Search

Otvoreni pristup (eng. Open Access, OA) je slobodan, besplatan i neometan mrežni pristup digitalnim znanstvenim informacijama koji omogućava čitanje, pohranjivanje, distribuciju, pretraživanje, dohvaćanje, indeksiranje i/ili drugo zakonito korištenje. Slobodan u ovom kontekstu znači trajno slobodan od bilo kakvih ograničenja i postavljanja uvjeta za pristup i korištenje. Autori nemaju veliki izbor časopisa otvorenog pristupa u bazi WoSCC u području medicinske etike. Područjem medicinske etike u bibliografskoj bazi podataka WoSCC prevladavaju hibridni časopisi vrlo visoki cijene objave.

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi razlike u funkcionalnom oporavku i kvaliteti života osam godina nakon ugradnje umjetnog zgloba kuka između skupine bolesnika operiranih klasičnim pristupom i skupine operirane minimalno invazivnim pristupom na zglob kuka te ulogu tjelesne aktivnosti, kao i indeksa tjelesne mase kao medijatora tog procesa. Klasični, lateralni pristup na zglob kuka je tehnika koju čine longitudinalna incizija te djelomično dezinseriranje m. gluteus mediusa i m. gluteus minimusa (Bauer-Hardinge tehnika). Od klasičnog anterolateralnog pristupa (Watson-Jones) razvio se anterolateralni minimalno invazivni operacijski pristup na zglob kuka. Ključna karakteristika je da se na zglob kuka pristupa između m. gluteus mediusa i m. tensor fasciae latae bez odvajanja mišićnog hvatišta. Istraživanje je provedeno u Klinici za ortopediju Lovran 2019. godine. Ovaj dio istraživanja je bio transverzalni, ali je ujedno i treći, završni dio prospektivne longitudinalne studije čiji je inicijalni uzorak bio 130 ispitanika podijeljenih u dvije skupine. U konačnu obradu osam godina nakon operacije u istraživanje je uključeno 68 ispitanika, tj. 32 u klasično operiranoj skupini i 36 u minimalno invazivnoj skupini, uz podjednaki postotak odaziva u obje skupine. Uzorak varijabli se sastojao od morfološke varijable (indeks tjelesne mase), podataka o tjelesnoj aktivnosti IPAQ (engl. International Physical Activity Questionnaire), podataka o kvaliteti života SF-36 (engl. Short Form 36), HHS indeksa (engl. Harris hip score), podataka iz specifičnog upitnika o tjelesnoj aktivnosti i provedenoj rehabilitaciji (upitnik sastavljen isključivo za ovo istraživanje), opsega pokreta fleksije i abdukcije zgloba kuka, jakosti abduktorne muskulature mjerene dinamometrom, brzine hodanja na hodnoj pruzi na 50 metara, stručne procjene stupnja šepanja i vizualne skale boli (VAS). Uzimali su se podaci o komorbiditetima i bilježila ugradnja novih endoproteza ne samo na isti ili suprotni zglob kuka, već i na druge zglobove. Podaci su obrađeni pomoću programa za statističku obradu podataka STATISTICA verzija 13.5.0.17, 1984–2018 TIBCO Software Inc. Pri obradi podataka bile su korištene deskriptivne i odgovarajuće analitičke metode. Bolesnici operirani minimalno invazivnim pristupom imali su nešto bolji funkcionalni oporavak čak i osam godina nakon operacijskog zahvata. To se očitovalo u manjoj prisutnosti šepanja u odnosu na bolesnike operirane klasičnim pristupom (p = 0,032) te također u određenim aspektima kvalitete života: ograničenje zbog tjelesnih poteškoća (p = 0,01), razina energije (p = 0,02), socijalno funkcioniranje (p = 0,02), bol (p = 0,02) i percepcija općeg zdravlja (p = 0,00). Harris hip score bio je bolji u bolesnika operiranih minimalno invazivnim pristupom u odnosu na klasični pristup (p = 0,03). Veća razina tjelesne aktivnosti u obje skupine statistički je značajno bila povezana s boljim funkcionalnim oporavkom dok indeks tjelesne mase u obje skupine nije statistički značajno utjecao na ishod operacije. U dodatnoj analizi rezultata gdje su promatrane varijable opseg pokreta fleksije i abdukcije zgloba kuka, jakost abduktorne muskulature, bol i hodna pruga na 50 m, rezultati pokazuju da nema statistički značajne razlike između skupina u promatranim varijablama osim za varijablu opsega pokreta abdukcije (p < 0,001). Temeljem dobivenih rezultata zaključuje se da postoje određene prednosti za bolesnike operirane MIS pristupom. U slučaju da su operirani tim pristupom, stariji će bolesnici očekivano imati veću jakost muskulature i bolju posturalnu kontrolu te posljedično manji rizik od pada i potencijalnog ozljeđivanja. Veliki broj bolesnika, i starijih i mlađih, vrlo će se vjerojatno moći vratiti svim aktivnostima kojima su se bavili i prije; čak i sportovima uz preduvjet odgovarajućih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti za navedenu aktivnost. Stoga se ovakav pristup liječenju može preporučiti i široj populaciji, a ne samo radno aktivnoj, zbog poboljšanja kvalitete života. Minimalno invazivni pristup je u nekim zdravstvenim sustavima često rezerviran za mlađu životnu dob iako je ovim istraživanjem utvrđeno da, neovisno o dobi, on ima pozitivan utjecaj čak i nakon osam godina, ne samo tijekom rane rehabilitacije, što je dokazano ranije. Dugoročno gledano, na ovaj način bi se umanjilo izdvajanje sredstava za zdravstveno i socijalno zbrinjavanje starijih osoba te trajanje bolovanja mlađih osoba koje je vrlo skupo. The aim of this study was to determine differences in functional recovery and in quality of life eight years after total hip arthroplasty between a group of patients operated using classical approach and minimally invasive approach to the hip joint, as well as the role of physical activity, and body mass index as a mediator of this process. The classic, lateral approach to the hip joint is performed by a longitudinal incision followed by partial desinsertion of the gluteus medius and gluteus minimus (Bauer-Hardinge technique). Anterolateral minimally invasive operative approach to the hip is developed from a classic anterolateral approach (Watson-Jones). The key feature of the anterolateral operative approach is the technique using a muscular interval between m. gluteus medius, m. gluteus minimus and m. tensor fasciae latae. The research was conducted at the University of Orthopaedic Clinic Lovran in 2019. This part of research was transversal, but at the same time and third final part of the prospective longitudinal study whose initial sample was 130 subjects divided into two groups. In the final process, eight years after surgery 68 subjects were included in the study, i.e. 32 subjects in the classical approach and 36 in minimally invasive approach, with an equal response rate in both groups. The sample variables were consisted of: morphological variables (body mass index), physical activity data, IPAQ (International Physical Activity Questionnaire), quality of life data, SF-36 (Short Form 36), HHS (Harris hip score), a specific questionnaire about physical activity and conducted rehabilitation (questionnaire designed exclusively for this research), active range of motion in terms of flexion and abduction of the hip joint, strength of the abductor muscles measured with a dynamometer, 50 m distance walking ability, expert assessment of the degree of limping and visual pain scale (VAS). Comorbidity data were taken and the implantation of new endoprostheses was recorded not only on the same or opposite hip joint but also on other joints. The data were analyzed by the software package STATISTICA, version 13.5.0.17, 1984-2018 TIBCO Software Inc. Descriptive and appropriate analytical methods were used in data analyzing. Patients operated with a minimally invasive approach have slightly better functional recovery even 8 years after surgery. This is manifested by the lower presence of limping compared to patients operated with a classical approach (p = 0.032) and also in certain domains of quality of life (limitation due to physical problems (p = 0.01), energy level (p = 0.02), social functioning (p = 0.02), pain (p = 0.02) and general health perception (p = 0.00). The Harris hip score was better in patients operated with a minimally invasive approach compared to the classical approach (p = 0.03). The higher level of physical activity in both groups was statistically significantly associated with better functional recovery while body mass index in both groups did not statistically significantly affect the outcome of the surgery. In an additional analysis of the results where the other variables (range of motion of flexion and abduction of the hip joint, strength of abductor's muscle, pain and 50 m distance walking ability) were observed, the results show no statistically significant difference between groups in the most of the variables, except for the range of motion of abduction (p = 0.001). Based on the obtained results, it is concluded that there are certain advantages for patients operated by the MIS approach. In the case of older patients who underwent MIS approach, they will have as expected greater muscle strength and better postural control, and consequently less chance of falling and potential injury. In the case of both older and younger patients, a large number will very likely be able to return to all activities they have been involved in before, even in sports, with a precondition they have appropriate motor and functional abilities for that specific activity. Therefore, it can be recommended that this approach for the treatment of total hip replacement is recommended for the general population, not just for the working population to improve quality of life. In some health systems a minimally invasive approach is often reserved for younger age patients, although this study found that regardless of age, it has a positive impact even after 8 years, not just during early rehabilitation as previously proven. In the long follow-up, this would reduce the allocation of public funds for health and social care of the elderly and the duration of sick leave for young people, which is very expensive.

