Search

Mariculture has a long tradition in the Mediterranean Sea. Socio-economic importance of mariculture has grown since the end of the 20th century due to the high exploitation of wild stocks. Atlantic bluefin tuna Thunnus thynnus (Linnaeus, 1758) farming plays a vital role in Croatian aquaculture and economy in general. Tuna farming industry still relies on catch of young animals in their natural habitat and rearing them in cages. This paper aims to provide an overview of the potential impacts of capture-based bluefin tuna farming on marine habitats and organisms. In the Mediterranean and the Adriatic Sea, research studies have shown that negative impacts of tuna farming on marine environment include increased concentration of organic matter and nutrients in the water column and sediment, and increased pressure on tuna populations, as well as on tuna prey (small pelagic fish). Potential negative impacts also include genetic changes, behavioral changes, changes in migratory patterns of wild tuna populations as well as changes in the predator-prey relationship. The environmental impact of tuna farming has to be strictly monitored. The ecosystem-based approach should be applied in the process of development of bluefin tuna rearing facilities, respecting all the principles of sustainable development.

O fenološkim obilježjima, gustoći izdanaka, pokrovnosti i biomasi morske cvjetnice posidonije (Posidonia oceanica) te o životinjskim zajednicama (osobito zajednicama riba) vezanim uz njena naselja postoji značajna količina istraživanja i objavljenih rezultata. Smatra se da su vrsta i stanište koje stvara dobro istraženi. Ipak, relativno mala pozornost pridana je dubinskoj raspodjeli naselja posidonije u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. U postojećoj dostupnoj literaturi nailazimo na različite informacije o najvećoj dubini do koje se pružaju naselja posidonije u Sredozemnom moru općenito, a posebno je to izraženo za istočni dio Jadranskog mora. Korištenjem ronjenja s autonomnom ronilačkom opremom te Secchi diska, pokazali smo da se dubina donjeg ruba naselja posidonije u hrvatskom Jadranu kreće od 24 m u sjevernom dijelu do 36 m na jugu, s vrlo izraženim gradijentom zemljopisne širine. Informacije o dubini donjeg ruba naselja posidonije vrlo su važne u kontekstu sve izraženijih antropogenih pritisaka i brzih okolišnih promjena kojima svjedočimo. Dubina (i tip) donjeg ruba naselja posidonije pokazatelj je stanja naselja te bi se trebala uzeti u obzir prilikom izrade budućih programa praćenja stanja i upravljanja ovom osjetljivom, sporoživućom morskom vrstom.

Živom svijetu slane močvare neophodne su iz raznih razloga. One predstavljaju vegetacijom obrasla staništa izložena djelovanju morskih mijena. Budući da slane močvare stvaraju i „izvoze“ značajne količine organskog ugljika u susjedna staništa, one su mjesta visoke primarne proizvodnje. Međutim, njihova je najveća vrijednost za obalne ptice, ribe i rakove kao temelj hranidbenih mreža plitkih obalnih staništa, kao i zbog činjenice da osiguravaju mjesta za hranjenje, razmnožavanje i sklonište brojnih (često komercijalno značajnih) vrsta. Slane močvare u sedimentu pohranjuju značajne količine ugljika (plavi ugljik), uklanjajući na taj način ugljični dioksid iz mora. Slane močvare doprinose ublažavanju intenziteta i posljedica klimatskih promjena, ali istovremeno klimatske promjene mogu izrazito negativno utjecati na slane močvare, osobito kroz porast razine mora. Močvarna vegetacija pomiče se u vis i prema kopnu kada se razina mora podigne, ali urbanizacija obalnog područja to sprječava i uzrokuje sužavanje pojasa obale i gubitak močvarnog područja. Porastom razine mora slane močvare održavaju svoju visinu u odnosu na razinu mora kada ima dovoljno sedimenta. Ako se procjene o brzim stopama porasta razine mora obistine, slane močvare u područjima gdje sediment može biti ograničavajući (kao što je hrvatska krška obala) mogle bi postati iznimno ugrožene sužavanjem obalnog pojasa. Duž hrvatske obale Jadrana, slane močvare predstavljaju rijetka staništa o kojima ovisi i industrija, jer osim na klimu, djeluju i na bioraznolikost obalnih područja, a time i na ribarstvo i akvakulturu. U izlaganju ćemo sažeto prikazati uvjete u kojima se slane močvare razvijaju, izdvojiti pritiske koje ljudi vrše na slane močvare te naglasiti značaj slanih močvara za organizme koji u njima žive, ali i ljude. Svrha izlaganja je doprinijeti boljem razumijevanju karakteristika navedenih područja, problema s kojima su suočeni te pronalasku načina za poboljšanje stanja i zaštitu slanih močvara, osobito u kontekstu sve bržih klimatskih promjena.

