Search

A comprehensive assessment of stream restoration success should link changes in habitat structure not only to changes in taxonomic diversity, but also to functional diversity that affects ecosystem functioning. In this study, we compared the taxonomic and functional composition of periphytic ciliates between restored and unrestored (control) streams for two different immersion periods to: i) identify species with indicator potential ; ii) identify functional traits that differ between the two stream types ; and iii) examine the effects of environmental parameters on species and functional trait composition. In addition, we compared the two stream types in terms of microhabitat heterogeneity through the deposition of organic and inorganic matter (tufa). The periphyton of restored streams is colonized by species that reach high abundance not only in inland waters but also in soil, such as Platyophrya vorax, which was identified as a potential indicator species for restored streams of the Skradinski buk barrier, which has implications for the importance of carbon cycling and organic matter cycling in restored streams. In restored streams, better competitors prevail, i.e., omnivorous, and bacterivorous free- swimming ciliates that utilize a wider range of different niches created by the greater complexity of the microhabitat due to leaching of the surrounding soil, precipitation of calcite crystals, i.e., tufa, and retention of allochthonous organic matter particles. The relationship between microhabitat heterogeneity, ciliate functional traits and organic matter dynamics suggests that stream restoration affects ecosystem functioning through its influence on functional components, suggesting that restored streams are the link between terrestrial and lotic ecosystems.

The Pannonian ecoregion of Croatia is characterized not only by lowland features, but also with a mountain range consisting of Psunj, Papuk and Krndija mountains (west and north), and Požeška Gora and Dilj (south and east). As a recognition for its unique geological and biological features, Papuk was pronounced Nature Park and Geopark. However, the published material on its diversity is still scarce, especially for macroinvertebrates. Our aim is to shed some light on the diversity of the stream invertebrate fauna and their application in water quality assessment. The sampling was conducted in spring 2017 in Velika Rijeka (Krndija) and Šumetlica (Psunj) streams and in Jankovac (Papuk) stream in spring 2018. Quantitative sampling of the macrozoobenthos was performed, following the AQEM protocol (multi- habitat sampling), using 500 μm mash hand net, and physico-chemical water parameters were measured concurrently. Macroinvertebrates were isolated in the laboratory and identified to the genus/species level. Total number of identified taxa was 102, with 44 species identified. The highest biodiversity was recorded at Jankovac site, followed by Šumetlica and Velika Rijeka streams. Chironomids and oligochaetes were the most abundant in Velika Rijeka (816 and 89 Ind. / 0.0625 m2, respectively) whilst the EPT group had the highest abundance and diversity in Jankovac stream. Aforementioned groups are used in water quality bioassessment protocols and all three streams indexed “good” ecological state. This preliminary study reveals a great diversity of macrozoobenthos community in the understudied Pannonian streams and thus serves as a good starting point for further research.

