Search

Iz članka: Već je u prvim stoljećima kršćanstva kružila jedna latinska verzija koja je imala Matejev tekst dijela Očenaša (Mt 6, 13) u nešto drukčijem obliku od onoga koji nam je stigao posredstvom Vulgate. Te riječi glase: et ne passus nos fueris induci in tentationem, a mogle bi se prevesti orijentaciono na sljedeći način: „i ne dopusti da budemo uvedeni u napast“. Tumačenje ugledanih zapadnih Otaca, kao što su Tertulijan, Ciprijan, Ambrozije, Augustin i Jeronim, inspiriralo je komentatore sve do naših dana da pristupe tomu tekstu u obzoru biblijske teologije. Način njihova tumačenja išao je u sljedećem smislu: „ne dopusti da uđemo u kušnju (i/ili da podlegnemo) u kušnji“ ; ili pak: „ne prepusti nas kušnji / ne ostavi nas u kušnji“. Izgleda da se kao po dogovoru moderni prijevodi usmjeravaju u takvom smjeru.

„Hrvatska biblicistika i čitateljstvo s odobravanjem će primiti ovu knjigu ponajviše zbog relevantnosti teme u njenom prvom dijelu, a zatim zbog cijelog spektra biblijskih tema, njih čak četrnaest, u drugom dijelu knjige. Prvi dio knjige, prema mojoj ocjeni, njezin je najbolji dio. Budući da kod nas nitko do sada nije sustavno obrađivao biblijski revelacijski izričaj Ja-jesam, koji je zapravo i u svjetskoj egzegezi premalo obrađivan, tekst ove knjige o tome predstavlja značajan znanstveni doprinos hrvatskoj biblicistici. Svoje opsežno djelo, u kojem pristupa biblijskim tekstovima sinkronijski i dijakronijski, autor je popratio odličnom i ažuriranom bibliografijom. Knjigu preporučujem prije svega profesorima te studentima teoloških i drugih religijskih znanosti, osobito onima koji se bave biblijskom znanošću, zatim svima onima koji žele osvježiti svoje biblijske spoznaje budući da knjiga sadrži bogat izbor biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tema, naročito u drugom dijelu, koje je autor temeljito obradio, pomno prateći znanstvena kretanja u svjetskoj i domaćoj egzegezi.“ (Prof. dr. sc. Stipe Jurič, P. S. Universitas a s. Thoma Aq. in Urbe, Rim)

Recenzija knjige Aleksandra Ninkovića „Kako čitati Sveto pismo - Stari zavet“. Recenzija je tiskana u knjizi na str. 199-200. Pisac recenzije očekuje da će se knjigom „Kako čitati Sveto pismo - Stari zavet“ moći služiti široko čitateljstvo, osobito kateheti. Knjiga također može biti uvrštena u popis literature sveučilišnog predmeta „Introductio in Sacram Scripturam“ (Uvod u Sveto pismo).

Teološko-katehetski odjel najmlađa je sastavnica Sveučilišta u Zadru. Akad. god. 2015./2016. jest treća godina njegova postojanja i djelovanja. Tim povodom, za čitatelje Lanterne, Glasnika Sveučilišta u Zadru, dao je intervju P. Vidović u svojstvu prvog pročelnika Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru.

Knjiga I riječ je Božja rasla: Od kerigme do evanđelja znanstvenom istraživačkom trijeznošću i akribijom „slijedi“ kerigmu na njenom putu preobrazbe u pisano evanđelje.

Jakovljeva poslanica ukazuje na neprikladne oblike ponašanja prema siromasima u kršćanskim zajednicama u njegovu vremenu. To su pristranost na štetu siromaha u odnosu na bogataše (2, 1-13) i bogataško iskorištavanje siromašnih (4, 13-5, 6). Osobito je Jakov oštar prema onima koji uskraćuju radničku plaću (5, 4-6).

U svom prijevodu Novoga zavjeta Lj. Rupčić u bilješci uz Iv 13, 19 izričito tvrdi da se prema tom tekstu Isus predstavlja Božjim revelacijskim imenom Egzodusa (Izl 3, 14). Predavač nastoji tu tvrdnju verificirati prema tekstu Hebrejske Biblije i grčke Septuaginte.

