Search

Trakošćan je sa svojim gotičkim, renesansnim, baroknim i neogotičkim slojevima jedan od slojevitijih hrvatskih spomenika. Prvotno srednjovjekovna utvrda, a zatim dvorac, zajedno s građevinama uz dvorac, perivojem s jezerom i park-šumom čini jedinstvenu prostornu cjelinu zaštićenu i dvama zakonima. U radu će se istražiti Prostorni plan parka prirode Trakošćan iz 1974. kao prostornoplanska osnova očuvanja i unaprjeđenja prostora čiji su glavni planeri Dragan Boltar i Ante Marinović-Uzelac. Prostorni planovi od prije pola stoljeća pristupali su na inovativan metodološki način očuvanju, unaprjeđenju i revitalizaciji naslijeđa. To dijelom zaboravljeno znanje potrebno je ponovno otkriti i primjenjivati u praksi. Osim metodoloških obilježja pristupa, istražit će se i koji je model obnove cijelog sklopa planom bio inauguriran i primijenjen ; jesu li nastala odstupanja od plana tijekom zadnjih pedeset godina ili je očuvan izvorni koncept ; što je od plana izvedeno do danas, a što je i zašto promijenjeno ; može li se u povijesnim prostornim planovima prepoznati naslijeđe planerske metode i urbanističko-konzervatorske misli o aktivnoj zaštiti naslijeđa ; i, zaključno, ispitati mogućnost primjene tadašnje metode danas u promišljanju mogućih modela za očuvanje, unaprjeđenje i revitalizaciju stotine dvoraca i plemićkih gradova u Hrvatskoj.

Trakošćan, titularni grad Draškovića temeljito je obnavljen sredinom 19. stoljeća u neogotičkom stilu. Istoj estetskoj koncepciji podvrgnut je krajobraz s jezerom. Obnova u duhu romantičnog sjećanja upućuje na poveznicu sa sličnim arhitektonskim i restauratorskim zahvatima, koji se polovinom 19. stoljeća izvode na srednjeuropskim burgovima. Kompleksna ličnost obnovitelja Trakošćana, Jurja VI. (Georga) Draškovića, oblikovana je društveno političkim i povijesnim okvirom. Njegov snažno izražen romantičarski duh, upotpunjen bidermajerskom sviješću, odražava se pri restauraciji Trakošćana. Povezivanjem trakošćanske pregradnje s prvim konzervatorskim zahvatima na području Austrijskog carstva (1804. - 1867.), dokazuje se da je stilska pregradnja Trakošćana znatno više od romantične želje da se novoobnovljenim dvorcem zadivi svijet. Provedenim terenskim istraživanjem u Laxenburgu, Dvoru Trakošćan, isčitavanjem arhivskih izvora, starih hrvatskih i austrijskih novina te proučavanjem vizuala (prikazi iz stalnog postava i depoa dvorca, slike iz zbirke MUO u Zagrebu, materijali iz privatnih zbirki) kontekstualizirani su konzervatorsko-restauratorski zahvati sredinom 19. stoljeća., Trakošćan, the titular castle of the Drašković family was thoroughly refurbished and extended in the spirit of romantic memory, in Neo-Gothic style. The park and the lake were subjected to the same aesthetic concept. This points to a link with similar architectural and restoration interventions which were carried out in the middle of the 19th century in Central European castles. The complex personality of the first restorer of Trakošćan, Juraj VI (Georg) Drašković, was shaped by the social and political framework. Its strongly expressed romantic spirit, complemented by Bidermaier consciousness, is reflected in the restoration of Trakošćan. Linking the rebuilding of Trakošćan,in the mid-19th century, with the earliest conservation interventions, has proved that the stylistic rebuilding of Trakošćan is far more than Juraj's romantic desire to fascinate the world with the newly-restored castle. With the field research in Laxenburg and Trakošćan castle, the reading of archival sources, old Croatian and Austrian newspapers and the study of visuals (from the permanent exhibition and depot of the Trakošćan castle, paintings from the Museum of Arts and Crafts in Zagreb and materials from private collections) the paper is contextualizing interventions in the mid 19th century.