Perifiton (obraštaj) predstavlja složenu zajednicu autotrofnih i heterotrofnih organizama te detritusa prisutnu na različitim tipovima prirodnih i umjetnih podloga u vodenim staništima. Praživotinje se vrlo brzo naseljavaju na uronjene podloge i važna su komponenta obraštajnih zajednica, naročito kao poveznica između nižih i viših trofičkih razina u hranidbenim mrežama. S ciljem utvrđivanja sastava i dinamike razvoja zajednice, slijeda naseljavanja na čiste podloge te određivanja trofičke strukture, istraživanje zajednice praživotinja u obraštaju na umjetnim makrofitama provedeno je tjednom dinamikom u Sakadaškom jezeru (PP Kopački rit) u razdoblju od 7. studenog do 6. prosinca 2017. godine. Tijekom istraživanja zabilježena je ukupno 51 svojta praživotinja, a pronađene svojte pripadaju supergrupama Amoebozoa, SAR i Incertae sedis Eukaryota. Ciliophora (trepetljikaši), koje ubrajamo u supergrupu SAR, imali su najveću brojnost i raznolikost na umjetnim makrofitama. U početnoj fazi razvoja dominantne svojte u obraštaju bile su Actinophrys spp. (sunašce) te Cinetochilum margaritaceum, Coleps spp. i Pseudocohnilembus pusillus (trepetljikaši). Navedene svojte predstavljaju tipične pionirske vrste, odnosno kolonizatore koji među prvima naseljavaju čiste podloge uronjene u vodu. S duljom izloženošću podloga u vodi, promijenila se struktura zajednice te se povećala raznolikost, a dominantna je postala vrsta Holosticha pullaster (trepetljikaš) te zatim svojte Acanthocystis spp. (sunašce), Cyclidium sp. (trepetljikaš) i Cashia sp. (ameba). Trofička struktura zajednice nije se značajnije mijenjala s vremenom izloženosti podloga u vodi. U obraštaju je tijekom cijelog razdoblja dominirala trofička skupina bakteriovora- detritivora, odnosno praživotinje koje se hrane neživom organskom tvari i bakterijama. Unatoč zabilježenim niskim vrijednostima i sporom prirastu biomase obraštaja, kao i relativno maloj brojnosti praživotinja, što je vjerojatno povezano s niskom temperaturom vode i smanjenom količinom svjetlosti, umjetne makrofite mogu predstavljati povoljno stanište za brojne praživotinje, što potvrđuje i velika raznolikost praživotinja zabilježena u ovom istraživanju. Iako se umjetne makrofite ne koriste često u ekološkim istraživanjima obraštajnih zajednica, rezultati provedenog istraživanja pokazuju da ovaj tip podloga može služiti kao pogodan supstrat za razvoj obraštaja i istraživanje obraštajnih zajednica u slatkovodnim ekosustavima te ukazuju na njihov potencijal u primjeni prilikom restauracija opterećenih vodenih staništa.

Obzirom na svoje specifičnosti, Park prirode Kopački rit pruža povoljna staništa kako terestričkim, tako i akvatičkim organizmima od kojih se posebno ističu ribe jer područje rita ujedno predstavlja vrlo važno mrjestilište riba dunavskog sliva od kojih su mnoge vrste ugrožene. Ukupnim dosadašnjim istraživanjem otkriveno je preko 50 vrsta riba od kojih neke isključivo borave u otvorenoj rijeci, druge dolaze u rit za vrijeme poplave, a neke od njih ostaju i nakon poplave. Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ je u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na području Posebnog zoološkog rezervata, u razdoblju od 2015. do 2018. u svakom mjesecu rujnu izvršila uzorkovanje ihtiofaune. Uzorkovanja su vršena na lokalitetima: kanal Čonakut, jezero Sakadaš te Novi kanal. Pri monitoringu korištene su: mreže stajaćice različitog promjera oka, dužine i visine, vrške veličine oka 4 cm (male, srednje i velike vrške) te mreža za uzorkovanje ribe (propisane EIFAAC propisom 2005 i europskim standardom EN 14737:2005(E)) visine 1, 5 m. Prema podacima uzorkovanja iz 2015., svojom biomasom istakla se babuška (Carassius gibelio), dok je najbrojnija vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Prema podacima iz 2016., biomasom i brojnošću dominirala je babuška (Carassius gibelio). Prilikom monitoringa 2015. i 2016. zabilježene su 3 nove vrste riba za Park prirode Kopački rit: veliki vijun (Cobitis elongatoides), primorska uklija (Alburnus albidus) i crni somić (Ameiurus melas). Prema podacima iz 2017., svojom biomasom dominirao je bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), dok je najbrojnija utvrđena vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Podaci iz 2018. pokazali su dominantnost babuške (Carassius gibelio) u biomasi, a kao najbrojnija vrsta pokazala se uklija (Alburnus alburnus). Na temelju podataka svih uzorkovanja, vidljivo je kako je izrazito snažan pritisak invazivnih vrsta poput srebrnog karasa – babuške (Carassius gibelio) i bijelog tolstolobika (Hypophthalmichthys molitrix) na autohtonu ihtiofaunu. Obzirom na taj podatak, nužno je nastaviti provoditi monitoring ihtiofaune kako bi se uvidjele promjene uzrokovane invazivnim vrstama kako na cjelokupnu autohtonu ihtiofaunu tako i na kvalitetu staništa u kojem se nalaze.