INTRODUCTION The pain in cervical spine in children is the most attributed with carrying heavy school bags, insufficient physical activity, sedentary leisure time and non-ergonomic design of school furniture that does not follow the growth of children. There are a small number of studies that are monitoring pain in cervical spine among school children. The aim of this study is to determinate if there is correlation between sagittal range of movement with pain in cervical spine among elementary school children.METHODSThe research was conducted in school in Pula on sample from N(59) children. It were participate N(32) boys and N(27) girls. The parameters that are taken are gender, assessment of pain in cervical spine according to Likert scale, sagittal range of movement and weather children actively include in sport or no. RESULTSAt the established goal we got the answer that there is no differences in pain in sagittal range of movement with pain in cervical spine. As well there is no differences in pain in cervical spine with regard to gender. At sagittal range of movement and sport on the surprise there is no correlation between sport and increase range of movement in cervical spine. CONCLUSION In this period of growth and development there are no existing structural changes, thatare causing pain, such as the case in the elderly. At this age pain can be connected with more external factors which will be activated depending on the persistance of the each factor.

Osobe starije životne dobi često imaju smanjenu razinu mišićne snage i pokretljivosti što im ograničava funkcionalnu sposobnost i umanjuje kvalitetu svakodnevnog života. Snažni mišići i veći obim pokreta omogućuju veću funkcionalnu samostalnost i sigurnost starijih osoba. Provođenjem izokinetičkog treninga možemo kontrolirano osnažiti mišiće i pri tome imati nadzor nad razvojem živčano-mišićne kontrole u pojedinca. Cilj ovog rada je pregledom literature istražiti i utvrditi razinu živčano-mišićne kontrole zgloba koljena u osoba starije životne dobi. Objektivnim mjerenjem dokazano je da živčano- mišićna kontrola pokazuje napredak u svom razvoju. Kod starijih osoba posebice nakon zahtjevnih operativnih zahvata nerijetko uočavamo ograničenu pokretljivost te smanjenu nedostatnu živčano- mišićnu kontrolu. U dosadašnjim istraživanjima autori navode postizanje boljih omjera ispitanih parametara te smanjenje indeksa umora. Sam tijek rehabilitacije kod starijih osoba znatno je sporiji kao i napredak u postignutim rezultatima zbog ograničavajućih čimbenika. Osobe starije životne dobi ne uspijevaju postići oporavak mišićne snage i funkcije na normalnu razinu. Korištenjem izokinetičkog treninga omogućeno je praćenje zadanih parametara kroz cijelo vrijeme treninga. Izokinetičko mjerenje nam daje stvarno postignute rezultate te prikaz napretka u stanju živčano-mišićne kontrole. Od posebne je važnosti mišićnu snagu i izdržljivost podići na prihvatljivu razinu za ispitanika kako bismo postigli prevenciju ozljeda i oštećenja te adekvatnost u liječenju problema živčano-mišićne kontrole.

The results of the anterolateral minimally invasive total hip arthroplasty in comparison to the classical lateral approach in the early functional recovery

