Search

The Pannonian ecoregion of Croatia is characterized not only by lowland features, but also with a mountain range consisting of Psunj, Papuk and Krndija mountains (west and north), and Požeška Gora and Dilj (south and east). As a recognition for its unique geological and biological features, Papuk was pronounced Nature Park and Geopark. However, the published material on its diversity is still scarce, especially for macroinvertebrates. Our aim is to shed some light on the diversity of the stream invertebrate fauna and their application in water quality assessment. The sampling was conducted in spring 2017 in Velika Rijeka (Krndija) and Šumetlica (Psunj) streams and in Jankovac (Papuk) stream in spring 2018. Quantitative sampling of the macrozoobenthos was performed, following the AQEM protocol (multi- habitat sampling), using 500 μm mash hand net, and physico-chemical water parameters were measured concurrently. Macroinvertebrates were isolated in the laboratory and identified to the genus/species level. Total number of identified taxa was 102, with 44 species identified. The highest biodiversity was recorded at Jankovac site, followed by Šumetlica and Velika Rijeka streams. Chironomids and oligochaetes were the most abundant in Velika Rijeka (816 and 89 Ind. / 0.0625 m2, respectively) whilst the EPT group had the highest abundance and diversity in Jankovac stream. Aforementioned groups are used in water quality bioassessment protocols and all three streams indexed “good” ecological state. This preliminary study reveals a great diversity of macrozoobenthos community in the understudied Pannonian streams and thus serves as a good starting point for further research.

Na području Hrvatske prisutno je sedam vrsta iz porodice jelenaka. U Parku prirode Kopački rit je do sada zabilježeno dvije vrste, Lucanus cervus i Dorcus parallelipipedus. Istraživanje je provedeno od svibnja do kolovoza 2019. godine u suradnji s istraživačima iz Instituta za entomologiju (Češka Republika). Postavljeno je 20 klopki na području oko dvorca Tikveš na stara i mlada hrastova stabla različitog promjera. Dinamika pražnjenja klopki je bila svaka dva tjedna. U istraživanju su se koristile letno barijerne klopke te se kao konzervans koristila otopina vode i soli uz dodatak deterdženta. Ovim istraživanjem je na području parka prirode po prvi put zabilježena vrsta Sinodendron cylindricum iz porodice Lucanidae. Tijekom prikupljanja uzoraka u srpnju je uzorkovana jedna jedinka mužjaka. Vrsta se nalazi na IUCN-ovom popisu u kategoriji – najmanje zabrinjavajuća vrsta. Ova vrsta je također poznata kao „rhinoceros beetle“ ili „horned stag beetle“ obzirom na karakteristični rog na glavi mužjaka. Unutar roda Synodendron, ova vrsta je prisutna samo na području Europe i Ujedinjenog Kraljevstva. Ujedno je i indikator starih šumskih sastojina te govori o vrijednosti i stupnju zaštićenosti istraživanog područja.

One of the largest and most preserved floodplains of the Danube, Kopački Rit, has characteristic wetland habitats (lakes, channels, river side arms) that function as a highly significant subsystem of the floodplain complex. Such complexity supports very high biodiversity of aquatic organisms, influenced by the Danube’s water-regime. In July 2013, after one of the extreme floods (starting in June), waters from the parent river, trapped within the Rit, enabled the development of atypically abundant, dense, floating macrophyte mats. Sampling was conducted (with a cylindrical core) on the 2nd, 4th, 8th and 12th of July – when the canopy dispersed, at three sites in Kopačko lake and Čonakut channel. Standard physico-chemical water parameters were measured in situ, and the laboratory analyses included isolation and identification of plant material and macroinvertebrates, and chlorophyll analysis. Plant material was dried at 105°C for 24h to assess the dry weight. Twenty-seven invertebrate taxa were recorded, of what 14 belonged to Insecta. In total, 7370904 ind./100g d.w. were sampled, most abundant being Cladocera, Copepoda and Chironomidae larvae. The floating plant canopy provided perfect refugium and food source for the invertebrates. NMDS analysis (invertebrate abundance, Bray-Curtis similarity matrix) displayed the grouping of sampling dates and the statistical significance was confirmed by ANOSIM analysis. There was no difference in-between the sites or water bodies. The most important environmental parameters influencing community structure were water temperature and the Danube water-level, which decreased, thus causing the outflow of waters from the floodplain and the dispersal of this interesting community.

