Search

COVID-19 infection in patients treated in dialysis centers is a particular challenge given that there is a significantly increased risk of transmitting the infection to medical staff, other staff of the institution, other patients, and family members of the patients. The purpose of our work is to share our experiences in the implementation of preventive and epidemiological measures with reference to patients on a chronic outpatient hemodialysis program. Nurses play an important role in education and caring for the dialysis patient.

Infekcija COVID-19 u bolesnika koji se liječe u dijaliznim centrima poseban je izazov s obzirom na to da postoji značajno povećan rizik od prenošenja infekcije na medicinsko osoblje, ostalo osoblje ustanove, druge pacijente i članove obitelji bolesnika. Cilj našeg rada je podijeliti svoja iskustva u provedbi preventivnih i epidemioloških mjera u skrbi za bolesnike na kroničnom ambulantnom programu hemodijalize. Medicinske sestre igraju značajnu ulogu u edukaciji i skrbi za dijaliznog bolesnika., COVID-19 infection in patients treated in dialysis centers is a particular challenge given that there is a significantly increased risk of transmitting the infection to medical staff, other staff of the institution, other patients, and family members of the patients. The purpose of our work is to share our experiences in the implementation of preventive and epidemiological measures with reference to patients on a chronic outpatient hemodialysis program. Nurses play an important role in education and caring for the dialysis patient.

Cilj istraživanja: Utvrditi suhu težinu te volumni status ispitanika na liječenju dijalizom izračunavanjem kardiotorakalnog indeksa (KTI), putem serumske vrijednosti N-terminalnog moždanog natrijuretskog peptida (NTpro-BNP), putem indeksa kolapsibilnosti (IK) donje šuplje vene i multifrekvencijskom bioimpedancijskom analizom (BIA) te međusobnu korelaciju navedenih metoda. U bolesnika na dijalizi utvrditi učestalost intradijalitičke hipotenzije (IDH), izvšiti korekcije suhe težine (ST) temeljem rezultata multifrekvencijske BIA. Ispitanici i metode: U probir je uključeno 134 ispitanika na liječenju redovitom hemodijalizom (HD) u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Nakon analize uključnih i isključnih kriterija uključeno je 75 ispitanika. Temeljem učestalosti IDH ispitanici su bili podijeljeni u dvije skupine, s učestalom IDH i bez učestale IDH. Svim je ispitanicima određen volumni status primjenom metoda KTI, multifrekvencijske BIA, IK donje šuplje vene i NTproBNP inicijalno i nakon šest mjeseci. Unutar perioda praćenja suha težina ispitanika korigirana je metodom multifrekvencijske BIA nakon jedan i tri mjeseca. Vrijednosti volumnog statusa dobivene putem četiri navedene metode međusobno su uspoređene te je određena korelacija između vrijednosti dobivenih multifrekvencijskom BIA s jedne strane i ostale tri navedene metode. Također je utvrđena korelacija volumnog statusa izmjerenog svakom od četiri metode sa učestalošću IDH. Rezultati: Medijan dobi ispitanika bio je 66 godina, a raspon od 38 do 84 godine te je bilo 43 (57,33%) muškaraca. Najzastupljenija osnovna bubrežna bolest bila je dijabetička nefropatija u 23(31%) ispitanika. Usporedbom metoda KTI, multifrekvencijske BIA, IK donje šuplje vene i NTproBNP utvrđena je dobra korelacija u procjeni volumnog statusa (inicijalno i nakon šest mjeseci). Učestalost IDH mjerena u 42 ispitanika u skupini s učestalom IDH značajno se smanjila nakon šest mjeseci (42 vs 13; p

Transplantacija bubrega je najbolja metoda nadomještanja bubrežne funkcije za sve bolesnike sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti koji nemaju kontraindikacije za operativni zahvat i za primjenu imunosupresijske terapije (1). Republika Hrvatska je jedna od vodećih zemalja svijeta po broju darovatelja organa, ali i po broju transplantacija bubrega na milijun stanovnika. To je rezultat dugogodišnjih napora svih subjekata uključenih u proces donacije i transplantacije organa uz snažnu podršku medija, crkve i opće populacije.

Uvod: Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13 % uz 50 % starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li strukturirani predijalizni program na izbor liječenja, odabir metode i vrijeme početka nadomjesnog liječenja u svih bolesnika s posebnim osvrtom na starije bolesnike. Metode: Istraživanje je provedeno u Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka. Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika s KBB, a koji su prijavljeni u nefrološku skrb u vremenu od 1. siječnja 2008. do kraja 2017. godine. Nadalje smo kao zasebnu skupinu izvojili bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥65 godina. U skupini ≥65 godina analizirali smo podatke za 319 bolesnika. Bolesnike smo podijelili u tri skupine i pratili prema vremenskoj crti definiranoj u dob 1-3 izraženoj u godinama ; od prvog nefrološkog pregleda do kraja 2017. Rezultati: Analizom nije pronađena statistički značajna razlika između skupina s obzirom na spol (p>0, 670). Hi-kvadrat test pokazao je statistički značajnu vrijednost zastupljenosti šećerne bolesti tip 2 u odnosu na ostale uzroke bubrežne bolesti (p

Introduction. Clinical assessment (CA) is the most commonly used method for the evaluation of volume status in peritoneal dialysis (PD) patients despite its subjectivity. Multiple- frequency bioelectrical impedance analysis (MF- BIA) is objective, accurate, and quick, proving to be a promising technique for measuring volume status. The aim of this study was to assess volume status in PD patients using CA and MF-BIA and to compare results. Methods. Incident PD patients were prospectively analyzed between January 1, 2014 and January 1, 2016 at the Clinical Hospital Center of Rijeka, Croatia. Volume status measurements were performed once a month for 6 consecutive months. The presence of symptoms and signs associated with hyper- or hypovolemia were detected by CA. Euvolemia was defined as a symptom-free state or up to 2 symptoms maximum. Patients lacking up to 1.2 L of volume or with up to 1.2 L in excess were considered euvolemic, as measured by MF-BIA. Results. A total of 45 PD patients were analyzed ; 51 % were men, 27% were diabetic, the mean age was 52 ± 26 years, and PD duration was 11.5 ± 6.5 months. In comparison to MF-BIA, CA showed a significant difference in detected hypervolemia between baseline and follow-up (p=0.708 vs. p=0.01, respectively) and among all measurements (p