U vrednovanju svakog pojedinog prijevodnog ekvivalenta za egzilski revelacijski oblik u trima suvremenim hrvatskim Biblijama autor se služi kriterijima koji obuhvaćaju tri elementa: istovjetnost smisla prijevodnog korespondenta s njegovim izvornim hebrejskim izričajem ; istovjetnost prijevodnog oblika za svih devet Božjih revelacijskih iskaza ; literarna samostojnost prijevodnog ekvivalenta egzilske Božje samoobjave koja je sukladna s njenom literarnom pozicijom u izvornom tekstu.

U Teološkom osvrtu Glasa Koncila (u 2 nastavka) autor obrađuje sljedeća pitanja: Što Biblija na svojim prvim stranicama kaže o muškarcu i ženi, o njihovoj međusobnoj različitosti i jednakovrijednosti, o njihovoj ulozi u svijetu? Je li slika Božja samo muškarac? Što Biblija piše o braku i obitelji? Odnosi li se Stvoriteljev blagoslov samo na „prvi“ biblijski bračni par ili na svaki bračni par i svaku obitelj svih vremena…? Što podrazumijeva dvostruki Stvoriteljev blagoslov muškarca i žene s obzirom na njihovu ulogu na Zemlji?

Osvrt i prikaz dvosveščanog djela Radomir B. RAKIĆ, Biblijska enciklopedija, (Foča / Srbinje: Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog, 2004.) ; Dva sveska: Svezak I. (A – L), 600 str. ; Svezak II. (Lj - Š), 632 str. U priređivanju svoje enciklopedije R. B. Rakić se služi priznatim svjetskim biblijskim rječnicima, leksikonima i enciklopedijama. Posebnu pozornost i prostor u svojoj Biblijskoj enciklopediji daje biblijskoj literaturi na njemačkom jeziku.

Osovinu predavanja čine dva teksta o braku iz pavlovskog korpusa: 1Kor 7, 1-16 i Ef 5, 21-33. Predavač isključuje razumijevanje teksta o (ne)razrješivosti braka (1Kor 7, 15) u prvom Pavlovu tekstu o braku (1Kor 7, 1-16), koji je napisan u kontekstu snažnog iščekivanja Paruzije, u smislu skripturalne utemeljenosti tzv. „pavlovske povlastice“. Drugi pavlovski tekst o braku, svojevrsne ekleziološko-kristološke bračne upute (Ef 5, 21-33) u sastavu kućnog obiteljskog pravilnika (Ef 5, 21– 6, 9), napisan u razdoblju kad Crkva dobiva univerzalne i organizacijske obrise, pisac interpretira na temelju dvaju biblijskih tekstova o stvaranju čovjeka i bračnoga para: Post 1, 26–28 i Post 2, 7–25.

Autor članka najprije istražuje je li pojmom znak označen svaki od sedam tzv. znakova u Ivanovu evanđelju. Zatim predstavlja termine koji imaju neku srodnost s tim pojmom. Nakon toga obrazlaže teološki i kristološki sadržaj ivanovskoga znaka. Treći dio rada jest neka vrsta druženja s više egzegeta. To je piscu prigoda da sugerira neke smjerove za daljnje istraživanje ivanovskih znakova.

Recenzija i prikaz knjige: Mijo Nikić, Očima psihologa teologa, Zaklada biskup Josip Lang, Zagreb, 2011., 296 str. ; „Naslov knjige… podsjeća čitatelja da će u knjizi, uz puno teologije, naći obilje materijala iz psihologije. Piscu, međutim, nije bio cilj prirediti za svoga čitatelja razne informacije iz tih dviju znanosti. Obje te znanosti, i psihologija i teologija, koje on profesionalno poznaje, njemu su ustvari samo sredstvo u ovoj knjizi. Služeći se njima, on želi pripremiti svoga čitatelja da postane zapravo otvoren i spreman za izlječiteljsku Božju riječ.“

„U samom trenutku kada se desio prijelaz s hebraizma u judaizam, tj. u 5. stoljeću prije kršćanske ere, dogodio se srodan događaj… u Grčkoj. To je isti trenutak u kojem smo svjedoci rođenja filozofije. Posljednji od proroka, radi se o Malahiji… jest logički i kronološki suvremenik prvoga od filozofa. Ili, drukčije rečeno, posljednji prorok je, gledano ontološki, „prvi“ predsokratik. Takav inauguracijski trenutak više je nego samo po naslovu objaviteljski budući da, zahvaljujući njemu, možemo lakše shvatiti prijelaz iz profetizma u rabinizam. Grčki mitovi, koje je preuzeo Platon na filozofski način, nisu više usmjereni prema vjerovanju nego prema razmišljanju. Više se ne smatraju neobičnim literarnim pojavama ili pričama, nego su nositelji mudrosti i čine sustav tumačenja svijeta.“

