značenja za psihološki terapijski i preventivni rad., Anxiety sensitivity is described as the fear of anxiety symptoms and physical sensations associated with anxiety. Understanding this fear of fear has particular importance in prevention and therapy of anxiety disorders, and especially in health psychology and ways of coping with health problems and illness in children and adolescents. The paper presents the results of the research in the sample of 184 participants in the age between 10 and 15 years, divided in 4 samples: 1) children with headaches in pediatric care (N=43), 2) children with asthma in pediatric care (N=46), 3) children reporting significant number of psychosomatic symptoms (N=53), and 4) healthy controls (N=42). These four samples were compared according to the level of the reported anxiety sensitivity. Significant differences in anxiety sensitivity were found between three clinical samples and control sample, with children in clinical samples being more afraid of their anxiety symptoms. Differences in anxiety sensitivity were not found between clinical samples (children with headaches, asthma and psychosomatic symptoms). Furthermore, specific patterns of relations between anxiety sensitivity and other aspects of anxiety (separation anxiety, social anxiety, test anxiety, etc.). Results from this study indicate the importance of anxiety sensitivity in the prevention and therapy in helping children with health children.

Anksiozna osjetljivost se definira kao strah od anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s fiziološkom pobuđenošću, koji se javlja zbog vjerovanja da oni mogu imati negativne posljedice za pojedinca. Premda se smatra glavnim kognitivnim rizičnim faktorom za pojavu i recidiviranje anksioznih poremećaja, u novijim istraživanjima povezuje se i s neprilagođenim načinima regulacije neugodnih stanja, npr. s konzumiranjem sredstava ovisnosti. Cilj istraživanja bio je ispitati odnos anksiozne osjetljivosti i različitih motiva za konzumiranje cigareta i alkohola u grupi adolescenata te provjeriti spolne razlike u anksioznoj osjetljivosti i konzumaciji, te provjeriti efekte anksiozne osjetljivosti na motivaciju za konzumiranje cigareta i alkohola. Ispitano je 427 učenika srednje škole (146 mladića i 281 djevojka). Primijenjena je Ljestvica anksiozne osjetljivosti koja je rezultirala s dva faktora, tjelesna i kognitivna anksiozna osjetljivost, te Upitnik za ispitivanje motivacije za konzumiranje alkohola i konzumiranje cigareta koji obuhvaćaju 4 različita motiva: suočavanje, podizanje raspoloženja, konformiranje i socijalni motiv. Djevojke imaju jače izraženu tjelesnu anksioznu osjetljivost od mladića. One češće konzumiraju cigarete od mladića, dok spolne razlike u konzumaciji alkohola nisu utvrđene. Tjelesna anksiozna osjetljivost nije povezana niti sa jednim motivom za konzumiranje cigareta, dok je kognitivna komponenta povezana s motivom za suočavanje i podizanjem raspoloženja u konzumaciji cigareta, ali samo kod djevojaka. Oba aspekta anksiozne osjetljivosti povezana su s motivacijom za konzumiranje alkohola kod djevojaka, i to s ciljem ublažavanjem neugode (motiv suočavanja i konformiranja), dok je samo kognitivni aspekt povezan sa socijalnim motivom kod mladića. Dobiveni podaci potvrđuju različitu motivaciju djevojaka i mladića za konzumiranje cigareta i alkohola, s obzirom na različitu toleranciju tjelesnih i kognitivnih simptoma anksioznosti.

