Search

Cijepljenje je važna javnozdravstvena mjera koja pomaže u smanjenju širenja zaraznih bolesti i štiti zdravlje pojedinca i zajednice. Iako se na gotovo svako cjepivo može javiti alergijska reakcija, one su u praksi rijetke, a posebno su rijetke na antigene aktivnih komponenti cjepiva. Neželjene reakcije, koje mogu biti alerijske i nealergijske te IgE i ne-IgE posredovane, češće se javljaju na druge komponente cjepiva, kao što su proteini jaja, želatina, antibiotici, aditivi. Povezanost cjepiva sa sistemskim alergijskim reakcijama vrlo je rijetka, dok su lokalne reakcije češće. Djecu sa sumnjom na alergijsku reakciju nakon cijepljenja potrebno je uputiti na testiranje alergologu. Sumnja na alergiju na cijepljenje ne smije biti izgovor za necijepljenje djece. Oni koji imaju negativne kožne testove i neuvjerljivu anamnezu mogu se ponovno cijepiti, dok se djeca s uvjerljivom anamnezom i pozitivnim kožnim testom na neku od komponenti cjepiva mogu cijepiti zamjenskim cjepivom ili primjenom postupno rastućih doza cjepiva. U ovom pregledu prikazat ćemo vrste neželjenih reakcija koje se mogu pojaviti nakon cijepljenja, najčešće komponente cjepiva koje mogu biti odgovorne za te reakcije te postupke kod sumnje na alergijsku reakciju na pojedina cjepiva. Bolje razumijevanje alergijskih reakcija na komponente cjepiva može pomoći u razbijanju predrasuda i nepotrebnih strahova od cijepljenja te u poboljšanju postotka procijepljenosti., Vaccination is an important public health measure that helps reduce the spread of infectious diseases and protects individual and community health. Even if an allergic reaction can occur to almost every vaccine, they are rare in practice, and especially rare to the active components of the vaccine. Adverse reactions, which can be allergic and non-allergic, IgE and non-IgE mediated, occur more often to some vaccine components, such as egg proteins, gelatin, antibiotics, additives. The association of vaccine components with systemic allergic reactions is very rare, while local reactions are more common. Children suspected of having an allergic reaction after vaccination should be referred to an allergist for testing. Suspicion to vaccine allergy should not be an excuse for not vaccinating children. Those with negative skin tests to vaaccine components and an inconclusive history can be revaccinated, while children with a convincing history and a positive skin test for one of the components of the vaccine can be vaccinated with a replacement vaccine or using gradually increasing doses. In this review, we will present the types of adverse reactions that can occur after vaccination, the most common components of the vaccine that can be responsible for these reactions, and an approach to children with suspected allergic reactions to vaccines. A better understanding of allergic reactions to vaccine components can help break down prejudices and unnecessary fears about vaccination and improve vaccination rates.

Razumijevanje čimbenika rizika povezanih s ponavljajućim ili perzistentnim piskanjem, ali i s razvojem, 6progresijom i pogoršanjem astme važno je u ciljanoj strategiji prevencije astme te u svrhu izrade smjernica za praćenje rizičnih bolesnika. Iako se brojni virusi povezuju s ponavljajućim piskanjem u dojenčeta i predškolskog djeteta, čini se da većina podataka sugerira da najvažniju ulogu imaju rinovirusi (RV) i respiracijski sincicijski virus (RSV). Virusne infekcije u dojenačkoj dobi, osobito RV-ima ili RSV-om važni su čimbenici rizika ne samo za pojavu piskanja, već i za razvoj astme i pogoršanja astme u djece. Infekcija RV-om je prepoznati čimbenik rizika za razvoj atopijske astme, vjerojatno kroz mehanizam povezan s alergijskom senzibilizacijom, dok je infekcija RSV-om čimbenik rizika za razvoj neatopijske astme, vjerojatno kroz drugačiji mehanizam od RV-a. Uloga i aktivacija neutrofila i dendritičnih stanica tijekom virusnih infekcija ima važnu ulogu u preusmjeravanju imunološkog odgovora prema dominaciji limfocita Th2. Nađene su razlike u nastanku atopijske i neatopijske astme, u razvoju kojih respiracijski virusi imaju značajnu ulogu. Razumijevanje složenih patomehanizama povezanosti virusnih infekcija i razvoja te egzacerbacije astme važno je za razvoj strategija prevencije i ciljane terapije astme., Understanding the risk factors associated with recurrent or persistent wheezing, but also with the development, progression and worsening of asthma, is important in a targeted asthma prevention strategy and the development of guidelines for the monitoring of at-risk patients. Although