Uvod: Minimalno invazivni pristupi ugradnje totalne endoproteze (MIS) kuka stvorili su značajan interes u bolesnika i liječnika. Pretpostavka je da se MIS pristupima skraćuje postoperativni funkcionalni oporavak zbog smanjenog oštećenja mišića. Ovo istraživanje procjenjuje funkcionalni klinički oporavak kod bolesnika kod kojih je ugrađena totalna endoproteza kuka MIS anterolateralnim pristupom i klasičnim lateralnim pristupom. Ispitanici i metode: U dvije skupine od po 64 bolesnika analizirana je fleksibilnost operiranog kuka, vizualno-analogna skala (VAS) bola, jakost abdukcije i brzina hoda na 50 metara. Preoperativno nije bilo razlike među skupinama. Rezultati: Razlike u pokazateljima postoperativnog funkcionalnog oporavka nađene su u jakosti abdukcije nakon sedam dana i tri mjeseca u korist MIS skupine bolesnika (7. dan P < 0,001; nakon 3 mjeseca P < 0,001) i brzine hoda na 50 metara samo nakon 3 mjeseca (7. dan P = 0,509; nakon 3 mjeseca P < 0,001). Bolesnici operirani MIS metodom imali su bolju fleksibilnost u kuku i to za pasivnu i aktivnu fleksiju (P < 0,001 7. dan i nakon 3 mjeseca) te su nakon 3 mjeseca osjećali manje bolova (P = 0,205 nakon 7. dana i P < 0,001 nakon 3 mjeseca). Zaključak: Rani oporavak u skupini bolesnika operiranih MIS metodom bio je brži nego u skupini bolesnika operiranih klasičnim pristupom. Na osnovi ranih rezultata možemo preporučiti MIS pristup kao standard pri ugradnji totalne endoproteze kuka, no potrebno je dulje razdoblje praćenja kako bi se mogli donijeti konačni zaključci., Objective: Minimally invasive approaches for total hip arthroplasty (MIS) have created significant interest of patients and physicians. The assumption is that the MIS approach reduces postoperative functional recovery due to reduced muscle damage. This study evaluates the clinical functional recovery in patients who had total hip replacement performed using MIS anterolateral approach or the conventional lateral approach. Subjects and methods: In two groups of 64 patients were analyzed flexibility, VAS pain scale, walking speed at 50m and abduction strength 7 days and 3 months postoperatively. Preoperatively, there were no differences between the groups. Results: Differences in indicators of postoperative functional recovery were found in the strength of abduction after seven days and three months in favor of the MIS group patients (7th day P < 0.001, at 3 months P < 0.001) and walking speed at 50 meters just after 3 months (day 7 P = 0.509, and after 3 months P < 0.001). Patients who underwent MIS method had better flexibility in the hip which is shown in better passive and active flexion (P < 0.001 seventh day and after 3 months) and felt less pain after 3 months (P = 0.205 after 7 days and P < 0.001 at 3 months). Conclusion: Early recovery in the group of patients treated with MIS method was faster than in the group of patients treated by conventional method. Based on early results, we recommend the MIS approach as the standard for total hip arthroplasty, but it takes a longer period of monitoring to be able to make any final conclusions.

Ugradnja totalne endoproteze koljena već je više od 50 godina standardni operativni postupak liječenja terminalnog stadija artroze koljena. Najčešći operativni pristup koji se koristi za ugradnju totalne endoproteze koljena je medijalni parapatelarni pristup. Medijalni parapatelarni pristup ima mnogo prednosti, no glavni mu je nedostatak dezinsercija hvatišta m. vastus medialis s njegova hvatišta na pateli. U pokušaju da se izbjegne oštećenje muskulature pri ugradnji totalne proteze koljena razvilo se nekoliko pristupa koji imaju cilj omogućiti preglednost operativnog polja kao i standardni medijalni parapatelarni pristup, ali bez dezinsercije hvatišta m. vastus medialis. U ovom članku navode se vrste pristupa na koljeno koji se smatraju minimalno invazivnima, no jedino se kod subvastus pristupa u potpunosti čuva muskulatura koljena pri ugradnji totalne endoproteze koljena. Kod subvastus pristupa vastus medialis se tupo odmakne, a njegovo hvatište na pateli ostaje u potpunosti očuvano. Naglašavamo da stupanj invazivnosti pristupa ne određuje dužina kožnog reza već mogućnost minimalnog oštećenja muskulature. U članku se prikazuje detaljan opis subvastus pristupa na koljeno pri ugradnji totalne endoproteze., Total knee arthroplasty is more than fifty years used for treatment of terminally arthrotic knee joint. Medial parapatellar approach is golden standard when considering implantation of total knee prosthesis. There are many advantages of medial parapatellar approach, however its main disadvantage is disruption of vastus medialis insertion on patella. Several approaches have been developed with a goal of good operative field overview but without collateral muscle damage. This article presents minimally invasive approaches to the knee used for implantation of total knee prosthesis with special emphasis on subvastus approach. Of all this approaches, only subvastus approach preserves musculature in total. Herein, we point out that what makes approach minimally invasive is degree of muscle preservation rather than skin incision size. Subvastus approach to the knee is here explained in detail.

Uvod: Minimalno invazivni pristupi ugradnje totalne endoproteze (MIS) kuka stvorili su značajan interes u bolesnika i liječnika. Pretpostavka je da se MIS pristupima skraćuje postoperativni funkcionalni oporavak zbog smanjenog oštećenja mišića. Ovo istraživanje procjenjuje funkcionalni klinički oporavak kod bolesnika kod kojih je ugrađena totalna endoproteza kuka MIS anterolateralnim pristupom i klasičnim lateralnim pristupom. Ispitanici i metode: U dvije skupine od po 64 bolesnika analizirana je fleksibilnost operiranog kuka, vizualno-analogna skala (VAS) bola, jakost abdukcije i brzina hoda na 50 metara. Preoperativno nije bilo razlike među skupinama. Rezultati: Razlike u pokazateljima postoperativnog funkcionalnog oporavka nađene su u jakosti abdukcije nakon sedam dana i tri mjeseca u korist MIS skupine bolesnika (7. dan P < 0, 001 ; nakon 3 mjeseca P < 0, 001) i brzine hoda na 50 metara samo nakon 3 mjeseca (7. dan P = 0, 509 ; nakon 3 mjeseca P < 0, 001). Bolesnici operirani MIS metodom imali su bolju fleksibilnost u kuku i to za pasivnu i aktivnu fleksiju (P < 0, 001 7. dan i nakon 3 mjeseca) te su nakon 3 mjeseca osjećali manje bolova (P = 0, 205 nakon 7. dana i P < 0, 001 nakon 3 mjeseca). Zaključak: Rani oporavak u skupini bolesnika operiranih MIS metodom bio je brži nego u skupini bolesnika operiranih klasičnim pristupom. Na osnovi ranih rezultata možemo preporučiti MIS pristup kao standard pri ugradnji totalne endoproteze kuka, no potrebno je dulje razdoblje praćenja kako bi se mogli donijeti konačni zaključci.

Kvalitetno i stručno upravljanje ljudskim potencijalima sastavni je dio imidža poduzeća. Vrijednost poduzeća ne izražava se samo u godišnjoj dobiti, već i u kvaliteti ljudskih potencijala. Riječ je o širokom spektru aktivnosti koje postaju poluga pomoću koje menadžeri djeluju na zaposlenike te tako u konačnici pridonose boljoj konkurentnosti poduzeća. Upravljanje ljudskim potencijalima uključuje nekoliko procesa od kojih središnji predstavlja pribavljanje ljudskih potencijala, praćenje i upravljanje promjenama te permanentna edukacija. Procjena radnog učinka, nagrađivanje i motivacija također su sastavni dijelovi procesa upravljanja ljudskim potencijalima. Uspjeh svakog poduzeća ovisi i o uspješnom provođenju timskoga rada. Brojna poduzeća koriste timski rad kao temelj svoga poslovanja te ulažu velika sredstva u pravilan odabir članova tima, njihovu daljnju edukaciju, poticanje suradnje, unaprjeđenje odnosa u timu te općenito u potporu ovakvoga načina rada.