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije i ispitivanja načina na koje se mladi pacijenti suočavaju s boli i bolesti. U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo ukupno 184 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz četiri uzorka: (1) uzorak djece koja boluju od glavobolje, (2) uzorak djece koja boluju od astme, (3) uzorak djece koja doživljavaju veći broj psihosomatskih simptoma i (4) kontrolni uzorak djece bez zdravstvenih tegoba. Uspoređeni su rezultati ove četiri skupine s obzirom na razinu anksiozne osjetljivosti i pokazalo se da postoji značajna razlika između sva tri klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama, astmom i psihosomatskim simptomima nema značajne razlike. Djeca u navedena tri klinička uzorka imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno kompulzivnom, i dr.). Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značaja za psihološki terapijski i preventivni rad.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između pojedinih glavnih dimenzija anksioznosti (tjelesni simptomi anksioznosti, socijalna i separacijska anksioznost te izbjegavanje negativnih posljedica), mjerenih upitnikom koji se u Hrvatskoj prvi puta koristi, s anksioznom osjetljivošću kao jednodimenzionalnim konstruktom i psihosomatskim simptomima na uzorku osnovno školske djece. U istraživanju je sudjelovalo 294 djece (152 dječaka i 142 djevojčice), prosječne dobi 12, 74. Korišteni su sljedeći upitnici: Višedimenzionalna skala anksioznosti za djecu (MASC), Upitnik anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI) i Upitnik psihosomatskih simptoma za djecu i adolescente (PSS). Upotrebom Višedimenzionalne skale anksioznosti za djecu u ovom istraživanju je povrđena njezina originalna faktorska struktura te je dobivena zadovoljavajuće visoka pouzdanost ovog upitnika. Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza otkrivaju da dimenzije anksioznosti i anksiozna osjetljivost objašnjavaju značajni dio varijance frekvencije i ometanja psihosomatskih simptoma. Samostalni značajni pozitivni prediktori frekvencije psihosomatskih simptoma su anksiozna osjetljivost, tjelesni simptomi anksioznosti i separacijska anksioznost, a značajni negativni prediktor je izbjegavnje negativnih posljedica, koji se pokazao kao supresor varijabla. Samostalni značajni pozitivni prediktori ometanja psihosomatskih simptoma su anksiozna osjetljivost, tjelesni simptomi anksioznosti i serparacijska anksioznost. Socijalna anksioznost se ni za jedan od ova dva kriterija nije pokazala značajnim prediktorom. Prema visini beta-koeficijenta, najveći doprinos u objašnjenju frekvencije psihosomatskih simptoma utvrđen je za fizičke simptome anksioznosti, a u objašnjenju ometanja psihosomatskih simptoma utvrđen je za anksioznu osjetljivost.Usporedbom spolnih razlika u dimenzijama anksioznosti, anksioznoj osjetljivosti i psihosomatskih simptomima utvrđeno je da djevojčice postižu više rezultate od dječaka na svim ispitivanim varijablama osim kod frekvencije psihosomatskih simptoma, gdje nisu potvrđene značajne spolne razlike.

Cilj istraživanja bio je ispitati promjene u anksioznoj osjetljivosti u funkciji dobi i spola. Istraživanjem je obuhvaćeno 823 djece i 892 odraslih sudionika u dobi od 10 – 60 godina starosti. U osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj dobi primijenjen je CASI - Children Anxiey Sensitivity Index (Silverman, Fleisig, Rabian i Peterson, 1991) dok je na studentskom i odraslom uzorku primijenjen ASI - Anxiey Sensitivity Index (Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986). Budući anksiozna osjetljivost sadrži dva faktora – zabrinutost tjelesnim simptomima i zabrinutost mentalnom onesposobljenošću, analizirali