Search

With the aim of establishing the latent structure of tactical elements in the attack and defense phases of soccer 117 tactical elements of soccer were defined and their importance assessed by means of 30 variables that determine the basic segments of the game of soccer. 93 attack and 24 defense tactical elements were chosen as the entity sample and described by the 15 variables of the attack phase and 15 variables of the defense phase. Ten competent soccer experts determined the characteristics of the aforementioned entities by means of 30 variables. The experts graded from 0 to 5 the impact of every entity (tactical technique) on the individual variables that describe soccer in its phases of either attack and defense. A high level of inter-expert agreement was reached in regard to the properties of attack and defense techniques, as demonstrated by the objectivity coefficients. According to principal component factor analysis and the Kaiser and Guttman rule a total of five significant latent dimensions were obtained: finishing efficiency, ball possession performance, counter-attack efficiency, combined defense performance, and obstruction and redirection of the opposing team’s attack build-up. The research partly resolved the issue of the hypothetical structure of tactical techniques in soccer by dividing the game into phases and sub-phases, attack and defense players’ positions, and types (styles) of play in the attack and defense. If it is clear which movement structures have the most significant influence on the efficiency on a particular playing position and performance in the sub-phases and styles of play, it would be possible to create such training operators that will facilitate the formation of the most important motor skills in soccer.

Općenito, uspješnost sportaša je određena razinom i međusobnom vezom različitih sposobnosti, osobina i znanja. Dosadašnja istraživanja provedena eksperimentalnim postupcima na vrhunskim judašima ukazuju na važnost velikog broja različitih karakteristika na uspješnost u judu (Almansba i sur. 2008. ; Franchini i sur. 2007. ; Sbriccoli i sur. 2007. ; Krstulović i sur. 2005. i 2006. ; Kubo i sur. 2006.). Cilj ovog rada je bio utvrditi mišljenje vrhunskih judo trenera o hijerarhiji pojedinih antropoloških dimenzija na uspjeh u judu po težinskim skupinama. U tu svrhu konstruiran je anketni upitnik. Uzorak ispitanika na kojemu je provedena anketa sačinjava 18 trenera i selektora nacionalnih selekcija iz cijele Europe. Anketni upitnik, koji su ispunjavali treneri i selektori se sastojao od ukupno osam pitanja, međutim za potrebe ovog rada bit će analizirani rezultati odgovora na tri pitanja. Zadatak ispitanika je bio da prema kriteriju važnosti za uspjeh u judu poredaju ponuđene antropološke dimenzije. Analizirani su osnovni statistički parametri: aritmetička sredina (AS) i standardna devijacija (SD). Za utvrđivanje razlika između pojedinih težinskih skupina u dobivenim odgovorima, primijenjen je neparametrijski Z test. Kendall tau koeficijent se primijenio za utvrđivanje korelacija između odgovora ispitanika (trenera) na anketna pitanja. Dobivena je razmjerno visoka korelacija (0.56) među dobivenim odgovorima što potvrđuje visoku ekspertnu razinu ispitanih trenera. Prema mišljenju trenera, bez obzira na težinsku kategoriju, motoričke sposobnosti su najvažnije za uspjeh u judu, slijede TE TA pripremljenost, te konativne osobine i sportska inteligencija, dok bi najmanji značaj na konačan rezultat trebala imati konstitucija tijela. Po svim težinskim kategorijama fleksibilnost, ravnoteža i koordinacija imaju najmanju ulogu u predviđanju uspjeha u judu. Kod judaša viših težinskih kategorija dominira maksimalna snaga, dok je kod nižih i srednjih težinskih kategorija važnija eksplozivna snaga, odnosno mišićna izdržljivost. Dobiveni rezultati u velikoj mjeri potvrđuju dosadašnje spoznaje dobivene eksperimentalnim mjerenjima na vrhunskim judašima.

Intenzivni plesni trening može uzrokovati karakterističnu topološku pojavu boli, koja je često početak kroničnih zdravstvenih problema kod plesača. Uzorak u ovom istraživanju sačinjavaju 32 plesačice i 24 plesača, natjecatelja u Standardnim i Latino plesovima koji imaju međunarodno natjecateljsko iskustvo. Cilj rada bio je identificirati specifične razlike u pojavi boli po spolu, budući plesni parovi iako treniraju zajedno imaju različite plesne tehnike, pa tako su skloni i različitim ozljedama. U istraživanju su primjenom Hi – kvadrat testa utvrđene proporcije pojave boli posebno po spolu, za 14 topoloških regija prema SEFIP upitniku kojeg su na profesionalnim plesačima dizajnirali i validirali Rammel i sur. (1999). Prema rezultatima ANOVA-e, ne postoje značajne razlike u plesačkom stažu i tjednom trenažnom opterećenju između plesača i plesačica. Plesačice najčešće prijavljuju pojavu boli za vrijeme i poslije treninga u području nožnih prstiju (59.4%) i listova (59.4%), te u području gornjih leđa (43.8%). Plesači najčešće pojavu boli prijavljuju u području listova (75%), koljena (54.1%), kukova (50%), te u području leđa (45.8%). Prema rezultatima Hi-kvadrat testa, značajne razlike po spolu u pojavi boli, registrirane su u području kukova, stražnjeg dijela bedara, potkoljenica i nožnih prstiju (p