Search

As part of the GASTROTOP project, a survey was conducted on attitudes towards intolerance or allergy to food and drink, and their consumption in catering facilities. Emphasis is placed on food and drink for special nutritional needs. Research results show that more than 30% of people that responded have a problem with food or drink. Since the trend of healthy eating prevails today, a professional approach is very important when planning and shaping the offer in catering. Panel discussion participants believe that the new food trends will be the easiest to adapt to family farms that deal with rural tourism and themselves produce most of the food they offer to its guests. Therefore, rural tourism should increasingly strive for multidisciplinary approach that will combine tourism, catering, agriculture, and nutrition, so in that sense it is necessary to design future education., U sklopu projekta GASTROTOP provedeno je anketno istraživanje o stavovima spram intolerancije ili alergije na hranu i piće te njezinu konzumaciju u ugostiteljskim objektima. Naglasak je stavljen na hranu i piće za posebne prehrambene potrebe. Rezultati istraživanja pokazuju da više od 30% ispitanika ima problem vezan uz hranu ili piće. S obzirom da danas prevladava trend zdrave prehrane, vrlo je važan stručan pristup prilikom planiranja i oblikovanja ponude u ugostiteljstvu. Sudionici panel rasprave smatraju kako će se novim trendovima u prehrani najlakše prilagoditi obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja se bave seoskim turizmom i sama proizvode većinu hrane koja nude svojim gostima. Stoga, seoski turizam sve više treba težiti multidisciplinarnom pristupu u kojem će se spojiti turizam, ugostiteljstvo, poljoprivreda i nutricionizam pa je u tom smislu potrebno osmisliti buduće edukacije.

Danas se nastavnici suočavaju s različitim metodama poučavanja, a najizazovnije je poučavanje usmjereno na studenta na postavkama interaktivnog i iskustvenog učenja. Osim izravne nastave, nastavnici Visokog Gospodarskog Učilišta u Križevcima nastoje studentima približiti gradivo ruralnog turizma kroz inovativne oblike edukacije s naglaskom na društveno korisno učenje. Kroz rad će se prikazati nekoliko primjera društveno korisnog učenja koji su provedeni u razdoblju od 2017. do izazovne 2020. godine kada se nastava zbog pandemije bolesti COVID-19 većinom odvijala putem interneta. Nastavnici i studenti s Visokog Gospodarskog Učilišta u Križevcima surađivali su s Udrugom ruralnog turizma Hrvatske, Sveučilištem u Kapošvaru na prekograničnom projektu „Ecotop 2“ u okviru programa Interreg V-A: Hrvatska – Mađarska, Lokalnom akcijskom grupom Međimurski doli i bregi na nacionalnom projektu „Pop-up ruralni društveno-inovativni hubovi“ te s timovima iz područja grada Križevaca na hackathonu „Grad za mlade – Križevci 2030“ iz čega je proizašao projekt „EkoRurTour“ kojeg studenti samostalno provode. Poučavanje kroz projektni pristup je inovativan i društveno koristan zbog uporabe različitih praktičnih metoda i novih alata kroz koje se studente potiče na samostalnost u učenju i stjecanju znanja. Također, projektni pristup je društveno koristan jer povezuje Učilište i studente s državnim institucijama i organizacijama civilnog društva s ciljem bolje zapošljivosti studenata u ruralnom turizmu. Na taj način Učilište doprinosi aktiviranju i jačanju društvenog kapitala kojeg je važno graditi u široj društvenoj zajednici.

Predmet je ovog rada prikaz poljoprivrednog zadrugarstva na primjeru povijesne i socioekonomske analize Velika Pisanica poljoprivredne zadruge1 koja u kontinuitetu posluje već 75 godina. Zadruga je poslovni model koji potiče iskorištavanje potencijala malih hrvatskih poljoprivrednih proizvođača i nudi njihove poljoprivredne proizvode tijekom cijele godine. Podržavajući proizvodnju i siguran plasman proizvoda svojih zadrugara, Zadruga i danas uživa veliko povjerenje poljoprivrednih proizvođača. Iako je Zadruga poslovala u dva različita društvenopolitička sustava, uspjela se prilagoditi promjenama u društvu i održati poslovanje uspješnim. Zahvaljujući stručnom vođenju Zadruge i velikoj fleksibilnosti u poslovanju, te isticanju važnosti obrazovanja kod djelatnika i zadrugara, Zadruga je dala nemjerljiv doprinos lokalnoj zajednici. Međutim, veliki izazov opstanka Zadruge u budućnosti su mladi poljoprivrednici koji su, nažalost sve manje zainteresirani za poljoprivredu. Rad se metodološki temelji na analizi arhivskih i internih dokumenata Zadruge i podacima dobivenima iz intervjua s njenim upraviteljem. Ovim radom autori žele istaknuti Zadrugu kao pozitivan primjer specifičnog poslovnog modela koji je nepravedno zapostavljen u Republici Hrvatskoj., The subject of this paper is a review of agricultural cooperatives on the example of historical and socio-economic analysis of the Velika Pisanica agricultural cooperative, which has been operating continuously for 75 years. The cooperative is a business model that encourages the exploitation of the potential of small Croatian agricultural producers, and offers their agricultural products throughout the year. By supporting the production and safe placement of the products of its cooperative members, the Cooperative still enjoys the great trust of agricultural producers. Although the Cooperative operated in two different socio-political systems, it managed to adapt to changes in society and keep the business successful. Thanks to the professional management of the Cooperativ, great flexibility in business, and the importance of education for employees and cooperative members, the Cooperative has made an immeasurable contribution to the local community. However, a great challenge for the survival of the Cooperative in the future are young farmers who are unfortunately less and less interested in agriculture. The paper is methodologically based on the analysis of archival and internal documents of the Cooperative, and data obtained from interviews with its manager. With this paper, the authors want to highlight the Cooperative as a positive example of a specific business model that has been unfairly neglected in the Republic of Croatia.

Od 2013. godine sorta Kleščec bijeli priznata je autohtona sorta Kalničkog vinogorja. Nalazi se na nacionalnoj listi i preporučena je za proizvodnju u regiji Bregovita Hrvatska. Podizanjem baznog rasadnika plemki stvoreni su uvjeti za proizvodnju certificiranih loznih cjepova sorte Kleščec bijeli, a samim time i za njeno jače širenje. Tijekom 2016., 2017. i 2018. godine u sklopu ovog istraživanja provedena je analiza uroda i kakvoće mošta sorte Kleščec bijeli na šest mikrolokacija: Cerovec, Draganovec Breg, Kalnik, Kloštar Podravski, Široko Brezje i Rasadnik. Rezultati pokazuju da je sorta Kleščec bijeli po parametrima analize vrlo slična ostalim preporučenim sortama na području analiziranih mikrolokacija. Uz redukciju uroda po trsu, za očekivati je da bi kvaliteta mošta sorte Kleščec bijeli mogla biti na još većoj razini, što bi otvorilo put da sorta Kleščec bijeli postane reprezentativna marka Kalničkog vinogorja u regiji Bregovita Hrvatska.