numerous viruses have been associated with recurrent wheezing in infants and pre-schoolers, most data seem to suggest that rhinoviruses (RV) and respiratory syncytial virus (RSV) play the most important role. Viral infections in infancy, especially with RV or RSV are important risk factors not only for wheezing, but also for the development of asthma and asthma exacerbations in children. RV infection is a recognized risk factor for the development of atopic asthma, probably through a mechanism related with allergic sensitization, while RSV infection is a risk factor for the development of nonatopic asthma, probably through a different mechanism than RV. The role and activation of neutrophils and dendritic cells during viral infections has an important role in redirecting the immune response towards the dominance of Th2 lymphocytes. Differences in the development of atopic and non-atopic asthma were found, in the development of which respiratory viruses play a significant role. Understanding the complex pathomechanisms of the connection between viral infections and the development and exacerbation of asthma is important for the development of asthma prevention strategies and targeted asthma therapy.

Alergijske bolesti kao što su alergija na hranu, atopijski dermatitis, alergijska astma i alergijski rinitis prototipski su primjeri bolesti u patogenezi kojih je složena interakcija genetskih/epigenetskih i okolišnih čimbenika. Poznato je da epigenetski mehanizmi igraju ključnu ulogu u patogenezi alergijskih poremećaja, posebno kroz posredovanje učinaka čimbenika okoliša, poznatih modifikatora rizika. Okolišni čimbenici nisu samo čimbenici rizika, već igraju važnu ulogu u razvoju i pogoršanju alergijskih bolesti. Izravni ili neizravni učinci okolišnih čimbenika na epigenetske mehanizme i na ekspresiju gena pogoduju razvoju alergijskih bolesti. Ekspozicija čimbenicima iz zatvorenog prostora poput grinja iz kućne prašine ili ekspozicija duhanskom dimu može značajno povećati pojavu astme i/ili alergijskog rinitisa, kao i ekspozicija čimbenicima iz vanjskog prostora poput polutanata, česticama mikroplastike i nanoplastike, koji mogu utjecati na alergogenost u tzv. prirodnih alergena, ali i na funkcionalnost epitelne barijere i modifikaciju imunološkog odgovora. Klimatske promjene i globalno zatopljenje imaju značajne učinke na povećanje rasta alergenih vrsta, porast koncentracije alergogenih peludi kao i trajanje sezone polenacije. Osim toga, virusi i drugi patogeni prepoznati su i kao čimbenici rizika za pojavu i pogoršanje alergijskih bolesti. Brojni modifikatori mikrobioma te čimbenici koji utječu na funkcionalnost barijera, kao što su različiti nutrijenti, također su prepoznati kao čimbenici rizika za razvoj alergijskih bolesti. U ovom preglednom članku raspravljamo o čimbenicima rizika za pojavu i razvoj alergijskih bolesti u djece., Allergic diseases such as food allergy, atopic dermatitis, allergic asthma and allergic rhinitis are prototypical examples of diseases in which pathogenesis is a complex interaction of genetic/epigenetic and environmental factors. Epigenetic mechanisms are known to play a key role in the pathogenesis of allergic disorders, especially through mediating the effects of environmental factors, known risk modifiers. Environmental factors are not only risk factors, but play an important role in the development and exacerbation of allergic diseases. Direct or indirect effects of environmental factors on epigenetic mechanisms and gene expression favor the development of allergic diseases. Exposure to indoor factors, such as house dust mites or exposure to tobacco smoke, can significantly increase the occurrence of asthma and/or allergic rhinitis, as well as outdoor factors, such as pollutants, micro and nanoplastic particles, which can affect allergenicity in the so-called naive allergens, but also the functionality of the epithelial barrier and the immune response modifiers. Climate change and global warming have significant effects on increasing the growth of allergenic species, increasing the concentration of allergenic pollens, and the duration of the pollination season. In addition, viruses and other pathogens are also recognized as risk factors for the onset and exacerbation of allergic diseases. Numerous modifiers of the microbiome, and factors that affect barrier functionality, such as various nutrients, are also recognized as risk factors for the development of allergic diseases. In this review article, we discuss risk factors for the occurrence and development of allergic diseases in children.