Ciliates represent important component of periphytic communities in aquatic habitats, including river-floodplain ecosystems, particularly as a link between lower and higher trophic levels in food webs. Considering that these assemblages have been poorly studied in floodplain habitats, the aims of this research, conducted in a Danubian floodplain lake (Kopački Rit Nature Park, Croatia), were to identify the main factors controlling periphytic ciliates and to estimate their ecological role in this dynamic ecosystem. The study included two experimental series lasting from spring till winter and from summer till winter in 2010. The glass slides were chosen as artificial substrates for periphyton development. Floods of different intensity and duration characterised the research period and modified the lake water properties. During the flooding, water transparency and nutrient concentrations increased, while conductivity and chlorophyll a concentration decreased. Macrophyte and metaphyton stands spread out within the lake during the high floods and periphyton biomass decreased consequently. In such conditions, the total ciliate abundance in periphyton declined. Peritrichs, sessile filter feeders which utilize suspended prey from the surrounding water, were dominant ciliates in the periphyton, with the highest densities registered in the absence of floods. However, during the extremely high water-levels, the abundance of mobile raptorial and filter- feeding ciliates increased. Bacteria and algae represented the main food source for periphytic ciliates. This study reveals the importance of hydrological regime in shaping periphytic ciliate community and suggests that these organisms have a significant impact on plankton communities in temperate floodplain lakes.

Periphyton is a complex community of autotrophic and heterotrophic organisms, detritus and mineral particles present on various substrata in aquatic environments. Studies on this type of communities are fundamental since they play an important ecological role inside the aquatic ecosystems. Ciliates, a remarkably successful group of microorganisms existing in almost all freshwater ecosystems, are important constituents of periphytic communities as one of the main consumers of bacteria, algae, other protozoans and detritus, thus participating in biomass transfer to higher trophic levels. Considering the lack of information on ciliated protozoans in a temperate floodplain periphyton, we studied the colonization and succession dynamics of these microorganisms on artificial substrata (glass slides) exposed in the Lake Sakadaš (Danubian floodplain) during 2010 in two experimental series, from spring until winter and from summer until winter. Floods, different in their extent and duration, strongly influenced the lake conditions during the study period, consequently affecting the composition and growth dynamics of the ciliate community. Colonization and succession of ciliates in periphyton occured throughout several phases, different in the structural and functional composition of ciliates and influenced by diverse environmental factors. The results showed that the periphyton formation and ciliate colonization are more rapid during the summer period than in spring, and ciliate community becomes stable earlier under the summer conditions. Ciliates reached rather high abundance and diversity in periphyton formed on artificial substrata in a floodplain lake, with sessile peritrich species as dominant. The trophic structure of periphytic ciliates was characterized by the bacterivorous and bacterivorous-algivorous filter-feeding species, important for carbon and energy transfer from planktonic to periphytic food web. This research contributed to a better knowing of taxonomic and functional diversity of periphytic ciliates and clarified their ecological role in riverine floodplain ecosystems.

Drainage ditches are waterbodies characteristic for many lowland agricultural areas, where they remove excess water, thus reducing the flood risk, but can also be used for irrigation. These habitats support highly diverse, although still poorly investigated, biological communities, including benthic macroinvertebrates. Due to high anthropogenic pressure, e.g. nutrient enrichment or pesticide contamination, many drainage ditches are ecologically degraded, resulting in the changes in benthic communities. In this research, carried out in June 2015, we analysed macrozoobenthos using a multi-habitat sampling method at eight sampling sites along a lowland drainage channel in northeast Croatia. Sampled microhabitats included mineral (macrolithal, mesolithal, microlithal, psammal and argyllal) and organic substrates (phytal) which covered more than 5% of the sampling area. Water physicochemical parameters were measured in situ and samples of both, sediment and water, were collected for the laboratory analysis of nutrients, organic matter, heavy metals and bacterial pollution. In total, 22 macroinvertebrate taxonomic groups were recorded belonging to Hydroida, Turbellaria, Bivalvia, Gastropoda, Hirudinomorpha, Oligochaeta, Hydrachnidia, Araneae, Isopoda, Amphipoda, Mysida, Collembola, Chironomidae, Diptera (excluding Chironomidae), Coleoptera, Ephemeroptera, Heteroptera, Megaloptera, Odonata and Trichoptera. The most abundant representatives were Chironomidae (73% of total abundance) and Oligochaeta (9% of total abundance), indicating poor water quality and organic enrichment at several sampling locations. Grouping of the sampling sites in the non-metric multidimensional scaling analysis suggests differences of benthos diversity and abundance, reflecting the ecological state at research sites. At the anthropogenically most disturbed sites, characterised by higher concentrations of heavy metals and organic carbon in the sediment and a higher number of faecal coliforms in water, the highest abundance of Chironomidae and Oligochaeta was found. These sites were characterised by the chironomid larvae whose bodies were intensively red coloured, what is characteristic of deficient oxygen concentrations. Also, the colour, texture and smell of the sediment indicated the organic pollution. At sites with more developed macrophyte stands, a higher macroinvertebrate diversity and a higher abundance of taxa were recorded, showing better ecological state and water quality. Our results indicate the possible existence of the point source of pollution in this area, leading to an excessive input of the organic and inorganic substances in the local drainage channels. Therefore, the utilisation of this water for irrigation or similar purposes would not be recommended.