Uvod: Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13 % uz 50 % starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj istraživanja bio je utvrditi utječe li strukturirani predijalizni program na izbor liječenja, odabir metode i vrijeme početka nadomjesnog liječenja u svih bolesnika s posebnim osvrtom na starije bolesnike. Metode: Istraživanje je provedeno u Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega Klinike za internu medicinu KBC-a Rijeka. Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika s KBB, a koji su prijavljeni u nefrološku skrb u vremenu od 1. siječnja 2008. do kraja 2017. godine. Nadalje smo kao zasebnu skupinu izvojili bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥65 godina. U skupini ≥65 godina analizirali smo podatke za 319 bolesnika. Bolesnike smo podijelili u tri skupine i pratili prema vremenskoj crti definiranoj u dob 1-3 izraženoj u godinama; od prvog nefrološkog pregleda do kraja 2017. Rezultati: Analizom nije pronađena statistički značajna razlika između skupina s obzirom na spol (p>0,670). Hi-kvadrat test pokazao je statistički značajnu vrijednost zastupljenosti šećerne bolesti tip 2 u odnosu na ostale uzroke bubrežne bolesti (p, Global assessment of the prevalence chronic kidney disease (CKD) ranges from 11% to 13% with 50% of the elderly showing signs of kidney dysfunction. The aim of the study was to determine whether structured predialysis program affects the choice of treatment, method and timing of treatment initiation in all patients, with special reference to older adult patients. Retrospective analysis included 634 patients with CKD treated at the Nephrology Department, Rijeka University Hospital Centre from January 1, 2008 till the end of 2017. Patients were divided into three groups based on predialysis education or renal replacement therapy. Furthermore, as a separate group, we analyzed patients having presented to nephrology for the fi rst time or started some of the alternative methods at age ≥65 years. In the group of senior adults, we analyzed data on 319 patients. We divided patients into three groups and followed the time line defi ned in Event 1-3 expressed in years, from the fi rst nephrologic review until the end of 2017. The analysis showed no statistically signifi cant gender difference (p>0.670). The χ2-test showed statistical signifi cance for diabetes mellitus type 2 compared to other PKD causes (p

Peritonejska dijaliza (PD) najčešća je kućna metoda dijalitičkog liječenja i jednako je učinkovita kao i hemodijaliza. Potrbušnica bolesnika djeluje kao polupropusna membrana koja dopušta difuziju između dijalizata i cirkulirajuće krvi. Dugotrajna izloženost dijalizatu dovodi do njezina remodeliranja, što rezultira kroničnom upalnom reakcijom s posljedičnom fibrozom. Danas se rabe biokompatibilne dijalizne otopine koje sadrže manje ostatnih produkata degradacije glukoze što u konačnici rezultira manjim oštećenjem potrbušnice. Veza između PD i sustava komplementa nije toliko očita, jer ne dolazi do izravnog kontakta dijalizata s krvi. Međutim, mezotelne stanice proizvode i luče različite komponente komplementa, uključujući C4, C3 i C5-C9. Stanični ostaci kao rezultat izravnog oštećenja potrbušnice PD otopinama manje biokompatibilnosti, kao i protutijela protiv mikroorganizama mogu doprinijeti aktivaciji lokalnih komponenti komplementa tijekom liječenja. Inkapsulirana sklerozirajuća upala potrbušnice (ISUP) je klinički sindrom podmuklog nastanka, koji se kasno prezentira slikom kronične pothranjenosti sa znakovima i simptomima povremene, akutne ili subakutne gastrointestinalne opstrukcije. Ultrasonografija, dijagnostička primjena kontrasta topljivih u vodi i kompjuterizirana tomografija najčešće su korišteni radiološki testovi koji pomažu dijagnozi ISUP. Rezultati o mogućoj terapijskoj primjeni inhibicije komplementa u liječenju i/li prevenciji ISUP su obećavajući, ali preostaje rješavanje brojnih nedoumica na putu prema definitivnom zaključku. Infekcija, fibroza i kardiovaskularni događaji povezani su s aktivacijom sustava komplementa. Ove činjenice predstavljaju mogućnost za terapijsku intervenciju putem sustava komplementa s ciljem poboljšanja biokompatibilnosti dijaliznih otopina, učinkovitosti dijalize i dugoročnog ishoda liječenja., Peritoneal dialysis (PD) is the most widely used home dialysis technique and is as effective as hemodialysis for the treatment of end-stage renal disease. The peritoneum in the abdominal cavity of the patients acts as a semi-permeable membrane allowing diffusion between the dialysis fl uid and the circulation. More biocompatible solutions are now being used that contain less glucose degradation products, which results in reduced peritoneal damage. The link between the complement system and PD seems less obvious because there is no direct contact with blood. However, mesothelial cells produce and secrete different complement factors including C4, C3, and C5 to C9. Cellular debris as a result of direct peritoneal damage by bioincompatible PD fl uids, as well as antibodies against microorganisms could contribute to local complement activation during PD. Encapsulating peritoneal sclerosis (EPS) is a clinical syndrome of insidious onset, presenting late as chronic malnourishment with signs and symptoms of intermittent, acute or subacute gastrointestinal obstruction. Ultrasonography, water-soluble contrast studies and computed tomography scanning are the most widely used radiological tests to aid the diagnosis of EPS. Results on complement inhibition in PD look promising, but many hurdles remain to be solved. Infection, fi brosis, and cardiovascular events are linked to the complement system. These results indicate the possibility of complement interventions in dialysis to improve biocompatibility, dialysis effi cacy, and long-term outcome.

Anderson-Fabryjeva bolest uzrokovana je nedostatnom aktivnošću enzima α-galaktozidaze A što rezultira nakupljanjem glikosfi ngolipida u lizosomima stanica različitih organskih sustava. Bolest se nasljeđuje X-vezano te je zastupljena u oba spola, no u muškaraca, koji su hemizigoti za mutirani gen, simptomi se ispoljavaju ranije uz izraženiji fenotip. Nakupljanje u stanicama bubrega uzrokuje isprva reverzibilne, a potom i ireverzibilne patološke promjene u svim segmentima nefrona što dovodi do proteinurije i bubrežne disfunkcije s postepenom progresijom do terminalnog stadija bubrežnog zatajenja. U ovom radu osvrnuli smo se na trenutne terapijske mogućnosti u obliku intravenske enzimske nadomjesne terapije agalzidazom alfa i agalzidazom beta uz noviju peroralnu metodu liječenja molekularnim šaperonima. Razmotreni su trenutni dosezi istraživanja genske terapije ugradnjom funkcionalnog GLA gena u genom bolesnika, što je budućnost liječenja nasljednih bolesti. Pravovremeno prepoznavanje i liječenje Anderson-Fabryjeve bolesti značajno smanjuju mortalitet i morbiditet pacijenata te povećavaju njihovu kvalitetu života.