Stilska pregradnja Trakošćana obuhvaća graditeljske aktivnosti između 1844. i 1849., te naknadne zahvate između 1862. i 1869. godine. Titularni grad Draškovića temeljito se obnavlja i nadograđuje u duhu romantičnog sjećanja, u neogotičkom stilu. Istoj estetskoj koncepciji podvrgnut je krajobraz s jezerom, što upućuje na poveznicu sa sličnim arhitektonskim i restauracijskim zahvatima, koji se polovinom 19. stoljeća izvode na srednjevuropskim burgovima. Kompleksna ličnost prvog obnovitelja Trakošćana, Jurja VI. (Georga) Draškovića, oblikovana je društveno političkim i povijesnim okvirom. Njegov snažno izražen romantičarski duh, upotpunjen bidermajerskom sviješću, odražava se pri restauraciji Trakošćana. Povezivanjem trakošćanske pregradnje, sredinom 19. stoljeća, s prvim konzervatorskim zahvatima na području Austrijskog carstva (1804. - 1867.), dokazuje se da je stilska pregradnja Trakošćana znatno više od Jurjeve romantične želje da se novoobnovljenim dvorcem zadivi svijet. Preinakama, izvedenim između 1875. i 1897. godine, mijenja se prvotni neogotički koncept interijera, a dvorac se prilagođava mondenom ukusu novih vlasnika, Ivana IX. Draškovića i njegove žene Julijane, rođene Erdödy. The stylistic restoration of Trakošćan includes construction activities between 1844. and 1849. and subsequent works between 1862. and 1869. The titular castle of the Drašković family was thoroughly refurbished and extended in the spirit of romantic memory, in Neo-Gothic style. The park and the lake were subjected to the same aesthetic concept. This points to a link with similar architectural and restoration interventions which were carried out in the middle of the 19th century in Central European castles. The complex personality of the first restorer of Trakošćan, Juraj VI. (Georg) Drašković, was shaped by the social and political framework. Its strongly expressed romantic spirit, complemented by Bidermaier consciousness, is reflected in the restoration of Trakošćan. Linking the rebuilding of Trakošćan, in the mid-19th century, with the earliest conservation interventions, has proved that the stylistic rebuilding of Trakošćan is far more than Juraj's romantic desire to fascinate the world with the newly-restored castle. The alterations, carried out between 1875. and 1897., changed the original Neo-Gothic concept of the interior, and the castle was adapted to the fashionable taste of its new owners, Ivan IX. Drašković and his wife Julijana, born Erdödy.

Dvorac Trakošćan je kulturno zaštićena povijesna cjelina te najatraktivniji i vjerojatno jedan od najposjećenijjih dvoraca u Hrvatskoj. Njegova prošlost vezana je uz brojne vlasnike koji su se često mijenjali. Trakošćan se često nadograđivao i preuređivao, sve do poznate obitelji Drašković za čije vrijeme dvorac doživljava procvat i time postaje jedan od najpoznatijih i zasigurno najljepših dvoraca u Republici Hrvatskoj. U sklopu dvorca nalazi se park-šuma Trakošćan i akumulacijsko jezero po imenu Trakošćansko jezero, koji s brdom na kojemu se nalazi dvorac čine skladnu hortikulturnu cjelinu. Okoliš je bogat domaćim i uvezenim biljnim vrstama koje čine savršeno usklađenu prirodu. On je dio bogate graditeljske umjetnosti u Hrvatskoj u kojem se vide različiti utjecaji gradnje te ukazuju na visoko znanje hrvatskih arhitekata u Hrvatskom zagorju, no i diljem Hrvatske. Današnji muzej posjeduje vrijednu muzejsku građu visoke vrijednosti od razdoblja renesanse pa sve do historicizma. Već spomenuta obitelj Drašković vladala je i uživala u dvorcu skoro 400 godina i pretvorila ga tijekom 19. stoljeća u raskošnu rezidenciju. On danas spada u spomenike kulture i prirode najviše kategorije te je vrlo poseban i izniman prirodni kompleks. Važno ga je spomenuti kako bi se uvidjela vrijednost dvoraca i spomenika na sjevernom dijelu Republike Hrvatske te tako očuvala prirodna baština i privukao što veći broj posjetitelja i turista u kontinentalnoj Hrvatskoj. The castle Trakošćan is a culturally protected historical entirety, one of the most attractive and probably one of the most visited castles in Croatia. It's past is related to changing of numerous owners. Throughout the past Trakoscan was often redesinged and upgraded until the renowned family Draskovic came, which is when the castle experienced flourishing and became certainly one of the most beautiful castles in the Republic of Croatia. Within it's complex is the Trakoscan forest park and the reservoir lake called Trakoscan lake, which combined with the castle located on the hill makes a harmonious horticultural whole. The environment is rich in indigenous and imported plant species that make the perfect harmony of nature. It is a part of a rich architectural art in Croatia in which all sorts of different impacts of construction can be seen and which point to the high level of knowledge of Croatian architects in Hrvatsko Zagorje, but also throughout Croatia. Today’s museum possesses valuable museum material of high value from the period of Renaissance and up until Historicism. The above mentioned family Draskovic ruled and enjoyed the castle for almost 400 years. During the 19th century it was converted into a luxurious residency. Today it belongs to cultural and natural monument of the highest category and it is a very exceptional natural complex. It is important to mention the value of castles and monuments in the northern part of the Republic of Croatia, in order to preserve the natural heritage and attract as many visitors and tourists as possible in the continental area of Croatia.