Istraživanje faune vodenih beskralježnjaka na različitim tipovima prirodnih podloga provedeno je u poplavnom području Dunava (Sakadaško jezero, Park prirode Kopački rit, Hrvatska) s ciljem utvrđivanja utjecaja različitih tipova podloga na bioraznolikost poplavnih područja. Uzorci su prikupljeni u razdoblju od travnja do studenog 2010. godine na tri postaje u litoralnoj zoni jezera te dvije postaje u zoni limniona. U 52 prikupljena uzorka prirodnih podloga (grančice, biljni ostatci, Ceratophyllum demersum, metafiton i miješani tip uzorka koji se sastoji od manjih grančica, biljnih ostataka i metafitona) utvrđeno je ukupno 76 svojti vodenih beskralježnjaka. Najveći broj svojti pripadao je kukcima (Insecta). Ličinke i kukuljice kukaca bile su zastupljene s ukupno 24 svojte, a brojnošću je dominirala porodica Chironomidae (98% ukupne brojnosti). Odraslim vodenim kukcima pripadalo je ukupno 15 svojti, pri čemu je najveću brojnost imala porodica Veliidae (68% ukupne brojnosti). Ostali predstavnici beskralježnjaka iz skupina Porifera, Hydrozoa, Turbellaria, Nematoda, Mollusca, Oligochaeta, Hirudinomorpha, Tardigrada, Chelicerata, Crustacea i Bryozoa bili su zastupljeni s ukupno 37 svojti. Sastav funkcionalnih hranidbenih skupina zabilježenih beskralježnjaka razlikovao se između uzorkovanih podloga. Predatorima, koji su često u kompeticiji za hranu s juvenilnim ribama, je pripadao najveći broj svojti. Najveću brojnost imali su sakupljači-sabirači, što ukazuje na prisutnost dobro razvijenih zajednica obraštaja i gljivica na svim tipovima podloga. Organizmi koji se hrane većim česticama organske tvari, kao što su bušači i usitnjivači, imali su najmanju brojnost i raznolikost. Najveća bioraznolikost utvrđena je u uzorcima miješanih podloga koje su prisutne na istraživanim postajama tijekom cijele godine. Međutim, metafiton se pokazao kao najpogodniji tip podloge za vodene beskralježnjake te je na njemu utvrđena najveća brojnost. Složena struktura nitastih nakupina metafitona pruža dobar zaklon vodenim beskralježnjacima, a povremeno pojavljivanje metafitona može znatno izmijeniti trofičke odnose u vodenim tijelima poplavnih područja. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značaj prirodnih podloga u očuvanju bioraznolikosti vodenih beskralježnjaka, što posljedično utječe i na njihove trofičke odnose. Također, rezultati ističu važnost očuvanja prirodnog režima plavljenja u ovakvom tipu staništa budući da o njemu ovisi raznolikost i dostupnost prirodnih podloga unutar vodenih tijela.