Obzirom na svoje specifičnosti, Park prirode Kopački rit pruža povoljna staništa kako terestričkim, tako i akvatičkim organizmima od kojih se posebno ističu ribe jer područje rita ujedno predstavlja vrlo važno mrjestilište riba dunavskog sliva od kojih su mnoge vrste ugrožene. Ukupnim dosadašnjim istraživanjem otkriveno je preko 50 vrsta riba od kojih neke isključivo borave u otvorenoj rijeci, druge dolaze u rit za vrijeme poplave, a neke od njih ostaju i nakon poplave. Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ je u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na području Posebnog zoološkog rezervata, u razdoblju od 2015. do 2018. u svakom mjesecu rujnu izvršila uzorkovanje ihtiofaune. Uzorkovanja su vršena na lokalitetima: kanal Čonakut, jezero Sakadaš te Novi kanal. Pri monitoringu korištene su: mreže stajaćice različitog promjera oka, dužine i visine, vrške veličine oka 4 cm (male, srednje i velike vrške) te mreža za uzorkovanje ribe (propisane EIFAAC propisom 2005 i europskim standardom EN 14737:2005(E)) visine 1, 5 m. Prema podacima uzorkovanja iz 2015., svojom biomasom istakla se babuška (Carassius gibelio), dok je najbrojnija vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Prema podacima iz 2016., biomasom i brojnošću dominirala je babuška (Carassius gibelio). Prilikom monitoringa 2015. i 2016. zabilježene su 3 nove vrste riba za Park prirode Kopački rit: veliki vijun (Cobitis elongatoides), primorska uklija (Alburnus albidus) i crni somić (Ameiurus melas). Prema podacima iz 2017., svojom biomasom dominirao je bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), dok je najbrojnija utvrđena vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Podaci iz 2018. pokazali su dominantnost babuške (Carassius gibelio) u biomasi, a kao najbrojnija vrsta pokazala se uklija (Alburnus alburnus). Na temelju podataka svih uzorkovanja, vidljivo je kako je izrazito snažan pritisak invazivnih vrsta poput srebrnog karasa – babuške (Carassius gibelio) i bijelog tolstolobika (Hypophthalmichthys molitrix) na autohtonu ihtiofaunu. Obzirom na taj podatak, nužno je nastaviti provoditi monitoring ihtiofaune kako bi se uvidjele promjene uzrokovane invazivnim vrstama kako na cjelokupnu autohtonu ihtiofaunu tako i na kvalitetu staništa u kojem se nalaze.

Parazitizam je jedan od najčešćih međuodnosa organizama u različitim ekološkim sustavima, pri čemu su potencijalni domadari za nametnike brojni slobodnoživući organizmi. U tom tipu ekoloških odnosa sudjeluju i slatkovodne ribe kao domadari različitih obligatnih ili fakultativnih parazitskih vrsta. Babuška (Carassius gibelio), kao česta i brojna invazivna vrsta naših voda, s visokom tolerancijom na različite uvjete i oportunističkim načinom života, predstavlja potencijalno dobrog kandidata za domadara različitih nametnika. Zbog toga su predmet ovog istraživanja bile babuške, s ciljem utvrđivanja prisutnosti i intenziteta invazije. U cilju je također bilo utvrditi koji su endoparaziti prisutni i u kojem broju te utvrditi postoji li poveznica između broja ili biomase endoparazita i biomase riba. Babuške su pomoću mreža poponica (postavljenih tijekom večeri, 12 sati uronjene) uzorkovane u jezeru Sakadaš, Park prirode Kopački rit, u prosincu 2017. godine. Na terenu je vizualnom inspekcijom utvrđena prisutnost endoarazita u trbušnoj šupljini i zaražene su babuške transportirane u laboratorij na daljnju obradu. Oko 10% od ukupnog broja babuški(102) uzorkovanih u Sakadaškom jezeru bilo je zaraženo endoparazitima. U laboratorijusu utvrđeni osnovni morfometrijski parametri riba, a iz probavila su izolirani i prebrojani nametnici. Omjer mužjaka i ženki u kojima su utvrđeni nametnici bio je podjednak te je prosječna biomasa babuški iznosila oko 775 g. Zabilježena je slaba raznolikost endoparazita u probavilima uzorkovanih riba, pri čemu su pronađeni samo predstavnici koljena Nematoda, oblići, ukupno 3822 jedinke. U nekim je ribama utvrđena velika brojnost tihendoparazita (npr. max 1078 oblića po ribi), dok je najmanji intenzitet zaraze, 7 jedinki po ribi, zabilježen vjerojatno kao posljedica veličine zaražene jedinke i početka invazije. U svrhu određivanja morfometrijskih parametara nametničkih jedinki, napravljeni su polutrajni preparati izoliranih parazita, a dobivene mjere iskorištene su za izračun njihove biomase. Prosječna biomasa nematoda utvrđena u pojedinoj babuški iznosila je između minimalnih 43, 98 μg i maksimalnih 136, 75 μg. Vidljiva je korelacija između mase riba i prosječnih biomasa oblića. Svakako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se detaljnije utvrdili odnosi između babuški i njihovih nametnika, što uključuje i uzorkovanje riba tijekom različitih godišnjih doba kako bi se ustanovila moguća korelacija između različitih ekoloških uvjeta i brojnosti nametnika te potencijalna prisutnost nametničkih vrsta drugih taksonomskih skupina.