Predmet je ovog rada prikaz poljoprivrednog zadrugarstva na primjeru povijesne i socioekonomske analize Velika Pisanica poljoprivredne zadruge1 koja u kontinuitetu posluje već 75 godina. Zadruga je poslovni model koji potiče iskorištavanje potencijala malih hrvatskih poljoprivrednih proizvođača i nudi njihove poljoprivredne proizvode tijekom cijele godine. Podržavajući proizvodnju i siguran plasman proizvoda svojih zadrugara, Zadruga i danas uživa veliko povjerenje poljoprivrednih proizvođača. Iako je Zadruga poslovala u dva različita društvenopolitička sustava, uspjela se prilagoditi promjenama u društvu i održati poslovanje uspješnim. Zahvaljujući stručnom vođenju Zadruge i velikoj fleksibilnosti u poslovanju, te isticanju važnosti obrazovanja kod djelatnika i zadrugara, Zadruga je dala nemjerljiv doprinos lokalnoj zajednici. Međutim, veliki izazov opstanka Zadruge u budućnosti su mladi poljoprivrednici koji su, nažalost sve manje zainteresirani za poljoprivredu. Rad se metodološki temelji na analizi arhivskih i internih dokumenata Zadruge i podacima dobivenima iz intervjua s njenim upraviteljem. Ovim radom autori žele istaknuti Zadrugu kao pozitivan primjer specifičnog poslovnog modela koji je nepravedno zapostavljen u Republici Hrvatskoj.

This paper presents formation of the first pop-up rural socially-innovative hubs in Croatia through the cooperation of higher education institutions, civil society organizations, students, alumni and local people in the specific rural communities of Međimurje and Split-Dalmatia County. The main purpose of the hubs is to develop, test and validate an inclusive and participative program of service learning in the field of sustainable rural development. Pop-up rural hubs are mobile model of service learning that functions as an occasional event in the local community, to which all interested initiators are invited to join. From the sociological perspective, the most important aim of this project is to strenghten rural local communities through the launch of socio-innovative sustainable micro-entrepreneurial activities by using local resources. Through pop-up rural hubs, business ideas and plans are tested, and through additional mentoring and business plan, initiators were able to send the product or service on the market. Although the project is not over yet, the preliminary results show that pop-up rural socially-innovative hubs, within a period of one year project duration, stress the differencies and similarities between local communities in different parts of rural Croatia, enhance human capital and have a social impact on higher education institutions, civil society organizations, students, alumni and local people.

Ovaj rad prikazuje formiranje prvih ruralnih hubova u Hrvatskoj. Glavna svrha huba je razviti inkluzivni i participativni program društveno korisnog učenja koji funkcionira kao povremeni događaj u lokalnoj zajednici. U ruralnim hubovima se testiraju poslovne ideje i planovi kako bi inicijatori lakše mogli pripremiti svoj proizvod ili uslugu za tržište. Najvažniji cilj huba je socio-ekonomsko jačanje ruralnih zajednica kroz pokretanje mikropoduzetničkih aktivnosti korištenjem lokalnih resursa.

This paper presents a sociological view of possibilities for the development of sustainable rural tourism in Koprivnica-Krizevci county, which is located in the north-western part of Croatia. The possibilities for developing rural tourism within the concept of sustainable development have been researched through qualitative empirical research interview method. Research subjects were the owners of tourist farms, decision makers, experts and other stakeholders in the tourism development. Rural tourism represents an alternative to maritime tourism and is relatively undeveloped but important in terms of development of rural areas and family farms. This paper enables an insight into an integrated sustainability of rural tourism which consists of four dimensions: biologicalecological, economic, socio-cultural and political sustainability. In conclusion, integral sustainability in rural tourism is not achieved in all dimensions. Therefore, rural tourism could be a strategy for sustainable development for rural areas and also could be a tool for product differentiation for area that are at stagnation stage.

Resursnu osnovu za razvoj ekoturizma u Koprivničko-križevačkoj županiji čine zaštićena područja kao što su rezervati, park šuma, značajni krajobrazi, spomenici prirode, spomenici parkovne arhitekture i regionalni park Mura-Drava. Anketnim istraživanjem htjelo se ispitati da li ispitanici provode svoje slobodno vrijeme putujući, koji su elementi presudni za odabir turističke destinacije, kako dolaze do informacija o turističkim sadržajima, jesu li ispitanici ekološki osviješteni, poznaju li neke ekoturističke sadržaje u Koprivničko-križevačkoj županiji, te na što ih asocira pojam „ekoturizam“. Iako ekoturizam nije dovoljno razvijen, ispitanici ga percipiraju kroz turizam u ruralnom području, za njegov razvoj ističu efikasnu koordinaciju i edukaciju svih dionika u ekoturizmu, održivu infrastrukturu, te ekološke prakse življenja i rada. Usprkos nepovoljnim okolnostima razvoja, ekoturizam bi mogao biti potencijalni pokretač gospodarske, društvene i ekološke koristi za širu zajednicu.

Ruralni prostor Europe doživljava značajne promjene pri čemu je najizraženiji proces depopulacije. Posljedica toga su promjene u strukturi djelatnosti pri čemu nestaju mnoga tradicijska zanimanja. Značajne promjene su i kod poljoprivrede koja je dugo bila glavna djelatnost ruralnog prostora. U okviru brojnih načina revitalizacije ruralnog prostora važna je uloga agroturizma, posebno u povećanju dohotka poljoprivrednika što omogućava zadržavanje stanovništva. Cilj rada je utvrditi stavove studenata diplomskih studija na Szent Istvan Sveučilištu u Gödöllu u Mađarskoj i Agronomskom fakultetu u Zagrebu o ulozi agroturizma u očuvanju ruralnog prostora. U istraživanju je sudjelovalo 98 studenata i to 33 studenta u Gödöllu te 65 studenata u Zagrebu. Istraživanje je provedeno tijekom mjeseca travnja 2017. godine. U istraživanju se polazi od pretpostavke da studenti percipiraju agroturizam kao priliku u očuvanju ruralnog prostora te da ne postoje statistički značajne razlike među stavovima dviju skupina ispitanika. Većina ispitanih navodi da agroturizam omogućava razvoj ruralne ekonomije, povećava vrijednost postojeće poljoprivredne proizvodnje, doprinosi zadržavanju ljudi u ruralnom prostoru, obogaćuje ukupnu turističku djelatnost države te omogućuje stvaranje novih radnih mjesta. Također, njih 42% se u potpunosti slaže kako bi agroturizam trebalo poticati novčanim potporama od strane države te se u istom postotku slažu i s izjavom da se kroz agroturizam povećava konkurentnost poljoprivrednog gospodarstva te da poljoprivrednici lakše plasiraju svoje proizvode i usluge kroz agroturizam.