Problemi koordinacije i manjkave transparentnosti koji se vežu za upravljanje funkcijskim područjima stimulirali su interes za intenzivnijom procesnom orijentacijom sa svrhom razvijanja efikasnijih i efektivnijih poduzeća. Uspješna procesna orijentacija poslovanja važan je čimbenik koji određuje učinkovitost napora prema organizacijskom redizajnu i reinženjeringu. Reinženjering poslovnih procesa nemoguć je bez intenzivne podrške informacijske tehnologije. Važno je procijeniti potencijale informacijske tehnologije i prema rezultatima dizajnirati smjernice za provođenje napora reinženjeringa. IT može omogućiti provođenje procesne orijentacije, ali također i provedbu strategije na način koji bi bez takvih alata bio nemoguć. Uz pomoć informacijske tehnologije moguće je identificirati alternativne poslovne procese kojima se može unaprijediti proces reinženjeringa poslovnih procesa. Informacijska tehnologija omogućuje da autoritet i odgovornost više ne budu koncentrirani u jednoj osobi ili manjoj skupini ljudi, već otvara vrata širom opunomoćenju zaposlenika i razvoju temeljenom na procesu timskoga i organizacijskoga učenja. Bez transformacijskoga vodstva koji počiva na jasnom definiranju vizije većina napora primjene informacijske tehnologije bili bi neučinkovita jer ne bi potaknuli inovacijske silnice usmjerene prema redizajnu procesa i organizacijskom razvoju.

Cilj rada je bio procjena sastava tijela između grupe ispitanika koji boluju od multiple skleroze te onih koji uz multiplu sklerozu imaju osteoartritis koljena kao komorbiditet. Materijal i metode Provedeno je retrospektivno istraživanje, probirom medicinske dokumentacije stacionarno rehabilitiranih osoba u Toplicama Lipik oboljelih od multiple skleroze tijekom 2018.-2019. godine. Prikupljeni su podaci o spolu, životnoj dobi ispitanika, dužini trajanja multiple skleroze te osteoartritisu koljena. Iz nalaza bioelektrične impendancije izdvojeni su indeks tjelesne mase, indeks masne mase, indeks bezmasne mase, količina vode u tijelu. Rezultati 105 ispitanika (82 žene i 23 muškarca), prosječne životne dobi 48,7 (raspon 25-75) godina podijeljeni su u dvije grupe: Grupa 1- oboljeli od multiple skleroze s osteoartritisom koljena (n=50; 47,6%); grupa 2 - oboljeli od multiple skleroze bez osteoartritisa (n=55; 52,4%). Prosječno trajanje multiple skleroze bilo je 10,8 vs. 12,7 godina; prosječna životna dob 47,8 vs.49,6 godina. Vrijednosti indeksa tjelesne mase, indeksa masne mase, indeksa bezmasne mase podijeljene u razrede nisu pokazale statistički značajnu razliku među grupama (p>0,05). Usporedbom srednjih vrijednosti između Grupe 1: Grupe 2 nađena je statistički značajna razlika u indeksu tjelesne mase 23,9: 26,1 (F= 5,84; p, The aim of the paper was to show wheter there is a difference in body composition between the group of subjects suffering from multipla sclerosis and those who have the comorbidity of knee osteoarthritis in addition to multipla sclerosis. Material and methods A retrospective study was condacted; the medical records of inpatients rehabilitated persons in the Lipik Spa who suffered from multipla sclerosis during 2018-2019 years were screened. 105 respondents met the research criteria. Data was collected on the sex, age of the subjects, duration of multipla sclerosis and knee osteoarthritis as a comorbidity. Body Mass Index, Fat Mass Index, Fat Free Mass Index, amount of water in the body were extracted from the Bioelectric Impedance Analysis. Results The results of 105 respondents (82 woman and 23 men), average age 48,7 (range 25-75) years were divided into two groups: Group 1 – multiple sclerosis patients with knee osteoarthritis (n=50; 47,6%); Group 2 - multiple sclerosis patients without knee osteoarthritis (n=55; 52,4%). The average duration of multiple sclerosis was 10,8 vs. 12,7 years. The average age 47,8 vs.49,6 years. Body Mass Index, Fat Mass Index, Fat Free Mass Index values divided into classes did not show a statistically significant difference between the groups (p>0,05). Comparing the mean values, a statistically significant difference was found between the groups in Body Mass Index 23,9 vs. 26,1 (F= 5,84; p