Tijekom posljednjeg desetljeća napredak u razumijevanju patogenetskih mehanizama alergijskih bolesti doveo je do razvoja molekularno specifičnih lijekova, tzv. bioloških lijekova koji su se pokazali učinkovitima u liječenju na dosadašnju terapiju refraktornih alergijskih bolesti. Njihova primjena pokazala se učinkovitom u smanjenju težine i učestalosti alergijskih reakcija, uz odličan sigurnosni profil. Najbolji učinak imaju lijekovi koji reguliraju Th-2 upalni odgovor i poništavaju učinak Th-2 interleukina (IL): IL-4, IL-5, IL-13 i imunoglobulina E (IgE). U kliničkoj primjeni s definiranim indikacijama su omalizumab, mepolizumab, dupilumab, reslizumab, tezepelumab i drugi. Navedeni lijekovi pokazali su se kao izvrsna alternativa terapiji oralnim kortikosteroidima, osobito u liječenju bolesnika s astmom, ali i u drugim alergijskim bolestima, kao što su alergija na hranu, kronična urtikarija, kronični rinosinusitis s nosnom polipozom te idiopatska anafilaksija. Odabir biološkog lijeka ovisi o endotipu bolesti pojedinog pacijenta. Zbog navedenog se smatra da je era biološkog liječenja otvorila poglavlje tzv. personaliziranog pristupa liječenju, odnosno preciznoj medicini. Razvoj novih monoklonskih protutijela usmjerenih na medijatore Th-2 upalnog odgovora povećava potencijal za uspjeh u daljnjem razvoju bioloških lijekova, liječenju alergijskih bolesti i drugih stanja povezanih s ovom vrstom upale., Over the past decade, advancements in understanding the pathogenetic mechanisms of allergicdiseases have led to the development of molecularly specific drugs, known as biological drugs, which have proveneffective in treating refractory allergic conditions. Their application has demonstrated efficacy in reducing the severity and frequency of allergic reactions, with an excellent safety profile. The most effective drugs are those that regulate the Th-2 inflammatory response and counteract the effects of Th-2 interleukins (IL): IL-4, IL-5, IL-13, and immunoglobulin E (IgE). In clinical practice, with defined indications, drugs such as omalizumab, mepolizumab, dupilumab, reslizumab, tezepelumab, and others have shown to be excellent alternatives to oral corticosteroid therapy, especially in treating patients with asthma, as well as in other allergic conditions such as food allergies, chronic urticaria, chronic rhinosinusitis with nasal polyposis, and idiopathic anaphylaxis. The choice of a biological drug depends on the endotype of the individual patient’s disease. Due to these developments, the era of biological treatment is considered to have opened a chapter in what is known as a personalized approach to treatment, or precision medicine. The ongoing development of new monoclonal antibodies targeting mediators of the Th-2 inflammatory response increases the potential for success in further advancing biological drug development, treating allergic diseases, and addressing other conditions associated with this type of inflammation.

The experimental data for the results shown in the manuscript "Microplastic contamination of edible parts of commercially important mussels, clams and shrimps in different markets". Statistical investigation of the presence of microplastics in bivalve species using microFTIR. This dataset includes samples from various origins, including Sebia, South Korea, Croatia and Belgium, and includes species as diverse as shrimp, mussels and clams.