Stočarstvo je u Republici Hrvatskoj značajan i tradicionalan dio poljoprivrede. Čovjek je većinu svojih životnih potreba podmirivao proizvodima od živih ili zaklanih životinja te ih koristio u radu ili zaštiti. Svinje se najviše uzgajaju u Slavoniji i Baranji, Posavini te Baniji i Kordunu, a da su se nekada uzgajale u Dalmatinskoj zagori, Istri i na Krku, dokazuju danas zaštićeni pršuti tih krajeva. Goveda se uzgajaju na širem području Republike Hrvatske, tamo gdje ima dovoljno voluminozne hrane, a posebno autohtone pasmine tamo gdje ima prostora za ispašu. Ovce i koze su bile nekada najviše raširene uz Jadran i u gorskim krajevima, a danas su prisutne u Slavoniji i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Konji se uzgajaju na cijelom kontinentalnom području, a magarci najčešće u priobalju Hrvatske. Revitalizacija stočnog fonda u Hrvatskoj primjenjuje se i kroz novčane potpore zadnjih petnaestak godina (Boljkovac, 2015, Uđbinac, 2015). Glavna intencija rada je prikazati utjecaj novčanih potpora na brojno stanje domaćih životinja u Hrvatskoj od 1997. do 2016.godine.

The paper deals with the characteristics of Dalmatia's rural tourism supply based on the registered rural-tourist farms listed in the National Catalog of Rural Tourism of Croatia. The aim of this paper is to determine the present state and potential of Dalmatia in the development of rural tourism. Moreover, the intetion is to point out the unexploited possibilities of the area by comparing the four Dalmatian tourist regions: Dalmacija – Zadar, Dalmacija – Šibenik, Dalmacija – Split, Dalmacija – Dubrovnik. The research results indicate that all the explored regions are rich in natural and cultural heritage, which are crucial for the development of rural tourism. There are differences in the number of registered facilities for rural tourism and the services offered. This is seen as an opportunity for launching investment projects and programs with the goal of preserving and developing those rural areas.

U radu se istražuju obilježja ponude seoskog turizma Dalmacije na osnovu registriranih ruralno- turističkih gospodarstava navedenih u Nacionalnom katalogu ruralnog turizma Hrvatske. Cilj rada je utvrditi sadašnje stanje i potencijal Dalmacije u razvoju ruralnog turizma te ukazati na (ne)iskorištene mogućnosti kroz usporedbu između četiri dalmatinske turističke regije: Dalmacija – Zadar, Dalmacija – Šibenik, Dalmacija – Split, Dalmacija – Dubrovnik. Rezultati istraživanja ukazuju da sve istraživane regije obiluju prirodnom i kulturnom baštinom, što je osnovni preduvjet za razvoj ruralnog turizma. Razlike se uočavaju kod broja registriranih objekata za ruralni turizam i usluga koje se nude, što je prilika za pokretanje investicijskih projekata i programa u cilju očuvanja i razvoja ruralnog područja.

This paper presents a sociological view of interest for the development of agrotourism in Koprivnica-Križevci county, which is located in the north-western part of Croatia. The possibilities for developing agrotourism have been researched through the questionnaire whitin the sample of students at College of Agriculture. The questionnaire consisted of units such as: sociodemographic dana, data on current production status, interrogation of interest for agrotourism and the potential contribution of agrotourism to the socio-economic development of the rural area. Agrotourism is considered to contribute most to preserving tradition, increasing income, economic development of the area, keeping the population in the village, reviving agricultural production, returning the population to the village, extending the summer season, satisfying the local population, reducing poverty, recognizing local identity, increasing the number of female entrepreneurs, attracting tourists from the coast to the continental rural areas and equalizing the quality of rural life with urban areas. Although agrotourism as emerging form of rural tourism is relatively undeveloped, it is also very important for development of rural areas, family farms and sustainable development, in general. Beside this, dealing with agrotourism could bring back dignity to farmers, especially to young farmers. It is necessary to strengthen human and social capital which is currently insufficiently developed, and to prepare young rural population for new development models based on cooperation and networking.

Koprivničko-križevačka županija odlikuje se bogatom kulturnom baštinom i socio-kulturnim aktivnostima koje su turistički vrlo atraktivne. Stoga se u radu analizira razvoj ruralnog turizma kroz socio-kulturnu dimenziju održivosti te se razvijaju socio-kulturni indikatori. Osnovna pretpostavka rada je da je ruralni turizam održiv jer počiva na regionalnom identitetu koji se njeguje u ruralnom prostoru županije na nekoliko seljačkih turističkih gospodarstava.

Rad predstavlja dio istraživanja u okviru IPA Programa za prekograničnu suradnju Mađarska-Hrvatska na projektu INVEST-PRO. Istraživačko području obuhvaća dvije hrvatske (Koprivničko-križevačka i Varaždinska) i dvije mađarske županije (Zala i Somogy). U radu se polazi od činjenice da je ruralni turizam u kontinentalnim krajevima slabo razvijen u odnosu na morski turizam u Hrvatskoj ili odmorišni turizam na jezeru Balaton u Mađarskoj. Rezultati istraživanja prikazuju zajedničke prednosti i nedostatke razvoja ruralnog turizma prekograničnog područja. Uočene su prednosti temelj za razvoj zajedničkih budućih turističkih proizvoda radi stvaranja prepoznatljivog imidža turističke destinacije kontinentalnog turizma. S druge strane, uočeni nedostaci predstavljaju podlogu za donositelje odluka za kreiranje regionalnih ili županijskih razvojnih turističkih strategija.

U Republici Hrvatskoj se u 2013. godini voće proizvodilo na 28.392 ha, a grožđe na 27.861 ha pri čemu je zastupljenost proizvodnje po ekološkim načelima zanemariva. U radu se istražuju ekonomski aspekti proizvodnje jabuka, šljiva, kupina te vinskog grožđa u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji. U radu je korišten Model kalkulacije pokrića varijabilnih troškova (engl. grossmargin). Za ekološku je proizvodnju korištena i metoda simulacije promjenom otkupne cijene i/ili prinosa pojedinih kultura. Dohodak kod svih scenarija ekološke proizvodnje je viši od dohotka ostvarenog u konvencionalnoj. U proizvodnji jabuka najviši dohodak bi se postigao u slučaju postizanja proizvodnje jednakoj konvencionalnoj. Kod šljiva, kupina i grožđa najveći dohodak bi bio u slučaju povećanja priroda i cijena za po 20%.Međutim, zbog veće zahtjevnosti u proizvodnom procesu, posebice kod zaštite, realno je za očekivati da će u Hrvatskoj i dalje prevladavati konvencionalni način proizvodnje voća, a posebno grožđa. Ipak, jedan dio proizvođača će se odlučiti za ekološku proizvodnju namijenjenu dohodovno jačim, inozemnim, tržištima s naglaskom na proizvodnju prerađevina.