1. INTRODUCTION Marine Protected Areas and other managed marine sites are designated to improve the status of coastal fish assemblages and protect valuable habitats. The implementation of management practices relies on data collected through monitoring activities. Monitoring fish assemblages using the standard non- destructive methods requires significant financial resources and time. A new approach to monitoring fish assemblages in the coastal waters was recently implemented in the Mediterranean – Fish Assemblage Survey Technique (FAST). 2. METHODS This study, performed in Mid Adriatic Archipelago, Croatia, is based on the Citizen Science initiative where trained volunteer SCUBA divers collected the data following a pre-established protocol. The protocol is based on recording the presence and relative size of 23 main fish species and four ‘joker’ species, along the six 15-minutes long randomly placed transects, between 0 and 20 meters of depth. Volunteer divers were educated and trained for doing the FAST method. The divers were swimming in pairs (2x3 transects) or triplets (3x2 transects) across all habitats present at the selected locations, trying to detect as many different fish species as possible (from a pre-selected list) and estimate their size class. During the training activities, volunteers were accompanied by scientists to evaluate the effectiveness of the method. Following the training, volunteers continued to collect data regularly, and reported to the PI. 3. RESULTS Preliminary results show that collected data can detect changes in the fish community at selected locations over time. The observed changes in the fish community structure could be seasonal (June-August), but in the long run can also serve as a prompt alert for site managers on some environmental factors causing the disturbance. With the continuing degradation of habitats worldwide, the use of a fast and cost-effective monitoring approach presents a priceless tool for evaluating the effectiveness of managed marine areas. At the same time, the increasing need for ocean literate society enables us to engage citizens in scientific activities that bring long term benefits to society, attract divers to become active guardians of the marine environment, and help them understand and promote science. The simplicity of FAST is making it a prospective method used in providing information about marine areas and monitoring the effectiveness of protection in the MPAs.

Morska zaštićena područja i ostala područja kojima se upravlja, osmišljena su s ciljem poboljšanja stanja ugroženih životinjskih i biljnih zajednica te vrijednih staništa. Kako bi se zaštićenim područjima kvalitetno i prilagodljivo upravljalo, porebne su ciljane i pravovremene informacije tj. podaci prikupljeni programima praćenja stanja (monitoringom). Praćenje stanja zajednica riba standardnim metodama najčešće je skup i dugotrajan proces, zbog čega u velikom broju slučajeva osigurava tek povremene i nepotpune podatke, a iziskuje značajna financijska sredstva. Predlažemo stoga novi pristup praćenju stanja zajednica riba u morskim područjima kojima se upravlja: FAST - Fish Assemblage Survey Technique. Navedena metoda temelji se na vizualnom cenzusu, ali je prilagođena za korištenje u Citizen Science inicijativama. Uvježbani volonteri (ronioci) prikupljaju dugoročne podatke o unaprijed određenim vrstama riba, na određenom području, temeljem definiranog protokola. U obzir uzimaju samo prisustvo ili odsustvo određenih vrsta te relativnu veličinu jedinki (mala/velika, definirano protokolm za svaku vrstu kao 2/3 maksimalne veličine). Pojedinačni cenzus se obavlja u 6 transekata u trajanju od 15 minuta, unutar vremena standardnog rekreativnog urona i do dubine od maksimalno 30 metara. Prikupljeni podaci šalju se u mrežni obrazac za daljnju obradu. Ovom metodom, prema iskustvima iz drugih mediteranskih zemalja, može se pravovremeno, jeftino i pouzdano detektirati promjena u zajednici riba na određenom području. Po opažanju promjene, može se pristupiti standardnim zanstvenim metodama istraživanja, ukoliko je potrebno. Na ovaj način prati se veliko područje, čestom frekvencijom opažanja, dok se ušteđena financijska sredstva mogu usmjeriti na druge neophodne mjere ili istraživanja. Dodatno, uključivanjem zainteresiranih volontera iz aktivnih ronilačkih klubova i centara u znanstvena i stručna istraživanja, podiže se razina svijesti o potrebi očuvanja morskog ekosustava i ugrozama koje mu prijete.