smo rezultate zasebno po faktorima, ali i kao ukupni rezultat. Dobiveni podaci potvrđuju postojanje spolnih razlika u svim dobnim skupinama u smjeru viših rezultata sudionica u odnosu na muške sudionike. Anksiozna osjetljivost se mijenja kroz dob. Kod djevojčica je primjetan uzlazni trend rezultata na CASI-u do 12. godine nakon čega slijedi blagi silazni trend. Nakon adolescencije razina anksiozne osjetljivosti ne pokazuje veće oscilacije. Anksiozna osjetljivost kod dječaka raste do 14. godine nakon čega značajno opada. Kod muškaraca je zamjetan isti trend stabilnosti anksiozne osjetljivosti kroz dob. Zaključno, rezultati istraživanja ukazuju da se anksiozna osjetljivost razlikuje s obzirom na spol te da je nakon razdoblja adolescencije stabilna za oba spola. Kako se radi o fenomenu koji je prisutan kod svih ljudi u određenoj mjeri s pravilnim distribuiranjem u populaciji, istraživanja su sve bliže spoznaji da se radi o biološki determiniranom strahu koji ima svoju jasnu ulogu u razvoju ostalih strahova, ali i raznih psihopatoloških entiteta.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost crta ličnosti (anksiozne osjetljivosti i traženja uzbuđenja) s motivima za konzumacijom cigareta, alkohola i marihuane (suočavanje, pojačanje, konformiranje i socijalni motivi) kod srednjoškolaca te ispitati spolne razlike u navedenim varijablama. Rezultati pokazuju da djevojke češće puše cigarete, mladići češće konzumiraju marihuanu, dok oba spola podjednako često piju alkohol. Učenici koji koriste marihuanu imaju više izraženu crtu traženja uzbuđenja i anksiozno su manje osjetljivi od onih koji ne koriste. Oni koji koriste cigarete i alkohol također imaju izraženiju crtu traženja uzbuđenja od nekonzumenata, dok u anksioznoj osjetljivosti nema značajne razlike između njih. Anksiozna osjetljivost je: pozitivno povezana sa svim motivima za korištenje cigareta, s motivima suočavanja, konformiranja i socijalnim motivima kod pijenja alkohola te motivom suočavanja kod konzumacije marihuane. Traženje uzbuđenja je povezano s podizanjem raspoloženja i socijalnim motivima pijenja alkohola te s podizanjem raspoloženja kod konzumacije marihuane. Varijable ličnosti bolje objašnjavaju varijance svih motiva za konzumaciju sredstava ovisnosti od demografskih varijabli (dob i spol).

Anksiozna osjetljivost se odnosi na strahove od simptoma anksioznosti, koji se temelje na vjerovanju da ti simptomi imaju štetne posljedice (McNally, 1994). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi faktorsku strukturu hrvatske verzije Ljestvice anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI ; Silverman, Fleisig, Rabian, & Peterson, 1991), te ispitati spolne i dobne razlike u rezultatima koje sudionici postižu na ovom instrumentu. Ispitivanje je provedeno na 463 učenika petih, šestih, sedmih i osmih razreda jedne osnovne škole u Zagrebu i jedne osnovne škole u Karlovcu. Faktorska analiza metodom glavnih komponenata pokazala je hijerarhijsku strukturu, sa tri faktora nižeg reda i jednim faktorom višeg reda. Tri faktora odnosila su se na zabrinutost (1) fizičkim simptomima anksioznosti, (2) psihičkim simptomima anksioznosti, te (3) socijalnim aspektima anksioznosti. Pouzdanosti tipa unutrašnje konzistencije su zadovoljavajuće za CASI u cjelini (α =.86) te za prvi (α = .81) i drugi faktor (α = .77), dok je za treći faktor pouzdanost ispod zadovoljavajuće (α = .50). Dvosmjerna analiza varijance provedena na ukupnom rezultatu pokazala je da postoji glavni efekt spola (F=19.23, df=1, p