U priručniku se prikazuju rezultati projekta "Korištenje kompostiranog biorazgradiovg komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji" čiji je cilj i svrha bio ukazati na potrebu zaštite okoliša i očuvanja plodnosti tla većom primjenom komposta u proizvodnji povrća. Osim toga, cilj je bio istražiti opravdanost zamjene gotovih supstrata ovakvim kompostom u proizvodnji presadnica i u stakleničkoj i plasteničkoj proizvodnji, ali i u integriranoj proizvodnji povrća na otvorenom.

This paper analyzes tourism potentials and possibilities in the cross-border counties which are included in the survey: Koprivničko – križevačka county, Varaždinska county (Croatia), Somogy and Zala (Hungary). Unlike Croatia dominated by maritime tourism, Hungary to the great extent develops all forms of continental tourism. In the present global competitive environment, tourism development should be based on knowledge, innovation and promoti on, whereas development of regional cross -border area can be based on mutual development of cross -border tourism as innovative model of tourism development in general. In this respect, cross-border tourism will develop local tourism environment which supports and establishes a portfolio of the regional tourism product and in this way represents an important segment in development of the cross-border area. The basis of development of the cross -border tourism are natural beauties and environment, rich cultural heritage and developed wine growing and wine production.

Studijom om se žele istražiti mogućnosti razvoja modela za destinacijski menadžment za ruralni turizam u Hrvatskoj (prekogranična Koprivničko-križevačka županija), odnosno modela destinacijskog menadžmenta za zdravstveni turizam u Mađarskoj (prekogranična županija Zala). Kroz podršku postojećim i razvijanjem novih oblika turističke ponude cilj je inicirati stvaranje prepoznatljivog imidža turističke destinacije kontinentalnog turizma istraživanog projektnog područja.

During the pre-accession period, Croatia, as well as other countries of Central and Eastern Europe (CEE) underwent the transition from planned to market economy, in order to create a new agricultural stricture based on private ownership and market oriented economy. With pre-existing problems, it also faces the consequences of historical heritage where large state and cooperative farms mainly consisted of privately owned land. Therefore, the land, which was once taken from its owners, had to be returned. Most countries of Central and Eastern Europe opted for selling the state-owned agricultural land and returning the cooperative agricultural land to its rightful owners, thus enabling farmers to expand their production capacity and strengthen their businesses. The papers analyzes the disposal of state-owned agricultural land in the Republic of Croatia in comparison with the countries of Central and Eastern Europe that went through similar agrarian reforms, based on the data provided by the Croatian Ministry of Agriculture and experiences of the CEE countries (Swinnen, 1997, Giovarelli, Bledsoe, 2001). There are 890, 214 ha of state-owned agricultural land in Croatia so the disposal of state-owned agricultural land must start with direct consolidation of farms, that is, of increasing their current average size of 5.9 ha. Since Croatia's independence in 1991, all formerly socially-owned agricultural land has become state-owned. The disposal of state-owned agricultural land is regulated by the Law on Agricultural Land, which has been amended several times since 1991 because its implementation showed considerable faults and impediments which delayed the disposal of farmland. Since 2002 the process of disposing and privatizing state-owned agricultural land has been decentralized because it is implemented on the local level in accordance with Programs for the disposal of state-owned agricultural land, approved by the Ministry of Agriculture. According to the Programs, 60.8% of state-owned agricultural land is available for disposing or, more precisely, 540, 973.31 ha of land. Although the Programs plan for the majority of the land to be sold (42%), unresolved property and legal issues resulting from double land records, which are run separately and uncoordinatedly, prevent the sales. Until the geodetic survey is performed and until the land property and legal issues are resolved, which is a long-term and expensive process, the land set for sales is temporarily leased, just as it was the case in other countries of CEE. In the Check Republic 25% of the state-owned agricultural land was disposed that way, in Slovakia 15%, in Poland 19% and Eastern Germany 7%. Due to the above mentioned reasons, Croatia has not managed to accomplish the goals set by Programs and only 20.6% of the state-owned agricultural land is offered for disposal by public tenders (sales, lease, concession, return and other purposes) which means that 706, 480.30 ha is still available. If we assume that the mentioned area is leased at the average price of 568, 80 HRK based on the Regulations on the initial price (Official Gazette 40/2009), it is easy to calculate the financial loss of not disposing the agricultural land of 401.845, 994.64 HRK and unused financial means for the programs of consolidating agricultural farms. The reasons for new and fundamental changes of the Croatian Law on Agricultural Land emerged in 2008 because it had become obvious that the prescribed forms of disposing state-owned land were administratively long-term and complicated even though the local municipalities had the authority to dispose of the state-owned land. Moreover, data from cadastre, land registry and the situation in the field was still not integrated, which in turn disenabled the sales leaving the issue of unused agricultural land. It was therefore decided to establish a state Agency for Agricultural Land which took over the land disposal affairs from the local municipalities which had not done the Program of disposing the agricultural land. However, although the Agency has been established, it has no influence, and this is the case with other countries of the CEE, where “land funds” have been formally established, or the so called state land reserves for the purpose of land consolidation (Slovenia, Check Republic, Slovakia, Poland). The Law on Agricultural Land from 2008 clearly defines the preemptive right of sale and lease, directed primarily at family farm owners, employed at their own farms and legal entities registered for doing agricultural activities and registered in the Farm Registry. The data shows that from 2003 until 2008 the area of used agricultural land in Croatia increased by 29%, and average size of agricultural farms by 9.5% which was greatly influenced by legal measures of state-owned agricultural land disposal. Considering the fact that there is still 79.4% of state-owned agricultural land available for disposal, the future holds further positive effects of implementing analyzed consolidation measures for the purpose of changing agrarian structure.

U okviru IPA Programa za prekograničnu suradnju Mađarska-Hrvatska 2007 – 2013 Visoko gospodarsko učilište u Križevcima u suradnji sa Pannon Egytem iz Keszthely-ja provodi projekt „Health&rural tourism DM projekt“ čiji je cilj doprinijeti povećanju gospodarskog potencijala i poboljšanju kvalitete života u prekograničnoj regiji Mađarska – Hrvatska. Projektom se žele istražiti mogućnosti razvoja modela za destinacijski menadžment u ruralnom turizmu u Koprivničko-križevačkoj županiji, odnosno modela destinacijskog menadžmenta za zdravstveni turizam u županiji Zala. Podaci o smještajnoj i ugostiteljskoj ponudi u Koprivničko – križevačkoj županiji prikupljeni su pomoću obrasca za ugostiteljske i smještajne kapacitete koji je se sastojao od osnovnih informacija o objektu, informacija o restoranu, informacija o smještaju i ocjene kvalitete i spremnosti sugovornika na suradnju. Podaci su prikupljani na temelju postojećih sekundarnih podataka, obilaskom terena, e-mailom i telefonom, te zasebno za svaki grad: Koprivnicu, Križevce i Đurđevac. Koprivničko–križevačka županija raspolaže sa svega 571 ležajem u registriranim komercijalnim smještajnim objektima, što je izrazito skroman dio (0, 07%) u ukupnoj smještajnoj ponudi Hrvatske . Na području Koprivničko – križevačke županije ukupno se nalazi 17 smještajnih objekata, a najviše ih ima u Koprivnici (8), Križevcima (5) i Đurđevcu (4). Od tog broja, najviše ima osnovnih smještajnih objekata - hotela (7), zatim seoskih turističkih gospodarstava (6), lovački dom, apartmani, planinarski dom i pansion. Osnovni razvojnih izazov u održivom ruralnom turizmu Koprivničko – križevačke županije jest nedovoljno razvijeno ugostiteljstvo i neadekvatni smještajni kapaciteti za potrebe intenzivnijih turističkih aktivnosti koju je nužno uvećati i unaprijediti.