Monitoring is a major component of asthma management in children. Regular monitoring allows for diagnosis confirmation, treatment optimization, and natural history review. Numerous factors that may affect disease activity and patient well-being need to be monitored: response and adherence to treatment, disease control, disease progression, comorbidities, quality of life, medication side-effects, allergen and irritant exposures, diet and more. However, the prioritization of such factors and the selection of relevant assessment tools is an unmet need. Furthermore, rapidly developing technologies promise new opportunities for closer, or even “real-time,” monitoring between visits. Following an approach that included needs assessment, evidence appraisal, and Delphi consensus, the PeARL Think Tank, in collaboration with major international professional and patient organizations, has developed a set of 24 recommendations on pediatric asthma monitoring, to support healthcare professionals in decision-making and care pathway design. (Figure presented.).

Kašalj predstavlja najčešći simptom zbog kojega bolesnici traže liječničku pomoć. Uzroci kašlja su mnogobrojni, a u djece je kašalj najčešće posljedica akutnih respiratornih infekcija koje su u 90% slučajeva virusne etiologije. Kako je akutni kašalj najčešće posljedica nekomplicirane i samolimitirajuće bolesti, u najvećem broju slučajeva ne zahtijeva nikakvo liječenje. S druge strane, kašalj i u tim slučajevima može značajno remetiti kvalitetu života te roditelji često očekuju neku vrstu liječenja za svoje dijete. Ipak, i akutni kašalj može biti kompliciran ili imati i životno ugrožavajući uzrok (aspiracija stranog tijela). Stoga je važno prepoznati tip i trajanje kašlja te posebice obratiti pažnju na posebna upozorenja koja ukazuju na potencijalnu opasnost za dijete. Vrlo mali broj lijekova za kašalj nalazi se na listi lijekova koje pokriva Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZZO), a gotovo da nema lijekova koji su odobreni za primjenu kod djece mlađe od dvije godine. Stoga postoje značajne nezadovoljene potrebe bolesnika vezano uz liječenje kašlja. Oko izbora lijekova postoje mnoge kontroverze i nerijetko se griješi pri njihovom odabiru. Zbog specifičnosti simptoma kašlja te posebnosti dječje populacije Ekspertna skupina za kašalj Hrvatskog društva za pedijatrijsku pulmologiju i Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Hrvatskoga liječničkog zbora izradila je smjernice za liječenje kašlja u djece. Ove smjernice imaju za cilj odgovoriti na glavna klinička pitanja koja se tiču empirijskog liječenja, praktičnih dijagnostičkih alata te dostupnih terapijskih opcija. Liječenje specifičnih stanja koja se manifestiraju i simptomom kašlja (primjerice astma ili refluks povezan s kašljem) nije obuhvaćeno ovim smjernicama. Smjernice nisu sufinancirane od strane farmaceutskih tvrtki, nego su izrađene u želji da se svim zainteresiranima i uključenima u liječenje djece omogući pregledni i smisleni pristup liječenju kašlja., Cough is the most common symptom that causes patients to seek medical help. There are numerous causes of cough, but in childhood ~90% are caused by acute respiratory infections. As acute cough is mostly caused by self-limiting and uncomplicated diseases, in general it does not require any medication. However, as cough may negatively affect the quality of life, parents usually demand some kind of treatment for their children. In some cases, acute cough can even have a life-threatening cause (foreign body aspiration). Therefore it is important to recognize the type and duration of cough, as well as detect potential alarming signs (“red flags”). There are very few medications approved by the Croatian Health Insurance Fund (HZZO), and there are almost none available for children under the age of 2. Consequently, there are unfulfilled needs for cough treatment. The choices for treatment are often controversial and mistakes in prescribing medications are frequent. Due to the specificity of the symptoms and particularities of the pediatric population the Expert group for cough of the Croatian Society for Pediatric Pulmonology and Croatian Society of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery of the Croatian Medical Association considered the need to create guidelines for the treatment of cough in children. These guidelines are meant to answer the most important clinical questions for empirical therapy, practical diagnostic tools, and available treatment options. The treatment of specific diseases that manifest additionally with coughing (for example asthma or gastroesophageal reflux disease with cough) is not covered by these guidelines. The guidelines are not funded by any pharmaceutical company and were made to allow a clear and systematic approach to cough management for all those involved in pediatric care.