Trakošćan is one of the numerous manors in North Croatia. Trakošćan includes thre entities/themes: a manor house, a romantic manor park and a landscape forest park. It epitomizes values and characteristics that surpass the local and national borders and boundaries of Croatia. It belongs to the Central European tradition in architecture and landscape architecture of the 19th century.

Ovaj list prikazuje geološku građu, odnosno prostorni raspored, stratigrafske i tektonske odnose te temeljnu paleontologiju i petrologiju 15 litostratigrafske jedinice različite geološke starosti (perm, trijas, paleogen, neogen i kvartar)zapadnog dijela Ravne gore i Trakošćana. List je izrađen prema pisanom geološkom standardu (Upute za izradu Osnovne geološke karte Republike Hrvatske mjerila 1:50 000), u okviru projekta od strateškog nacionalnog interesa.

Očuvanje, ali i unapređenje prisutnih prirodnih resursa predstavljaju prioritet za poboljšanje turističke ponude. Predstavljanje istog posjetiteljima na adekvatan, odnosno poboljšan, način osigurat će svakako i povećanje samog broja zainteresiranih turističkih namjernika što onda opet pruža nove mogućnosti i u ostvarivanju većeg financijskog prihoda. Muzejska ustanova Dvor Trakošćan uz potporu zainteresiranih strana na lokalnoj, državnoj ali i europskoj razini, intenzivira svoje napore u ostvarenju navedenih ciljeva. Uređenje poučne staze i obnova ribarske kućice s prenamjenom u informativnu točku, svakako tome pridonose., Preservation and improvement of the current natural resources represents priority for the improvement of the turist offer. Presentation of this to the visitors in an adequate and improved way will contribute to the increase in the number of tourist interested passers and that will contribute to new possibilities in achieving higher financial income. With the support of local, national and european parties, museum institution Dvor Trakošćan is increasing its efforts in achieving this goals. Opening of the educational path and restoration of the fisherman’s house with its conversion to the information center, certainly contibutes to this.