Ruralni turizam: uvod u destinacijski menadžment je udžbenik namijenjen studentima i svima koji će se uključiti u turistički sektor. U udžbeniku su sistematizirana postojeća znanja iz područja ruralnoga turizma i destinacijskog menadžmenta u ruralnom turizmu oblikovana u devet poglavlja u kojima su konceptualno određeni pojmovi ruralnog turizma i oblika ruralnoga turizma, ruralnoga turizma u kontekstu ruralnog razvoja te ponude i potražnje u ruralnom turizmu, važnosti resursa i marketinga u ruralnom turizmu, destinacijskog menadžmenta, legislative u ruralnom turizmu te simulacije mogućnosti investiranja u ruralni turizam.

U ovoj studiji polazi se od pretpostavke da je ekoturizam u prekograničnom području Hrvatska – Mađarska nedovoljno razvijen, odnosno ne postoji u svom “čistom” obliku, ali da bi gospodarski subjekti, poput malih privatnih poduzetnika, poljoprivrednih turističkih seljačkih gospodarstava i poljoprivrednih proizvođača ekoloških proizvoda, mogli utjecati na njegov razvoj. Također, postoje lokalne i županijske institucije, udruge, društva i ostali dionici razvoja koji će raditi na promicanju odgovornog ponašanja i podizanju svijesti o potrebi zaštite prirode. Jezgra razvoja ekoturizma u prekograničnom području jesu brojni zaštićeni prirodni lokaliteti od kojih je najpoznatiji Regionalni park Mura- Drava.

U radu se prikazuju rezultati istraživanja u sklopu IPA projekta "Health&Tourism DM model". Cilj rada je identificirati, klasificirati i vrednovati turističke atrakcije te utvrditi njihovu prostornu raspoređenost u Koprivničko - križevačkoj županiji kako bi se kreirao inovativni model upravljanja ruralnim turizmom. Dobiveni prostorni model destinacijskog menadžmenta pokazuje da će Koprivničko - križevačka županija kao turistička destinacija biti uspješnija na tržištu ako međusobno poveže realne i potencijalne atrakcije u svojem prostoru.

The goal of this study was to research the management social responsibility of Croatian agricultural enterprises according to the stakeholder model of responsibility. For this purpose questionnaires for strengthening the understanding of social responsible business in small and middle enterprises were used, as an initiative of the European Commission Directorate- General for Enterprise, with 30 questions on the scale with 11 degrees. In the mentioned questionnaire the managements of 83 different agricultural enterprises in the Republic of Croatia were included, in the two-year-time period of year 2008 and 2009. According to the Law of Agriculture in the Republic of Croatia (Official Gazette 149/2009) in agricultural enterprises there are included the family farms (FF) ; agricultural crafts (AC), agricultural cooperatives (ACOO) and agricultural companies (ACO). The study researched the managers of agricultural enterprises of various sizes which can be sorted according to the Croatian nomenclature in small enterprises (size from 2 to 49 employees – the great amount of FF-s and AC-s), middle size enterprises (size from 50 to 249 employees – the great amount of ACOO-s and ACO-s) and large enterprises (with 250 and more employees). For the analysis the model of responsibility is used according to which an agricultural enterprise has not only one goal of maximizing the profit, but also serves to protect the environment and the total society in the context of their different stakeholders. In such context as stakeholders the employees, the suppliers, the customers, the competitors and the local community are analysed. Research results indicate that agricultural enterprises in Croatia are the lowest responsible in the area of environmental responsibility. On the other hand, the best results are obtained for the organizational culture of agricultural enterprises. Between small, medium and large agricultural enterprise there were no statistically significant differences regarding social responsibility. Based on the different measured aspects of management social responsibility, incentive measures can be suggested for improvements in the environmental and economic responsibility, and the responsibility of stakeholders in Croatian agricultural enterprises.

Studija opisuje oblik strateškog promišljanja turističkog sektora koji se uspostavlja. Turizam na prekograničnom području Hrvatska - Mađarska (Varaždinska županija, Koprivničko - križevačka županija, županija Zala i Somogy) biti će potencijalni pokretač gospodarske i društvene koristi za širu zajednicu. Razvojem turizma unaprjijediti će se postojeći i osmisliti novi sadržaji koji će privlući sve veći broj posjetitelja, ostvariti će se veći broj višednevnih boravaka, te postići veća potrošnja i ukupni razvoj.

Ulaskom Hrvatske u EU i potpunom izloženošcu poljoprivrede utjecajima svjetskih tržišta, poljoprivrednici ce morati osnažiti svoje poslovanje kako bi ostvarili konkurentnost, koja je danas niska zbog usitnjenosti poljoprivrednih gospodarstava. Znatna sredstva u Hrvatskoj uložena u povecanje njihove prosjecne velicine nisu zajamcila porast konkurentnosti. U radu je analizirano šest mjera okrupnjavanja zemljišta od kojih se ocekuje da povecaju konkurentnost poljoprivredne proizvodnje: (1) Privatizacija državnog poljoprivrednog zemljišta, (2) Nasljedivanje, (3) Sredivanje zemljišno-knjižnog stanja zemljišta, (4) Razvitak zemljišno-knjižnog informacijskog sustava, (5) Uredenje poljoprivrednog zemljišta s naglaskom na komasaciju, (6) Zemljište kao sredstvo bankarskog jamstva. Cilj rada je identificirati uzroke zbog kojih dosadašnje mjere okrupnjavanja zemljišta nisu rezultirale porastom konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje. Na osnovi ocjene ucinkovitosti mjera okrupnjavanja zemljišta u ostvarenju poljoprivredne konkurentnosti, uoceni su pozitivni i negativni elementi dosadašnje zemljišne politike. Sugerirana rješenja se temelje na iskustvima provedbe mjera okrupnjavanja u Hrvatskoj, mišljenju donositelja odluka na nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini te na iskustvima zemalja EU, posebno zemalja SIE. Cilj je sprijeciti daljnje „rasipanje“ proracunskih sredstava za provodenje zemljišne politike. Izracunom troškova domacih resursa (DRC pokazatelj) je na proizvodnji kukuruza, jabuka i u tovu goveda testiran i ocijenjen utjecaj razlicite velicine posjeda na konkurentnost poljoprivredne proizvodnje u Koprivnicko-križevackoj županiji. Rezultati pokazuju da je proizvodnja jabuka nekonkurentna kod proizvodnje na manje od 1 ha, proizvodnja kukuruza postiže konkurentnost kod proizvodnje iznad 10, a tov junadi iznad 20 ha, cime je dokazano kako vece proizvodne površine omogucuju konkurentniju proizvodnju.

