Search

The main objective of this study is to examine the link between global economic, political, and geopolitical uncertainties and FDI flows to G20 member countries over the 1996-2018 period. Unlike most of the previous studies, this study employs reasonable uncertainty indexes, namely, the Economic Policy Uncertainty (EPU) index, the World Uncertainty Index (WUI) for economic/political uncertainty rather than the volatility or election indicators. The study also uses the Geopolitical Risk index as a proxy for geopolitical uncertainty, and thereby it not only focuses on economic/ political uncertainty but also considers the geopolitical uncertainty to provide a more comprehensive picture of uncertainty. Findings obtained from the panel data analysis indicate that heightened uncertainty in the global economic/political and geopolitical environment deters FDI flows to G20 member countries. It is also found that there is a unilateral causality running from uncertainty to FDI inflows. Considering these empirical findings, policymakers in G20 economies should provide a stable economic/political and geopolitical environment to attach FDI inflows, which have a key role in stimulating economic growth and development., Glavni cilj ovog istraživanja je ispitati vezu između globalnih ekonomskih, političkih i geopolitičkih neizvjesnosti i tokova izravnih stranih ulaganja u zemljama članicama G20 u razdoblju od 1996. do 2018. godine. Za razliku od većine prethodnih istraživanja, ovo istraživanje koristi razumne indekse nesigurnosti, to jest, indeks nesigurnosti ekonomske politike (EPU) te indeks svjetske nesigurnosti (WUI) za ekonomsku/političku nesigurnost, umjesto pokazatelja volatilnosti ili izbora. Istraživanje se također koristi indeksom geopolitičkog rizika kao zamjenom za geopolitičku neizvjesnost, i stoga se ne usredotočuje samo na ekonomsku/političku neizvjesnost, već također uzima u obzir geopolitičku neizvjesnost kako bi se pružila sveobuhvatniju sliku neizvjesnosti. Nalazi dobiveni analizom panel podataka pokazuju da povećana neizvjesnost u globalnom ekonomskom/ političkom i geopolitičkom okruženju odvraća tokove izravnih stranih ulaganja u zemlje članice G20. Također je utvrđeno da postoji jednostrana uzročnost koja se proteže od neizvjesnosti do priljeva izravnih stranih ulaganja. Uzimajući u obzir ove empirijske nalaze, kreatori politika u gospodarstvima zemalja G20 trebali bi osigurati stabilno ekonomsko/političko i geopolitičko okruženje za privlačenje priljeva izravnih stranih ulaganja, koja imaju ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta i razvoja.

Glavni cilj ovog istraživačkog rada je ispitati utjecaj veličine nadzornog odbora i koncentracije vlasništva, kao mehanizama korporativnog upravljanja, na troškove agenta u velikim hrvatskim poduzećima. Uz to, ispituje se utjecaj financiranja dugom i stope rasta poduzeća, varijabli koje također mogu imati utjecaj na troškove agenta. Teorija agenta definira okvir za potencijalne probleme koji nastaju prilikom razdvajanja vlasništva i upravljanja, kao i za sukob između vlasnika (principala) i menadžera (agenta). Najznačajniji problem u navedenom odnosu su troškovi agenta, međutim, njih nije moguće izravno mjeriti; sukladno tome u ovom istraživanju autori su troškove agenta aproksimirali putem koeficijenta obrtaja ukupne imovine. Istraživački rad obuhvaća empirijsko testiranje utjecaja veličine nadzornog odbora, koncentracije vlasništva, financiranja dugom i stope rasta poduzeća na troškove agenta u promatranom razdoblju od 2014. do 2018. pomoću analize panel podataka. Istraživanje je provedeno na velikim hrvatskim poduzećima koristeći podatke i informacije iz službenih godišnjih financijskih izvješća kako bi se osigurala objektivnost i usporedivost podataka. Istraživanjem je obuhvaćeno 219 poduzeća koja posluju u sljedećim djelatnostima: prerađivačka industrija (C) i trgovina na veliko i na malo; popravak motornih vozila i motocikala (G) sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti. Rezultati analize identificirali su značajan i negativan utjecaj veličine nadzornog odbora na troškove agenta. Financiranje dugom i stopa