Marine underwater habitats dominated by seagrass Posidonia oceanica play an important role in the assembly of fish communities, affecting taxonomic and functional diversity, abundance, and fish behavior. In order to identify the relative importance of different seascape contexts of P. oceanica meadows as a habitat for fishes, fish communities associated with the seagrass P. oceanica were investigated in the Croatian Adriatic Sea, using SCUBA lure-assisted visual census. To test for the effect of predators on fish community structure, existing literature data on fish assemblages associated with P. oceanica meadows in the Mediterranean was assembled and a meta-analysis was performed. The results show: I) There is a significant effect of different arrangement of seascape elements on fish community structure -- fragmented mosaic meadows with P. oceanica growing directly on and between rocky-algal reefs had significantly higher fish abundances compared to both types of continuous meadows (bordering rock and bordering sand); and II) Total predator abundance and abundance of resident predators had a significant effect on the prey fish community -- a higher abundance of resident predator species was associated with an overall lower number of prey species. This thesis provides evidence that alternative structured habitats within close proximity to seagrass beds may affect the community structure of associated fish assemblages and that the presence of predators reduces the value of P. oceanica meadows as a refuge habitat for potential prey species. The dissertation aims at highlighting the need for the consideration of the seascape context of P. oceanica meadows in conservation management and experimental design for fish community structure while acknowledging the importance of resident predators when evaluating the relative value of this important seagrass as a habitat for the Mediterranean fish assemblages. Naselja morske cvjetnice Posidonia oceanica igraju važnu ulogu u strukturiranju zajednica riba te utječu na taksonomsku i funkcionalnu raznolikost, brojnost i ponašanje riba. Nedovoljno je poznato koji sve čimbenici utječu na strukturu zajednice riba povezanih s ovom morskom cvjetnicom. S ciljem utvrđivanja utjecaja različite prostorne organizacije elementa podmorskog okoliša na zajednice riba, proveden je vizualni cenzus uz pomoć mamca u naseljima cvjetnice P. oceanica u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Kako bi se ispitao utjecaj predatora na strukturu zajednica riba u naseljima morske cvjetnice P. oceanica na razini Sredozemnog mora, provedena je meta-analiza podataka u objavljenim znanstvenim radovima. Utvrđen je značajan utjecaj različite prostorne organizacije elementa podmorskog okoliša na strukturu zajednice riba – u rascjepkanim mozaičnim naseljima u kojima se P. oceanica isprepliće s kamenom podlogom obraslom makro-algama zabilježena je značajno veća brojnost riba u odnosu na kontinuirana cjelovita naselja (uz sediment ili uz kamenitu obalu). Ukupna brojnost predatora i brojnost stalno nastanjenih predatora pokazuje značajan utjecaj na zajednicu riba – povećanje brojnosti predatorskih vrsta dovodi do smanjenja broja vrsta u zajednici plijena. U radu su predstavljeni dokazi da dostupnost alternativnih strukturiranih staništa u neposrednoj blizini naselja morske cvjetnice P. oceanica utječe na strukturu zajednice riba koje u njoj žive te da prisustvo predatora smanjuje relativnu vrijednost naselja morske cvjetnice P. oceanica kao staništa za ribe koje predstavljaju potencijalni plijen. Neophodno je uzeti u obzir kontekst prostornog rasporeda elemenata podmorskog okoliša kojima dominira morska cvjetnica P. oceanica prilikom planiranja znanstvenih istraživanja, ali i kod upravljanja priobalnim područjima. Također je važno razmotriti utjecaj lokalnih, stalno nastanjenih predatora kada se procjenjuje relativni značaj naselja ove važne morske cvjetnice kao staništa za ribe na području Sredozemnog mora.