Makrozoobentos su vodeni beskralježnjaci veći od 500 μm, makroskopski vidljivi, koji većinu svogaživota provode na samom dnu. Ličinke trzalaca (Chironomidae, Diptera) su često najbrojniji predstavnici makrozoobentosa, ključna su komponenta hranidbenih mreža i indikatori stanja i kvalitete vodenih tijela. Vrlo su prilagodljivi i naseljavaju sve tipove vodenih staništa.Krajem kolovoza te početkom rujna 2016. godine, provedeno je istraživanje u akumulacijama Jošava (srednja dubina 1 m) i Pakra (srednja dubina 2, 7 m). U svakoj akumulaciji, na dva lokaliteta, bentos je uzorkovan ručnom mrežom okvira 25 cm x 25 cm, veličine pora 500 μmna četiri različite dubine, uz iznimku lokaliteta akumulacije Pakra-2, gdje je uzorkovano na dvije dubine. U laboratoriju su organizmi izolirani iz sedimenta i pripremljeni za determinaciju. Također, određeni su i fizikalno-kemijski parametri vode (npr. O2, pH, nitrati, KPK, TSS).Na lokalitetu Pakra-1 najbrojnije su dvije svojte potporodice Orthocladiinae Cricotopusintersectusi Cricotopusgr. sylvestris. Također, u značajnom broju, na lokalitetu Pakra-2 pronađen je predstavnik potporodice Chironominae Cladotanytarsussp. Oba lokaliteta Jošave karakterizira puno manji broj jedinki, nego u Pakri, s najbrojnijim svojtama Glyptotendipes pallensagg. te Parachironomusgr. arcuatus.Razlike u strukturi zajednice trzalaca istraživanih akumulacija, uz izmjerene fizikalno-kemijske parametre, mogu biti dobri pokazatelji kakvoće vode.