S obzirom da oko 92% područja u Hrvatskoj spada u ruralno područje, te da je poljoprivreda dominantna djelatnost u ruralnoj Koprivničko-križevačkoj županiji, Grad Križevci je prepoznao razvoj malog i srednjeg poduzetništva u poljoprivredi kao ključni čimbenik pri osnaživanju gospodarskog razvoja. Kao infrastrukturna podrška razvoju agrobiznisa na Križevačkom području provodi se jedinstveni projekt osnivanja poduzetničkog inkubatora - agroinkubatora u poduzetničkoj zoni Gornji Čret. Osnovna funkcija agroinkubatora je promoviranje lokalnog poduzetništva generiranjem novih poljoprivrednih gospodarstava na temelju poduzetničkih projekata koji bi se razvijali u agroinkubatoru i pomoć u njihovom rastu i razvoju. Osnovno pravilo svakog poduzetničkog inkubatora, pa tako i agroinkubatora je da se poduzetnici u tom prostoru zadržavaju maksimalno 5 godina, nakon čega kreću u samostalno poslovanje i oslobađaju mjesto u agroinkubatoru za nove početnike. U okviru IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska provodi se projekt "Zajedničko istraživanje za razvoj poljoprivredno-prehrambenog poslovnog inkubatora u Hrvatskoj i Mađarskoj" te se putem ankete istražuju interesi, potrebe i očekivanja potencijalnih korisnika agroinkubatora. U radu se analiziraju mogućnosti razvoja poljoprivrede iz perspektive učenica Srednje gospodarske škole i studentica Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima.

Na području Grada Križevaca poljoprivreda je dominantna djelatnost, stoga je prepoznata potreba za infrastrukturnu podršku razvoju agrobiznisa osnivanjem poduzetničkog inkubatora – agroinkubatora. U istraživanju se pomoću ankete ispituju interesi, potrebe i očekivanja potencijalnih korisnika budućeg agroinkubatora. Ciljnu skupinu ispitanika čine učenici Srednje poljoprivredne škole u Križevcima, studenti Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima i poduzetnici koji se bave poljoprivrednom djelatnošću najviše 5 godina na području Grada Križevaca. Ukupno je anketirano 378 ispitanika, a istraživanje je provedeno u okviru IPA prekograničnog programa Mađarska-Hrvatska pod nazivom „Zajedničko istraživanje za razvoj poljoprivredno-prehrambenog poslovnog inkubatora u Hrvatskoj i Mađarskoj“. Kao najveća prepreka u razvoju agroinkubatora pokazuje se opća neupoznatost ispitanika s funkcijom i radom postojećih poduzetničkih inkubatora te neprepoznavanje takvih institucija u okolici mjesta stanovanja. Prema mišljenju ispitanika kao glavne aktivnosti budućeg agroinkubatora smatraju se povezivanje proizvođača s potencijalnim kupcima, pomoć pri pronalaženju i dobivanju financijskih sredstava za poslovanje i pružanje informacija vezanih za promjene u poslovanju. Međutim, navedene usluge ne poklapaju se u potpunosti s uslugama koje su voljni platiti. Također postoje i značajne razlike u visini iznosa koje su ispitanici spremni participirati za pojedine usluge. Kao jednu od budućih aktivnosti agroinkubatora ispitanici naglašavaju važnost organizacije tečajeva i seminara. Osim daljnjeg obrazovanja u grani poljoprivredne proizvodnje s kojom se trenutno bave, ispitanici su prvenstveno zainteresirani za edukativne programe usmjerene na vođenje poljoprivrednih gospodarstava, marketing te poljoprivredu u Europskoj uniji. S obzirom da dosadašnje slične institucije nisu prepoznate u funkciji rasta i razvoja poljoprivrednih gospodarstava, ne čudi činjenica da je ispitanicima još uvijek nejasna uloga buduće institucije u funkciji razvoja agrobiznisa. Stoga se nameće potreba bolje informiranosti i promocije agroinkubatora. Na temelju rezultata istraživanja mogu se osmisliti budući kvalitetni i raznovrsni edukativni programi te ostale aktivnosti/usluge uz određenu financijsku participaciju, čime će se uklopiti u interese, potrebe i očekivanja potencijalnih korisnika. Stoga se rezultati istraživanja mogu smatrati kao „komparativna prednost“ vezana uz perspektivu razvoja poduzetničkog agroinkubatora na području Grada Križevaca.

The papers analyses the disposal of state-owned agricultural land in the Republic of Croatia in comparison with the countries of Central and Eastern Europe (CEE) that went through similar agrarian reforms. There are 890,214 ha of state-owned agricultural land in Croatia. The data shows that Croatia has not managed to accomplish the goals set by Programs for the disposal of state-owned agricultural land and only 20.6% of the state-owned agricultural land is offered for disposal by public tenders (sales, lease, concession, return and other purposes), similar to CEE. Therefore, the disposal of state-owned agricultural land is primarily important for the consolidation of farms and increasing their current average size.

Zbog vrlo bogate prirodne i kulturne baštine za pretpostaviti je da je ruralni turizam rastući segment Lonjskog polja. Međutim, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri razvijen da predstavlja glavni generator rasta i razvoja analiziranog područja. Stoga se u radu anketiraju vlasnici registriranih i budućih turističkih seoskih gospodarstava kao glavni pokretači ruralnog turizma Lonjskog polja. Rezultati istraživanja pokazuju da su najveći ograničavajući čimbenik za daljnji razvoj ruralnog turizma Lonjskog polja ljudski resursi u vidu depopulacije analiziranog područja, starosne strukture i (ne)motivacije stanovništva koje se bavi ruralnim turizmom, te njihovo poznavanje stranih jezika, informatička pismenost i stručna osposobljenost za pružanje usluga u ruralnom turizmu. Također se kao ograničavajući čimbenici ističu povezanost s lokalnom samoupravom i drugim službama u funkciji razvoja ruralnog turizma te nedovoljna turistička promocija kraja. Osim toga, istraživanjem su uočeni propusti u zakonodavstvu vezani za unutrašnje uređenje obnovljenih tradicijskih kuća koje se zbog nedostatka spomenutih propusta svodi na improvizaciji vlasnika. Navedene ograničavajuće čimbenike trebalo bi uzeti u obzir prilikom korištenja sredstava Europske unije, osmišljavanja budućih razvojnih projekata i usmjeravanja proračunskih sredstava u daljnji rast i razvoj ruralnog turizma Lonjskog polja, s naglaskom na osmišljavanje specifičnih programa i projekata usmjerenih na ljudski faktor kroz permanentno obrazovanje.