Ples, u današnje vrijeme, je široko rasprostranjena umjetnost/sport, kako ga koja zemlja definira. Plesači kao kombinacija sportaša i umjetnika, na sebe stavljaju velik pritisak na fizičkoj i mentalnoj razini kako bi zadovoljili ne samo fizičke mogućnosti izvođenja elemenata, koreografija, sekvenci... , nego i estetičku komponentu cjelokupnog performansa. Plesanje većinom počinje od mladosti, no postoje i primjeri uspješnih plesača koji su počeli s plesom nakon adolescencije. Kod plesača se javlja snažna želja za perfekcionizmom i uspješnosti performansa te dolazi do zanemarivanja znakova boli i ozljeda te tzv. „plesanjem kroz boli“ zbog mentalne snage i odlučnosti plesača što ga izlaže mogućnostima značajnih ozljeda te prekida plesne karijere. Ovo istraživanje je provedeno u cilju provjere Zagrebačkih plesača te njihovog razmišljanja o boli, ozljeđivanju u plesu te u što poduzimaju ili ne poduzimaju ako se javi znak boli ili ozljeda prilikom treniranja. Preciznije, utvrditi kolika je pojavnost ozljeda i boli kod plesača Zagrebačkih plesnih studija te koliko ozbiljno plesači smatraju bol i ozljeđivanje tijekom treniranja. Analizom podataka dobivenih iz online Ankete zaključilo se da oni ispitanici koji su više posvećeni plesnom svijetu, u slučaju ozljede prilikom treniranja, nastavljaju dalje kroz trening te se statistički više ozljeđuju od onih koji su manje posvećeni plesu. Velik broj ispitanika ne traži pomoć zdravstvenih djelatnika pri pojavi boli i ozljeda bez obzira na razinu posvećenosti plesu, niti prijavljuju u dovoljnom broju nastalu bol i ozljede obitelji, treneru, zdravstvenom djelatniku... Ovo istraživanje otvara mogućnosti mogućih edukacija ciljane populacije o ozljedama i saniranju istih te rizicima zanemarivanja nastalih stanja za njihovu plesnu karijeru, a i svakodnevni život. Omogućava potencijalne prevencije kroničnih i ozbiljnijih stanja za plesače ispravnim ponašanjem prema sebi, zdravstvenim djelatnicima prema njima i posljedično produljenje plesne karijere., Dance, at the present day, is a widespread art/sport, as individual country defines it. Dancers, as a combination of an athlete and an artist, put enormous pressure on their physical and mental level, so they are able to please, not only physical possibilities of succeeding elements, choreography, sequences... , but an aesthetical component of the whole performance. Dancing mostly starts at youth, but there are examples of successful dancers that started dancing after adolescence. In dancers, there is a powerful will for perfectionism and efficacy of performance that it causes neglecting signs of pain and injuries though so called „dancing through pain“ because of sheer will and mental power of dancers, what exposes them to possibilities of severe injuries and in the end, the end of their dancing career. This research was done in an attempt to check Zagreb dancers and their way of thinking of pain, injuries in dancing and what action they take or don't take if there is a sign of pain and/or injury during training. More precisely, to determine the occurrence of injuries and pain in dancers of Zagreb dance studios and how serious do dancers think of pain and injuries during training. By analyzing dana from an online questionnaire, it's concluded that examinees who are more dedicated to dance, in case of an injury during training, continue further through training and statistically have more injuries than the examinees that aren't as dedicated to dance. Many of the examinees don't ask for help from medical workers in case of pain and injury, not minding the dedication to dance, nor they report them to family, dance coach or to medical workers... This research opens up possibilities of education in the dance population of pain, injuries and the care for the same subjects, also the risks of neglecting resulting states of body for their dance career, but an everyday life as well. It enables potential prevention of chronic and more serious states for dancers by correctly treating themselves, medical workers correctly treating them and consequently longer dance career.

UVOD: Brojne studije sugeriraju kako igranje videoigara u velikoj mjeri može imati negativan utjecaj na psihičko i fizičko zdravlje pojedinca, a posljedično tome i na kvalitetu života. Unutar ovoga istraživanja istražit će se povezanost vremena provedenog u igranju videoigara s vremenom provedenim u tjelesnoj aktivnosti, trajanjem sna, vremenom odlaska na spavanje te stupnjem zadovoljstva životom. Nadalje, istražit će se povezanost vrijednosti indeksa tjelesne mase (engl. Body Mass Index, BMI) s vremenom provedenim u igranju videoigara. ISPITANICI I METODE: Broj ispitanika unutar ovoga istraživanja je 304. Ispitanici su osobe oba spola starosne dobi između 18 i 55 godina. Ispitanike se promatralo s obzirom na vrijeme koje provode u igranju videoigara. Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika (Google Obrasca). Podaci o ispitanicima obrađeni su unutar aplikacijskog program Statistica verzija 13.3. (Stat.Soft Inc., Tulsa OK, USA). REZULTATI: Na temelju prikupljenih podataka od 304 ispitanika može se zaključiti da postoji statistički značajna povezanost vremena provedenog u igranju videoigara s tjelesnom aktivnošću (ρ=0,122, p=0,033), indeksom tjelesne mase (ρ=0,263, p, INTRODUCTION: Numerous studies suggest that playing video games to a large extent can have a negative impact on an individual's mental and physical health, and consequently on the quality of life. Within this research, the connection between time spent playing video games and time spent in physical activity, sleep duration, bedtime and life satisfaction will be investigated. Furthermore, the relationship between BMI (Body Mass Index) and time spent playing video games will also be investigated. RESPONDENTS AND METHODS: The number of respondents in this research is 304. The respondents are persons of both sexes between the ages of 18 and 55. The respondents were observed with regard to the time they spend playing video games. The research was conducted using a questionnaire (Google Form). Data on respondents were processed within the application program Statistica version 13.3. (Stat.Soft Inc., Tulsa OK, USA). RESULTS: Based on the collected data from 304 respondents, it can be concluded that there is a statistically significant connection between the time spent playing video games and physical activity (ρ=0.122, p=0.033), Body Mass Index (ρ=0.263, p

Uvod: Rehabilitacijska robotika definirana je kao zasebna grana robotike čiji je fokus na strojevima koji se mogu koristiti za pomoć ljudima pri oporavku od teških fizičkih trauma ili kao pomoć u aktivnostima svakodnevnog života. Cilj ovog diplomskog rada jest utvrditi stavove fizioterapeuta o primjeni robotike u rehabilitaciji. Dodatni cilj je usporediti stavove o robotici u rehabilitaciji među mlađoj i starijoj generaciji fizioterapeuta. Ispitanici i metode: Unutar ovog istraživanja sudjelovale su osobe fizioterapeutskog usmjerenja u starosnoj dobi od 18 do 60 godina. Broj ispitanika unutar istraživanja je 180. Ispitivanje je provedeno putem online upitnika izrađenog pomoću Google obrasca. Podaci o ispitanicima prikupljeni provedbom anketnog upitnika (Google obrasca), obrađeni su unutar aplikacijskog programa Statistica verzija 13.3. (Stat.Soft Inc., Tulsa OK, USA) i pomoću aplikacije Microsoft Excel. Također, upotrebljavane su i metode deskrtiptivne statistike za prikaz podataka u tablicama. Rezultati: Na temelju podataka dobivenih od 180 ispitanika, može se zaključiti da fizioterapeuti uglavnom imaju neutralan stav prema robotici. Hipoteza 1a navodi da fizioterapeuti smatraju da roboti mogu biti dobar član rehabilitacijskog tima te na temelju deskriptivne statistike, ova hipoteza se potvrđuje. Hipoteza 2 koja navodi da mlađe generacije imaju pozitivniji stav prema robotici u odnosu na stariju generaciju fizioterapeuta se odbacuje s obzirom da ne postoji statistički značajna razlika. Hipoteza 2a koja navodi da mlađa generacija fizioterapeuta ima pozitivniji stav prema robotu kao dobrom članu rehabilitacijskog tima u odnosu na stariju generaciju se prihvaća s obzirom na statistički značajnu razliku. Hipoteze 2b, 2c, 2d i 2e se također odbacuju zbog ne postojanja statistički značajne razlike između starije i mlađe generacije fizioterapeuta. Zaključak: Na temelju podataka dobivenih od 180 ispitanika, može se zaključiti da fizioterapeuti uglavnom nemaju pozitivan stav prema robotici. Također, ne postoji razlika u stavovima između starijih i mlađih generacija fizioterapeuta., Introduction: Rehabilitation robotics is defined as a separate branch of robotics whose focus is on machines that can be used to help people recover from severe physical trauma or to assist in activities of daily living. The aim of this thesis is to determine the views of physiotherapists on the application of robotics in rehabilitation. An additional goal is to compare the oppinions about robotics in rehabilitation among the younger and older generations of physiotherapists. Respondents and methods: Within this research participated physiotherapist in the age range of 18 to 60. The number of respondents in the research is 180. The survey was conducted through an online questionnaire created using a Google form. The data on the respondents collected through the implementation of the survey questionnaire (Google form) were processed within the application program Statistica version 13.3. (Stat.Soft Inc., Tulsa OK, USA) and using the Microsoft Excel application. Descriptive statistics methods were also used to display data in tables. Results: Based on the data obtained from 180 respondents, it can be concluded that physiotherapists generally do not have a positive attitude towards robotics. Hypothesis 1a states that physiotherapists believe that robots can be a good member of the rehabilitation team, and based on descriptive statistics, this hypothesis is confirmed. Hypothesis 2, which states that the younger generation has a more positive attitude towards robotics compared to the older generation of physiotherapists, is rejected as there is no statistically significant difference. Hypothesis 2a, which states that the younger generation of physiotherapists has a more positive attitude towards the robot as a good member of the rehabilitation team compared to the older generation, is accepted given the statistically significant difference. Hypotheses 2b, 2c, 2d and 2e are also rejected due to the absence of a statistically significant difference between the older and younger generation of physiotherapists. Conclusion: Based on the data obtained from 180 respondents, it can be concluded that physiotherapists generally do not have a positive attitude towards robotics. Also, there is no difference in attitudes between older and younger generations of physiotherapists.