Developing young people's understanding of science, technology, engineering, and mathematics with the addition of art - STE(a)M is an irreplaceable stepping stone in the process of creating both STEM-literate and ocean-literate society. In our aim to motivate and educate the new generations, we are taking advantage of the exciting new technologies and the investigation of the deep ocean to promote science and ocean literacy at the same time. During our regular annual activities in promoting ocean science at the University of Zadar, Croatia, various workshops were organized for elementary and high school children, where the secrets of the deep sea and its unique inhabitants were brought to life in the classrooms, inspiring children to think about vast, unexplored, yet endangered "inner space", therefore raising interest and awareness for the deep ocean. By using the examples of worldwide explorations of the deep sea and by demonstrating the potential use of cutting-edge technologies, ROVs and submersibles, we managed to provide an adventurous introduction to scientific learning. Children used Lego (r) blocks, maneuvered real ROVs, created paper models of deep-sea fish and produced amazing and creative artworks. This is an example of how it is possible to promote ocean literacy principles, raise ocean and environmental awareness and contribute to achieving sustainable development goal SDG14.

Seagrass habitats play an important role in fish community assemblage, affecting among other variables, taxonomic diversity, abundance and fish behavior. We performed lure assisted visual census transects using SCUBA diving at 10 meters of depth during June 2011 – September 2012 to identify the relative importance of Posidonia oceanica meadows as a habitat for fishes. We predicted significant effects of varying structural complexity of Posidonia- neighboring habitats and also of matrix habitats which support Posidonia meadows as the focal habitat, on fish assemblage descriptors. We further predicted that individual fish species will exhibit significant differences in their preference for P. oceanica meadows depending on the types of habitats in close proximity. Using unconstrained, non- metric multidimensional scaling (nMDS) and permutational non-parametric MANOVA we demonstrate significant effects of the predictor variable neighboring habitat on fish community structure. These effects were maintained when controlling for other significant variables, including percentage of Posidonia cover, water temperature and compactness of the meadow.

Estuariji su jedinstvena staništa; u njima organizmi nalaze hranu, mjesto za razmnožavanje te zaštitu od predatora. Glavni čimbenici o kojima ovisi živi svijet u estuariju su salinitet, sedimentacija te količina otopljenih nutrijenata. Salinitet je promjenjiv i ovisi o količini miješanja slatke i slane vode. Rijeke donose velike količine materijala te je najčešći tip sedimenta koji pokriva dno estuarija pijesak ili mulj. Promjene fizikalno-kemijskih čimbenika su česte te se mali broj organizama može u potpunosti prilagoditi. Neke od najvažnijih prilagodbi su sposobnost osmoregulacije i pričvršćivanja za meko dno. Mnogi organizmi se u nepovoljnim uvjetima zakopavaju u sediment ili otplivaju. Biljke na rubovima estuarija mogu pohraniti velike količine vode u tkivima ili izlučuju višak soli preko žlijezda. U estuariju se nalaze fotosintetski organizmi koji osiguravaju primarnu proizvodnju tokom cijele godine, a i rijekama se donose velike količine nutrijenata. Povećan unos nutrijenata u estuarij ima štete posljedice kao što su: hipoksija, anoksija, štetno cvjetanje algi te gubitak bioraznolikosti. Estuariji su područja pod velikim antropogenim utjecajem i eutrofikacija je često prisutna. Najveći doprinos eutrofikaciji estuarija imaju silicij, dušik i fosfor. Silicij koriste organizmi za izgradnju svoje ljušture. Fosfor se unosi kanalizacijom te poljoprivrednim sredstvima. Dušik može ulaziti kao nusprodukt pročišćavanja otpadnih voda, iz atmosfere te izravno rijekama. U Jadranskom moru nalazimo brojne zaljeve i visoko stratificirane krške estuarije, obogaćene anorganskim i organskim tvarima. Stvaraju ih krške rijeke u područjima gdje izmjena plime i oseke nije velika. Ti su ekosustavi jedinstveni po svojim obilježjima i karakteristični za krško obalno područje Republike Hrvatske te ih je potrebno proučavati kako bi se doprinijelo njihovoj učinkovitoj zaštiti i održivom korištenju. Estuaries are unique habitats where organisms can find food, a place to reproduce, and protection from predators. The