Drainage ditches are waterbodies characteristic for many lowland agricultural areas, where they remove excess water, thus reducing the flood risk, but can also be used for irrigation. These habitats support highly diverse, although still poorly investigated, biological communities, including benthic macroinvertebrates. Due to high anthropogenic pressure, e.g. nutrient enrichment or pesticide contamination, many drainage ditches are ecologically degraded, resulting in the changes in benthic communities. In this research, carried out in June 2015, we analysed macrozoobenthos using a multi-habitat sampling method at eight sampling sites along a lowland drainage channel in northeast Croatia. Sampled microhabitats included mineral (macrolithal, mesolithal, microlithal, psammal and argyllal) and organic substrates (phytal) which covered more than 5% of the sampling area. Water physicochemical parameters were measured in situ and samples of both, sediment and water, were collected for the laboratory analysis of nutrients, organic matter, heavy metals and bacterial pollution. In total, 22 macroinvertebrate taxonomic groups were recorded belonging to Hydroida, Turbellaria, Bivalvia, Gastropoda, Hirudinomorpha, Oligochaeta, Hydrachnidia, Araneae, Isopoda, Amphipoda, Mysida, Collembola, Chironomidae, Diptera (excluding Chironomidae), Coleoptera, Ephemeroptera, Heteroptera, Megaloptera, Odonata and Trichoptera. The most abundant representatives were Chironomidae (73% of total abundance) and Oligochaeta (9% of total abundance), indicating poor water quality and organic enrichment at several sampling locations. Grouping of the sampling sites in the non-metric multidimensional scaling analysis suggests differences of benthos diversity and abundance, reflecting the ecological state at research sites. At the anthropogenically most disturbed sites, characterised by higher concentrations of heavy metals and organic carbon in the sediment and a higher number of faecal coliforms in water, the highest abundance of Chironomidae and Oligochaeta was found. These sites were characterised by the chironomid larvae whose bodies were intensively red coloured, what is characteristic of deficient oxygen concentrations. Also, the colour, texture and smell of the sediment indicated the organic pollution. At sites with more developed macrophyte stands, a higher macroinvertebrate diversity and a higher abundance of taxa were recorded, showing better ecological state and water quality. Our results indicate the possible existence of the point source of pollution in this area, leading to an excessive input of the organic and inorganic substances in the local drainage channels. Therefore, the utilisation of this water for irrigation or similar purposes would not be recommended.

Istraživanje faune vodenih beskralježnjaka na različitim tipovima prirodnih podloga provedeno je u poplavnom području Dunava (Sakadaško jezero, Park prirode Kopački rit, Hrvatska) s ciljem utvrđivanja utjecaja različitih tipova podloga na bioraznolikost poplavnih područja. Uzorci su prikupljeni u razdoblju od travnja do studenog 2010. godine na tri postaje u litoralnoj zoni jezera te dvije postaje u zoni limniona. U 52 prikupljena uzorka prirodnih podloga (grančice, biljni ostatci, Ceratophyllum demersum, metafiton i miješani tip uzorka koji se sastoji od manjih grančica, biljnih ostataka i metafitona) utvrđeno je ukupno 76 svojti vodenih beskralježnjaka. Najveći broj svojti pripadao je kukcima (Insecta). Ličinke i kukuljice kukaca bile su zastupljene s ukupno 24 svojte, a brojnošću je dominirala porodica Chironomidae (98% ukupne brojnosti). Odraslim vodenim kukcima pripadalo je ukupno 15 svojti, pri čemu je najveću brojnost imala porodica Veliidae (68% ukupne brojnosti). Ostali predstavnici beskralježnjaka iz skupina Porifera, Hydrozoa, Turbellaria, Nematoda, Mollusca, Oligochaeta, Hirudinomorpha, Tardigrada, Chelicerata, Crustacea i Bryozoa bili su zastupljeni s ukupno 37 svojti. Sastav funkcionalnih hranidbenih skupina zabilježenih beskralježnjaka razlikovao se između uzorkovanih podloga. Predatorima, koji su često u kompeticiji za hranu s juvenilnim ribama, je pripadao najveći broj svojti. Najveću brojnost imali su sakupljači-sabirači, što ukazuje na prisutnost dobro razvijenih zajednica obraštaja i gljivica na svim tipovima podloga. Organizmi koji se hrane većim česticama organske tvari, kao što su bušači i usitnjivači, imali su najmanju brojnost i raznolikost. Najveća bioraznolikost utvrđena je u uzorcima miješanih podloga koje su prisutne na istraživanim postajama tijekom cijele godine. Međutim, metafiton se pokazao kao najpogodniji tip podloge za vodene beskralježnjake te je na njemu utvrđena najveća brojnost. Složena struktura nitastih nakupina metafitona pruža dobar zaklon vodenim beskralježnjacima, a povremeno pojavljivanje metafitona može znatno izmijeniti trofičke odnose u vodenim tijelima poplavnih područja. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na značaj prirodnih podloga u očuvanju bioraznolikosti vodenih beskralježnjaka, što posljedično utječe i na njihove trofičke odnose. Također, rezultati ističu važnost očuvanja prirodnog režima plavljenja u ovakvom tipu staništa budući da o njemu ovisi raznolikost i dostupnost prirodnih podloga unutar vodenih tijela.