Sluga Gospodnji iz Deuteroizaije ima privilegirano mjesto u biblijskoj tipološkoj interpretaciji. On predstavlja hermeneutski pralik za razumijevanje Isusova javnog djelovanja te Isusove muke i uskrsnuće. Najstariji evanđelist, Marko, u svom evanđelju opisuje Isusov identitet kao Mesije, a zatim narav njegova mesijanstva slijedeći ustvari shemu kako je predstavljen Sluga Gospodnji u četirima pjesama u Izaiji (42, 1-7 ; 49, 1-9a ; 50, 4-9a.10-11 ; 52, 13- 53, 12).

Evanđelja pišu o događajima pred Isusovu smrt s polazišta dvaju kalendara kojima su se služili palestinski Židovi u 1. stoljeću: Ivan s polazišta službenog lunarnog kalendara, a sinoptici s gledišta solarnog kalendara koji je bio u uporabi u Kumranu i među esenskim skupinama. Dan Isusove smrti, petak, bio je 14. nisana prema lunarnom, a 17. nisana prema solarnom kalendaru, odnosno 7. travnja 30. godine.

Pavlova smjernica bračnim parovima u Korintu od kojih jedna stranka jest, a druga nije krštena glasi: „Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi ; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani.“ (1Kor 7, 15). Među egzegetima ne postoji usuglašena interpretacija tvrdnje da „brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani“. Znači li u tom kontekstu „nevezanost“ da napušteni kršćanski supružnik (on ili ona) smije ući u novi brak s nekom drugom osobom? Taj tekst iz 1Kor 7, 15, koji autor naziva posuđenom pravnom sintagmom „pavlovska povlastica“, proučava isključivo s biblijskog gledišta.

Prijevod s francuskog uvoda i bilježaka uz biblijsku knjigu „Ezekiel“: Uvod (str. 1783-1788), Bilješke uz biblijski tekst (str. 1788-1858).

Članak ima tri dijela: 1. Savez u Starome zavjetu ; 2. Savez u Novome zavjetu ; 3. Novi savez prema Poslanici Hebrejima. U odnosu jednoga prema drugomu, novi i stari savez, prema Poslanici Hebrejima, stoje u kontrastu kao stari prema novome, kao drugi prema prvome, kao učinkoviti prema neučinkovitome, kao istinska zbiljnost prema sjeni zbiljnosti, kao vječni savez prema privremenomu. Uspostava novoga saveza, prema tom novozavjetnom tekstu, znači definitivno dokidanje staroga saveza.

Recenzija i prikaz knjige: M. Nikić [ur.], Vjera bez djela je mrtva: Zbornik radova u čast p. Antunu Cveku prigodom 75. godišnjice života i 40. godišnjice socijalnog apostolata, (Zagreb: Zaklada Biskup Josip Lang, 2009.). Brojni suradnici zbornika potječu iz nekoliko država. Izdavač je imao namjeru da svaki prilog bude aktualizacija jedne misli ili retka iz Jakovljeve poslanice. Time je ovim zbornikom nastao svojevrstan komentar toga novozavjetnoga teksta. U kritičkom vrednovanju zbornika, kritičar ima kao jedan od „kriterija“, ili barem kao „kritičku orijentaciju“, činjenicu prijateljske upućenosti svakog suradnika prema slavljeniku. Svaki je suradnik svojim prilogom nastojao podariti slavljenika, i čitateljstvo, dvostrukim darom: darom svoje profesionalnosti i darom svoje ljudskosti. Prvi aspekt takvog darivanja išao je u prilog profesionalnoj kvaliteti tekstova, a drugi u prilog raznolikosti u estetskoj oblikovanosti članaka u zborniku.