Anksiozna osjetljivost predstavlja rizičan faktor za nastanak anksioznih i depresivnih poremećaja u dječjoj i adolescentnoj dobi. Iako se fenomen anksiozne osjetljivosti ispituje već dugi niz godina, o podrijetlu povišenog straha od simptoma anksioznosti još uvijek ne znamo mnogo. Dosadašnja su istraživanja naznačila da bi razvoj anksiozne osjetljivosti mogao biti povezan sa specifičnim učenjima u djetinjstvu i adolescenciji, a vjerojatnom se čini i mogućnost nasljeđivanja. U radu su prikazani preliminarni rezultati istraživanja provedenog na pripadnicima 300 obitelji, kojim smo željeli provjeriti kakav je odnos između anksiozne osjetljivosti djece i njihovih roditelja, te mogućnost predikcije anksiozne osjetljivosti, anksioznosti i depresivnosti djece na osnovu izraženosti istih simptoma u roditelja. Ispitana djeca bila su stara između 11 i 17 godina, a njihova je anksiozna osjetljivost izmjerena Ljestvicom anksiozne osjetljivosti za djecu (CASI ; Silverman, Fleisig, Rabian i Peterson, 1991). Anksiozna osjetljivost roditelja ispitana je oblikom ljestvice za odrasle (ASI ; Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986 ; Peterson i Reiss, 1992). Osim anksiozne osjetljivosti, kod djece i roditelja utvrđena je razina anksioznosti (STAI – oblik za odrasle (Spielberger, Gorsuch, Lushene, 1968) i oblik za djecu, (Spilberger, Edwards, Lushene, Montuori i Platzek, 1970) i depresivnosti (za odrasle: BDI-II (Beck, Steer, Brown, 1996) a za djecu Ljestvica depresivnosti za djecu (Kovacs, 1981 ; Živčić, 1992)). Rezultati istraživanja upućuju na različite obrasce povezanosti ispitivanih varijabli kod djece i kod roditelja, te značajan doprinos izraženosti roditeljskih simptoma u predviđanju intenziteta simptoma u djece. U radu su naznačene moguće implikacije rezultata provedenog istraživanja u utvrđivanju razvojnih antecedenata anksiozne osjetljivosti.

Anksiozna osjetljivost uključuje strah od senzacija povezanih s fiziološkom pobuđenošću, koji se javlja zbog vjerovanja u njihove štetne posljedice. Premda se smatra glavnim kognitivnim rizičnim faktorom za pojavu i recidiviranje anksioznih poremećaja, novija istraživanja povezuju anksioznu osjetljivost i s neprilagođenim načinima regulacije anksioznih stanja, kao što je konzumiranje sredstava ovisnosti. Cilj istraživanja bio je ispitati povezanost anksiozne osjetljivosti s različitom motivacijom za konzumacijom sredstava ovisnosti u grupi adolescenata te provjeriti spolne razlike u ispitanim varijablama. Ispitano je 427 učenika srednje škole (146 mladića i 281 djevojaka). Primijenjena je skala za procjenu anksiozne osjetljivosti (Anxiety Sensitivity Index, Peterson i Reiss, 1992) koja je rezultirala s dva faktora, tjelesna i kognitivna anksiozna osjetljivost, te Upitnik za ispitivanje motivacije za konzumaciju alkohola (Cooper, 1994) i konzumaciju cigareta (Comeau i sur., 2000) koji obuhvaćaju 4 različita motiva: suočavanje, podizanje raspoloženja, konformiranje i socijalni motivi. Utvrđeno je da djevojke imaju jače izraženu tjelesnu anksioznu osjetljivost i češće konzumiraju cigarete od mladića, dok spolne razlike u konzumaciji alkohola nisu utvrđene. Anksiozna osjetljivost nije povezana niti sa jednim motivom za konzumaciju cigareta kod mladića, dok je kod djevojaka kognitivna anksiozna osjetljivost povezana s motivom za suočavanje i podizanje raspoloženja. Oba aspekta anksiozne osjetljivosti povezana su s motivacijom za konzumiranje alkohola kod djevojaka, i to s ciljem ublažavanja neugode (motiv suočavanja i konformiranja), dok je kod mladića povezana i sa socijalnim motivom. Dobiveni podaci su u skladu s bihevioralnim modelom ovisnosti koji pretpostavlja da konzumacijom sredstava ovisnosti pojedinac ublažava različita negativna afektivna stanja. Čini se da su anksiozni adolescenti, osobito djevojke, koji imaju izražen strah od anksioznosti, najrizičnija skupina mladih za razvoj ovisnosti o cigaretama ili alkoholu.