main factors which affect the living world in the estuary are salinity, sedimentation, and dissolved nutrients. Salinity is variable and depends on the level of mixing of fresh and salt water. Rivers bring large amounts of material, and the most common types of sediments covering the bottom of the estuary are sand and silt. Changes in physicochemical factors are common, and few organisms can fully adapt. Some of the most important adjustments are the ability to osmoregulate and attach to the soft bottom. Many organisms bury themselves in sediment or swim away under unfavorable conditions. Plants at the edges of the estuary can store large amounts of water in their tissues or excrete excess salt through the salt glands. The estuary harbors photosynthetic organisms that ensure primary production throughout the year, with large amounts of nutrients being brought in by the rivers. Increased concentration of nutrients in the estuary has harmful consequences such as hypoxia, anoxia, harmful algae blooms, and biodiversity loss. Estuaries are areas under the significant anthropogenic influence, and eutrophication is often present. Silicon, nitrogen, and phosphorus have the most significant contribution to the eutrophication of estuaries. Organisms use silicon to build their shells. Phosphorus is introduced through sewage and agricultural products. Nitrogen can enter as a by-product of wastewater treatment or from the atmosphere. We find numerous bays and highly stratified karst estuaries in the Adriatic Sea, enriched with inorganic and organic substances. They are created by karst rivers in areas where the change of tides is not significant. These ecosystems are unique in their features and characteristic of the karst coastal area of the Republic of Croatia. They need to be studied to contribute to their adequate protection and sustainable use.

Sisavci se oslanjaju na sluh u svim aspektima svog života: za pronalazak hrane, razmnožavanje, komunikaciju s drugim jedinkama, izbjegavanje predatora i prepreka te naravno za navigaciju. Buka ima niz negativnih utjecaja u svim ekosustavima, ali njezin najveći utjecaj je u morskom okolišu jer zvuk putuje brže kroz vodu nego kroz zrak. Do naglog povećanja podmorske buke došlo je uslijed ubrzanog razvitka ljudskih aktivnosti (povećanje pomorskog prometa, istraživanja zaliha ugljikovodika, podvodnog miniranja). Sva ta buka ima negativan utjecaj na život u moru, pogotovo na one organizme koji se jako oslanjaju na svoj sluh za snalaženje u morskom okolišu. Buka najviše utječe na morske sisavce, ona ih zbunjuje i remeti njihov centar za navigaciju te im onemogućava orijentaciju, zbog čega dolazi do nasukavanja na obale. Pregledom postojeće literature, ovaj rad doprinosi boljem razumijevanju utjecaja buke na morski okoliš, konkretno na morske sisavce koji sve svoje životne funkcije temelje na sluhu. Rad također doprinosi boljem razumijevanju ovog problema, među stručnjacima, ali i u široj javnosti tako što ukazuje na glavneprobleme buke i njezinih izvora te predlaže alternative kako bi se negativan utjecaj na morske sisavce smanjio i spriječilo njihovo izumiranje. Hearing is of extreme value to marine mammals. They depend on their hearing in every aspect of their life: finding food, mating, communicating with other individuals, escaping the predators, avoiding objects in the sea, and, most importantly, navigation. Noise has many negative impacts on many ecosystems. Still, its most significant negative impact is on the marine environment because the sound travels faster through the water than it does through the air. The considerable increase in underwater noise was detected after the rapid connection of the whole world - the consequence was a rapid increase in the number of ships, oil drilling sites, and other marine activities. The result was a significant increase in underwater noise levels of different frequencies. All of this noise negatively impacts the marine organisms which depend on their hearing. Underwater noise has the most impact on marine mammals. It confuses and disorients them; therefore, they end up washed on the beach and can die. This paper contributes to a better understanding of the impact underwater noise has on the marine environment, focusing on its impact on marine mammals. Also, the paper contributes not only to scientific fields but to educational purposes for the general public, showing major noise problems and their sources while simultaneously proposing alternative ways of managing underwater noise to protect marine mammals and prevent their extinction.