CILJ. Globalna procjena prevalencije kronične bubrežne bolesti (KBB) kreće se između 11-13% uz 50% starijih koji pokazuju znakove disfunkcije bubrega. Cilj ovog retrospektivnog istraživanja bio je istražiti utjecaj predijaliznog programa na odabir liječenja, vrijeme početka nadomjesnog liječenja i preživljavanje. MATERIJALI I METODE. Retrospektivno smo analizirali sve bolesnike sa bubrežnom bolesti referirane u Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka u vremenu od 01. siječnja 2008. do 30. rujna 2017.godine. Odabir je uključivao bolesnike koji su u praćenom vremenu prvi puta prijavljeni nefrologu ili su započeli neku od nadomjesnih metoda u dobi od ≥ 65 godina. Bolesnike smo pratili prema vremenskoj crti u 8 dobi izraženoj u godinama. Uključne kriterije za analizu zadovoljilo je 319 bolesnika. Prvom podjelom svrtali smo ih u tri grupe od kojih je grupa I (bolesnici koji su sudjelovali u PEP) obuhvatila 147 bolesnika, grupa II (bolesnici koji su započeli liječenje sa peritonealnom dijalizom (PD), a nisu sudjelovali u PEP ; 18 bolesnika i 154 bolesnika svrstani su u grupu III (bolesnici koji su započeli liječenje sa hemodijalizom (HD), a nisu sudjelovali u PEP. Drugom podjelom prema sudjelovanju ili ne u predijaliznom program spojili smo grupe II i III jer obje grupe nisu sudjelovale u predijaliznom programu. REZULTAT I ZAKLJUČAK. Analize varijance pokazala je razliku dob3 –dob1 statistički značajno veću u skupini PEP nego u skupinama PD bez PEP i HD bez PEP (p

CILJ. U bolesnika na hemodijalizi (HD) učestala je proteinsko-energetska pothranjenost kojoj pridonose čimbenici povezani s komorbiditetima i bubrežnom bolesti. Pothranjenost uključuje prehrambene i metaboličke poremećaje koji dovode do stanja kroničnog katabolizma, gubitka mišićnog i masnog tkiva, kroničnog upalnog stanja te niske serumske vrijednosti albumina i prealbumina. Jedan od terapijskih pristupa sprečavanja i smanjenja pothranjenosti je i primjena L-karnitina (LK). Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene LK na parametre nutricije i rizik malnutricijsko-inflamacijskog sindroma u bolesnika na redovitoj HD. MATERIJALI I METODE. U istraživanje u razdoblju 1.1.2017.-1.4.2018. bili su uključeni prevalentni bolesnici Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka, nakon minimalno 3 mjeseca liječenja redovitom HD. Bili su podijeljeni u dvije skupine: oni koji su prema indikaciji dobivali u terapiji LK (1 g i.v. nakon svake HD) i oni koji nisu primali LK. Inicijalno i nakon šest mjeseci ispitivane su serumske vrijednosti prealbumina, albumina, kolesterola, triglicerida, indeks tjelesne mase (ITM), udio mišićne mase i tjelesne masti mjereni multifrekvencijskom bioimpedancijskom spektroskopijom i kaliperom, izračun nutritivnog zbroja (engl. Malnutrition Inflammation Score, MIS) i Barthel indeks. REZULTAT I ZAKLJUČAK. Ukupno je analizirano 23 bolesnika u skupini LK i 21 u skupini bez LK (12(52%)/12(60%) muškaraca, 7(30%)/5(24%) dijabetičara, starosti 62, 5±9, 35/66±10, 97 godina). Najčešće osnovne bubrežne bolesti bile su dijabetička nefropatija i hipertenzivna nefropatija u obje skupine. Inicijalno među skupinama nije bilo statistički značajne razlike u demografskim i ispitivanim parametrima. Nakon šest mjeseci praćenja utvrđen je statistički značajan porast MIS-a (p

CILJ. Bolesnici s kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) imaju visoku stopu pobolijevanja i smrtnosti kojoj u velikoj mjeri pridonosi i pothranjenost. Proteinsko-energetska pothranjenost (PEP) i upala česti su u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, a tijekom pogoršanja bubrežne funkcije i razvoja uremijskog sindroma dolazi do paralelnog pogoršanja nutricijskog statusa i upale. Uključuje prehrambene i metaboličke poremećaje koji dovode do razvoja stanja kroničnog katabolizma te gubitka mišićnog i masnog tkiva. Može biti prisutna i u adipoznih bolesnika, što se rijetko prepoznaje. MATERIJALI I METODE. Brojni čimbenici doprinose razvoju proteinsko-energetske pothranjenosti u uremičara. Bolesnici ne unose dovoljnu količinu kvalitetne hrane iz nekoliko razloga: anoreksija uzrokovana uremijom, poremećen osjet okusa, pridružene bolesti, emocionalni stres ili psihička bolest, neučinkovito sučeljavanje sa kroničnom bolešću ili liječenjem, nemogućnost pripreme hrane ili financijske teškoće. Potrebno je prepoznati bolesnike s povećanim rizicima te terapijski intervenirati. Osim nutritivnih aspekata nužno je istodobno lijeciti i ostale komplikacije bubrežne bolesti kao što su: anemija, sekundarni hiperparatiroidizam i acidoze uz osiguravanje odgovarajuće doze dijalize. REZULTAT I ZAKLJUČAK. Postizanje terapijskih ciljeva zahtijeva multidisciplinarni pristup, pri ćemu se optimalni rezultati postižu suradnjom nefrologa, gastroenetrologa i nutricionista te educirane medicinske sestre koja provodi edukaciju bolesnika.

CILJ. Fabryjeva bolest je X-vezana nasljedna lizosomska bolest nakupljanja u kojoj zbog snižene razine enzima α-galaktozidaze A dolazi do višestrukog oštećenja različitih organa. Cilj ovoga rada je utvrditi učestalost Fabryjeve bolesti u bolesnika liječenih nadomještanjem bubrežne funkcije i predijaliznih bolesnika u KBC Rijeka. MATERIJALI I METODE. U istraživanje su uključeni pacijenti s kroničnom bubrežnom bolesti liječeni postupcima hemodijalize, peritonejske dijalize, bolesnici s bubrežnim presatkom te bolesnici s glomerularnom filtracijom manjom od 30 mL/min/1, 73 m2 (stadij G4 i G5 kronične bubrežne bolesti). Kod muškaraca probir je učinjen određivanjem razine enzima α-galaktozidaze A, dok je pacijenticama pored aktivnosti enzima određivana i razina lizosomskog globotriaozilsfingozina (Lyso-Gb3, referentni raspon 0, 0-3, 5 ng/mL). U osoba s razinom α-galaktozidaze A manjom od 1, 2 µmol/L/h učinjeno je i genetsko testiranje. Istraživanje je započelo 21. lipnja 2018. te je još u tijeku. REZULTAT I ZAKLJUČAK. U probir je do 15. kolovoza 2018. uključeno 134 muških i 85 ženskih pacijenata u dobi od 30 do 93 godine. Srednja vrijednost enzima α-galaktozidaze A u muškaraca bila je 3, 5 µmol/L/h, dok je u žena iznosila 3, 2 µmol/L/h. Dva su muška pacijenta imala sniženu vrijednost enzima (1 µmol/L/h, odnosno 1, 1 µmol/L/h), kod jednog pacijenta nije detektirana patološka mutacija, dok je za drugog genetsko ispitivanje u izradi. Nisu zabilježena patološka odstupanja u vrijednostima LysoGb3, uz srednju vrijednost od 1, 6 ng/mL. Istraživanje trenutno nije potvrdilo postojanje patološke mutacije za Fabryjevu bolest u populaciji preterminalnih i terminalnih bubrežnih bolesnika u našem centru, što je u skladu s dosadašnjim spoznajama koje je svrstavaju u skupinu rijetkih bolesti. No, obzirom na dostupnost dijagnostičkih postupaka kao i liječenja, potrebno je uzeti ju u obzir prilikom diferenciranja uzroka kroničnog zatajivanja bubrežne funkcije.