rasta imaju značajan i negativan utjecaj na troškove agenta. Istraživanjem nije utvrđen značajan utjecaj koncentracija vlasništva na troškove agenta., The main objective of this research paper is to examine the impact of board size and ownership concentration, representing corporate governance mechanisms, on agency costs in large Croatian companies. Furthermore, debt financing and firm growth are examined because those variables also have impact on agency costs. Agency theory defines a framework for the potential issue of the separation of ownership and management as well as for the conflict between stakeholders (principals) and managers (agents). The most significant principal-agent problems are agency costs, but they do not have a directly quantifiable value; hence, in this research paper, the asset turnover ratio is used as the approximation. Therefore, this research will empirically test the significance of the impact of board size, ownership concentration, debt financing and firm growth on agency cost in the observed period from 2014 to 2018 using panel data analysis. This research was conducted with large Croatian companies using data and information from official annual accounts primarily to ensure objectivity, standardization and comparability. Specifically, the analysis was conducted on 219 companies operating in two main categories of economic activity: Manufacturing (C) and Wholesale and retail trade (G). The results indicate that board size has a significant but negative impact on agency costs. The results also indicate that debt and growth have a significant and negative impact on agency costs. Ownership concentration was not found to have significant impact.

Povezanost i efekti između fiskalne politike i gospodarskog rasta važna su teoretska i empirijska tema istraživanja. Neoklasični modeli smatraju da će ekonomski učinci u državnoj potrošnji biti neutralizirani efektima posljedičnih promjena u privatnoj potrošnji. S druge strane, endogeni modeli rasta smatraju da promjene u razini i sastavu oporezivanja i državne potrošnje utječu na gospodarski rast. Cilj rada je istražiti povezanost i efekte fiskalne politike i gospodarskog rasta u 21 zemlji srednje i istočne Europe u razdoblju od 2000. – 2018. godine. Empirijski rezultati, nakon kontrole zajedničkih i specifičnih varijabli za pojedinu zemlju, ukazuju na to da povećanje oporezivanja, ali ne i neproduktivnih izdataka, može pozitivno utjecati na gospodarski rast. Glavni rezultati empirijske analize su: (i) da postoji značajna i pozitivna povezanost između opće razine oporezivanja i gospodarskog rasta; i (ii) da ne postoji povezanost između državne finalne potrošnje i gospodarskog rasta. Rezultati empirijske analize doprinjeli su znanstvenoj literaturi potvrđujući povezanost između državnih poreznih prihoda i ekonomskog rasta u zemljama srednje i istočne Europe., The relationship and effects between fiscal policy and economic growth have been an important theoretical and empirical research topic. The neoclassical models imply that the economic effects of changes in government spending will be neutralised by the impact of consequent changes in private spending. Endogenous growth models, on the other hand, imply that changes in the level and composition of taxation and government expenditure can affect economic growth. This aim of the paper is to explore the relationship and effects of fiscal policy and economic growth in 21 Central and Eastern European (CEE) countries over the period 2000-2018. The results, after controlling for various common and country-specific variables, imply that an increase in taxation, but not in non-productive expenditures, can positively affect economic growth. Our main findings are: (i) there is a significant and positive contemporaneous relationship between the general level of taxation and economic growth; and (ii) there is no relationship between the government final consumption and economic growth. Therefore, our results contributed to the scientific literature by providing empirical evidence on the contemporaneous relationship between the general government tax receipt and economic growth in CEE countries.