Posao fizioterapeuta zahtjeva veliku predanost poslu što ponekad zna biti fizički, a i emocionalno zahtjevno te zbog toga često budu izloženi stresu. Stres povezan s radom među zdravstvenim djelatnicima postao je ozbiljan zdravstveni problem za radnike kao i svjetsko zdravstvo i gospodarstvo. Sindrom sagorijevanja i mišićno-koštani poremećaji smatraju se reakcijama na percipirane stresore na poslu. Pretpostavlja se da povećani psihološki stres tijekom određenog vremenskog razdoblja može izazvati mišićnu napetost i bol, što rezultira gubitkom mišićne snage i pokretljivosti. Stoga je glavni cilj ovog istraživanja ispitati povezanost intenziteta sindroma sagorijevanja na poslu s pojavnošću poremećaja mišićno-koštanog sustava kod fizioterapeuta tijekom njihovog rada. U istraživanje je bilo uključeno 99 ispitanika. Istraživanje je provedeno putem elektronskog upitnika u obliku Google forms obrasca. Sveukupan broj riješenih anketa čiji su podatci korišteni u obradi je od 96 ispitanika. Rezultati su pokazali da je tijekom rada fizioterapeuta najugroženiji dio tijela lumbalna kralježnica, čak u 61,2% ispitanika. Najveći postotak ispitanika ipak spada u skupinu bez znakova sagorijevanja, a nakon toga slijedi skupina ispitanika s blagim pojavljivanjem simptoma sagorijevanja. 62% ispitanika smatra kako su stres i nezadovoljstvo poslom uzrok mogućih mišićno-koštanih poremećaja. Rezultati pokazuju kako ne postoji statistički značajna razlika u intenzitetu sindroma sagorijevanja u odnosu na spol, životnu dob i godine radnog staža. Također provedenim testovima se nije dokazala statistički značajna povezanost između intenziteta sindroma sagorijevanja i trenutne boli, no Spearmanov-om korelacijom se uvidjelo da postoji mala statistički značajna povezanost između intenziteta sindroma sagorijevanja te prijašnje zadobivenih ozljeda kod ispitanika. Unatoč maloj prisutnosti simptoma sindroma sagorijevanja kod ispitanika treba uzeti u obzir kako ti simptomi mogu biti potencijalni uzrok mišićno-koštanih poremećaja.

UVOD: Ugradnja umjetnog zgloba kuka predstavlja najčešće ugrađivanu endoprotezu i jedna je od najuspješnijih kirurških zahvata u ortopediji. Najčešće se ugrađuje kao posljednja faza u liječenju osteoartritisa zgloba kuka. Cilj istraživanja bio je procijeniti postoji li razlika u funkcionalnom oporavku 3 mjeseca nakon ugradnje umjetnog zgloba kuka u odnosu na prijeoperacijski status. Specifični ciljevi bili su istražiti ugrađuje li se endoproteza kuka češće kod muškaraca ili žena, te ugrađuje li se češće na desnoj ili lijevoj strani tijela. MATERIJALI I METODE: Istraživanje je provedeno na 27 pacijenata u Klinici za ortopediju Lovran. Pretraživala se bolnička baza podataka i fizioterapijski kartoni Klinike. Uzimali su se podatci o pacijentima poput dobi i spola, tjelesne visine i tjelesne mase. Provedena su mjerenja opsega pokreta u zglobu kuka te procijenjene funkcionalne sposobnosti pomoću Harris Hip Score (HHS) upitnika, prije operacije te tri mjeseca nakon. REZULTATI: Rezultati pokazuju kako postoji značajna razlika u funkcionalnom oporavku 3 mjeseca nakon operacije u odnosu na status prije operacije (p=0,022). Osim toga, utvrđeno je kako se umjetni zglob kuka češće ugrađuje kod žena (p=0,01) i češće na lijevoj strani tijela u odnosu na desnu. ZAKLJUČAK: Istraživanje razlike u funkcionalnom oporavku pacijenata prije te tri mjeseca nakon operacije dokazalo je da postoji statistički značajna razlika u oporavku pacijenta 3 mjeseca nakon operacije u odnosu na stanje funkcionalnih sposobnosti prije operacije., INTRODUCTION: Hip replacement surgery is the most common joint replacement surgery and one of the most successful surgeries in orthopaedics. It is mostly done as the last stage of treating hip osteoarthritis. The aim of this research was to determine if there is a difference in functional recovery three months after hip replacement, in comparison to the preoperational status. Specific aims were to determine if the endoprosthesis is more common in men or women, and if it's more common on the right or left side of the body. MATERIALS AND METHODS: The research was conducted on 27 patients of The Clinic of orthopedics Lovran. The database of the clinic and the physiotherapy cartons were studied. We took patient's dana, such as their age and gender, body height and body mass. We measured the range of movement in the hip and functional abilities using the Harris Hip Score (HHS) questionnaire, before surgery and threee months after surgery. RESULTS: The study shows that there is a significant difference in functional recovery 3 months after surgery, as opposed to before surgery (p=0,022). It has also shown that hip replacement surgery is more commonly performed in women (p=0,01) and more commonly on the left side of the body. CONCLUSION: The research about functional recovery of patients before and three months after surgery has proven that there is a statistically significant difference in patient recovery 3 months after surgery as opposed to the functional state before surgery.