Kapela sv. Križa u Trakošćanu do sada je u stručnoj literaturi bila poznata kao kapela sagrađena sredinom 18. stoljeća, s time da je današnji oblik poprimila tijekom 19. kada je dograđena. Preliminarna istraživanja provedena tijekom izrade ove konzervatorske studije ukazala su na njezinu složeniju građevinsku povijest te izdvojila četiri faze građevinskog razvoja. Uz fazu iz 1752. godine, prepoznati su građevni dijelovi i starije kapele pravokutnog tlocrta zaključenog polukružnom apsidom, koja bi s obzirom na njezin pretpostavljeni tlocrt te smještaj u odnosu na srednjovjekovnu trakošćansku utvrdu mogla datirati i znatno ranije od 17. stoljeća. Moguće je ta prva građevina imala i sakristiju smještenu na sjevernoj strani, i trijem ispred pročelja, kao što je primjerice u 17. stoljeću zidani trijem imala i tada još filijalna kapela a kasnije župna crkva u Višnjici, a drveni je trijem imala kapela sv. Florijana u Zlogonju. Na tu je postojeću strukturu sredinom 18. stoljeća dozidana nešto šira lađa, a u središnjoj osi pročelja dograđen je zvonik. Takav smještaj zvonika, karakterističan za vrijeme 18. stoljeća, imaju i druge kapele, odnosno crkve ivanečkog kraja, primjerice kapela sv. Josipa u Humu, kapelice sv. Magdalene i sv. Augustina u Jamnom, crkva Pohođenja Bažene Djevice Marije u Višnjici, a i barokna faza bednjanske župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije. Nažalost, ne možemo sa sigurnošću govoriti niti o vanjskom izgledu kapele sv. Križa, osim što je ustanovljeno da je vanjština, na uobičajen način za to razdoblje, bila artikulirana zaglađenim bijelim trakama koje su uokvirivale otvore, te definirale zonu vrha zida pročelja kao primjerice na obližnjoj kapeli sv. Tri kralja na Ravnoj Gori, te da je u unutrašnjosti bio oltar (tri oltara?), a pretpostavlja se da su iz tog vremena i zidne slike čije je postojanje potvrđeno preliminarnim restauratorskim sondiranjem svetišta i trijumfalnog luka. Oslikavanje unutrašnjosti kapela i crkava sjeverozapadne Hrvatske tijekom baroknog razdoblja nije rijetkost. Štoviše sačuvano je i u bližoj okolici Trakošćana, u Humu gdje je riječ o pučkom slikarstvu ili pak u Višnjici, gdje crkva ima kasnobarokni zidni oslik. Nadalje, razlučene su dvije građevinske faze izvedene u 19. stoljeću. Prva je iz razdoblja nakon 1805., odnosno najvjerojatnije između 1820. i 1832. godine kada se ne mijenja tlocrt kapele, no grade se novi svodovi u lađi, svetištu i apsidi, a potom se kapela i oprema novim inventarom. Prema stilskim odlikama danas postojećeg inventara kapele, u vrijeme oko, odnosno neposredno iza 1832. godine mogu se datirati kasnoklasicistički dijelovi oltara i kvalitetno oblikovano raspelo. Pretpostavlja se da je već tada u kapeli bila i propovjedaonica koja se prema sačuvanim fotografijama može povezati s bednjanskom propovjedaonicom iz 1802. godine, te pjevalište s orguljama. U drugoj je fazi 19. stoljeća kapela pregrađena, moguće upravo između 1875. i 1897. godine. Tom je pregradnjom, u sklopu historicističke obnove cijelog kompleksa dvorca i okolnog perivoja, koja je bila provedena u nekoliko etapa, a trajala je od sredine do kraja 19. stoljeća, kapela dobila prepoznatljivo novo neoklasicističko pročelje. Obnova je uključila inkorporiranje zvonika unutar prostora lađe, izgradnju svodova nad prostorom ispod zvonika te izgradnju današnjeg pjevališta s kojim je usklađen izgled propovjedaonice. Naknadni radovi na kapeli (primjerice drvene ‘neogotičke’ zaklopnice na prozorima, žuto-bijelo obojenje glavnog pročelja, postavljanje lima na krov zvonika) nisu donijeli nikakva kvalitetna rješenja. Iako je tijekom izrade ove studije prepoznato više faza razvoja kapele sv. Križa, a tako i njezinog unutrašnjeg uređenja, što je svakako pridonijelo njezinoj povijesnoj slojevitosti, nastale promjene bile su toliko radikalne da nije moguće u cijelosti rekonstruirati raniji izgled vanjštine i unutrašnjosti kapele i njezinog inventara. Stoga se zatečeno stanje kapele, koje uz manje preinake uglavnom odgovara uređenju iz druge polovine 19. stoljeća, određuje kao njezina najcjelovitija faza. Unatoč tome što nije riječ o visokokvalitetnom stilskom rješenju, isticanje historicističke odlike glavnog pročelja, ali i unutrašnjosti, odnosno opreme kapele, ide u prilog onodobnom definiranju kapele kao naglašenog i važnog elementa romantičarskog uređenja cijelog trakošćanskog perivoja i tim više se i danas kapela određuje kao istaknuti spomenik unutar jedinstvene cjeline prirodnog i uređenog pejzažnog ambijenta dvorca Trakošćan.