Anksiozne smetnje su najčešće psihičke tegobe suvremenoga čovjeka. Već se duže vrijeme uviđa da u njihovom nastanku i održavanju važnu ulogu imaju različiti kognitivni čimbenici. Jedan od brojnih kognitivnih čimbenika vulnerabilnosti koji je zaplijenio najviše istraživačke pažnje jest anksiozna osjetljivost. Anksiozna osjetljivost definira se kao strah od javljanja anksioznih simptoma i s njima povezanih tjelesnih senzacija, koji proizlazi iz vjerovanja da ti simptomi signaliziraju predstojeće katastrofične posljedice, poput ozbiljne fizičke ili psihičke bolesti, osramoćenja pred drugim ljudima ili još intenzivnije anksioznosti. Osnovna je svrha rada predstaviti glavne teorijske pravce i aktualne probleme u tumačenju anksiozne osjetljivosti, kao i najznačajnije istraživačke nalaze u ovome području. Radom su obuhvaćena i raspravljena kontroverzna pitanja poput: Razlikuje li se anksiozna osjetljivost od crte anksioznosti? Je li anksiozna osjetljivost jednodimenzionalan konstrukt? Kako se razvija visoka anksiozna osjetljivost? U kakvom su odnosu anksiozna osjetljivost i različiti psihopatološki problemi? Je li anksioznu osjetljivost moguće mjeriti u dječjoj i adolescentnoj dobi? itd. Koristeći niz različitih metodoloških okvira, suvremena su istraživanja općenito podržala temeljne postavke Reissove teorije očekivanja i osjetljivosti, ponajprije pretpostavku da anksiozna osjetljivost povećava rizik za anksiozne poremećaje. Iako je većina ispitivanja bila usmjerena na panične napade i panični poremećaj, istraživači su u posljednje vrijeme počeli proučavati povezanost ovog kognitivnog čimbenika i s različitim drugim psihopatološkim problemima. U radu se također raspravlja o izazovnim smjernicama za daljnja istraživanja.

Definirana kao strah od javljanja anksioznih simptoma i tjelesnih senzacija povezanih s anksioznošću, anksiozna osjetljivost ima značajnu kliničku primjenu ne samo u prevenciji i terapiji anksioznih poremećaja, već osobito u području zdravstvene psihologije (osobito suočavanja s boli). U ovom radu prikazani su rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo ukupno 131 ispitanika u dobi od 10 do 15 godina, iz dva klinička (djeca koja boluju od glavobolje i djeca koja boluju od astme) i jednom kontrolnom uzorku djece bez zdravstvenih tegoba. Uspoređeni su rezultati ove tri skupine s obzirom na razinu anksiozne osjetljivosti i pokazalo se da postoji značajna razlika između oba klinička i kontrolnog uzorka, dok između djece s glavoboljama i astme nema značajne razlike. Djeca sa zdravstvenim tegobama imaju značajno više rezultate na skali anksiozne osjetljivosti. Nadalje, u kliničkim uzorcima djece utvrđeni su specifični obrasci povezanosti anksiozne osjetljivosti s ostalim aspektima anksioznosti (separacijskom, socijalnom, ispitnom, opsesivno kompulzivnom, i dr.), te s depresivnosti. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je ispitivanje anksiozne osjetljivosti kod djece koja imaju različite zdravstvene tegobe od osobitog značaja za psihološki terapijski i preventivni rad.