Although economic theory has for a long time focused exclusively on manufactured and human capital (since it was thought that natural capital was readily available), at a time of exponential growth of populations and rapid economic development, this role is being taken over by natural capital. The minimum (mandatory) prerequisite for sustainable growth nowadays is the conservation of natural capital. In no other area is the sharp clash between the goals of sustainable and economic development more evident than in the sphere of the depletion of non-renewable energy sources. The entire global expenditure of energy in the last four decades has more than doubled. Besides this, not only is global energy consumption growing from year to year, but, most alarmingly, rapid increases in energy consumption are predicted in the decades to come. Energy consumption in transport is experiencing the most growth and has almost trebled in the past forty years. Crude oil, as an energy source, is losing its primacy in all sectors except transport, which almost exclusively depends on this energy source. Despite some prognoses that technological progress and globalization can render meaningless the further development of cities, we are experiencing precisely the opposite process, the spatial aspect of this phenomenon being the most important. The agglomeration economies are not diminishing, but, on the contrary, encouraging spatial concentration. It is expected that the rapid process of urbanization will by the mid-21st century lead to two-thirds of the world’s population living in cities. In recent decades, more and more attention is being paid to urban transport. Total global mobility has been steadily rising as a result of the increase in living standards and level of motorization. The conducted theoretical analysis and literature review in this field show that there is a pronounced interdependence between the numerous determinants of energy consumption in urban transport. Iako je ekonomska teorija dugo bila fokusirana isključivo na stvoreni i ljudski kapital (jer se smatralo da je prirodni kapital dostupan u izobilju), danas, u doba eksponencijalno narastajućeg broja stanovnika i ubrzanog ekonomskog razvoja, tu ulogu očigledno preuzima prirodni kapital. Pri tome se kao minimalni (neophodan) uslov za postizanje održivog razvoja javlja očuvanje prirodnog kapitala. Ni u jednoj oblasti nije toliko evidentna oštra kolizija između ciljeva održivog i ekonomskog razvoja, kao u sferi iscrpljivanja neobnovljivih energetskih izvora. Ukupna svetska potrošnja energije se u protekle četiri decenije više nego duplirala. Pored toga, ne samo da svetska potrošnja energije raste iz godine u godinu, već su posebno zabrinjavajuće nagle stope rasta i prognoze potrošnje energije u decenijama koje slede. Potrošnja energije u saobraćaju raste po najvećoj stopi - u poslednje četiri decenije se skoro utrostručila. Nafta kao energetski izvor gubi na značaju u svim sektorima osim u saobraćaju, koji se skoro u potpunosti oslanja na ovaj izvor. Uprkos nekim prognozama da tehnološki progres i globalizacija mogu obesmisliti dalji razvoj gradova, dešava se upravo suprotan proces - prostorni aspekt je bitniji nego ikad. Aglomeracijske ekonomije ne samo da ne slabe, već sve više podstiču prostornu koncentraciju. Očekuje se da će zahuktali proces urbanizacije već do sredine ovog veka dovesti do toga da će dve trećine svetske populacije živeti u gradovima. Poslednjih decenija sve se više pažnje posvećuje problematici gradskog saobraćaja. Ukupna globalna mobilnost je u konstantnom porastu pod uticajem povećanja životnog standarda i stepena motorizacije. Sprovedena teorijska analiza i pregled literature iz ove oblasti pokazuju da između brojnih determinanti potrošnje energije u gradskom saobraćaju postoji izražena međuzavisnost. Empirijsko istraživanje sprovedeno u ovoj doktorskoj disertaciji obuhvata širok spektar socio-ekonomskih, prostornih, saobraćajnih i infrastrukturnih faktora na uzorku od 27 svetskih gradova. Pomoću eksploratorne faktorske analize i analize panel podataka od 28 nezavisnih promenljivih identifikovane su četiri ključne determinante potrošnje energije u gradskom saobraćaju: 1) urbana gustina naseljenosti, 2) obim putničkih kilometara automobilom po stanovniku, 3) dužina gradskih puteva po stanovniku i 4) ukupan obim vozilo-kilometara JGS-om po stanovniku.