Istraživanje procesa naseljavanja trepetljikaša na umjetne staklene podloge te sukcesivnih promjena unutar zajednice trepetljikaša u perifitonu provedeno je u Sakadaškom jezeru (poplavno područje Dunava) tijekom 2010. godine kroz dvije eksperimentalne serije, od proljeća do zime te od ljeta do zime. Eksperimentalno razdoblje obilježile su faze plavljenja različitog intenziteta i duljine trajanja. Poplave su izravno utjecale na ekološke uvjete u jezeru, a time i na strukturu i dinamiku razvoja zajednice trepetljikaša. Razvoj perifitona i naseljavanje trepetljikaša odvijali su se brže u ljeto u odnosu na proljeće te je u ljeto ranije postignuta stabilna zajednica trepetljikaša. U obje eksperimentalne serije u perifitonu su dominirali sjedilački trepetljikaši iz skupine Peritrichia. Trofička struktura zajednice trepetljikaša mijenjala se s vremenom ekspozicije podloga. U perifitonu su najzastupljeniji bili bakteriovorni i bakteriovorno-algivorni procjeđivači. Struktura i razvoj zajednice najviše su ovisili o fizikalno-kemijskim svojstvima vode jezera, koncentraciji klorofila u perifitonu i okolnoj vodi te o biomasi perifitona.

Perifiton (obraštaj) je složena zajednica autotrofnih i heterotrofnih organizama te detritusa prisutna na različitim tipovima podloga u svim vodenim staništima, od oligotrofnih do distrofnih. U vodenim ekosustavima perifiton ima iznimno važnu ulogu u primarnoj proizvodnji i kruženju nutrijenata, izvrstan je pokazatelj promjena ekološkog stanja, važan je izvor hrane za različite skupine beskralježnjaka i ribe, te povećava raznolikost dostupnih staništa za vodene organizme. Perifiton se vrlo brzo počinje formirati na uronjenim podlogama, a praživotinje se ubrajaju među prve kolonizatore novih podloga. Trepetljikaši predstavljaju važnu komponentu perifitonskih zajednica kao jedni od glavnih konzumenata bakterija i algi u obraštaju, te učinkovito povezuju niže i više trofičke razine. U perifitonu umjetne podloge u Sakadaškom jezeru, tijekom istraživanja provedenog od travnja do prosinca 2009. godine, utvrđena je velika brojnost i raznolikost zajednice trepetljikaša. Najzastupljenije su bile skupine Peritrichida, Suctorida i Heterotrichida. Razvoj zajednice se odvijao u tri faze, uključujući inicijalnu kolonizaciju i prijelaznu fazu u kojima su dominirale pokretne pionirske bakteriovorne i algivorne vrste, te zrelu kasnu fazu karakteriziranu sjedilačkim filtratorima i predatorima. Abiotički čimbenici imali su veći utjecaj na zajednicu tijekom primarne kolonizacije, dok su dostupnost hrane i struktura perifitona bili značajni u kasnijim stadijima razvoja zajednice.

The primary colonization of artificial substrata by periphytic ciliates was studied in a Danubian floodplain lake (Lake Sakadaš, Kopački Rit Nature Park, Croatia) during spring period, from April 6th to May 17th 2010. The periphyton development on glass slides started quite early, on the first day of submersion in lake water. The ciliate abundance and community composition progressively changed in the course of the exposure. The non- metric multidimensional scaling analysis indicates three phases in the ciliate colonization process. The initial phase, which includes the first three days of periphyton formation, was characterized by small motile scuticociliatids (Cinetochilum margaritaceum as the most abundant) and cyrtophorids, as well as the sessile peritrich species Vorticella campanula. The first two ciliate groups comprise of typical pioneer species, frequently found during the initial phase of colonization on the newly exposed substrates. Vorticella species rapidly colonize new surfaces because of the presence of a free swimming motile phase in their life cycle. During the intermediate phase of colonization (day 6 to day 12), ciliate community became more diverse, with bacterivorous Chilodonella species and bacterivorous-algivorous Vorticella species as dominant. Scuticociliatids, mostly bacterivores and algivores, were also abundant and high abundance of omnivores and predators was recorded. Sessile suspension-feeding ciliates, Vorticella species (bacterivores and algivores) and Stentor roeselii (omnivore), dominated in the late phase of colonization (day 15 to day 42). This phase was characterized by high concentration of chlorophyll a in water and increased periphyton biomass, indicating food source and habitat complexity as the most important parameters for the structuring of the ciliate community.