Recenzija i prikaz knjige: P. Vučemilo i N. Radinović (ur.), Stoljetna baština: Zbornik radova Simpozija… u prigodi stote obljetnice dolaska Školskih sestara franjevaka iz Maribora u Split, (Biblioteka Crkve u svijetu 44 ; Split: CUS ; Školske sestre franjevke Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova, 2009.) Glavninu zbornika, veoma ugodne opreme, zauzimaju 20 studija, koje su pripremile najvećim dijelom članice same Družbe. Knjiga od četiri dijela, uokvirena je Predgovorom (str. 5-6), Uvodom (str. 7-8), te bogatim Kazalom osobnih imena (str. 511- 521) i Kazalom sadržaja (str. 523-525). Prema suvremenoj lingvističkoj semantici, izraz kritika odnosi se na razlikovanje i razlučivanje, na principijelno prosuđivanje, na vrijednosni sud o nečemu… Zbornik Stoljetna baština, s toga gledišta, nije knjiga o samodopadnosti. Normalno je da se u njoj nalazi puno ponosa, ali nipošto u njoj ne manjka konstruktivna kritika, ustvari autokritika, koja je katkad veoma oštra.

Polazište članka su ekleziološko–kristološke bračne upute (Ef 5, 21-33) u kućnom obiteljskom pravilniku (Ef 5, 21–6, 9) koje se temelje na biblijskoj teologiji stvaranja. Prvi dio studije jest kratki osvrt na situaciju obitelji u vremenu pisanja toga pravilnika, a zatim u našem vremenu. Drugi dio razlaže razumijevanje braka i obitelji u dva biblijska teksta o stvaranju braka i obitelji: svećeničkom (Post 1, 26–28) i jahvističkom (Post 2, 7–25). Prema tim tekstovima, bračni par, odnosno obitelj, čini završnicu Božjega stvaranja. Muškarcu i ženi, njemu i njoj, koji su jednakovrijedni u različitosti, bračnom paru, svojoj (Božjoj) slici, svom suradniku na zemlji, Stvoritelj je povjerio svijet dvostrukim blagoslovom koji je dvostruko usmjeren prema životu: rađanjem djece i čuvanjem Zemlje kao svoje (i Božje) kuće. Taj Božji stvaralački blagoslov upućen je ustvari svakom bračnom paru, svih vremena. Prema Bibliji, stoga, obitelj ne može imati alternativu. Zapravo, biti ili ne biti obitelji znači biti ili ne biti ljudskoga života i samoga svijeta.

Zemlja se, prema Bibliji, razumijeva istodobno u relaciji s čovjekom i Bogom. Ona je, s obzirom na čovjeka, čovjekov dom. Ista Zemlja, s obzirom na Boga, uvijek ostaje Božjim vlasništvom (usp. 1Kor 10, 26). Na teologiji stvaranja temelji se načelo jednakih prava svih ljudi na zemaljska dobra. Biblijski ideal, kao jedna od oznaka mesijanskih vremena, jest „šalôm“, materijalni i duhovni prosperitet za sve na Zemlji (usp. Ps 72, 7). Budući da Bog izričito kaže: „Zemlja pripada meni“ (Lev 25, 23), čovjek bi se morao, takoreći, „dogovarati“ s Bogom kako sa Zemljom smije postupati. Vođen profitom, on se ne može nekažnjeno „kockati“ Zemljom. Bog je, dakle, na specifičan način povjerio Zemlju svima koji na njoj žive te na Zemlji, prema izričitoj Božjoj riječi, ne bi smjelo uopće biti siromaštva (usp. Pnz 15, 4).

Recenzija i prikaz knjige: Stipe Jurič, Biblija. Misterij Boga i čovjekova spasenja izražen ljudskim jezikom, (Biblioteka Tragovi 7 ; Zagreb: Dominikanska naklada Istina, 2008) pod sljedećim naslovima: Što se nalazi u knjizi profesora Juriča? Može li izvrsni biblijski vodič biti još korisniji svome čitatelju? Koje je mjesto Juričeve knjige u svjetskom kontekstu? Govori li Bog hrvatski? (Mjesto Juričeve knjige u hrvatskom kontekstu).

Autor razlaže stav kako su ljudi današnjice, zahvaljujući pisanim svjedočanstvima iz samog početka kršćanstva, u kontinuitetu s temeljnom istinom kršćanstva, a to je Kristovo uskrsnuće. U ovom tekstu on predstavlja dva takva svjedočanstva. Prvi je ranokršćanska ispovijest vjere, credo, kojega Pavao predaje zajednici u Korintu (1Kor 15, 3-7). Drugo svjedočanstvo je ranokršćanski kristološki himan s očitim arameizmima (Fil 2, 6-11). Na koncu, autor daje neke hermeneutičke sugestije za čitanje tih tekstova iz prvog stoljeća.