Every substrate immersed in the water will be colonized by different organisms within hours. Submerging artificial substrates enables us to monitor this process, determine the colonization and succession patterns, organisms’ intersections and to evaluate the health of the aquatic ecosystem. To determine the community structure and composition of invertebrate fauna in periphyton developed on artificial substrata, plastic frame and glass slides were immersed in a lake from August 2008 to July 2009. The study was carried out in a Danube floodplain area (Lake Sakadaš, Kopački Rit Nature Park, Croatia). On 14 glass slides in total 4804 individuals, belonging to 33 invertebrate taxonomic groups, were found. Three species of Bryozoa (Plumatella fungosa, Plumatella repens and Paludicella articulata), as well as three species of Porifera (Ephydatia fluviatilis, Ephydatia mülleri and Eunapius (Spongilla) fragilis), were the main sessile colonial organisms. The recorded sponge and bryozoan species, except Plumatella repens, were recorded for the first time in this floodplain area. Other dominant taxa were Hydrozoa, Gastropoda, Nematoda, Oligochaeta and Chironomidae larvae. The most abundant Nematoda were Eutobrilus nothus, Neotobrilus sp. and Chromadorina bioculata. Glyptotendipes pallens agg. was the dominant chironomid larvae taxa. On the plastic frame 5385 individuals were recorded and classified into 47 taxonomic groups. High abundance was recorded for oligochaetes (Stylaria lacustris, Nais barbata, Chaetogaster spp., Nais spp., Pristina spp., Specaria sp.) (33% of total), chironomid larvae (19% of total with Glyptotendipes pallens agg., Endochironomus albipennis and Polypedilum sordens as the most abundant) and hydrozoan Hydra sp. (11% of total). Gathering collectors were the most abundant functional feeding group (54% of total), together with predators (16% of total) and filtering collectors (15% of total). Bryozoans and sponges covered the entire frame. An invasive bivalve species, Dreissena polymorpha, was also found on both artificial substrata. A complex three- dimensional periphyton structure and favourable feeding conditions, provided mainly by bryozoans, sponges and bivalves, were important factors for the development of diverse and abundant invertebrate community.

U prirodoslovnim nastavnim predmetima, istraživačko učenje osigurava učenicima razvoj vještina i kompetencija koje im omogućavaju lakše razumijevanje prirodnih promjena i procesa koji ih okružuju. Prirodoznanstveni pristup poučavanja prirodoslovlja potiče znatiželju i razvija istraživački duh kod učenika različitih uzrasta. Kroz nastavu predmeta Prirode i Biologije učenici se trebaju upoznati s anatomijom, ekologijom i razvojem pojedinih skupina kralježnjaka, a žabe mogu poslužiti kao modelni organizmi za proučavanje vodozemaca koji imaju specifičan životni ciklus (preobrazba) te posjeduju prilagodbe karakteristične za pojedine životne stadije i stanište u kojem žive. Istraživačkim učenjem se kod učenika razvija sposobnost razumijevanja složenih procesa preobrazbe, a koje se anatomske promjene događaju uočavaju i uče direktnim promatranjem u svojoj neposrednoj blizini. Također, učenici uče postavljati istraživačka pitanja povezana s opaženim pojavama i izmjerenim vrijednostima te prikazati rezultate i opažanja te donositi zaključke. Učenici razvijaju i sposobnost rasprave o dobivenim rezultatima i donesenim zaključcima. Istraživačko učenje može integrirati spoznaje različitih nastavnih predmeta i tako doprinijeti razvoju konceptualnog razmišljanja i razumijevanja kod učenika.