U ovom radu izlažu se osnovne metode i teorijska podloga analize panel podataka kao vrlo važnog aspekta brojnih istraživanja u prirodnim i društveno-humanističkim znanostima. Njima se obuhvaćaju i analiziraju opažanja prikupljena tijekom različitih vremenskih točaka, to jest promatra se promjena varijabli i njihov utjecaj kroz vrijeme. Na početku rad donosi prikaz linearne regresije koja čini osnovu statističkog modeliranja, a kojom se u vezu dovodi zavisna varijabla i funkcija nezavisnih varijabli. U sljedećem poglavlju dan je pregled vrsta podataka te se objašnjava specifična struktura panel podataka koja se svodi na objedinjavanje vremenskog presjeka i vremenskog niza. Nakon toga objašnjavaju se linearni modeli panel podataka: združeni model, model fiksnih efekata i model slučajnih efekata; te testovi za odabir određenog modela: \(F-\) test, Breusch-Paganov test i Hausmanov test. U nastavku rada izloženi teorijski koncept panel podataka nadograđuje se primjerom analize podataka Statističkog ureda Europskih zajednica (Eurostata) u računalnom programu za statističku analizu SAS. Analiza se temelji na broju iseljenih osoba kao zavisnoj varijabli te podacima o mjesečnoj plaći, nezaposlenosti, stupnju obrazovanja i broju rastavljenih kao nezavisnim varijablama. Osim Hrvatske, odabrane su još četiri europske zemlje kao jedinice promatranja u vremenskom razdoblju od 2008. do 2016. godine. This paper presents basic methods and theoretical background of panel data analysis as a very important aspect of numerous research topics in natural and social sciences. Panel data contain and analyze the observations of phenomena obtained over multiple time periods and explain influencing variables. First, the paper presents the linear regression that forms the basis of statistical modeling, which links the dependent variable to the function of independent variables. The next chapter provides an overview of data type and explains specific structure of panel data as combination of cross-section and time series data. Afterwards, text explains various linear models of the panel data: pooled OLS model, fixed effects model and random effects model, as well as tests to evaluate how statistical model corresponds to the data: \(F-\) test, the Breusch-Pagan test and Hausman specification test. The theoretical concept of the panel data analysis presented in this paper is outlined through data aggregated by the European Statistical Office (Eurostat) and computed in the statistical analysis software SAS. Presented panel analysis is based on annual collections of statistics on international migration flows as dependent variable, and statistics on monthly wages, unemployment, educational attainment level and divorce rate as independent variables. Besides Croatia, four other European countries have been selected as observation units over the period of 2008 to 2016.

The paper aims to empirically explore the impact of the Arabic Spring on the outflow of FDI in twelve selected countries in the North Africa region (Algeria, Tunisia, Morocco, Libya, Egypt and Mauritania) and the Mideast region (Bahrain, Kuwait, Oman, Lebanon, Jordan and the United Arab Emirates). The paper employs a panel data approach to exploit the time series nature of the relationship between FDI Outwards and its determinants (the market size, trade openness, government effectiveness, inflation and three dummy variables related to the Arab Spring) between 2000 and 2016. The findings revealed that the impact of the Arab Spring estimator is negatively correlated with FDI Outflows in the countries that witnessed the Arab Spring. It implies that conflicts and instability negatively affect FDI outflows. The findings of this study reveal that countries that have been affected by the Arab Spring directly (the North Africa region) experienced a greater decline of FDI outflows than countries that have been indirectly affected (the Mideast region). When the sample is restricted to North Africa it is shown that the FDI outflows may be influenced by the post Arab Spring effect, while