Akutni bronhiolitis infekcija je donjega dišnog sustava, zahvaća prvenstveno male dišne putove (bronhiole) te je čest uzrok bolesti i hospitalizacije dojenčadi i male djece. Po definiciji radi se o kliničkom sindromu respiratornog „distresa“, koji se javlja kod djece mlađe od dvije godine, a obilježavaju ga klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava (npr. rinoreja) praćeni infekcijom donjega dišnog sustava. Obično se javlja s primarnom infekcijom ili reinfekcijom virusnim patogenom. Upala bronhiola nastaje kada virusi ulaze u terminalne bronhiolarne epitelne stanice te uzrokuju njihovo izravno oštećenje i upalu. Edem sluznice, prekomjerno stvaranje sluzi i propadanje epitelnih stanica dovode do začepljenja malih dišnih putova i stvaranja atelektaza. Bronhiolitis je najčešće uzrokovan virusnom infekcijom. Iako udio infekcije određenim virusima varira ovisno o godišnjem dobu, respiratorni sincicijski virus (RSV) je najčešći uzročnik, a potom rinovirus. Manje uobičajeni uzročnici jesu redom: virus parainfluence, humani metapneumovirus, virus influence, adenovirus, koronavirus i humani bocavirus. Molekularnom dijagnostikom virusna etiologija može se potvrditi u više od 95% slučajeva. Klinički se manifestira vrućicom, kašljem i poremećajem disanja (npr. tahipneja, retrakcije interkostalnih prostora i juguluma, piskanje, auskultacijski čujne krepitacije). Često mu prethode klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava, koji traju jedan do tri dana. Postavljanje dijagnoze uglavnom se temelji na anamnezi i kliničkoj slici; laboratorijska i radiološka dijagnostika pomoćne su metode, a izolacija virusa daje nam konačnu potvrdu bolesti. Trajanje i tijek akutnog bronhiolitisa ovisi o dobi djeteta, težini bolesti, stanjima vezanim uz povećani rizik (npr. nedonoščad, kronična plućna bolest) i uzročniku bolesti. Liječenje je u većini slučajeva suportivno (adekvatna hidracija, toaleta nosa i održavanje prohodnosti dišnih putova, inhalacijska terapija), a kod težih klin, Acute bronchiolitis is infection of lower respiratory system, it primarily affects the small airways (bronchioles) and is a common cause of illness and hospitalization of infants and young children. It is a clinical syndrome of respiratory distress, which occurs in children under 2 years of age, characterized by clinical signs of upper respiratory tract infection followed by lower respiratory tract infection. Bronchiolitis occurs when viruses enter the terminal bronchiolar epithelial cells and cause their direct damage and inflammation. Oedema of mucous membrane, excessive production of mucus and destruction of epithelial cells lead to obstruction of small airways and formation of atelectasis. Bronchiolitis is most often caused by viral infection. Although the proportion of infections with certain viruses varies depending on the season, respiratory syncytial virus (RSV) is the most common cause, followed by rhinovirus. Other causative agents are parainfluenza virus, human metapneumovirus, influenza virus, adenovirus, coronavirus and human bocavirus. Viral etiology can be confirmed with molecular diagnostics in more than 95 percent of cases. Disease is clinically manifested by fever, cough and breathing disorders. It is often preceded by clinical signs of upper respiratory tract infection, which last 1 to 3 days. Diagnosis is mainly based on the anamnesis and clinical features, laboratory and radiological diagnostics are auxiliary methods, isolation of the virus gives us the final confirmation of the disease. Duration and course of acute bronchiolitis depends on the age of the child, severity of disease, conditions associated with increased risk (premature infants, chronic lung disease) and the causative agent of the disease. In most cases, treatment is supportive. In more severe clinical cases, respiratory support (non-invasive and/or invasive) is resorted to. Despite everything, bronchiolitis is still mostly a self-limiting disease and most children do not need hos