Aktivno učenje, razvoj istraživačkih vještina te generičkih kompetencija poput organiziranja, planiranja i suradnje, osnovne su odlike terenske nastave. U terenskoj nastavi učenici trebaju biti usmjereni ka učenju primjenom osnovnih znanstvenih metoda od postavljanja hipoteze, primjene metodologije istraživanja, obrade rezultata i izvođenja zaključaka na temelju rezultata. Uloga nastavnika je nadgledati, poticati i usmjeravati učenike na aktivno sudjelovanje u svim etapama učenja u prirodi koja ih okružuje. Obzirom da učenici aktivno sudjeluju u procesu učenja dolazi do većeg pobuđivanja interesa, razvoja istraživačkog mišljenja i logičkog zaključivanja. Također, učenici spoznaju kompleksnost i raznolikost živog svijeta na što ih se puno lakše može usmjeriti kada ih se iz učionice izvede u prirodu i ukaže na važnost promatranja i opažanja jer je to ključ za razumijevanje procesa koji se odvijaju u prirodi. Istraživanje pojedinih skupina organizama znanstvenim metodama najbolje je provoditi izvan učionice u sklopu terenske nastave. U ovom radu je predloženo istraživanje populacije običnog jelenka (Lucanus cervus) na šumskim staništima. Tijekom terenske nastave na primjeru jelenka učenici uče anatomiju i ekologiju vrste te istražuju i raspravljaju o razlozima ugroženost vrste. Učenici tijekom terenske nastave uče metode istraživanja, razvijaju istraživačke vještine i samostalnost što povoljno utječe na razvoj prirodoznanstvene pismenosti. Prikupljene podatke mogu proslijediti znanstvenicima i nadležnim ustanovama za zaštitu prirode i na taj način doprinijeti boljem poznavanju rasprostranjenosti i zaštiti ove vrste. Vrlo je važno što češće provoditi razne oblike izvanučioničke nastave s obzirom da pridonosi boljem razumijevanju prirodoslovnih koncepata, lakšem savladavanju primjene praktičnih metoda poput promatranja, mjerenja ili bilježenja rezultata na temelju kojih izvode zaključke, a integriranjem terenske nastave Prirode ili Biologije s drugim nastavnim predmetima uviđaju važnost interdisciplinarnog pristupa rješavanja proučavane problematike.

Ihtiocenoze predstavljaju jedan od ključnih elemenata u funkcioniranju lentičkih ekosustava, osiguravajući protok energije i proces recikliranja nutrijenata. Istraživanje sastava i strukture ihtiocenoze provedeno je tijekom srpnja 2014. godine u Kopačkom jezeru, Park prirode Kopački rit. Ispitan je sastav probavila riba kako bi se utvrdila važnost pojedinih kategorija hrane u njihovoj ishrani, s obzirom da ribe svojom ishranom mogu utjecati na bentos i obraštaj. Uzorkovanje je provedeno pomoću trostruke poponice, postavljene tijekom večeri da stoji 12 sati, koja je potom izvučena. Uzorkovani primjerci riba fiksirani su u 4%‐tnom formaldehidu radi kasnije obrade u laboratoriju. Ribolovni napor (CPUE) iznosio je 2, 71 kg/mreža‐sati. Tijekom istraživanja su uzorkovane 143 jedinke, starosti između 1+ i 6+ godina. Utvrđeno je 9 različitih vrsta koje pripadaju porodicama: Esocidae, Cyprinidae i Percidae. Najbrojnija vrsta je bila Blicca bjoerkna, s uzorkovanih 50 jediniki. Također, zabilježen je veći broj mužjaka nego ženki. U probavilima riba utvrđene su različite kategorije hrane: vegetacija, detritus, beskralježnjaci, uz dominaciju ličinki kukaca, te ribe. Prema sastavu probavila, uzorkovane ribe možemo klasificirati kao omnivore, bentivore te piscivore. Također, pronađeni su i endoparaziti u jedinkama vrsta B. bjoerkna, Alburnus alburnus i Gymnocephalus baloni. Zabilježena ihtiofauna karakteristična je za područje i stanište istraživanja, a utvrđene hranidbene navike ukazuju na različite važne izvore hrane za pojedine vrste riba.