CILJ. Suvremena medicina je svjesna činjenice da se liječi čovjek, a ne bolest, to nam pokazuje i činjenica da se kod iste bolesti koju imaju različiti ljudi ne postižu isti rezultati i ako su se koristile iste metode liječenja. MATERIJALI I METODE. Peritonealna dijaliza postala je dobro afirmirana metoda integriranog liječenja završnog stupnja bubrežnog zatajenja. Preporučuje se kao prva metoda izbora kod liječenja kroničnog bubrežnog zatajenja kada postoji potreba za liječenjem dijalizom. Prednosti peritonealne dijalize su te da se sa njom čuva ostatna bubrežna funkcija, za razliku od liječenja hemodijalizom, a sa time se postiže i bolja kvaliteta života i u konačnici duže preživljenje. REZULTAT I ZAKLJUČAK. U našoj ustanovi peritonealnom dijalizom se liječi oko 15 % bolesnika dok u svijetu taj broj iznosi 11 %. Presudan čimbenik za uspješno provođenje peritonealne dijalize je suradljiv bolesnik. Medicinska sestra kao edukator ima presudnu ulogu u uspješnosti liječenja. Predijalizni edukacijski program uvelike doprinosi pripremi bolesnika za samu peritonealnu dijalizu. Kao kućni način liječenja peritonealna dijaliza predstavlja pred nas mnoge izazove. Tu je neophodan holistički pristup bolesniku. Kroz holistički pristup upoznajemo bolesnika, njegovu obitelj, psihološki aspekt te način funkcioniranja u svakodnevnom životu gdje se sada treba implementirati i peritonealna dijaliza. Osnovna misao vodilja svakog zdravstvenog djelatnika bi trebala biti da ne liječimo bolest već čovjeka pa se stoga holistički pristup navodi kao osnova sestrinske skrbi.

OBJECTIVE. Anemia is a common complication among patients on maintenance hemodialysis (HD) which if left untreated increases risk for cardiovascular events and death. The objective of this study was to investigate effect of L- Carnitine (LC) therapy on anemia and erythropoiesis-stimulating agents (ESA) therapy in HD patients. METHODS. We included patients in Department of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Clinical Hospital Centre Rijeka, that have been on HD for three months least, starting from June, 2017. and allocated them into two groups – receiving LC therapy and without LC. We analyzed weekly ESA dose, erythropoietin resistance index (ERI), serum levels of hemoglobin and erythrocites. Measurements were made at the baseline and at the follow up, 6 months later. RESULTS. We analyzed 23 patients in LC group and 21 patient in non-LC group [14(60%)/12(55%) males, 7(30%)/5(24%) diabetic, mean age 62, 5 ± 9, 35 / 66 ± 10, 97 years]. There was no statistically significant difference in demographic parameters between the groups, at the baseline. At the follow up after six months, in comparison to non-LC group, LC group had significant decrease in required ESA therapy (from 95% to 55% patients, p

CILJ. Globalno prateći podatke kronična bubrežna bolest (KBB) je postala javno- zdrastveni problem. Uspješno zbrinjavanje bolesnika sa bubrežnom bolesti uključuje integriranu predijaliznu skrb. Priprema za dijalizno liječenje zahtijeva medicinsku, psihosocijalnu skrb i multidisciplinarni pristup bolesniku te rano upućivanje u predijaliznu kliniku. Cilj istraživanja bio je utvrditi da li bolesnici koji su prisustvovali predijaliznoj edukaciji u većem broju odabiru peritonealnu dijalizu (PD) u odnosu na hemodijalizu (HD). MATERIJALI I METODE. Retrospektivno smo analizirali 634 bolesnika sa KBB liječenih pri Zavodu za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, Klinike za internu medicinu, KBC Rijeka, Hrvatska, a koji su prijavljeni u nefrološku skrb u vremenu od 01. siječnja 2008. do 30. rujna 2017. godine. Bolesnike smo podijelili u tri grupe s obzirom na predijaliznu edukaciju ili nadomjesno liječenje. REZULTAT I ZAKLJUČAK. Istraživanje je obuhvatilo 634 bolesnika. U grupi PEP analizirali smo 328 (51, 7%) bolesnika, u grupi PD bez PEP 57 (9, 0%) bolesnika i u grupi HD bez PEP 249 (39, 3%). Analizom PEP grupe utvrđeno je da od ukupno 328 bolesnika, koji su prisustvovali edukacijskom programu 126 bolesnika su u praćenju, nisu još započeli nadomjesno liječenje. Od 202 (100%) koji su započeli nadomjesno liječenje 72 (35, 64%) je započelo PD, 124 (61, 38%) hemodijalizu i 6 (2, 97%) je preemtivno transplantirano. Od 126 bolesnika koji još nisu započeli nadomjesno liječenje 43 (34, 12%) izabralo je PD kao prvi, osobni odabir liječenja. Analizom podataka pokazao je u dobi 3 ; p (p-value) 1=0, 37, n (broj bolesnika) 1=72, p 2=0, 19, n2=57, p=0, 027 i u dobi 4 sa korekcijom: p1=0, 40, n1=78, p2=0, 19, n2=57, p=0, 010. Odnosno da bolesnici iz skupine PEP statistički značajno više odabiru PD nego bolesnici iz skupine bez PEP (p

CILJ. Virus humane imunodeficijencije (HIV) uzročnik je kronične progresivne bolesti koja u inficiranih osoba klinički varira od asimptomatske bolesti prepoznatljive prema laboratorijskim nalazima do stanja potpunog uništenja imunosnog sustava, što rezultira pojavom sindroma stečene imunodeficijencije. Infekcija HIV-om povezana je sa oštećenjem bubrežne funkcije uključujući HIV-nefropatiju, bolest imunih kompleksa, trombotičku mikroangiopatiju, nefropatiju povezanu s infekcijom hepatitisa B ili C ili pak oštećenjem uzrokovanim lijekovima. MATERIJALI I METODE. Završni stadij kronične bubrežne bolesti koji zahtijeva nadomjesno liječenje posljedica je uspješne antiretroviralne terapije koja omogućuje bolesnicima sa HIV infekcijom dostizanje starije životne dobi sa uobičajenim rizičnim čimbenicima (hipertenzija, dijabetes, upalne i policistične bolesti...). Sve nadomjesne metode liječenja su danas korištene u ovih bolesnika, uključujuči i donedavno osporavanu transplantaciju. Mjere spriječavanja širenja infekcije HIV-om proizlaze ponajprije iz samih putova širenja infekcije ; predmet interesa zdravstvenih radnika jesu mjere sprečavanja rizika prijenosa kontaktom sa bolesnikovom krvlju ili izlučevinama, te zaraženim predmetima unutar zdravstvenih ustanova. Ne postoje specifične mjere zaštite i nema rizika prijenosa infekcije kada se primjenjuju uobičajeni higijenski standardi prema preporukama ustanove. Opće znanje zdravstvenih djelatnika uključuje postupanje sa svim izlučevinama i zagađenim materijalom kao potencijalno patogenim izvorom neovisno o saznanju serološkog statusa bolesnika. REZULTAT I ZAKLJUČAK. Prema preporukama za prevenciju infekcije u dijaliziranih bolesnika potrebno je odrediti virusni status (HBV-HBs Ag, antiHBs, antiHBc, HBe Ag, anti HBe, HCV – antiHCV, HIV-antiHIV) i redovito ga provjeravati, te cijepiti protiv HBV. Iako smjernice navode izoliranje bolesnika i pripadajućeg uređaja za hemodijalizu, te zdravstvenog osoblja, novija istraživanja ne zahtijevaju izolaciju od ostalih bolesnika. Peritonealni dijalizat je manje infektivan od same krvi, ali se virus može replicirati u njemu i do nekoliko dana.