Slane močvare nalaze se na područjima su plitkih i zaštićenih morskih obala. U njima obitavaju biljne i životinjske vrste prilagođene na ekstremne uvjete u slanom okolišu te pružaju utočište brojnim pticama za gniježđenje i hranjenje. Od velikog su značaja i za ljude jer štite obalna područja od poplava, morsku obalu od erozije uzrokovanom vjetrom i oborinama te pročišćuju vodu. Važne su u reguliranju i ublažavanju posljedica klimatskih promjena; svojom sposobnošću trajnog skladištenja ugljika uklanjaju ugljični dioksid iz atmosfere i mora i trajno ga pohranjuju u sediment gdje rastu, tzv. plavi ugljik. Slane močvare pod velikim su pritiskom, pogotovo antropogenim, zbog degradiranja i prenamjene staništa u poljoprivredna i građevinska zemljišta te onečišćenja močvarnih područja. U Hrvatskoj su ovakva staništa rijetka zbog pretežito strme i krške obale, a također su i ugrožena. Na području Republike Hrvatske nalazimo desetak registriranih (opisanih) slanih močvara, od koji su najpoznatije Pantan, Ninska laguna, Malo blato, Tarska vala, Solana Pag i druge, ali velik broj slanih močvara nije klasificiran i unesen u registar. Salt marshes are mostly located in shallow, flooded coastal zones. Many plant and animal species live in these areas, adapted to extreme life conditions and high salinity rates. They also provide a refuge for birds that use these areas for nesting and feeding. Salt marshes are valuable to people because they protect the coast from flooding and winds and act as water purifiers. Another important thing is that they help fight climate change by storing significant amounts of carbon, i.e. blue carbon. Salt marshes are under tremendous pressure, predominantly anthropogenic, because of reusing the areas for different purposes and pollution. In Croatia, these areas are endangered. They are also rare because of the steep and karst coast, unsuitable for the formation of salt marshes. There are approximately ten registered salt marsh areas, among which the most famous are Pantan, Nin lagoon, Malo blato, Tarska vala, and Solana Pag. Many of them are still not classified and officially registered.