Knjiga je objavljeni dio disertacije koja se sastoji od tri dijela u osam poglavlja. Za izvorne biblijske tekstove i najstarije biblijske verzije autor se služi najpouzdanijim kritičkim izdanjima. Premda je istražio sve biblijske prijevode na hrvatskom, parcijalne i cjelovite, autor je u svom istraživanju stavio težište na biblijske prijevode s izvornih jezika. Za SZ, to su dvije cjelovite hrvatske Biblije: Zagrebačka Biblija i Sarajevska Biblija (I. Ev. Šarić). Za NZ, to su: B. Duda – J. Fućak ; Lj. Rupčić ; I. E. Šarić ; G. Raspudić ; R. Knežević ; M. Jovanović ; I. Vrtarić. Autor disertacije je načinio i primijenio precizan kriterij vrednovanja (ne)uspješnosti hrvatskog prijevodnog ekvivalenta (u hrvatskim prijevodima) za izvorni (hebrejski i grčki) izričaj Božje samoobjave.

Na CD nosaču nalazi se 21 stavka. Pod mojim imenom su jedno predavanje i poseban prilog – Pregled predavanja. Tekst predavanja predstavlja tumačenje i aktualizaciju kristološko-eklezioloških bračnih uputa (Ef 5, 21-33) u kućnom obiteljskom pravilniku (Ef 5, 21–6, 9) koje se temelje na biblijskoj teologiji stvaranja. Prema toj teologiji, bračni par, odnosno obitelj, čini završnicu Božjega stvaranja. Muškarcu i ženi, njemu i njoj, koji su jednakovrijedni u različitosti, Stvoritelj je povjerio svijet dvostrukim blagoslovom koji je dvostruko usmjeren prema životu: rađanjem djece i čuvanjem Zemlje kao svoje i Božje kuće. Taj Božji stvaralački blagoslov upućen je ustvari svakom bračnom paru, svih vremena. Prema Bibliji, stoga, obitelj ne može imati alternativu.

Autor analizira ulogu Duha Svetoga u Isusovu životu prema četirima evanđeljima. Pri tome ima u vidu, prvo implicitno, a zatim izričito, ulogu istoga Duha u životu svakoga pojedinca. Umjesto jedne osobe, Isusa, Mesije, koji je u djelovao u punini Duha Svetoga (usp. Lk 4, 1), u vremenu Crkve, postoje „mnogi“ (usp. Mk 14, 24 ; Heb 9, 28), pneumatoforna mesijanska zajednica.

Disertacija se sastoji od tri dijela, u osam poglavlja. Na početku je status quaestionis o tematici izričaja Ego eimi u hrvatskom i svjetskom istraživanju. Za izvorne biblijske tekstove i najstarije biblijske verzije autor se služi najpouzdanijim kritičkim izdanjima. Premda je istražio sve biblijske prijevode na hrvatskom, parcijalne i cjelovite, autor je u svom istraživanju stavio težište na biblijske prijevode s izvornih jezika. Za SZ, to su dvije cjelovite hrvatske Biblije: Zagrebačka Biblija i Sarajevska Biblija (I. Ev. Šarić). Za NZ, to su: B. Duda – J. Fućak ; Lj. Rupčić ; I. E. Šarić ; G. Raspudić ; R. Knežević ; M. Jovanović ; I. Vrtarić. Autor disertacije je načinio i primijenio precizan kriterij vrednovanja (ne)uspješnosti hrvatskog prijevodnog ekvivalenta (u hrvatskim prijevodima) za izvorni (hebrejski i grčki) izričaj Božje samoobjave. Time je, u konačnici, trebao dobiti odgovor na pitanje: Hrvatski čitatelj, koji ne čita Bibliju na izvornim jezicima, nego se služi samo hrvatskim biblijskim prijevodima, – može li iz njih prepoznati da se Isus u NZ objavljuje sz. monoteističkim oblikom Božje samoobjave, koji je rezerviran isključivo za Boga?

Recenzija i prikaz knjige: M. Cifrak & N. Hohnjec [ur.], Neka iz tame svjetlost zasine!: Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Adalbertu Rebiću povodom 70. obljetnice života i 40 obljetnice profesorskog rada ; Zagreb: KS & Biblijski institut KBF Sveučilišta u Zagrebu, 2007.). Internacionalni zbornik radova, 727 stranica, u čast A. Rebiću, sedmi u nizu velikih zbornika (nakon onih u čast Goluba, Brajičića, Fućaka, Kuharića, Melade i Dude). U zborniku su prilozi internacionalne skupine od preko 30 eksperata, uglavnom egzegeta.