Vađenje katetera za peritonejsku dijalizu uz pomoć regionalne anestezije

UVOD: Arterijska hipertenzija (AH) je nepovoljan učinak primjene erythropoiesis-stimulating agents (ESAs) pripravaka u euvolemičnih bolesnika liječenih hemodijalizom (HD). Mehanizmi u patogenezi ESAs-induciranoj hipertenziji su porast hematokrita i mase eritrocita kao i izravni vazopresorni učinak ESAs. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih vrsta ESAs na učestalost AH u grupi HD bolesnika. METODE: U istraživanje smo uključili sve bolesnike Zavoda za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju bubrega, KBC Rijeka liječene hemodijalizom. Bolesnike smo podijelili u četiri grupe - one bez ESAs, a one s kratkim, srednjim i dugim djelovanjem. Bilježili smo svakih šest mjeseci krvni tlak (KT), vrijednost hemoglobina, serumskog albumina i analizirali podatke dobivene multifrekvencijskom bioimpedancom. REZULTATI: Analizirano je 350 mjeranja u 153 bolesnika, raspona 23-92 godine. 56% su činili muškarci i 25% od ukupnog broja bili su bolesnici sa šećernom bolesti. Nije bilo statistički značajne razlike među grupama na početku. Srednja tjedna doza ESA je 6998.16 ± 4.856, 86 i.j. U odnosu na ne-ESA skupini (25% mjerenja) ; kratkim, srednjim i dugotrajnim ESAs pokazala je statistički značajno veću učestalost AH (42%, p = 0, 03 ; 50%, p = 0, 002, i 43%, p = 0, 018, respektivno). Oba KT i srednji arterijski tlak (MAP) prije i na kraju HD značajno su povezana s dozom ESAs, ali ne i sa razinom serumskog albuminom i hemoglobina. ZAKLJUČAK: Naša studija pokazala je da su u sva tri tipa ESAs pronađena povećana učestalost AH, s najvećom učestalošću u vezi s srednje i dugotrajnim ESAs. Potrebna su daljnja istraživanja na većem broju bolesnika.

Compliance is a major obstacle to achieving phosphorus control in the majority of patients with end-stage renal disease. We investigated self-reported medication adherence and its correlation with serum phosphate levels and nutritional status in hemodialysis patients. A total of 417 patients from Croatia, Montenegro and Bosnia and Herzegovina, mean age 63.82 (range, 21-92) years, were included in the study. There were 55.1% of male patients with the mean dialysis vintage of 68.67 (range, 3-456) months. A signifi cant positive correlation was found between self-reported adherence and serum phosphorus (0.192), and negative correlation with hemoglobin, prealbumin, albumin, Kt/V and residual diuresis (-0.187, -0.227, -0.100, 0.192, and -0.106, respectively). On the other hand, the number of pills taken daily correlated signifi cantly with residual diuresis, serum prealbumin, serum glucose, triglycerides, ferritin and ultrafi ltration volume (0.241, 0.154, 0.158, 0.112, 0.201 and 0.125, respectively). In conclusion, self-reported medication adherence correlates with serum phosphate levels, residual diuresis and nutritional status in hemodialysis patients., Suradljivost je glavna prepreka kontroli fosfora u većine bolesnika sa završnim stadijem kronične bubrežne bolesti. Istražili smo povezanost suradljivosti s uzimanjem lijekova, procijenjene od strane samih bolesnika, s koncentracijom fosfora u serumu i statusom uhranjenosti bolesnika na hemodijalizi. U istraživanje je uključeno 417 bolesnika iz Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Prosječna dob bila je 63,82 godine (raspon, 21-92), 55,1 % ih je bilo muškog spola, prosječno liječenih dijalizom 68,67 (raspon, 3-456) mjeseci. Nađena je statistički značajna pozitivna korelacija između suradljivosti i serumskog fosfora (0,192), a negativna s prealbuminom, albuminom, Kt/V i ostatnom diurezom (redom, -0,187, -0,227, -0,100, 0,192 i -0,106). S druge strane, broj dnevno unesenih tableta je statistički značajno korelirao s ostatnom diurezom, serumskim prealbuminom, glukozom, trigliceridima, feritinom i volumenom ultrafi ltracije (redom, 0,241, 0,154, 0,158, 0,112, 0,201 i 0,125). Zaključno, samoprocijenjena suradljivost bolesnika korelira sa serumskim fosforom, ostatnom diurezom i statusom uhranjenosti bolesnika na hemodijalizi.

Primjena fabrazyme terapije kod bolesnika na kroničnom programu hemodijalize

Cilj. Procjena statusa uhranjenosti u bolesnika na liječenju hemodijalizom (HD) u fokusu je cjelokupne skrbi zbog njegova utjecaja na ukupni ishod liječenja te kvalitetu života. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati i usporediti vrijednosti udjela masnog tkiva u tijelu HD bolesnika rabeći dostupne metode procjene iz kliničke prakse. Materijali i metode. U ovo presječno istraživanje uključeni su bolesnici na redovitoj HD Kliničkog bolničkog centra Rijeka, a koji se tom metodom liječe najmanje tri mjeseca. Opseg struka, bokova i nadlaktice izmjereni su mjernom trakom. Postotak masnog tkiva mjerenjem kožnog nabora nadlaktice, bedra i struka izračunat je primjenom kalipera te je uzeta srednja vrijednost mjerenja u navedenim točkama. Uređajem za multifrekvencijsku bioimpedancijsku analizu (MF-BIA) određen je postotak masnog tkiva. Indeks tjelesne mase (ITM) izračunat je jednadžbom težina(kg)/visina(m2). Sva mjerenja izvođena su prije početka srednje dijalize u tjednu. Bolesnici su podijeljeni u četiri skupine. Za vrijednosti ITM: pretio, prekomjerne težine, normalne težine i smanjene težine. Za MF-BIA i kaliper podijeljeni su u skupine prema udjelu masnog tkiva u tijelu te prema spolu na 26% za muškarce ; i 34% za žene. Opseg struka izračunavao se u cm te je preračunavanjem izražen kao postotak masnog tkiva u tijelu za oba spola: 35%. Rezultati. Ukupno je analizirano 119 HD bolesnika, a od toga 68 (57%) muškaraca i 33 (27%). dijabetičara. Srednja životna dob bolesnika je bila 68±15 godina, a prosječna duljina dijalitičkog liječenja je 49±52 mjeseca (raspon 3-274 mjeseca). Prosječni udio masnog tkiva prema metodi MF-BIA je bio 34, 07±9, 63%, a mjereno kaliperom 30, 53±7, 41%. Prosječni ITM iznosio je 24, 69±4, 18 kg/m2. Prosječni opseg struka za muškarce bio je 96, 47+14 cm, a za žene 95, 27+12, 7 cm. U muškaraca mjereno kaliperom bilo je 32 (47%) bolesnika sa udjelom masti >26%, prema MF-BIA 41 (70%), a opsegu struka 45 (66%). Usporedba dobivenih vrijednosti svih metoda prema kategorijama pokazala je statistički značajnu razliku (p