Morske spužve su važna komponenta bentičke faune te u ekosustavu obavljaju niz funkcionalnih uloga koje doprinose zdravlju ekosustava i smanjuju utjecaj sve prisutnijih promjena u okolišu na morske zajednice. Spužve iz roda Spongia rasprostranjene su na čvrstim sublitoralnim podlogama u cijelom Sredozemnom moru (osobito u njegovom istočnom dijelu) i duž istočne obale Atlantika. Socioekonomska važnost ovog roda poznata je od davnina, a iskorištavaju se i danas te se interes za iskorištavanjem povećava. Iskorištavanje spužava u komercijalne svrhe smatra se njihovom najvećom ugrozom, gdje prekomjerni izlov i korištenje neadekvatnih ribolovnih alata dovode do znatne degradacije populacija. Spužve su osjetljivi organizmi koji pod snažnim antropogenim utjecajem doživljavaju pojave masovnog mortaliteta i bolesti. Neadekvatno odlaganje otpada i otpadnih voda, odbačeni ribolovni alati te sve jači utjecaj klimatskih promjena (porast temperature mora, promjene pH i promjene u morskim strujama), dovode do promjena u bogatstvu vrsta, brojnosti i rasprostranjenosti spužava. U Jadranskom moru je zabilježeno šest vrsta iz roda Spongia. U ovom diplomskom radu istražena je rasprostranjenost i potencijal uzgoja spužava iz roda Spongia u akvatoriju otoka Silbe (Zadarska županija). Utvrđena je široka rasprostranjenost spužava iz roda Spongia - zabilježene su 223 jedinke vrste S. officinalis te je primijećeno kako njihova prisutnost na određenoj lokaciji ovisi o tipu staništa; najveći broj jedinki (n=135) pronađen je na kamenu s prisutnim makro algama, a najmanji (n=4) na kamenu s algama uz prisustvo morske cvjetnice posidonije. Prikupljeni podaci ukazuju da se akvatorij otoka Silbe može smatrati povoljnom lokacijom za uspostavljanje uzgoja spužvi iz roda Spongia. Budući da su istraživanja o komercijalno važnim vrstama spužava i ugrozama za iste u Jadranskom moru nedostatna, ne provodi se monitoring i nije poznato stanje očuvanosti vrsta iz roda Spongia, potrebno je započeti istraživanja kako bi se razjasnilo postojeće stanje i utvrdili problemi koji dovode do degradacije prirodnih populacija spužava. Potencijalni uzgoj spužava iz roda Spongia smanjio bi pritisak na prirodne populacije te pridonio njihovom obnavljanju. Marine sponges are an essential component of the benthic fauna. They play numerous functional roles in the ecosystem, thus contributing to ecosystem health and reducing the impact of increasing environmental changes on marine communities. Sponges of the genus Spongia are distributed on hard sublittoral substrates throughout the Mediterranean (especially in its eastern part) and along the east coast of the Atlantic. The socio-economic importance of this species has been known since ancient times, and they are still being exploited today with increasing interest for exploitation. The exploitation of sponges for commercial purposes is considered the greatest threat to these organisms, where overfishing and the use of inadequate fishing gear lead to significant degradation of their populations. Sponges are sensitive organisms that experience mass mortality and disease phenomena under a strong anthropogenic influence. Inadequate waste and wastewater disposal, discarded fishing tools, and the growing impact of climate change (rising sea temperatures, pH changes, and changes in marine currents) lead to changes in the species richness, abundance, and distribution of sponges. Six species of the genus Spongia have been recorded in the Adriatic Sea. This dissertation investigates sponges' distribution and farming potential from the genus Spongia around Silba Island (Zadar County). We found that they are widely distributed – 223 individuals of S. officinalis were recorded. Their distribution varies according to habitat type; the largest number of individuals (n = 135) was found on the rocky habitat with macroalgae, and the smallest (n = 4) on the rocks with algae and the presence of seagrass Posidonia oceanica. The data indicate that the Silba area could be considered a favorable location for farming sponges of the genus Spongia. Since research on commercially important sponges in the Adriatic Sea (and their threats) is insufficient, no monitoring is implemented, and the conservation status of Spongia species is unknown, research is needed to clarify the current state and identify problems leading to the degradation of natural populations of sponges. Potential aquaculture of sponges from the genus Spongia would reduce the pressure on natural populations and contribute to their regeneration.