In the Pannonian part of the Danube there is a large floodplain area, between 1383 and 1410 rkm, Kopački Rit, supporting very diverse biocoenoses. Freshwater invertebrates form different communities such as periphyton on various substrates, or benthos, and Chironomidae larvae present one of the most constant and abundant taxa groups within them. These communities can be very suitable feeding sites for fish. To test whether chironomids represent the main food in lake’s ichthyofauna, we examined the fish stomach contents. Sampling was conducted using gill net in May 2014 in Kopačko Lake. Fish were weighted, measured and their intestines were emptied, and its contents separated and inspected under a stereoscopic microscope. Out of 258 fish, we found Chironomidae larvae in 98 specimens, most of which belonged to the species Gymnocephalus baloni. Chironomids presented 70% of sorted invertebrates (larvae 64% and pupae almost 7%) and only dipterans which could be indentified among eaten Insecta. The main food source for fish was most likely periphyton, since the recorded chironomid species composition differed from that found in the sediment, and the dominant species, Glyptotendipes sp., Polypedilum nubeculosum, Cricotopus gr. sylvestris and Endochironomus albipennis, are typically found on macrophytes and have been previously recorded as dominant phytophylous species in Kopački Rit. The results confirmed the significant functional role of chironomids in hydrobiocoenoses of lentic systems.

Poplavna i močvarna područja jedna su od najbogatijih po pitanju biološke raznolikosti. Nastanjuju ih mnoge vrste i čine vrlo kompleksne hranidbene mreže. Uloga riba u funkcioniranju tih mreža je golema i tek je nedavno do kraja prepoznata. Ribe imaju ključnu ulogu u povezivanju viših i nižih trofičkih kategorija unutar hranidbene mreže, kao i različitih hranidbenih mreža kopnenih i vodenih ekosustava. Također, osiguravaju kruženje ugljika unutar vodenih ekosustava i recikliranje minerala i nutrijenata, te normalan proces sedimentacije. Brojnost i sastav unutar ihtiocenoze nekog staništa može ukazivati na stanje kvalitete vode. Park prirode Kopački rit veliko je poplavno i močvarno područje u trokutu što ga zatvaraju Drava i Dunav. Flora i fauna ovoga područja istražuju se dugi niz godina, međutim, neke skupine, poput riba, slabo su istražene. Posljednji podatci o ihtiofauni Posebnog zoološkog rezervata unutar Parka potječu iz 80- ih godina prošloga stoljeća, dok za područje Parka izvan Posebnog zoološkog rezervata niti ne postoje objavljeni podatci. Iz tog je razloga u jesen 2009. godine, uz kraći prekid, započeto sustavno istraživanje riba u i izvan područja Posebnog zoološkog rezervata Parka prirode Kopački rit. Istraživanje je nastavljeno u jesen 2013. godine te traje i dalje. Preliminarni podatci govore o velikoj brojnosti riba. Ustanovljena je prisutnost 23 vrste iz osam porodica, a ukupan broj ulovljenih jedinki iznosio je 4957. Očekivano, najzastupljenija je porodica Cyprinidae s 14 vrsta, a slijede ju porodice Cobitidae i Percidae s po dvije vrste. Ostale porodice bile su zastupljene s jednom vrstom. Dominirala je krupatica, Blicca bjoerkna (L., 1758.), s 38.4%, a slijedile su uklija, Alburnus alburnus (L., 1758.), sa 17.3% i babuška, Carassius gibelio (Bloch, 1782.), s 15.8%. Babuška je ujedno bila i najbrojnija alohtona vrsta, a brojnost joj je nešto manja nego je utvrđena drugim istraživanjima provedenim u Kopačkom ritu u ovom vremenskom periodu. Uz babušku, utvrđena je prisutnost još tri alohtone vrste. Ukupan udio jedinki alohtonih vrsta iznosio je 18.2%.