Recenzija i prikaz knjige: Dobra sreća. Ključ za uspjeh ; (izv. La Buena suerte. Claves de la prosperidad, Zagreb: Teovizija, 2006.). Naći četverolisnu djetelinu znači od davnine omen sreće. Autori knjige demitiziraju jedno malo praznovjerje, a četverolisna djetelina im je poslužila kao privlačan način da izlože pravila, njih deset, kako svatko, bez iznimke, može postići dobru sreću. S etičkoga gledišta, ova knjiga je uzorna. Lik, s kojim se čitatelj poistovjećuje, nositelj je brojnih ljudskih vrlina. U knjizi se nenametljivo i uvjerljivo ističe vrijednost čovjekova rada, ustrajnoga i stvaralačkoga… ; čovjekov altruizam… jer „ako dijeliš, uvijek dobivaš više“.

Recenzija i prikaz knjige: S. Jurič, „1260 dana u skloništu: Kušnja i spas Crkve u knjizi Otkrivenja“ (Mostar: Crkva na kamenu, 2005.). Knjiga „1260 dana u skloništu“ ima tri dijela, osam poglavlja. Autor je znanstvenik neupitne kompetencije za Otkrivenje, a knjiga dobiva na važnosti i zbog činjenice što na hrvatskome jeziku nema dovoljno popratne biblijske literature za završnu knjigu Novoga zavjeta. Hrvatsko čitateljstvo dobilo je ovim djelom pouzdanu otkrivenjsku ekleziologiju.

Ovaj sažetak članka je prikazan podnaslovima članka: Uvod: Josip Egipatski u sve tri „religije knjige“. Novi zavjet o Josipu E.: izričiti navodi. Povijest Josipa E.: tipološko čitanje. Josipova i Isusova povijest – tipološke parale. Josipova i Isusova povijest - parale koje nose različitost. Josip i Krist – kristološka shema poniženja i uzvišenja. Zaključak: Povijest Josipa E.– novozavjetna „relectura christologica“.

Intervju u povodu pojave romana Da Vincijev kôd (D. Brown) u hrvatskom prijevodu. Autor odgovara novinaru na više pitanja koja se postavljaju čitatelju toga pseudohistorijskog thrillera: ezoterija, senzacionalizam, sveti Gral, apokrifi, Magdalenino evanđelje, Magdalena – božica, papirologija, „učenik kojega je Isus ljubio“, biblijski ženski likovi, stvarna Marija Magdalena, Magdalena u hagiografiji, Magdalena - „apostola apostolorum“.

Stari zavjet rijetko naziva Duha Božjeg „svetim“ (Iz 63, 10 ; Ps 51, 13). To je više karakteristika Novoga zavjeta. No, konstantno, od samoga početka Biblije (Post 1, 2), Duh Božji jest životvorna snaga.

Polazište ovog istraživanja jest citat, verbatim, iz LXX u Dj 8, 26-40 (rr. 32-33 = Iz 53, 7-8). U toj perikopi autor članka vidi važan trenutak mlade Crkve pred njeno zakoračenje iz židovstva u svijet poganstva. U tom svjedočenju „do kraja zemlje“ (Dj 1, 8), njeno Sveto pismo, koje tumači kristološki, jest Septuaginta, Biblija židovske dijaspore. Polazeći od te činjenice da je LXX bila Biblija Novoga zavjeta i rane Crkve, autor nastoji odgovoriti na pitanje o legitimitetu kasnijeg napuštanja LXX. Pozitivan odgovor nalazi u samom kontinuitetu razumijevanja identiteta LXX. S jedne strane, veoma je snažno bilo uvjerenje o njenoj inspiriranosti. No, s druge strane, postojala je kontinuirana svijest da je LXX ipak prijevod: već u Aristejevu pismu, u Novom zavjetu – u Pavlovu „hebraiziranju“, u Heksapli, i definitivno, u Jeronima.

Urednik sturke Biblijske znanosti (789 biblijskih natuknica) u Općem religijskom leksikonu: A-Ž (Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2002.). Više od 20 suradnika, biblijskih pisaca, priređivalo je biblijske natuknice za ovaj leksikon.