Objectives. Long-term peritoneal dialysis (PD) induces changes in peritoneal membrane function. Adequate dialysis presrciption can be determined by conducting peritoneal equilibration test (PET). Cancer antigen 125 (CA125) in peritoneal effluent is a marker of mesothelial cell mass and may reflect peritoneal fibrosis status. Our aim was to investigate correlation between alterations in PET transporter status and creatinine dialysate to plasma (D/P) ratio with dialysate CA125 concentration in two-year follow-up among PD patients. Methods. We prospectively analysed incident PD patients between January 2013 and January 2016 in Clinical Hospital Centre Rijeka. Measurements were performed 1 month after beginning of PD and every 6 months afterwards. Patients with 4 measurements were included. On the day of measurement blood laboratory test were performed and medical records' data was collected. The peritoneal membrane characteristics were assessed by PET after 4h dwell with 2, 27% glucose and CA125 was determined in the same effluent. Results. We analysed 39 PD patients, mean age 57±15 years (range 27-85 years), PD duration 11, 35±11, 81 months, 24(61%) men, 14(36%) with diabetes, 25(64%) on continuous ambulatory PD. CA125 levels had an increasing trend throughout investigation but without significant difference between baseline and follow-up (p=0, 58). CA125 levels had significant positive correlation with creatinine D/P ratio (r=0, 34, p

Uvod. Akutna upala potrbušnice najčešća je komplikacija u bolesnika na liječenju peritonealnom dijalizom (PD). Zbog ciljanog antimikrobnog liječenje potrebno je izolirati uzročnika upale mikrobiološkom analizom dijalizata koji se najčešće prezentira zamućenjem. Prema dostupnoj literaturi, u čak 22% slučaja bakterijski ili gljivični uzročnik nije dokazan (aseptična, kultura-negativna ili sterilna upala potrbušnice). Takvi bolesnici predstavljaju dijagnostički i terapijski izazov. Prikaz slučaja. Radi se o bolesniku kojemu je zbog kroničnog glomerulonefritisa posljedičnog bubrežnoga zatajenja 1998. godine učinjena preemptivna transplantacija bubrega od majke. Zbog terminalnog zatajenja transplantata od 2012. godine na liječenju je metodom automatizirane PD (APD). Stabilna propisana APD tijekom 2016. godine: ukupni volumen 14500mL, 1x1, 36% glukoza 5000mL ; 2x2, 27% glukoza 5000mL ; pojedinačni utok 2500mL, duljina postupka 9 sati, zadržavanje 80 min, 5 ciklusa, zadnji utok Extraneal 2000mL. Ostatna dnevna diureza ~200mL, a dnevna ultrafiltracija ~1000mL. Bolesnik je uvršten u nacionalnu listu čekanja za transplantaciju bubrega od umrle osobe. U razdoblju 05/2016 -02/2017 bolesnik je u pet navrata hospitaliziran zbog kultura-negativne upale potrbušnice: 05/2016. mutan dijalizat, febrilan 38, 8°C, bol u trbuhu, malaksalost i pogoršanje anemije. Lab: Hemoglobin (Hgb) 85 g/L ; Leukociti u dijalizatu (D-Leu) 5, 7 (x109/L) ; proteini u dijalizatu (D-pro) 2100 g/L, neutrofili 79, 2%. Dijalizat anaerobno, aerobno i mikološki negativne kulture. Hemokulture negativne. Bez infekcije izlazišta katetera za PD. Zbog pogoršanja anemije učini se ezofagogastroduodenoskopija (EGDS): U području kardije nabor iz kojeg krvari, susp. teleangiektazije. Th: argon plazma koagulacija (APK) + inhibitor protonske pumpe (IPP) ; cefazolin 1g + ceftazidim 1g intraperitonealno (IP). Nakon APK dolazi do razbistravanja dijalizata sljedeći dan i regresije upalnih parametara. IP antimikrobna terapija nastavljena dva tjedna od razbistrivanja dijalizata. Sekundarna anemija ispravi se primjenom dvije transfuzijske jedinice filtriranih eritrocita. 07/2016. mutan dijalizat, bol u trbuhu, afebrilan, hipotenzivan, malaksalost i pogoršanje anemije. D-Leu 0, 7(x109/L) ; D-pro 0, 880 g/L, neutrofili 48, 2% ; Hgb 91 g/L. Dijalizat anaerobno, aerobno i mikološki negativan. EGDS: Antralno tri niza angiodisplazija. Th: APK + IPP ; cefazolin 1g + ceftazidim 1g IP. Nakon APK slijedeći dan dolazi do razbistravanja dijalizata. IP antimikrobna terapija nastavljena dva tjedna od razbistrivanja dijalizata. Sekundarna anemija ispravi se primjenom dvije transfuzijske jedinice filtriranih eritrocita. 09/2016. mutan dijalizat, bol u trbuhu, subfebrilan 37, 3°C, malaksalost i pogoršanje anemije. D-Leu 0, 20(x109/L) ; Hgb 80 g/L. Dijalizat anaerobno, aerobno i mikološki negativan. EGDS: fundus dva polipa, kardija jedan hiperplastični polip, antrum tri nabora teleangiektazija. Polipi se ekstirpiraju. Th: cefazolin 1g + ceftazidim 1g IP. Dolazi do razbistravanja dijalizata nakon pet dana. IP antimikrobna terapija nastavljena dva tjedna od razbistrivanja dijalizata. Sekundarna anemija ispravi se primjenom dvije transfuzijske jedinice filtriranih eritrocita. 12/2016. mutan dijalizat, bol u trbuhu, afebrilan, malaksalost i pogoršanje anemije. D-Leu 0, 66(x109/L) ; neutrofili 74, 8% ; Hgb 88 g/L. Dijalizat anaerobno, aerobno i mikološki negativan. EGDS: kardija upalni upalni polip. Th: cefazolin 1g + ceftazidim 1g IP. Dolazi do razbistravanja dijalizata nakon tri dana. IP antimikrobna terapija nastavljena dva tjedna od razbistrivanja dijalizata. Sekundarna anemija ispravi se primjenom dvije transfuzijske jedinice filtriranih eritrocita. Predložen prijelaz na metodu hemodijalize (HD) kojoj bolesnik u tom trenutku nije sklon. 01/2017. mutan dijalizat, bol u trbuhu, subfebrilan 37, 3°C, malaksalost i pogoršanje anemije. D-Leu 0 ; D-pro 0, 370 g/L, Hgb 88 g/L. Dijalizat anaerobno, aerobno i mikološki negativan. EGDS se ne učini zbog suhog kašlja. Th: ceftazidim 1g + cefazolin 1g IP ; Sekundarna anemija ispravi se primjenom dvije transfuzijske jedinice filtriranih eritrocita. Postavi se netunelirani centralni venski kateter putem desne unutarnje jugularne vene te se nadomjesno bubrežno liječenje nastavi metodom HD. Rasprava i zaključak. Opisani slučajevi kultura-negativnih upala potrbušnice vezanih uz krvareće procese u probavnom sustavu mogu imati patofiziološku osnovu u transmuralnoj upali koja se prenosi i na peritoneum. U slučaju našeg bolesnika upale potrbušnice liječene su intarperitonealnom primjenom empirijske antimikrobne terapije te kauterizacijom krvarećih želučanih teleangiektazija uz resekciju polipa. Ponavljajuće upale potrbušnice u bolesnika na PD indikacija su za za promjenu metode dijalitičkog liječenja. To doprinosi poboljšanju općeg stanja bolesnika te kraćem vremenu provedenom na listi čekanja za transplantaciju bubrega.