there is no such statistically significant effect in the Mideast region. Thus, the study finds that FDI outflows in the North African countries are more determined by the effects of Arabic Spring countries than in the Mideastern countries., Cilj rada je empirijski istražiti utjecaj Arapskog proljeća na odljev izravnih stranih ulaganja u dvanaest odabranih zemalja u regiji sjeverne Afrike (Alžir, Tunis, Maroko, Libija, Egipat i Mauritanija) i u regiji Bliskog istoka (Bahrein, Kuvajt, Oman, Libanon, Jordan i Ujedinjeni Arapski Emirati). U radu se koriste panel podaci kako bi se vremenska serija između 2000. i 2016. iskoristila za utvrđivanje odnosa između inozemnih izravnih stranih ulaganja i njegovih odrednica (veličina tržišta, otvorenost trgovine, učinkovitost vlade, inflacija i tri dummy varijable povezane s Arapskim proljećem). Rezultati su pokazali da je utjecaj procjene Arapskog proljeća negativno povezan s odljevima stranih ulaganja u zemljama koje su svjedočile Arapskom proljeću. To znači da sukobi i nestabilnost negativno utječu na odljeve izravnih stranih ulaganja. Rezultati ovog istraživanja otkrivaju da su zemlje koje su izravno pogođene Arapskim proljećem (regija sjeverne Afrike) doživjele veći pad u odljevu izravnih stranih ulaganja nego zemlje koje su bile indirektno pogođene (regija Bliski istok). Kada je uzorak ograničen na sjevernu Afriku, utvrdilo se kako na odljeve izravnih stranih ulaganja može utjecati učinak poslije-arapskog proljeća, dok nema statistički značajnog utjecaja u regiji Bliski istok. Stoga, istraživanje otkriva kako su odljevi izravnih stranih ulaganja u sjevernoafričkim zemljama više određeni učincima Arapskog proljeća nego u zemljama Bliskog istoka.

Svrha ovog rada je analizirati strukturalne i produktivne promjene zemalja srednje i istočne Europe (CEE). Razdoblje istraživanja obuhvaća godine nakon pristupanja Europskoj uniji, od 2004. do 2018. godine. Ova studija želi odgovoriti na sljedeće pitanje: Koji su učinci rezultat integracije s Europskom unijom u području produktivnosti? Analiza pokriva dvije glavne kategorije rasta produktivnosti rada: čisti rast produktivnosti rada i strukturalni rast produktivnosti rada. Nadalje, ispituju se čimbenici koji mogu utjecati na čiste i strukturne promjene produktivnosti. Glavne metode istraživanja primijenjene u ovom radu su analiza pomaka udjela i metode panel podataka. Analiza pokazuje da su se u promatranom razdoblju sve zemlje središnje i istočne Europe poboljšale i u smislu čiste i strukturalne produktivnosti. Međutim, utjecaj čiste produktivnosti rada bio je znatno manji od utjecaja strukturalne produktivnosti rada; to znači da se glavna promjena na razini produktivnosti više može pripisati promjenama u zapošljavanju između sektora, nego li modernizaciji tehnoloških procesa. Produktivnost se povećala u svim sektorima, ali najznačajniji rast dogodio se u uslužnim sektorima, posebno u financijskim i osiguravajućim djelatnostima i nekretninama. Istodobno, smanjila se zaposlenost u manje produktivnim sektorima, poput poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Nadalje, rezultati analize panel podataka potvrđuju značajan utjecaj procijenjenih faktora na čisti i strukturalni rast produktivnosti. Stoga, ukupna promjena produktivnosti na području Srednje i Istočne Europe može imati pozitivan utjecaj na oba oblika rasta produktivnosti. I strukturalni i čisti rast produktivnosti potiču ulaganje u istraživanje i razvoj, uvoz roba informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) i otvorenost trgovine. Nadalje, ovo istraživanje potvrđuje pozitivan utjecaj koje ima povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj poslovnih poduzeća i porast broja istraživača na omjer radne snage na produktivnost sektora, iako postoje bitne razlike između sektora. Ovo istraživanje mogu koristiti vladine agencije u izradi politika industrijskog razvoja., The purpose of this paper is to analyse the structural and productivity changes of Central and Eastern European (CEE) countries. The research period covers the years