U radu se prikazuje primjer udruživanja poduzetnika u regionalno-turistički klaster „Kuna“ na području gradova Pakraca i Lipika, kako bi kroz ruralni turizam unaprijedili i proširili svoje poslovanje. S obzirom da je osnivanje klastera u Hrvatskoj u samom začetku, a naročito u ruralnom turizmu, cilj rada je kroz intervju s članovima klastera napraviti SWOT analizu odnosno prikazati pozitivne i negativne elemente ovog oblika udruživanja. Istraživanje je pokazalo da će s vremenom buduću odgovornost za uspješno poslovanje klastera morati preuzeti sami članovi, jer još uvijek najveću organizacijsku ulogu u razvoju analiziranog klastera ima Poduzetnički centar Pakrac. Ipak, ključnu ulogu u daljnjem razvoju klastera imati će budući upravitelj klastera, koji bi trebao iskoristiti sadašnje prednosti i buduće prilike klastera u prepoznatljivosti ruralno turističke ponude na stranom i domaćem tržištu.

U radu se analizira položaj poljoprivrednika u ruralnom području Koprivničko-križevačke županije. Anketnim istraživanjem provedenim na uzorku od 115 poljoprivrednih proizvođača dobivena je široka lepeza odgovora o radu na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu, poticajima u poljoprivredi, plasmanu i cijenama poljoprivrednih proizvoda, te odgovornosti za sadašnje stanje u poljoprivredi. Iako poljoprivrednici smatraju da se poljoprivreda u Hrvatskoj nedovoljno uspješno prilagođava Europskoj Uniji i da će ulazak u EU pogoršati njihov status poljoprivrednika, poljoprivrednici u sve većoj mjeri prijavljuju projekte za ruralni razvoj i na taj način aktivno kreiraju poljoprivredne i nepoljoprivredne mogućnosti zapošljavanja. Poljoprivredne institucije i udruženi poljoprivrednici u Koprivničko-križevačkoj županiji zajedno doprinose pripremljenosti poljoprivrednika za ulazak u EU.

Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da ispitanici vrlo realno sagledavaju poljoprivredu, kritički iznose svoja mišljenja o postojećim problemima i oprezno gledaju na ulazak u Europsku uniju. Svjesni su da je potrebno unaprijediti vlastita znanja, razvojne kapacitete i udružiti se u zadruge. Ruralni razvoj županije bitan je za koheziju gospodarskog i društvenog aspekta ruralnog područja. Važno je da se na svim razinama u županiji povežu ukupni ljudski, gospodarski i svi ostali potencijali. U tom slislu, poljoprivrednici i ostali korisnici ruralnog prostora trebaju biti nezaobilazni akteri u kreiranju lokalno utemeljenih strategija ruralnog razvoja.

U današnjem modernom društvu kvaliteta visokoškolskih institucija kao i njihovih nastavnih programa postali su bitni čimbenici konkurentnosti i bitne pretpostavke za ulazak visokog obrazovanja u tokove Europske unije. S obzirom da je važna zadaća svake visokoškolske ustanove u Hrvatskoj provesti sve pripreme za prilagodbu hrvatskog visokog obrazovanja europskim standardima, neophodno je da svaka visokoškolska ustanova pruži svojim studentima odgovarajuću edukaciju i iz područja kvalitete, a što se može postići uvođenjem novih programa i modula, a u skladu sa interesima i potrebama polaznika. U ovom radu napravljena je analiza stanja i perspektive kulture kvalitete na VGUK te je provedeno anketno istraživanje stavova, iskustava, znanja i stremljenja nastavnog osoblja i studenata vezano uz unapređenje postojećeg sustava kvalitete na VGUK. Obrada ove teme primarno je usmjerena na otkrivanje stavova studenata i njihovu informiranost o kvaliteti i sustavima upravljanja kvalitetom te otkrivanje želja i stavova studenata o mogućim promjenama kojima bi se kroz uvođenje novih modula s međunarodnim značenjem u programe VGUK-a studentima osigurali novi pogledi o značaju kvalitete u hrvatskom i svjetskom gospodarstvu.

In the past decade, both worldwide and in Croatia, have increased interest of organic products production, and that is result of several factors. The most important of them are linking agriculture and tourism, improving the overall tourism supply, increased consumer concerns for health and large area of uncultivated land suitable for organic production. Croatia has a very good basis for creating a specific environmental identity in the eyes of domestic customers as well as to export their organic products to the countries with higher standard. Croatia has many comparative advantages for development of organic food producing. Geographic conditions for dealing with organic farming in Croatia are very favorable. The diversity of climate, soils, crops, environmental situation, structure and diversity of economic activities, there are great advantages for the development of ecological agriculture. But, there currently exists a gap between the great importance of organic production from one side and concrete figures on arable area, production volume and the number of eco-producers. All efforts to establish organic agriculture in Croatia are neither simple nor easy, but they are certainly necessary and cost effective. Although in recent years the organic food land area is doubled, but that figures are still negligible, reaching only half a percent of total agricultural land. If these figures would be compared with the share of organic area in the member states of the European Union, which ranges from five to ten percent, backlog is appreciable. The main objective of this study was to examine the consumer perception of organic food according to factors that encourage them to the consumption of organic products, and to examine their understanding of the concept of ecological agriculture. In accordance with the set objective, questionnaire was conducted in September 2009. The sample consisted of 102 randomly selected consumers of organic products. The research data are important for both, food producers and traders. They indicate the improving key elements of the placement of Croatian organic products, increasing availability of organic food to the average Croatian consumers and increased production surfaces of organic products. In addition, research data will serve to the organic producers as an information medium in the creation of future promotional options of organic products. Given the good geographical location, proximity to developed central and western European countries, i.e. the market where organic products are highly demanded, marketing of organic products would be secured. Another favorable factor is the intensive development of tourism, which means that most of the products could qualify directly for the domestic market that is involved in the tourist industry.

U radu se analiziraju stavovi o poljoprivredi na ruralnom području Sjeverozapadne Hrvatske. Anketno istraživanje provedeno je na uzorku od 181 ispitanika koji se bave poljoprivredom.Dobivena je široka lepeza odgovora o radu na obiteljskom gospodarstvu, mehanizaciji, transferu znanja u poljoprivredi, infrastrukturi, poticajima u poljoprivredi, ulasku u EU, odnosu države prema poljoprivredi i drugom. Poljoprivrednici kritički uočavaju probleme u poljoprivredi, ali izražavaju vjeru u bolju budućnost hrvatske poljoprivrede.

