Search

Autori u ovom radu predstavljaju studiju slučaja interkulturalnih konverzacijskih radionica u kojima starije osobe tražiteljima azila pomažu pri učenju hrvatskog jezika i usvajanju hrvatske kulture i svjetonazora s ciljem njihove uspješnije integracije u društvo. U projekt su uključene starije osobe – volonteri Zaklade Zajednički put, tražitelji azila, zaposlenici Zaklade i volonteri CMS-a. Budući da starije osobe i tražitelji azila spadaju u društveno osjetljive skupine u riziku od socijalne isključenosti, ideja interkulturalnih radionica nastala je kao pokušaj smanjivanja socijalne isključenosti pripadnika obiju skupina. Prilikom osmišljavanja radionica te evaluacije njihove provedbe koristili smo induktivni pristup i kvalitativne metode: promatranje sa sudjelovanjem i polustrukturirani intervju koji smo proveli sa svim polaznicima radionica. Osobno iskustvo voditelja i analizirano iskustvo polaznika počeli smo povezivati sa suvremenim teorijama kulture, teorijama interkulturalnog dijaloga i postkolonijalne kritike. Kao rezultat višemjesečnog rada i analiziranja prakse i iskustva proizišle su polustrukturirane interkulturalne radionice konverzacije i usvajanja kulture i svjetonazora koje se temelje na teorijskim postavkama da je prilikom rada s kulturno drugačijim subjektima potrebno poznavati: ideju kulture i uvjetovanosti subjekta (njegovog svjetonazora, mišljenja, praksi i osjećaja) kulturom iz koje potječe ; kulturnog relativizma (ne postoji kultura koja je superiornija od neke druge kulture), interkulturne komunikacije i hibridizacije (učenje jezika i usvajanje kulture i svjetonazora događa se u prostoru koji je obilježen specifičnim odnosima moći, a učenje i usvajanje su uspješniji ako su pripadnici većinske kulture spremni naučiti jezik i usvojiti svjetonazor pripadnika manjinske kulture pri čemu nastaju hibridni identiteti).

Jedan od ciljeva istraživanja „Narativi o dostojanstvu u starijoj životnoj dobi“ bio je utvrditi djeluju li obiteljski odnosi na doživljaj kvalitete života starijih osoba i ako da, na koji način? U istraživanju je sudjelovalo 30 osoba starije životne dobi (od 70 do 90 godina) koje žive u svom kućanstvu, odnosno u domovima za starije i nemoćne osobe na području Grada Zagreba. Istraživanje je kvalitativno i narativno, što znači da se fokusira na priče, odnosno cjelovite iskaze intervjuiranih osoba. Prilikom obrade i analize kvalitativnih podataka korištena je analiza sadržaja, a jedinica analize bili su intervjui. Rezultati provedene analize pokazali su da obiteljski odnosi mogu djelovati pozitivno i negativno na doživljaj kvalitete života u starijoj dobi. Odnosi koji djeluju pozitivno su: (i) obiteljska potpora (financijska potpora, dodatna pomoć i skrb, redovite posjete) ; (ii) kvalitetni odnosi s unucima (sudjelovanje u odgoju i podizanju unuka, redoviti kontakti s unucima i darivanje unuka) ; (iii) skrb starije osobe za teško bolesnog člana obitelji. Odnosi za koje se pokazalo da negativno djeluju na doživljaj kvalitete života su: (i) potpuni izostanak kontakta s bliskim članom/članovima obitelji ; (ii) nezadovoljavajući odnos i kontakt s bliskim članovima obitelji (nedovoljna bliskost i neprihvaćanje) ; (iii) smrt bliskog člana obitelji (smrt bračnog druga u starosti, smrt djeteta u starosti i smrt većine ili svih članova bliže obitelji) ; (iv) nasilje u obitelji (verbalno, psihičko, ekonomsko i fizičko). Razvod u starijoj životnoj dobi je posebna kategorija obiteljskih odnosa koja na doživljaj kvalitete života ima podjednako pozitivno i negativno djelovanje. Elementi razvoda koji djeluju pozitivno su slobodniji život, odsustvo obiteljskog nasilja i povoljnija financijska situacija, dok su negativni elementi razorena obitelj i izostanak kontakta s pojedinim članovima obitelji.