Pojačano zagrijavanje Zemljine površine uzrokovano je pretežito učinkom staklenika i nakupljanjem ugljičnog dioksida (CO2) čije povećanje koncentracije je uglavnom posljedica antropogenih aktivnosti. Promjene klime u obliku zatopljenja predstavljaju jedan od najvećih globalnih problema današnjice. Međunarodna znanstvena zajednica sve više prepoznaje ulogu prirodnih sustava u ublažavanju klimatskih promjena. Morski ekosustavi dobivaju sve veću pažnju zbog sposobnosti pohrane ugljika u biomasi organizama i posebno u sedimentu. S jedne strane to ih čini potencijalnim izvorom stakleničkih plinova ako ih se uništava, a s druge strane su dragocjeni kao prirodna rješenja za ublažavanje klimatskih promjena. Iako su šume u povijesti bile primarni fokus takvih napora, danas se naselja morskih cvjetnica, slane močvare, šume mangrova i ostali morski ekosustavi smatraju važnim i učinkovitim dugotrajnim ponorima ugljika. Međutim, u strategiju ublažavanja klimatskih promjena bi trebalo uključiti i druge komponente obalnih i morskih sustava, poput koraljnih grebena, fitoplanktona, šuma kelpa i morske faune. U ovom diplomskom radu napravljen je pregled znanstvene literature o utjecaju morskih ekosustava na uklanjanje CO2 iz atmosfere te njihovom doprinosu u ublažavanju klimatskih promjena. The accumulation of carbon dioxide (CO2) and the greenhouse effect, caused by anthropogenic activities are leading to increased warming of Earth's surface. This is causing climate changes and it is one of the biggest global problems of today. The international scientific community is increasingly recognizing the role of natural systems in climate change mitigation. Marine ecosystems are receiving growing attention due to the carbon they store in the biomass of organisms and sediments beneath. This characteristic makes them a potential source of greenhouse gases if they are destroyed, but at the same time, they are valuable as natural solutions for climate change mitigation. Although terrestrial forests have historically been the primary focus of such efforts, seagrass meadows, salt marshes, mangrove forests, and other marine ecosystems are now considered important and effective long-term carbon sinks. Other components of coastal and marine systems, such as coral reefs, phytoplankton, kelp forests, and marine fauna, should also be included in the climate change mitigation strategy. Here we present the review of the scientific literature on the impact of marine ecosystems on the removal of CO2 from the atmosphere and their contribution to climate change mitigation.

Od početka Industrijske revolucije (druga polovica 18. stoljeća) čovjekov utjecaj na klimu naglo se povećao. Razvojem industrije i ispuštanjem velikih količina stakleničkog plina ugljičnog dioksida (dalje u tekstu CO₂) aktivnostima poput sagorijevanja fosilnih goriva, čovjek je znatno izmijenio klimatske parametre što se odrazilo na mnoge aspekte živog i neživog svijeta. Naselja morskih cvjetnica predstavljaju jedno od najproduktivnijih morskih staništa, mjesta su velike bioraznolikosti i pružaju brojne ekološke usluge. Gledano kroz geološku prošlost, morske su cvjetnice preživjele nekoliko vrlo stresnih razdoblja s velikim oscilacijama klimatskih parametara međutim današnje promjene klime koje su uzrokovane antropogenim aktivnostima predstavljaju ozbiljnu prijetnju morskim cvjetnicama. Opstanak morskih cvjetnica dodatno je ugrožen i ostalim antropogenim aktivnostima – sidrenjem, ispuštanjem otpadnih voda, gradnjom, nasipavanjem, uvođenjem novih vrsta balastnim vodama, akvakulturom i ribarstvom. Zbog iznimne važnosti morskih cvjetnica potrebno ih je zaštiti u što je boljoj mjeri moguće, a proučavanjem čimbenika koji negativno utječu na njih možemo pronaći i adekvatne načine njihove zaštite. Since the second half of the 18th century (i.e. the beginning of the Industrial Revolution), human impact on the climate has increased sharply. With the development of industry and the release of large amounts of greenhouse gas carbon dioxide (later referred to as CO₂), due to activities such as the burning of fossil fuels, people have significantly altered climate parameters which reflected onto many aspects of the living and non-living world. Seagrass meadows are one of the most productive marine habitats, they represent places with great biodiversity and provide numerous ecological services. Through the geological past, seagrasses have survived several highly stressful periods with large oscillations of climate parameters, however today’s climate changes caused by anthropogenic activities pose a serious threat to seagrasses. The survival of seagrasses is additionally endangered by other anthropogenic activities - anchoring, discharging wastewater, construction, embankment, introduction of new species via ballast water, aquaculture, and fishing. Due to the great importance of seagrasses it is necessary to protect them as much as possible, and by studying the factors which negatively affect them, we can find adequate ways to protect them.