following accession into the European Union, from 2004 until 2018. This study aims to answer the following question: What effects have resulted from the integration with the European Union in terms of the sphere of productivity? The analysis covers two main categories of labour productivity growth: pure labour productivity growth and structural labour productivity growth. Moreover, factors that may affect both pure and structural productivity changes are examined. The main research techniques are shift-share analysis and panel data methods. The analysis shows that all the CEE countries in the studied period improved in terms of both pure and structural productivity. The impact of pure labour productivity, however, was much smaller than that of structural labour productivity; this means that the main change in productivity level was more attributable to changes in employment between sectors than to the modernisation of technological processes. Productivity increased in all sectors, but the most significant growth occurred in service sectors, specifically in financial and insurance activities and real estate activities. Simultaneously, employment decreased in less productive sectors, such as agriculture, forestry, and fishing. Furthermore, the results of the panel data analysis confirm a significant impact of the evaluated factors on pure and structural productivity growth. Thus, aggregate productivity change in the CEE area can have a positive impact on both forms of productivity growth. Both structural and pure productivity growth are stimulated by research and development expenditures, information and communication technology (ICT) goods imports, and trade openness. Moreover, this research confirms the positive impacts of business enterprise research and development expenditure growth and an increase in the number of researchers to the workforce ratio on sector productivity, although there are substantial differences between sectors. This research can be used by government agencies in establishing industrial development policies.

Društva za osiguranje u svojstvu financijskih posrednika mobiliziraju dugoročnu štednju koju usmjeravaju u konzervativne financijske instrumente, budući da se u svom poslovanju vode načelom sigurnosti, umjesto načelom profitabilnosti. Predmet ovoga rada je proučiti investicijski portfelj hrvatskih osiguratelja, istražiti kako makroekonomsko okruženje utječe na njegovu strukturu te kvantitativno ispitati vezu između strukture ulaganja i uspješnosti poslovanja osiguratelja. Ekonometrijska analiza provedena je na podacima iz godišnjih financijskih izvještaja za razdoblje od 2008. do 2015. godine pomoću metode klaster analize i analize panel podataka. Rezultati pokazuju da ulaganje u rizičnije kategorije pozitivno utječe na rezultat poslovanja, dok ulaganje u dužničke vrijednosnice ne pridonosi rastu profita. Međutim, unatoč ekonometrijskim dokazima, trenutnom periodu niskih kamatnih stopa i zahtjevima Solventnosti II, državne obveznice će ostati najvažnija komponenta imovine za pokriće tehničkih i matematičkih pričuva.

U radu se proučavaju odrednice potražnje za proizvodima životnih osiguranja u trinaest zemalja Europske unije. Očekivane determinante potražnje čini šesnaest faktora koji su podijeljeni na makroekonomske, demografske, socijalne i institucionalne varijable. Osnovni je cilj rada identificirati varijable koje najbolje objašnjavaju varijacije u potražnji za životnim osiguranjem te zaključiti mogu li nositelji ekonomske politike doprinijeti razvoju tržišta životnog osiguranja. U tu se svrhu procjenjuje neuravnoteženi panel model s fiksnim efektom za razdoblje od 1995. do 2014. godine. Najznačajnijim varijablama pokazale su se makroekonomske varijable, posebice bruto domaći proizvod po stanovniku. Pri kreaciji svojih proizvoda, društva za osiguranje će trebati uzeti u obzir demografska kretanja i gospodarsko stanje u zemljama, ali kako je i analiza pokazala, uložiti napore da educiraju stanovništvo o beneficijama životnog osiguranja te o potrebi za dugoročnom štednjom.