Every substrate immersed in the water will be colonized by different organisms within hours. Submerging artificial substrates enables us to monitor this process, determine the colonization and succession patterns, organisms’ intersections and to evaluate the health of the aquatic ecosystem. To determine the community structure and composition of invertebrate fauna in periphyton developed on artificial substrata, plastic frame and glass slides were immersed in a lake from August 2008 to July 2009. The study was carried out in a Danube floodplain area (Lake Sakadaš, Kopački Rit Nature Park, Croatia). On 14 glass slides in total 4804 individuals, belonging to 33 invertebrate taxonomic groups, were found. Three species of Bryozoa (Plumatella fungosa, Plumatella repens and Paludicella articulata), as well as three species of Porifera (Ephydatia fluviatilis, Ephydatia mülleri and Eunapius (Spongilla) fragilis), were the main sessile colonial organisms. The recorded sponge and bryozoan species, except Plumatella repens, were recorded for the first time in this floodplain area. Other dominant taxa were Hydrozoa, Gastropoda, Nematoda, Oligochaeta and Chironomidae larvae. The most abundant Nematoda were Eutobrilus nothus, Neotobrilus sp. and Chromadorina bioculata. Glyptotendipes pallens agg. was the dominant chironomid larvae taxa. On the plastic frame 5385 individuals were recorded and classified into 47 taxonomic groups. High abundance was recorded for oligochaetes (Stylaria lacustris, Nais barbata, Chaetogaster spp., Nais spp., Pristina spp., Specaria sp.) (33% of total), chironomid larvae (19% of total with Glyptotendipes pallens agg., Endochironomus albipennis and Polypedilum sordens as the most abundant) and hydrozoan Hydra sp. (11% of total). Gathering collectors were the most abundant functional feeding group (54% of total), together with predators (16% of total) and filtering collectors (15% of total). Bryozoans and sponges covered the entire frame. An invasive bivalve species, Dreissena polymorpha, was also found on both artificial substrata. A complex three- dimensional periphyton structure and favourable feeding conditions, provided mainly by bryozoans, sponges and bivalves, were important factors for the development of diverse and abundant invertebrate community.

Istraživanje promjena u strukturi zajednice trepetljikaša u perifitonu razvijenom na umjetnim podlogama (predmetna stakalca) provedeno je u poplavnom području Dunava (Sakadaško jezero, Park prirode Kopački rit). Istraživanje je provedeno u razdoblju od travnja do prosinca 2009. godine. U svrhu praćenja procesa naseljavanja, uzorci su na početku istraživanja prikupljeni nakon 1., 3., 5., 7. i 14. dana ekspozicije, nakon čega je uzorkovanje provedeno svaka dva tjedna, kako bi se pratila sukcesija trepetljikaša u zajednici perifitona. Zabilježeno je ukupno 116 svojti trepetljikaša. Ustanovljene su tri faze u razvoju zajednice: inicijalna (1. – 5. dan), intermedijarna (7. – 14. dan) te zrela faza (28. – 224. dan). U inicijalnoj i intermedijarnoj fazi najznačajniji utjecaj na zajednicu imali su prozirnost i temperatura vode, pri čemu su karakteristični bili pokretni bakteriovorni i algivorni trepetljikaši. Organska tvar u perifitonu, fitoplankton i konduktivitet najviše su utjecali na zajednicu u zreloj fazi razvoja, kada su bile zastupljene različite trofičke skupine trepetljikaša, posebno sjedilački organizmi koji se hrane filtriranjem, te predatori. Na početku naseljavanja organizama na podlogu, abiotički parametri često imaju izraženiji utjecaj, dok su biotički parametri značajniji u oblikovanju već formirane zajednice perifitona.