Cilj istraživanja bio je ispitati odnos anksiozne osjetljivosti i psihofizičke osobitosti predmenstrualnog razdoblja . Psihofizičke osobitosti operacionalizirane su kao procjena tjelesnih stanja (umor, osjetljivost grudi, naotečenost, neispavanost), emocionalnih doživljaja (sreće, ljutnje, tuge, razdražljivosti, tjeskobe i rastresenosti), te općenite procjene tjelesne privlačnosti i zadovoljstva samom sobom. Za potrebe istraživanja konstruiran je dnevnik za praćenje simptoma vezanih uz PMS te upitnik za ispitivanje socio-demografskih varijabli i praćenje menstrualnog ciklusa ispitanica. Istraživanje je uključivalo ispunjavanje dnevnika simptoma tjedan dana prije menstruacije i četiri dana tjedan dana nakon menstruacije, kroz dva menstrualna ciklusa. Ispitanice su ujutro, poslijepodne i navečer u dnevnik zapisivale procjene vlastitih psihofizičkih stanja, na skali od 1-5 (1-uopće se ne osjećam tako, 5-izrazito se osjećam tako). Anksiozna osjetljivost mjerena je s ASI (Anxiety Sensitivity Index – ASI, McNally, Reiss, Peterson i Gursky, 1986). Ispitivanje je provedeno na prigodnom uzorku (N=51). Predmenstrualno razdoblje, u odnosu na razdoblje nakon menstruacije, obilježeno je višim intenzitetima neugodnih osjećaja i određenih tjelesnih stanja te sniženim osjećajima privlačnosti i zadovoljstva samom sobom, bez obzira na razinu anksiozne osjetljivosti sudionica. Međutim, u razdoblju nakon menstruacije uočava se negativna povezanost anksiozne osjetljivosti i osjećaja zadovoljstva sobom, privlačnosti i sreće. Pozitivna povezanost anksiozne osjetljivosti pronalazi se s osjećajima ljutnje, razdražljivosti i rastresenosti u periodu i prije i nakon menstruacije dok se pozitivna povezanost s tugom i tjeskobom pronalazi samo u periodu nakon menstruacije. U budućim istraživanjima poželjno bi bilo mjeriti anksioznu osjetljivost u nekoliko navrata tijekom menstrualnog ciklusa u svrhu provjere zavisnosti/nezavisnosti anksiozne osjetljivosti od hormonalnih promjena tijekom menstrualnog ciklusa.

Perfekcionističko mišljenje uključuje i vjerovanje da je strah od javljanja anksioznih simptoma dokaz nesavršenosti. Iako rezultati velikog broja istraživanja potvrđuju povezanost anksioznosti i s anksioznom osjetljivosti i s perfekcionizmom, odnos perfekcionizma i anksiozne osjetljivosti je vrlo rijetko ispitivan. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos anksiozne osjetljivosti s dimenzijama pozitivnog i negativnog perfekcionizma. Na uzorku od 620 djece i 892 odraslih sudionika u dobi od 10 – 60 godina starosti primijenjeni su sljedeći upitnici: u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj dobi primijenjen je CASI - Children Anxiey Sensitivity Index (Silverman, Fleisig, Rabian i Peterson, 1991) te Ljestvica adaptivnog/neadaptivnog perfekcionizma (Rice i Preusser, 2002.) dok je na studentskom i odraslom uzorku primijenjen ASI - Anxiey Sensitivity Index (Reiss, Peterson, Gursky i McNally, 1986) i Ljestvica pozitivnog i negativnog perfekcionizma (PANPS ; Terry-Short, Owens, Slade i Dewey, 1995). Rezultati pokazuju postojanje visoke povezanosti dimenzija negativnog perfekcionizma i anksiozne osjetljivosti na oba uzorka, dok su povezanosti dimenzija pozitivnog perfekcionizma i anksiozne osjetljivosti neznačajne. Rezultati također pokazuju da se radi o specifičnoj povezanosti anksiozne osjetljivosti i perfekcionizma neovisnoj o anksioznosti. U radu će biti raspravljene teoretske i praktične implikacije dobivene povezanosti.