Uvod: Osteoartritis najčešće pogađa koljeni zglob te je ugradnja umjetnoga zgloba koljena jedan od najčešće izvođenih operativnih zahvata u području endoprotetike. Uloga endoproteze zgloba primarno je smanjenje boli i poboljšanje funkcionalnih sposobnosti. Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj indeksa tjelesne mase na opseg pokreta sedam dana nakon ugradnje umjetnog zgloba koljena. Metode: Istraživanje je provedeno u mjesecu svibnju 2022. godine. Podaci su prikupljeni prije operacije te sedam dana nakon operacije u svrhu fizioterapijske procjene. Za testiranje hipoteza korišteni su Pearsonov koeficijent korelacije, Shapiro-Wilk test te Hi kvadrat test. Razina statističke značajnosti određena je na razini p < 0,05. Rezultati: Podaci su obrađeni na temelju 24 pacijenata, 17 ženskog te 7 muškog spola u dobi između 61. i 89. godine. Dokazano je kako nema statistički značajnog utjecaja indeksa tjelesne mase na opseg pokreta nakon ugradnje umjetnog zgloba koljena (p = 0,727). Utvrđeno je kako postoji statistički značajna razlika u ugradnji umjetnog zgloba koljena po spolu (p = 0,033). Hi kvadrat testom izračunato je kako ne postoji statistički značajna razlika u zastupljenosti ugradnje umjetnog zgloba koljena s obzirom na lijevu i desnu stranu tijela kod pacijenata. Zaključak: Povećana tjelesna masa u vidu povišenog indeksa tjelesne mase, kod ovog istraživanja nije imala utjecaj na opseg pokreta. Istraživanjem je prihvaćena treća, dok su odbačene prva i druga hipoteza. Premda je pretilost sve veći javnozdravstveni problem današnjice, a osteoartritis koljena sve češće reumatološko oboljenje, veći broj istraživanja u ovom području interesa znatno bi doprinio kako znanosti tako i struci., Background: Osteoarthritis influence more often the knee joint and knee replacement is one of the most commonly performed surgical procedure in endoprosthetics area. The role of joint endoprosthesis primary is to reduce pain and improve functional abilities. The aim of the study was to examine the impact of body mass index on the range of motion seven days after total knee replacement. Methods: The study was performed in May 2022. Data were collected before surgery and seven days after surgery for physiotherapy assessment. Pearson's correlation coefficient, Shapiro-Wilk test and Hi square test were used to test the hypotheses. Statistical significance level was determined as the level of p < 0,05. Results: Data was processed on 24 patients, 17 females and 7 males between 61 and 89 years old. It is proven that there is no statistically significant effect of body mass index on range of motion after total knee replacement (p = 0,727). It was found that there is a statistically significant difference in the knee arthroplasty by sex (p = 0,033). By using Hi square test it was calculated that there is no statistically significant difference in the prevalence of total knee replacement considering the left and right sides in patients. Conclusions: Increased body weight in the form of elevated body mass index, in this study had no impact on range of motion. The study accepted the third, while rejected the first and the second hypothesis. Although obesity is a growing public health problem today, and knee osteoarthritis is an increasingly common rheumatic disease, more research in this area of interest would contribute significantly to both science and the profession.

Sindrom karpalnog kanala predstavlja više znakova i simptoma koji su nastali pritiskom na n. medianus koji je površinski smješten u karpalnom kanalu te često dolazi do njegove kompresije što rezultira pojavom specifičnih simptoma. Sindrom karpalnog kanala najčešće se pojavljuje kod osoba koje rade svakodnevne ponavljajuće pokrete šakama, naročito prilikom položaja u zanimanjima u kojima je položaj šake u nepovoljnom položaju duži vremenski period. Najučestalijom kompresivnom neuropatijom smatra se sindrom karpalnog kanala s učešćem od 90%, koje se gotovo bez iznimaka pojavljuje samo kod odrasle populacije. Vrlo je važno pravovremeno postaviti točnu dijagnozu. Kod liječenja ovog sindroma prednost se daje neoperativnom načinu liječenja, dok se operativnom liječenju pristupa kod slučajeva neučinkovitosti konzervativnog liječenja.. Kod neoperacijskog pristupa najčešće korištene terapije su: imobilizacija ručnog zgloba, elektroterapija, terapijski ultrazvuk, terapija laserom, magnetoterapija, kineziterapija, masaža. Kada se neoperacijskim liječenjem nisu postigli zadovoljavajući rezultati primjenjuje se operacijski način liječenja. Kod operativnog liječenja sindroma koriste se dvije vrste kirurškog zahvata- otvoreni kirurški zahvat ili endoskopska metoda Cilj liječenja je pacijenta osposobiti za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, smanjiti mogućnost gubitka snage mišića prstiju i šake te oštećenja živca Nakon kirurškog zahvata, vrijeme potrebno za oporavak ovisi o duljini vremena između prvih simptoma do kirurškog zahvata. Po kirurškom zahvatu karpalnog kanala provodi se postoperativna fizikalna terapija i rehabilitacija s ciljem smanjenja boli, poboljšanja osjeta i funkcije šake., Carpal tunnel syndrome is a set of symptoms and signs caused by compression of n. medianus, which is superficially located in the carpal tunnel. It often comes to its compression, which results in the occurrence of specific symptoms. It has been proven that carpal tunnel syndrome occurs more often with people who make frequent movements with their fists, especially in professions, in which hands are kept in an inappropriate position for a long time. Carpal tunnel syndrome is the most common compression neuropathy, which affects n. medianus in the carpal tunnel area and accounts for 90% of all compression neuropathies in the human body. Carpal tunnel syndrome is a disease that usually appears in the adult population. It is extremely important to make an accurate diagnosis in due time. While treating this syndrome, a conservative method of treatment is preferred over a surgical treatment. The aim of carpal tunnel syndrome treatment is to return to normal activities, prevent nerve damage and loss of muscle strength of the fingers and hands. In non-surgical treatment, which is a part of the physical therapy, are frequently used: immobilization of the wrist, electrotherapy, therapeutic ultrasound, laser therapy, magnetotherapy, kinesitherapy, massage. When non-surgical treatment does not achieve satisfactory results, a surgical treatment is applied. In the surgical treatment of the syndrome, two types of surgery are used- open surgery or endoscopic method. The average recovery time after surgery varies, depending on the time passed from the first symptoms to the surgical procedures. After the carpal tunnel surgery, postoperative physical therapy and rehabilitation are carried out with the aim of reducing pain, and improving the sensation and function of the fist.