Obraštajne zajednice imaju važnu ulogu u vodenim ekosustavima jer pridonose većoj primarnoj produkciji, kruženju hranjivih tvari, fiksaciji ugljika te su dobri pokazatelji ekološkog stanja voda. Poplavno područje Kopačkog rita je izrazito pogodno za razvoj obraštajnih zajednica zbog dostupnosti različitih prirodnih podloga (plutajuća i submerzna vegetacija, srušena stabla, otpale grane) i visokih koncentracija hranjivih tvari. Promjene kvalitativnog i kvantitativnog sastava biljnih i životinjskih zajednica u obraštaju te utjecaj fizikalno-kemijskih čimbenika na razvoj obraštaja istražuju se na prirodnim i umjetnim podlogama na području Kopačkog rita već duži niz godina. Dobiveni rezultati ukazuju na veliku bioraznolikost obraštajnih zajednica. Rast obraštaja započinje akumuliranjem otopljene organske tvari te naseljavanjem bakterija i alga, a dalje se obraštaj razvija naseljavanjem i razmnožavanjem različitih vrsta. Sastav alga u obraštaju mijenja se ovisno o sezonskim uvjetima. Tijekom proljeća i zime u obraštaju dominiraju dijatomeje, a u ljeto i jesen su uz dijatomeje vrlo dobro razvijene cijanobakterije i zelene alge. Najprije se naseljavaju alge koje čvrsto priliježu uz podlogu, a potom se razvijaju alge koje se za podlogu prihvaćaju kraćim ili dužim stapkama te nitaste alge. Tako se stvara trodimenzionalna struktura obraštaja u kojoj zaklon i hranu pronalaze različiti heterotrofni organizmi (npr. Porifera, Nematoda, Oligochaeta, Cladocera, Dreissena polymorpha, ličinke Chironomidae, Bryozoa), dok cjelokupna obraštajna zajednica predstavlja važan izvor hrane za brojne vrste riba. Povećanje obraštajnih zajednica dovodi do nedostatka prostora na podlogama i velike kompeticije za hranom i svjetlosti, uslijed čega se biomasa obraštaja smanjuje. Različiti fizički, kemijski i biološki čimbenici kao što su intenzivna ispaša, zasjenjenje i mehanička oštećenja mogu negativno utjecati na razvoj obraštaja. U uvjetima disturbancije biodiverzitet zajednica se smanjuje, ali s prestankom negativnog djelovanja, obraštajne zajednice se vrlo brzo obnavljaju. Autotrofna komponenta obraštajnih zajednica, u odnosu na fitoplankton, sporije odgovara na promjene uvjetovane plavljenjem i zbog toga je obraštaj izuzetno važan za trofičku stabilnost voda poplavnog područja. Nužno je nastaviti sustavna istraživanja obraštaja u svrhu praćenja promjena ekološkog stanja voda na području Kopačkog rita.

Dreissena polymorpha (Pallas, 1771) (Bivalvia), školjkaš Ponto-kaspijske regije, još od 19. st. uspješno se širi vodama Europe, pa tako i Hrvatske. Vrsta je vrlo uspješna u širenju areala i razvijanju stabilnih zajednica, posebno na različitim tipovima čvrstih podloga. Jedan od ciljeva naših dugogodišnjih istraživanja flore i faune voda Parka prirode Kopački rit, bio je utvrđivanje prisutnosti i praćenje stanja invazivnih vrsta. D. polymorpha je pronađena u sedimentu te u obraštaju na makrofitama i srušenim stablima. Iako u bentosu i fitofilnim zajednicama nije činila veći udio u pronađenoj fauni, utvrđena je u velikom broju na umjetnim podlogama (stakalca) uronjenim u vodu s ciljem praćenja dinamike naseljavanja i razvoja obraštaja. Ovaj školjkaš je uspješan kompetitor, hrani se procjeđivanjem, i ima velik utjecaj na alge i cijanobakterije u stupcu vode, kao i na autotrofnu komponentu obraštaja. S obzirom na važnost obraštajnih zajednica kao izvora kisika, hrane te skloništa vodenim beskralježnjacima, ključno je proučiti međusobne odnose pojedinih komponenti obraštaja. Istraživanjima u 2008. godini, utvrđen je utjecaj prekomjerno razvijene zajednice Dreissene na razvoj stabilne zajednice i prirodnu sukcesiju autotrofne komponente obraštaja te razvoj vrsta otpornih na disturbancije. Temperatura vode, dostupnost hrane te hidrološke promjene prepoznati su kao značajni čimbenici za razvoj zajednice ovog školjkaša. Praćenje prisutnosti i brojnosti populacija školjkaša D. polymorpha kao potencijalne invazivne vrste na ovim prostorima, važno je radi sprječavanja njenog mogućeg prekomjernog razvoja koji bi mogao imati negativan utjecaj na očuvanje ravnoteže i biološke raznolikosti ritskog ekosustava.