Obraštajne zajednice imaju važnu ulogu u vodenim ekosustavima jer pridonose većoj primarnoj produkciji, kruženju hranjivih tvari, fiksaciji ugljika te su dobri pokazatelji ekološkog stanja voda. Poplavno područje Kopačkog rita je izrazito pogodno za razvoj obraštajnih zajednica zbog dostupnosti različitih prirodnih podloga (plutajuća i submerzna vegetacija, srušena stabla, otpale grane) i visokih koncentracija hranjivih tvari. Promjene kvalitativnog i kvantitativnog sastava biljnih i životinjskih zajednica u obraštaju te utjecaj fizikalno-kemijskih čimbenika na razvoj obraštaja istražuju se na prirodnim i umjetnim podlogama na području Kopačkog rita već duži niz godina. Dobiveni rezultati ukazuju na veliku bioraznolikost obraštajnih zajednica. Rast obraštaja započinje akumuliranjem otopljene organske tvari te naseljavanjem bakterija i alga, a dalje se obraštaj razvija naseljavanjem i razmnožavanjem različitih vrsta. Sastav alga u obraštaju mijenja se ovisno o sezonskim uvjetima. Tijekom proljeća i zime u obraštaju dominiraju dijatomeje, a u ljeto i jesen su uz dijatomeje vrlo dobro razvijene cijanobakterije i zelene alge. Najprije se naseljavaju alge koje čvrsto priliježu uz podlogu, a potom se razvijaju alge koje se za podlogu prihvaćaju kraćim ili dužim stapkama te nitaste alge. Tako se stvara trodimenzionalna struktura obraštaja u kojoj zaklon i hranu pronalaze različiti heterotrofni organizmi (npr. Porifera, Nematoda, Oligochaeta, Cladocera, Dreissena polymorpha, ličinke Chironomidae, Bryozoa), dok cjelokupna obraštajna zajednica predstavlja važan izvor hrane za brojne vrste riba. Povećanje obraštajnih zajednica dovodi do nedostatka prostora na podlogama i velike kompeticije za hranom i svjetlosti, uslijed čega se biomasa obraštaja smanjuje. Različiti fizički, kemijski i biološki čimbenici kao što su intenzivna ispaša, zasjenjenje i mehanička oštećenja mogu negativno utjecati na razvoj obraštaja. U uvjetima disturbancije biodiverzitet zajednica se smanjuje, ali s prestankom negativnog djelovanja, obraštajne zajednice se vrlo brzo obnavljaju. Autotrofna komponenta obraštajnih zajednica, u odnosu na fitoplankton, sporije odgovara na promjene uvjetovane plavljenjem i zbog toga je obraštaj izuzetno važan za trofičku stabilnost voda poplavnog područja. Nužno je nastaviti sustavna istraživanja obraštaja u svrhu praćenja promjena ekološkog stanja voda na području Kopačkog rita.

Dreissena polymorpha (Pallas, 1771) (Bivalvia), školjkaš Ponto-kaspijske regije, još od 19. st. uspješno se širi vodama Europe, pa tako i Hrvatske. Vrsta je vrlo uspješna u širenju areala i razvijanju stabilnih zajednica, posebno na različitim tipovima čvrstih podloga. Jedan od ciljeva naših dugogodišnjih istraživanja flore i faune voda Parka prirode Kopački rit, bio je utvrđivanje prisutnosti i praćenje stanja invazivnih vrsta. D. polymorpha je pronađena u sedimentu te u obraštaju na makrofitama i srušenim stablima. Iako u bentosu i fitofilnim zajednicama nije činila veći udio u pronađenoj fauni, utvrđena je u velikom broju na umjetnim podlogama (stakalca) uronjenim u vodu s ciljem praćenja dinamike naseljavanja i razvoja obraštaja. Ovaj školjkaš je uspješan kompetitor, hrani se procjeđivanjem, i ima velik utjecaj na alge i cijanobakterije u stupcu vode, kao i na autotrofnu komponentu obraštaja. S obzirom na važnost obraštajnih zajednica kao izvora kisika, hrane te skloništa vodenim beskralježnjacima, ključno je proučiti međusobne odnose pojedinih komponenti obraštaja. Istraživanjima u 2008. godini, utvrđen je utjecaj prekomjerno razvijene zajednice Dreissene na razvoj stabilne zajednice i prirodnu sukcesiju autotrofne komponente obraštaja te razvoj vrsta otpornih na disturbancije. Temperatura vode, dostupnost hrane te hidrološke promjene prepoznati su kao značajni čimbenici za razvoj zajednice ovog školjkaša. Praćenje prisutnosti i brojnosti populacija školjkaša D. polymorpha kao potencijalne invazivne vrste na ovim prostorima, važno je radi sprječavanja njenog mogućeg prekomjernog razvoja koji bi mogao imati negativan utjecaj na očuvanje ravnoteže i biološke raznolikosti ritskog ekosustava.