Po inventarizaciji i umnažanju provedena je sadnja sorte na različitim podlogama na četiri lokacije županije, a treće i četvrte godine uzgoja ispitivana su agrobiološka, ampelografska i gospodarskotehnološka svojstva sorte Kleščec. Preliminarnim istraživanjima uðtverno je da sorta spad a u treću epohu dozrijevanja, dobro je adaptabilna te se kombiniranjem podloga može uspješno uzgajati na području cijele županije i šire. Otpornost na bolesti slična je drugim uzgajanim sortama na ovom području. Minivinifikacijama je iz prvih uroda proizvedeno vino sorte Kleščec, a rezultati kemijske i senzorske analize ukazuju da bi se trudom vinogradara i vinara mogla dobiti izvorna prepoznatljiva marka županijskog vina, koju bi u slijedećim godinama trebalo standardizirati kao tip vina sorte Kleščec.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u Hrvatskoj ima ukupno 2.695.000 ha poljoprivrednog zemljišta. Od toga je u privatnom vlasništvu 67%, a u drţavnom 33% poljoprivrednog zemljišta. Za poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu je karakteristiţno da ne postoji jedinstvena baza podataka o trţištu kao izvoru informacija o ponudi i potraţnji, kao i prodajnim cijenama. S druge strane, trţišna cijena za raspolaganje drţavnim poljoprivrednim zemljištem propisana je od strane nadleţnih institucija, te je nekoliko puta odreŤivana od osamostaljenja Republike Hrvatske. Cilj rada je analizirati dosadašnje promjene cijena poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu drţave i zakonodavni okvir kojim se reguliraju te promjene. Posebice se analizira sadašnja propisana cijena za prodaju i zakup drţavnog zemljišta na ţupanijskoj razini prema Pravilniku o poţetnoj cijeni poljoprivrednog zemljišta (NN 40/09) u odnosu na prethodno propisane cijene iz 2003. godine od strane Ministarstva financija, Porezne uprave te se usporeŤuju sa cijenom poljoprivrednog zemljišta u zemljama EU (Eurostat). Povešanje odnosno smanjenje sadašnje cijene drţavnog poljoprivrednog zemljišta prikazuje se indeksima. Rezultati istraţivanja pokazuju da su se cijene poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu drţave povešale od 50% do 200% ovisno o ţupaniji u odnosu na propisane cijene iz 2003. godine. MeŤutim, još uvijek je prosjeţna cijena poljoprivrednog zemljišta i nekoliko puta manja u usporedbi s ţlanicama EU. Na taj naţin su hrvatski poljoprivredni proizvoŤaţi stavljeni u nepovoljan poloţaj u odnosu na graŤane zemalja EU s obzirom na mogušnost kupnje poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj. Stoga je nuţan zahtjev za prijelaznim razdobljem od 12 godina od datuma pristupanja Hrvatske EU, tijekom kojeg strane pravne i fiziţke osobe neše moši stjecati vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem u Hrvatskoj.

Znanje je izvor konkurentskih prednosti i stvara novu vrijednost. Primjena novih tehnologija u poljoprivrednoj proizvodnji, zajednički nastup na tržištu, rast i razvoj proizvodnje nužni su za uspjeh. Postojeća obrazovna struktura poljoprivrednog stanovništva zahtijeva ulaganje u znanje tog segmenta društva kroz koncept cjeloživotnog učenja. Stoga je cilj rada analizirati i usporediti sadašnje oblike obrazovanja u Koprivničko-križevačkoj te Požeško-slavonskoj županiji, kako bi se ukazalo na buduće tematske cjeline cjeloživotnog obrazovanja u području poljoprivrede, s naglaskom na neformalni oblik obrazovanja.

Seoski turizam na području sjeverozapadne Hrvatske je nerazvijen, što potvrđuje podatak Hrvatske gospodarske komore da se ovom dopunskom djelatnošću na analiziranom području bavi samo 29 registriranih turističkih seljačkih obiteljskih gospodarstava. Za razvoj seoskog turizma sjeverozapadne Hrvatske osim atraktivnosti lokacije, vrlo važna je i atraktivnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja bi u budućnosti mogla razvijati ovu granu turizma. Stoga je istraživanje provedeno na 60 OPG na području Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Krapinsko-zagorske, Virovitičko-podravske, Međimurske i Varaždinske županije, koja imaju potencijale za bavljenje seoskim turizmom u budućnosti. Na analiziranim gospodarstvima provedena je metodologija ocjenjivanja ambijentalnosti i izvornosti preuzeta i prilagođena iz Zbornika radova prvog hrvatskog kongresa o ruralnom turizmu (Ružić, Dropulić, 2007.). Rezultati ankete pokazuju da u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ima mnogo potencijalnih OPG za buduće bavljenje seoskim turizmom, naročito s obzirom na atraktivnost lokacije anketiranih gospodarstava (zdrava klima, nezagađemo zrak i voda, očuvana priroda, odsutnost buke i vibracije, slikovit krajolik i slično). Osnovni ograničavajući čimbenik kod analize atraktivnosti OPG-a je nezainteresiranost i nesklonost mlađih članova za bavljenje seoskim turizmom, pa bi buduće mjere, potpore i poticaje za ruralni turizam trebalo prvenstveno usmjeriti na ljudski faktor.

U radu se analiziraju stavovi o poljoprivredi na ruralnom području sjeverozapadne Hrvatske. Anketno istraživanje provedeno je na uzorku od 181 ispitanika koji se bave poljoprivredom. Dobivena je široka lepeza odgovora o radu na obiteljskom gospodarstvu, mehanizaciji, transferu znanja u poljoprivredi, infrastrukturi, poticajima u poljoprivredi, ulasku u EU, odnosu države prema poljoprivredi i drugom. Poljoprivrednici kritički uočavaju probleme u poljoprivredi, ali izražavaju vjeru u bolju budućnost hrvatske poljoprivrede.

Glavni problem stručnog obrazovanja i usavršavanja namijenjenog specifičnim potrebama poljoprivrednica je pristup i ponuda operativnih programa usavršavanja/specijaliziranih seminara za poljoprivrednike i poljoprivrednice. Kao primjer dobre prakse u smislu dostupnosti i ponude neformalnih oblika cjeloživotnog obrazovanja navode se Specijalistički seminari namijenjeni poljoprivrednicima i poljoprivrednicama na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Međutim, spolna struktura polaznika specijalističkih seminara nije povoljna s obzirom na to da je seminar u razdoblju od 2004.-2010. završilo 506 muškaraca (76%) i 163 žene (24%).Novi obrazovni programi za seoske žene /poljoprivrednice unaprijedili bi njihov socioekono0mski položaj, povećali razinu samozapošljavanja i teme ih uključili u globalno društvo.

U ovom radu prezentiraju se podaci dobiveni istraživanjem na prigodnom uzorku studentske populacije u Koprivničko–križevačkoj županiji na temu zaštite okoliša. Studenti Visokog gospodarskog učilišta su senzibiliziraniji za temu zaštite okoliša u odnosu na studente Visoke poslovne škole, međutim, ukupno gledajući, njihov svakodnevni angažman u zbrinjavanju otpada nije zadovoljavajući. Samo 5% studenata je aktivno u nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša u županiji.