Rješavanje malfunkcije arteriovenskih fistula za dijalizu - naša inicijativa i rezultati

The use of icodextrin in Croatian cohort of peritoneal dialysis patient population- a cross sectional pilot study

Uloga medicinske sestre u predijaliznoj klinici - devetogodišnje iskustvo KBC Rijeka

Cilj. Bolesnici na liječenju hemodijalizom (HD) zbog osnovne te niza pridruženih bolesti moraju uzimati određeni broj lijekova. Dobra suradljivost u uzimanju redovite kronične terapije preduvjet je očekivanih ishoda liječenja te ukupnog preživljenja. Na suradljivost bolesnika, između ostalog, utječe broj lijekova u terapiji, broj pridruženih bolesti, stanje uhranjenosti bolesnika te ukupna sposobnost bolesnika pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Procjenu suradljivosti najobjektivnije možemo učiniti primjenom Morisky bodovnog sustava. Morisky bodovni sustav sastoji se od upitnika sa osam pitanja vezanih za redovitost u uzimanju propisanih lijekova, zaboravljivost i subjektivno opterećenje bolesnika propisanom terapijom. Željeli smo ispitati suradljivost bolesnika na liječenju redovitom HD u uzimanju redovne kronične terapije putem Morisky bodovnog sustava te usporediti dobivene vrijednosti s vrijednostima dobivenim drugim bodovnim sustavima koje rabimo pri ukupnoj procjeni stanja bolesnika u svakodnevnoj kliničkoj praksi (Barthelov indeks - sposobnost bolesnika u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, malnutricijsko inflamacijski zbroj - MIS te indeks pridruženih bolesti prema Daviesu). Materijali i metode. U presječno ispitivanje uključeni su bolesnici na liječenju redovitom HD dulje od tri mjeseca u Kliničkom bolničkom centru Rijeka. Podatci su dobiveni iz prateće medicinske dokumentacije te direktnim razgovorom uz postelju bolesnika. Na dan srednje HD u tjednu ispunjeni su upitnici za izračun Morisky zbroja, Barthel indeksa, MIS te Davies indeksa. Rezultati. Ukupno je analizirano 120 bolesnika, od toga 70 (60%) muškaraca i 35 (30%) dijabetičara. Srednja životna dob je bila 69±13 godina (raspon 24-83 godine), a prosječna duljina liječenja HD 50±46 mjeseci (raspon 3-204 mjeseca). Najčešće osnovne bubrežne bolesti bile su arterijska hipertenzija 41 (34%) i dijabetička nefropatija 34 (30%). Prema broju propisanih lijekova bolesnici su razvrstani u četiri skupine [n(%)]: 12 [3 (2%)]. Među muškarcima i ženama nije bilo značajne razlike u dobi, broju propisanih lijekova, Morisky, Davies te Barthel bodovnom sustavu. MIS je u žena bio značajno niži (p

Fabryjeva bolest, pravilno uzorkovanje krvi za testiranje bolesnika na fabryjevu bolest

Multidisciplinarni pristup predijaliznom bolesniku

Kalcifilaksija - Prikaz serije slučaja

Aim. The aim of study was to investigate correlation of MAG3 tubular extraction rate (TER) in patients with transplanted kidney calculated by MAG3 dynamic scintigraphy (gamma camera method without blood samples) and stage of chronic kidney disease (CKD) based on estimated glomerular filtration rate (eGFR) calculated by CKDEPI (Chronic Kidney Disease Epidemiology Collaboration) equation. Patients and Methods: The prospective study was based on evaluation of 205 consecutive patients who underwent 99mTc- MAG3 dynamic scintigraphy of transplanted kidney between July 2012 and January 2017. The applied activity was 300 MBq and graft depth was determined by lateral view static imaging. MAG3 TER or clearance of MAG3 was calculated by “slope method” by Inou. Those patients who had values of TER MAG3 above 90 ml/min were selected. Finally, 84 patients, 38 men (mean age 57, range 26-76) and 46 women (mean age 59, range 35-76) were recruited in the study. In each subject, within 24 hours from scintigraphy, eGFR was calculated by CKD-EPI equation from serum creatinine level modified by demographical parameters (gender, age and race). Also all other available scintigraphic and clinical parameters were analysed with focus on the functional status of graft. Results: The range of TER values was 98-284 ml/min and calculated median clearance and standard deviation were 150 ml/min and 38 ml/ min, respectively. One patient had eGFR >90 ml/min, TER MAG3 215 ml/min (stage 0 of CKD), eight patients had eGFR 60-89 ml/ min, average TER MAG3 204 ml/min (stage 1 of CKD), 27 patient had eGFR 45-59 ml/min, average TER MAG3 163 ml/min (stage 2 of CKD), 37 patients had eGFR 30-44 ml/min, average TER MAG3 139 ml/min (stage 3 of CKD), 11 patients had eGFR 15-29 ml/min, average TER MAG3 138 ml/min (stage 4 of CKD). Conclusion: In patients with transplanted kidney there is a correlation between MAG3 TER calculated by gamma camera method without blood samples and stage of CKD based on eGFR calculated by CKD-EPI. However, there is a range of MAG3 TER for each stage of CKD. Consequently, the functional status of graft can be evaluated by MAG3 scintigraphy in addition to standard analysis of perfusion, morphology and excretory function of the graft. A further prospective study in a greater number of patients should be done.

Chronic kidney disease (CKD) is a systemic disease with numerous complications associated with increased morbidity and mortality. Chronic kidney disease-metabolic bone disease (CKD-MBD) starts at early stages of CKD with phosphorus accumulation and consequent initiation of numerous events that result with the development of secondary hyperparathyroidism with changes on bones and extraskeletal tissues. The most important and clinically most relevant consequences of CKD-MBD are vascular calcifications which contribute to cardiovascular mortality. Patients with the increased risk for the development of CKD-MBD should be recognized and treated. Prevention is the most important therapeutic option. The first step should be nutritional counseling with vitamin supplementation if necessary and correction of mineral status. Progression of CKD requires more intensive medicamentous treatment with the additional correction of metabolic acidosis and anemia. Renal replacement therapy should be timely initiated, with the adequate dose of dislaysis. Ideally, preemptive renal transplantion should be offered in individuals without contraindication for immunosuppressive therapy.