U radu se proučavaju odrednice potražnje za proizvodima životnih osiguranja u trinaest zemalja Europske unije. Očekivane determinante potražnje čini šesnaest faktora koji su podijeljeni na makroekonomske, demografske, socijalne i institucionalne varijable. Osnovni je cilj rada identificirati varijable koje najbolje objašnjavaju varijacije u potražnji za životnim osiguranjem te zaključiti mogu li nositelji ekonomske politike doprinijeti razvoju tržišta životnog osiguranja. U tu se svrhu procjenjuje neuravnoteženi panel model s fiksnim efektom za razdoblje od 1995. do 2014. godine. Najznačajnijim varijablama pokazale su se makroekonomske varijable, posebice bruto domaći proizvod po stanovniku. Pri kreaciji svojih proizvoda, društva za osiguranje će trebati uzeti u obzir demografska kretanja i gospodarsko stanje u zemljama, ali kako je i analiza pokazala, uložiti napore da educiraju stanovništvo o beneficijama životnog osiguranja te o potrebi za dugoročnom štednjom., The paper analyzes determinants of demand for life insurance products in thirteen countries of the European Union. The expected demand determinants cover sixteen factors divided into macroeconomic, demographic, social and institutional variables. The main aim of the paper is to identify the variables that best explain variations in demand for life insurance and to draw a conclusion as to whether policy makers can contribute to the development of the life insurance market. For this purpose, an unbalanced panel model with a fixed effect for the period from 1995 to 2014 was estimated. The most important variables were macroeconomic ones, especially gross domestic product per capita. Insurance companies need to take into account demographic trends and existing economic situations in the respective economies when developing their products, and as analysis indicates, they have to make efforts in educating the population concerning the benefits of life insurance and the need for long-term savings.

Općenito se smatra da stečajni postupci u Hrvatskoj dugo traju, i da su trgovački sudovi tromi u njihovom rješavanju. Budući da efikasan stečajni sustav sprječava rasipanje kolektivnog bogatstva stvaranog generacijama, važno je imati dobar uvid u njegovo funkcioniranje. Cilj ovoga rada je stjecanje šireg statističkog opisa trajanja stečajnih postupaka, te učiniti distinkciju trgovačkih sudova s obzirom na njihovu efikasnost u obradi stečajnih predmeta, pri čemu su korištene metode deskriptivne statistike, analiza varijance i analiza panel podataka. Rezultati pokazuju da su ispodprosječno efikasni trgovački sudovi u Zagrebu i Splitu, a nadprosječno u Bjelovaru i Zadru. Najveći dio stečajnih postupaka otvoren je prije jedne ili dvije godine, ali također postoji i velik broj dugotrajnih stečajeva; gotovo svaki peti stečaj traje dulje od šest godina., It is generally considered that bankruptcy procedures in Croatia are long-lasting, and that Commercial courts are sluggish in processing them. Having in mind that efficient bankruptcy system prevents dissipating of collective wealth created by many generations, it is important to obtain a reliable insight into its operation. The aim of this research is to gain a wider statistical description of duration of bankruptcy cases, and to differentiate Commercial courts by their efficiency in processing bankruptcy cases. The methods used are descriptive statistics, analysis of variance, and panel data analysis. Results show that efficiency of Commercial courts in Zagreb and Split are below-average, and above-average in Bjelovar and Zadar. Most cases were opened one or two years ago, but there is also a large number of lengthy procedures: almost every fifth case lasts for more than six years.