Astma u dječjoj dobi jest heterogena kronična upalna bolest donjih dišnih puteva koja se očituje od rane životne dobi različitim fenotipovima i endotipovima, koji se mogu mijenjati tijekom djetinjstva. Promijenjena je paradigma liječenja astme u djece od koncepta „jedna veličina za sve“ prema konceptu personalizirane medicine. Liječenje astme je prema novim GINA (engl. global initiative for asthma) smjernicama personalizirano i prilagođeno svakom bolesniku u kontinuiranom ciklusu procjene bolesti, liječenja i redovitih kontrola. U kontroli i liječenju astme u djece personalizirani koncept temelji se na saznanjima o molekularnoj heterogenosti astme u dječjoj dobi, dostupnosti novih bioloških lijekova kao i inovativnih metoda praćenja adherencije na liječenje. Međutim, još uvijek značajan postotak djece s astmom ima nekontroliranu ili djelomično kontroliranu astmu, a personalizirani koncept se još uvijek rijetko primjenjuje u redovnoj kliničkoj praksi. Posebno se rijetko određuju biomarkeri i prepoznaju određeni fenotipovi/endotipovi, što se u praksi uglavnom provodi u rijetkim centrima, primarno za postavljanje indikacije za primjenu biološke terapije., Asthma in childhood is a heterogeneous chronic inflammatory disease of the lower respiratory tract that manifests itself from early life with different phenotypes and endotypes, which can change during childhood. The paradigm of asthma treatment in children is changing from the concept of “one size fits all” to the concept of personalized medicine. According to the new GINA guidelines, asthma treatment is personalized and adapted to each patient in a continuous cycle of disease assessment, treatment and regular check-ups. In the control and treatment of asthma in children, the personalized concept is based on knowledge about the molecular heterogeneity of childhood asthma, the availability of new biological drugs, as well as innovative methods of monitoring adherence to treatment. However, still a significant percentage of children with asthma have uncontrolled or partially controlled asthma, and the personalized concept is still rarely applied in regular clinical practice. In particular, biomarkers are rarely determined and certain phenotypes/endotypes are recognized, which in practice is mainly carried out in rare centers, primarily to establish an indication for the use of biological therapy.

Seafood has been widely recognized as an integral part of a balanced and healthy diet, thanks to its high nutritional value and associated multiple health benefits. Seafood contamination with microplastics (MPs) have recently been highlighted as an emerging concern for global food security.1 According to definition, polymer particles with a diameter of less than 5 mm are referred to as microplastics particles (MPs)2. Most bivalves, as well as mussels, are filter feeders and can accumulate particles in their bodies. By consuming seafood, MP particles can be included in the human food chain. Most of the studies analyzed MPs content in environmental samples, instead of point-of-sales samples. The aim of this study was to determine the abundance of microplastics in mussels collected from Croatia seafood market intended for human consumption. 5 clean laboratory criteria (100% cotton lab coat, clean glassware, filtered solutions, rinsed the outside of animals before dissection, and limited air exposure of samples) were fulfilled by our study. Digestion and manipulation of the sample was conducted in a clean hood. Procedural controls were included for each measurement. After extensive removal of biological material by alkaline, enzymatic and oxidation digestion, MPs were characterized by micro-Fourier-transform infrared spectroscopy (Micro-FTIR). It is a proven method for the identification of all types of polymers and allows a reliable differentiation between substances of natural and synthetic origin. Our approach included one individual per sample for micro-FTIR analysis, no sub-grouping of the sample for chemical characterization (100% of particles isolated from each sample have been analyzed by micro- FTIR) and manual confirmation of all recorded spectra with more than 60% match to the polymer material in the spectral library (Thermo-Fisher; using the OMNIC PictaTM software). Soft tissue from inside the shell was not extensively washed to allow estimation of MPs intak