Peritoneal dialysis (PD) can be considered as the first method to start dialysis treatment because it improves the patient quality of life and survival compared to hemodialysis (in the first two years). Hydrothorax is a rare complication of PD. We present a 66-year-old female patient diagnosed with end-stage renal disease caused by chronic tubulointerstitial nephritis. One month after peritoneal catheter had been inserted, the patient started continuous ambulatory PD. Several weeks after PD had been introduced, the patient complained of cough and weight gain. Chest x-ray revealed pleural effusion on the right side and pleural puncture proved a high concentration of glucose in the aspirate, and the diagnosis of ‘sweet hydrothorax’ was made. Additionally, computerized tomography (CT) peritoneography clearly showed contrast leak from peritoneal cavity to thoracic cavity. PD was stopped and the catheter for PD removed. Now, the patient is on the waiting list for kidney transplantation. ‘Sweet hydrothorax’ is a rare complication of PD and CT peritoneography is the most sensitive noninvasive diagnostic tool. In most patients, PD is replaced by hemodialysis, although surgical treatment is also possible., Peritonejska dijaliza (PD) se može smatrati metodom dijalitičkog izbora, jer u odnosu na hemodijalizu poboljšava kvalitetu života i preživljenje bolesnika u prve dvije godine. Hidrotoraks je rijetka komplikacija PD. Prikazujemo 66-godišnju bolesnicu kojoj je dijagnosticiran završni stadij kronične bubrežne bolesti uzrokovan kroničnim tubulointersticijskim nefritisom. Jedan mjesec od postavljanja katetera za PD bolesnica je započela s dijalitičkim liječenjem. Nekoliko tjedana od početka dijalitičkog liječenja bolesnica se počela žaliti na kašalj i porast težine. RTG snimka prsnih organa pokazala je desnostrani pleuralni izljev. Njegovom punkcijom dokazana je visoka koncentracija glukoze u aspiratu te je postavljena dijagnoza “slatkog hidrotoraksa”. CT peritoneografija je nedvojbeno pokazala da kontrast iz abdominalne šupljine ide u pleuralnu. PD je zaustavljena, a kateter za PD izvađen. Sad se bolesnica nalazi na listi čekanja za transplantaciju bubrega. “Slatki hidrotoraks” je rijetka komplikacija bolesnika na PD, a CT peritoneografija je najosjetljiviji neinvazivni dijagnostički test. U većine bolesnika PD se zamijeni hemodijalizom, ali je moguće i kirurško liječenje.

Peritoneal dialysis catheter placement using a regional anesthesia technique: ultrasound-guided transversus abdominis plane block

Kronična bubrežna bolest (KBB) sistemska je bolest povezana s nizom komplikacija koje naposljetku dovode do povećanog pobolijevanja i smrtnosti bolesnika. Poremećaj koštano-mineralnog metabolizma (CKD-MBD) počinje u ranim stadijima KBB-a nakupljanjem fosfora u organizmu s posljedičnim pokretanjem niza zbivanja koja rezultiraju razvojem sekundarnog hiperparatiroidizma s promjenama na kostima i izvankoštanim tkivima. Najvažnija i klinički najbitnija posljedica CKD-MBD-a jesu vaskularne kalcifikacije koje pridonose povećanju smrtnosti od srčano-krvožilnih bolesti. Potrebno je prepoznati bolesnike s povećanim rizikom od razvoja CKD-MBD-a i terapijski intervenirati. Prevencija je najbolji ­pristup zbrinjavanju bolesnika. Prvi korak u liječenju jest nutritivno savjetovanje uz nadoknadu vitamina i ispravljanje poremećaja minerala. Napredovanjem KBB-a prema završnom stadiju povećava se potreba za medikamentnom terapijom. Istodobno treba liječiti i ostale probleme poput anemije i acidoze. Potrebno je pravodobno započeti s nadomještanjem bubrežne funkcije uz osiguranje odgovarajuće doze dijalize. Idealno je omogućiti preemptivnu transplantaciju u bolesnika koji nemaju kontraindikacija za primjenu imunosupresijske terapije., Chronic kidney disease (CKD) is a systemic disease with numerous complications associated with increased morbidity and mortality. Chronic kidney disease-metabolic bone disease (CKD-MBD) starts at early stages of CKD with phosphorus accumulation and consequent initiation of numerous events that result with the development of secondary ­hyperparathyroidism with changes on bones and extraskeletal tissues. The most important and clinically most relevant consequences of CKD-MBD are vascular calcifications which contribute to cardiovascular mortality. Patients with the ­increased risk for the development of CKD-MBD should be recognized and treated. Prevention is the most important therapeutic option. The first step should be nutritional counseling with vitamin supplementation if necessary and correction of mineral status. Progression of CKD requires more intensive medicamentous treatment with the additional correction of metabolic acidosis and anemia. Renal replacement therapy should be timely initiated, with the adequate dose of dialysis. Ideally, preemptive renal transplantation should be offered in individuals without contraindications for immunosuppressive therapy

Smjernice za prevenciju, praćenje i liječenje koštano-mineralnog metabolizma u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti

CT peritoneography as diagnostic method of detecting sweet hydrothorax in patient on peritoneal dialysis

Background. Volume overload is a mortality and morbidity risk factor in dialysis patients. Residual renal function (RRF) in peritoneal dialysis (PD) patients remains preserved longer than in hemodialysis patients. In spite of that, PD patients are still at high risk of volume overload leading to a challenging hypertension control. Routine clinical assessment of volume status is subjective, and a new tool was needed for its more precise and objective evaluation. A multifrequency bioimpedance analysis (MF-BIA) is a simple, non-invasive and accurate tool for the evaluation of hydration status. The aim of this study was to determine the impact of long-term MF-BIA volume status assessment and volume-dependent hypertension incidence in PD patients. Methods. In this prospective trial, we included incident PD patients in Department of Nephrology, Dialysis and Kidney Transplantation, Clinical Hospital Centre Rijeka, from January 1, 2014, to December 31, 2015. MF-BIA volume status assessment was conducted every six months on a patient with the full abdomen. Additionally, we assessed systolic and diastolic blood pressure (BP) (hypertension was considered systolic/diastolic BP >140/90) and RRF. Patients who achieved at least three consecutive measurements were included in the study. PD prescription and concomitant therapy were adjusted according to BP and overhydration (OH). Results. Out of total 43 patients, 22 patients (male 63%, age 56.4±14.1 years, body mass index 25.9±2.6 kg/m², 28% diabetic, 60% continuous ambulatory PD) were analyzed. Baseline PD vintage was 9.1±7.1 months with RRF 1878.12±814.65 ml. After collecting data, hydration reference plot was made, and patients were divided into five categories depending on their BP and OH. A number of volume induced hypertensive patients decreased significantly (p=