U ovom se radu analiziraju učinci izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća u djelatnosti industrije. Na uzorku od 3.336 poduzeća u razdoblju 1999.-2005., koristeći se metodama regresijske analize na panel podacima, analizirani su efekti inozemnog kapitala na produktivnost hrvatskih poduzeća i ukupnog gospodarstva. Analiza se temeljila na proizvodnoj funkciji, pri čemu se učinci izravnih inozemnih ulaganja razmatraju kao dva segmenta ukupne faktorske produktivnosti. Prvi je promatranje učinaka na produktivnost samih poduzeća primatelja izravnih inozemnih ulaganja, a drugi je promatranje efekata na produktivnost ostalih poduzeća u djelatnosti industrije. Rezultati analize pokazuju kako je priljev izravnih inozemnih ulaganja u djelatnosti industrije u promatranom razdoblju imao pozitivne učinke na produktivnost hrvatskih poduzeća, kako samih primatelja, tako i ostalih poduzeća., This paper attempts to analyze the effects of foreign direct investment on the productivity of Croatian companies in the industrial sector. Given the sample of 3,336 companies in the period 1999-2005, regression analysis on panel data was used in order to investigate whether foreign capital has brought positive effects to the Croatian companies in the sense of increased productivity. The analysis was based on the production function, in which the effects of foreign direct investment were recognized as two segments of total factor productivity. The first segment is the so-called own-firm effect of foreign direct investment, which implies that companies in foreign ownership are on average more productive than domestic ones. The other segment is the so-called spillover effect of foreign direct investment, which means that foreign capital penetration brings positive effects to other domestic companies in different sectors of economy in the sense of transfer of technology and know-how. The results suggest that foreign direct investment in the industrial sector has brought positive own-firm as well as spillover effects.

U ovoj doktorskoj disertaciji analizirani su učinci izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća. Na uzorku od 11.576 poduzeća u razdoblju 1999.-2005. godine metodama regresijske analize na panel podacima nastojalo se istražiti da li je inozemni kapital donio koristi hrvatskim poduzećima u smisli povećanja njihove produktivnosti, a tako i rasta produktivnosti ukupnog gospodarstva. Analiza je temeljena na proizvodnoj funkciji, pri čemu se učinci izravnih inozemnih ulaganja razmatraju kao dva segmenta ukupne faktorske produktivnosti. Prvi segment je promatranje učinaka na produktivnost samih poduzeća primatelja izravnih inozemnih ulaganja, a drugi segment je promatranje efekata na produktivnost ostalih poduzeća u neinozemnom vlasništvu po pojedinim djelatnostima gospodarstva. Drugim riječima, analizirani su tzv. "own firm" efekti, koji znače da su poduzeća u inozemnom vlasništvu u prosjeku produktivnija od domaćih poduzeća i horizontalni efekti prelijevanja ("horizontal spillover effects"), koji znače da je prodor inozemnog kapitala u pojedina poduzeća uzrokovao pozitivne pomake, odnosno rast produktivnosti ostalih domaćih poduzeća u pojedinim djelatnostima gospodarstva. Rezultati analize pokazuju kako je u promatranom razdoblju priljev izravnih inozemnih ulaganja imao pozitivne učinke na produktivnost hrvatskih poduzeća, kako samih primatelja, tako i ostalih poduzeća u domaćem vlasništvu. Isti rezultat je postignut i analizom izoliranog slučaja sektora industrije. U sektoru usluga nije moguće donijeti jednoznačne zaključke, obzirom da je u djelatnosti trgovine prisutan izrazito pozitivni "own firm" efekti i negativni efekti prelijevanja, koji se mogu tumačiti kao učinci istiskivanja domaćih poduzeća s tržišta. S druge pak strane, u djelatnosti turizma su prisutni pozitivni efekti prelijevanja na domaća poduzeća, ali i negativni "own firm" efekti. Analiza je pokazala i kako se učinci izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost poduzeća u hrvatskom gospodarstvu blago razlikuju i u ovisnosti o veličini promatranih poduzeća. Naime, izravna inozemna ulaganja u velika poduzeća polučuju snažne, statistički signifikantne, pozitivne efekte prelijevanja. "Own firm" efekti su također pozitivni, no ne uvijek i statistički signifikantni u modelu. Gotovo istovjetni su rezultati i za uzorak poduzeća srednje veličine. S druge pak strane, u slučaju malih poduzeća ocijenjeni su pozitivni "own firm" i negativni efekti prelijevanja izravnih inozemnih ulaganja.