Kašalj je po učestalosti jedan od vodećih uzroka posjeta roditelja i njihove djece liječniku primarne zdravstvene zaštite kao i hitnim ambulantama. Uglavnom se radi o akutnom kašlju kao posljedici respiratornih infekcija (u 90% slučajeva radi se o akutnim virusnim infekcijama) koje imaju blagi i nekompliciran tijek i prolaze spontano. Međutim, kašalj kod djece produljenog trajanja (više od četiri tjedna), zahtijeva obradu, budući da može upućivati na više različitih bolesti i stanja koje nije uvijek lako razlikovati te može ukazivati i na kronične ili čak životno ugrožavajuće bolesti. Stoga je osim dobro uzete anamneze i kliničkog pregleda bitno strukturirano pristupiti obradi, a potom i liječenju podležeće bolesti. U čak 12 - 42% bolesnika kronični kašalj perzistira i ostaje bez otkrivenog uzroka unatoč opsežnim dijagnostičkim postupcima. Osim toga, vrlo je mali broj lijekova za kašalj na listi lijekova koje pokriva Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZZO), a gotovo da nema lijekova koji su odobreni za primjenu kod djece mlađe od dvije godine. Kako bi se olakšao rad i racionalizirala dijagnostika, Ekspertna skupina za kašalj Hrvatskog pedijatrijskog pulmološkog društva i Hrvatskog društva za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Hrvatskog liječničkog zbora izradila je Hrvatske smjernice za kašalj kod djece kojoj je cilj bio upravo prepoznati problematiku i odgovoriti na potrebe liječnika. Smjernice su namijenjene ponajprije liječnicima primarne zdravstvene zaštite, kako pedijatrima, tako i liječnicima obiteljske medicine i liječnicima školske medicine, odnosno svima onima koji se u svakodnevnoj praksi susreću i rade s djecom. One obuhvaćaju najčešće i najvažnije uzroke i kliničke entitete, ali je naglasak na sustavnom dijagnostičkom pristupu i dostupnim terapijskim mogućnostima. Liječenje specifi čnih stanja koja se manifestiraju simptomom kašlja (kao što su astma ili refl uksna bolest povezana s kašljem) nije obuhvaćeno ovim smjernicama. Cilj je smjernica

Uvod: Alergija je reakcija preosjetljivosti imunološkog sustava na određeni alergen, odnosno antigen koji uzrokuje alergijsku bolest. Križna preosjetljivost, poznata značajka alergijskih bolesti, se defi nira kao sposobnost da IgE protutijela specifi čna za jedan alergen reagiraju sa strukturno sličnim antigenima koji mogu biti posve različitog podrijetla. Sindrom „pelud-alergija na hranu“ je IgE posredovana alergijska reakcija uzrokovana križnom reaktivnošću između nutritivnih i inhalacijskih alergena, a očituje se najčešće kao skup oralnih simptoma nakon ingestije svježeg voća i povrća u osoba koje su senzibilizirane na inhalacijske alergene. Cilj: ovog istraživanja bio je otkriti koliki udio naših pacijenata koji imaju alergiju na inhalacijske alergene ima i senzibilizaciju na nutritivne alergene, odnosno koliko ih je razvilo sindrom „pelud-alergija na hranu“ te koji su bili najčešće zastupljeni epitopi povezani s klinički značajnom senzibilizacijom i razvojem specifi čnih fenotipova. Metode: U istraživanje je uključeno 46 ispitanika u vremenskom periodu od veljače 2020. godine do ožujka 2022. godine koji su obrađivani u DB Srebrnjak. U istraživanju je korišten ImmunoCAP ISAC 112 molekularni test kojim je testirano 112 komponenti iz 51 alergena. Rezultati: Od ukupno 46 pacijenata koji su imali respiratorne simptome (astmu, alergijski rinitis) i u kojih je dokazana senzibilizacija na inhalacijske alergene u njih 28 (60%) je nađena senzibilizacija i na nutritivne alergene. Ukupno 16 (57%) pacijenata je razvilo „pelud-alergija na hranu“ sindrom uz napomenu da se u njih četiri radilo o anafi laktičkoj reakciji. 11 pacijenata se klinički prezentiralo atopijskim dermatitisom, a jedan je imao samo simptome vezane za dišni sustav. Zaključak: Poznavanje značajnih sindroma i asocijacija, odnosno fenotipova povezanih s križno reaktivnim alergenskim komponentama te utjecaj relevantnih križnih reaktivnosti između aeroalergena i alergena u hrani od velike je važnosti, a istovr