U članku je autor predstavio dvije sobe posvećene Josipu Kazimiru Draškoviću koje se nalaze u stalnom postavu muzeja Trakošćan. Jedna soba prikazuje na 11 platnenih panoa 821 vojnika iz 18. stoljeća, koji su bili pripadnici banderija J. K. Draškovića, a druga sadrži portrete njegovih časnika, vojne zastave i kositrene vojnike - minijaturni prikaz vojnog banedrija iz 18. stolječa.

Ovaj članak istražuje kulturne slojeve na području bednjanskog kraja te obrađuje povijesne građevine i njihov kontinuitet u vremenu od najranije prošlosti do današnjih dana. Opisani su očuvani ostaci sakralne i profane gradnje, povijesnoumjetnički elementi, te neka očuvana vjerovanja i legende., Der Schwerpunkt dieser Arbeit ist die Erforschung des oberen Bednja Flusslaufes, von seiner Quelle bis zum Übergang ins Lepoglava– Tal. Der große visuelle und geschichtliche Wert dieses Gebietes ist die Festung Trakošćan, die Gegenstand zahlreicher Forschungsarbeiten aber auch Vorlage für viele Erzählungen und Legenden ist. Trotz der Bedeutung von Trakošćan bilden auch viele Kirchen, die sich in strategischen Lagen befinden und somit jede einzelne von ihnen eine Verbindung der weltlichen und sakralen Funktion darstellen, das Gerippe der visuellen Identität und sind Schöpfer der kulturellen Landschaft. Obwohl umfangreiches Schriftgut aber auch zahlreiche Information über das Schloss Trakošćan existieren, bietet es noch immer ausreichend Material zur weiteren Erforschung und für neue Entdeckungen. Die Pfarrkirche in Bednja birgt die Überreste eines mittelalterlichen Bauwerks in sich, auch wenn schriftliche Urkunden anführen, dass die Kirche im 19. Jahrhundert erbaut wurde. Schlüsselworter: Bednja, Jamno, Hum, Meljan, Ravna Gora, Trakošćan, Mittelalter Zudem weisen die Kappellen zum Hl. Josef auf Hum und zu den Drei Königen auf Meljan mittelalterliche Elemente auf, deren fachliche Analyse und Valorisierung erst noch bevorstehen. Auf alten Karten ist erkennbar, dass es einige heute verschwundene Kapellen sowie kleinere oder größere Kastelle gab, die diese Gegend im Mittelalter überblickten, wobei erst archäologische Forschungsarbeit ihr Auffinden und ihre Valorisierung ermöglichen würden. Sowohl der bedeutende archäologische Fundort in Jamno mit erhaltener Architektur als auch der hochinteressante Berg Želimor, dessen Spitze noch immer archäologisch unerforscht ist und die einheimische Bevölkerung zu zahlreichen Legenden inspiriert, sind Stätten die anhand einer interdisziplinären Forschungsmethode sowie historischen, historisch– künstlerischen und archäologischen Untersuchungen noch vieles Interessantes zutage bringen würden und somit die geschichtliche Karte dieser Gegend vervollständigen könnten.

U radu je ukratko prikazana povijest dvorca Trakošćan te njegov današnji položaj kao jednog od najposjećenijih muzeja u Hrvatskoj.

Prvi dio knjige govori o povijesti Trakošćana te obitelji Drašković. Njen srednji i najveći dio prikazuje stalni muzejski postav dvorca Trakošćana. Knjiga završava prikazom trakošćanskog perivoja i okolice, odnosno onog njenog dijela koji se može povezati sa plemićkom obitelji Drašković.

U radu su prikazani natpisi i žigovi na vatrenom oružju iz zbirke dvorca Trakošćana

U radu autor prikazuje osnovne podatke gospodarske jedinice "Trakošćan" te opisuje dosadašnji jedndodoban način gospodarenja i probleme vezane za gospodarenje jelom i bukvom na ovom području. Nakon provedene analize autor predlaže preborno gospodarenje na većem dijelu gospodarske jedinice.