Cerebralna paraliza je bolest kod koje dolazi do teških neuromotornih poteškoća kod djece. Označava skupinu neprogresivnih, ali promjenjivih motoričkih poremećaja koji dovode do oštećenja kod djeteta. Mnogo faktora može uzrokovati oštećenje mozga te tako može doći do cerebralne paralize. Klinička slika cerebralne paralize razlikuje se od djeteta do djeteta, kao i samo liječenje i rehabilitacija. Rehabilitacijski proces je dugotrajan postupak te mora biti individualan. Terapijom se pokušava ostvariti cilj, a to je smanjiti komplikacije koje mogu doći zbog cerebralne paralize te dodatno educirati dijete i roditelje u daljnjoj rehabilitaciji. Kako bi djetetu olakšali život i igru potrebno je terapiju započeti što ranije. Rehabilitacija djeteta s cerebralnom paralizom traje 24 sata dnevno, do kraja života. Cilj ovog preglednog rada je prikazati rehabilitaciju kod djece koja boluju od cerebralne paralize. Prikazati određene terapijske postupke kod rehabilitacije te ih pobliže opisati, kao što su Vojta terapija, Bobath koncept, hidroterapija, Petoova terapija kod djece s cerebralnom paralizom, terapijsko jahanje te radna i govorna terapija. Također, prikazati će se normalan razvoj djeteta, te do kakvih abnormalnosti dolazi kada se dijagnosticira cerebralna paraliza, etiologija cerebralne slike, koja je klinička slika te oblici bolesti., Cerebral palsy is a disorder in which severe neuromotor difficulties occur in children. It indicates a group of non-progressive, variable motor disorders that lead to impairments. Multiple factors can cause brain damage and lead to cerebral palsy. The clinical picture of cerebral palsy varies from child to child, as does treatment and rehabilitation itself. The rehabilitation is a long process that must be individualized. The therapy aims to reduce the complications that can occur due to cerebral palsy and educate the child and their parents in further rehabilitation. In order to make life and play easier for the child, it is necessary to start the therapy as early as possible. Rehabilitation of a child with cerebral palsy lasts 24 hours a day, for the rest of their life. This review paper aims to present rehabilitation in children with cerebral palsy, to demonstrate certain therapeutic procedures in rehabilitation and describe them in more detail, such as Vojta therapy, Bobath concept, hydrotherapy, Petoo's therapy in children with cerebral palsy, therapeutic riding, and occupational and speech therapy. The normal development of children will also be presented, as well as the abnormalities that can occur with cerebral palsy diagnosis, the aetiology of the cerebral picture, the clinical picture and the forms of the disease.

Cistična fibroza je nasljedna autoimuna bolest koja nastaje poremećajem transmembranskog gena. Bolest je otkrivena 1938. godine i najčešće zahvaća bijelu rasu. Prvi simptomi mogu se pojaviti već u dojenačkoj dobi ili kasnije u adolescenciji i pubertetu. U Hrvatskoj od cistične fibroze boluje otprilike 150 osoba, te je kod nas još nedovoljno istražena bolest i postoje slučajevi gdje oboljeli umiru prije postavljanja dijagnoze. Najčešće je zahvaćen respiratorni, probavni i reproduktivni sustav, a najčešća klinička obilježja uključuju otežano disanje, česte upale pluća, slaniji znoj od zdravih osoba, probavne tegobe i sporiji rast u odnosu na ostalu, zdravu djecu. Dijagnoza se najčešće temelji na prepoznavanju simptoma i prilikom svake sumnje treba napravitilaboratorijske pretrage. Od metoda liječenja postoji mukolitička terapija, uzročno liječenje, te prehrana i dijetetsko liječenje zbog brojnih probavnih smetnji koji se javljaju zbog zahvaćenosti probavnih organa. Fizioterapija i rehabilitacija oboljelih imaju vrlo bitnu ulogu u pacijentovom životu. Dolaskom suvremenih fizioterapijskih postupka kvaliteta života bolesnika se značajno poboljšala. Rehabilitacija se sastoji od tehnika drenaže dišnih puteva uključujući u to aktivni ciklus vježbi disanja, posturalnu drenažu, pozitivni izdisajni tlak, autogene drenaže i asistirane autogene drenaže. Ostali dio rehabilitacije čini tjelesna aktivnost i vježbanje. Tjelesna aktivnost i vježbanje imaju pozitivan utjecaj na plućnu funkciju i psihofizičko zdravlje pojedinca. U provođenju rehabilitacije i fizioterapijskih postupaka fizioterapeut ima najbitniju ulogu i svojim znanjem i vještinama pomaže u ostvarivanju kvalitetnijeg života bolesnika., Cystic fibrosis is congenital autoimmune disease caused by a transmembrane gene disorder. It was discovered in 1938 and it mostly affects the white race. First symptoms may occur already in infancy, or later in adolescence and puberty. Approximately 150 people in Croatia suffer from cystic fibrosis, although it is still insufficiently explored disease and there are cases, where people die before the diagnosis has been made. Respiratory, digestive and reproductive systems are most commonly affected, whereas common clinical features include shortness of breath, frequent pneumonia, sweat saltier than in healthy people, digestive problems, and slower growth than in other children. Diagnosis is most commonly based on the recognition of symptoms, and in case of doubt, laboratory examinations should be carried out. Treatment consists of mucolytic therapy, causal treatment, nutrition and dietary treatment, because of a number of digestive problems caused by involvement of digestive organs. Physiotherapy and rehabilitation of people affected by cystic fibrosis play an essential role in the patient’s life. With the arrival of contemporary physiotherapy procedures, life quality of patients has been significantly improved. Rehabilitation consists of respiratory tract drainage techniques, including active breathing exercises, postural drainage, positive expiratory pressure, autogenic drainage, and assisted autogenic drainage. Remaining part of the rehabilitation includes physical activity and exercising. Physical activity and exercising have a positive impact on pulmonary function and psychophysical health of the individual. In rehabilitation and physiotherapy procedures, a physiotherapist plays the most important role and with his/her knowledge and skills helps to improve life quality of the patient.