Leksikonski članak: definicija Biblije, dijelovi židovske i kršćanske B., židovsko nazivlje trodijelne podjele B., pouzdanost izvornoga biblijskog teksta, prevođenost B., metode tumačenja, egzegeza i hermeneutika Biblije.

La faculté de philosophie de la Compagnie de Jésus à Zagreb n'est pas encor membre de la Fédération des Universités Catholiques Européennes (FUCE). Pourtant, un représentant de la Faculté de jésuites croates était invité lors de la Réunion des Recteurs des Universités Catholiques à Milan (3 a 5 mai, 2000). Le conférencier a présenté l'état actuel de la Faculté, son histoire, son rôle dans la capitale de la Croatie et dans la région, la coopération avec d'autres institutions analogues en Croatie. Après la présentation, il a répondu à plusieurs questions.

Članak proučava “marijanske” tekstove u Mk i Mt metodama literarne kritike ne zanemarujući pri tom njihove povijesne okolnosti. Prva dva evanđelja ne posvećuju izravno nijedan izvještaj Mariji, nego donose kristološke tekstove u kojima Marija, zaručnica i žena davidovca Josipa, kao izaijinska djevica postaje majka davidovskog kraljevskog Mesije, a kasnije se javlja i prispodobno u odnosu na učeništvo oko Isusa. “Marijanski” tekstovi s početka Mt svojim literarnim položajem u cjelini NZ-a otvaraju hermeneutički horizont u kojem se čitaju i ostali nz. “marijanski” dijelovi.

Jedan od najvrjednijih biblijskih rukopisa na grčkom, 4. st. Čuva se u Londonu, Leipzigu i St. Peterburgu.

Biblija: definicija ; biblijski kanon (židovstvo, kršćanstvo) ; popis biblijskih knjiga i njihove kratice na hrvatskom ; kritička izdanja biblijskog teksta ; tumačenje Biblije, egzegeza i hermeneutika ; biblijski prijevodi ; prevođenje Biblije u Hrvata.

Predavanje je održano skupu studenata iz raznih kršćanskih usmjerenja. Predavač im je predstavio situaciju mlade kršćanske zajednice iz 1. stoljeća koja se našla pred neobičnom dilemom: Krist ili „Zakon“, sloboda ili ropstvo.

Apokrif (gr. tajan, skriven), nebiblijski spis koji je oblikom i sadržajem, a često i nazivom, srodan biblijskim knjigama. Protestantska tradicija naziva a. one biblijske tekstove koje katolici nazivaju deuterokanonskim, dok a., kao parabiblijske spise, protestanti nazivaju pseudoepigrafima.

Recenzija i prikaz međunarodnog zbornika: Jože Krašovec [ur.], Interpretation of the Bible - Interpretation der Bibel - Interprétation de la Bible - Interpretacija Svetega pisma (Ljubljana: Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Sheffield: Sheffield Academic Press, 1998.). Zbornik radova s međunarodnog simpozija u povodu tiskanja prijevoda Slovenski standardni prevod (Svetopisemska Družba Slovenije, 1996.) ; Prvi dio zbornika: stari biblijski prijevodi i biblijska hermeneutika ; Drugi dio: prevođenju Biblije među Slavenima i drugima ; Treći dio zbornika: interpretacija Biblije na raznim područjima ljudskog življenja: kultura, posebno literatura, glazba, ekologija, znanost...

Odgovori na novinarska pitanja: Što znači naziv "jubilej" u Bibliji? Fenomen „Jubilejske godine“?. Kako se obilježavala Jubilejska godina prema Bibliji? Sloboda, teologija Zemlje i pravedna raspodjela dobara na Zemlji?

Redaktura djela: Rječnik biblijske kulture, (Danielle Fouilloux, Anne Langlois, Alice Le Mogné, Françoise Spiess, Madeleine Thibault, Renée Trébuchon, Zagreb: AGM, 1999). S francuskoga prevela Mirjana Obuljen. Posebnost ovoga biblijskog leksikona je u činjenici da je, u pravilu, svaka biblijska natuknica obrađena dvostruko. U prvom dijelu daje se njeno značenje prema Bibliji. U drugom dijelu (nastavku) prikazano je gdje je taj biblijski pojam došao do izražaja u raznim oblicima svjetske kulture: književnosti, umjetnosti, glazbi, filmu…