U ovome radu autorica se osvrće na povijest i razvoj sinkroniziranog plivanja kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Ukratko se bavi osnovnim plivačkim tehnikama (kraul, leđno, prsno, delfin), a velika se pažnja posvećuje specijalnim tehnikama (osnovnim zaveslajima, položajima i prijelazima) potrebnim za usvajanje sinkroniziranog plivanja te opisuje vrste figura i elemente rutina. Nabraja različite aspekte bavljenja sinkroniziranim plivanjem, odnosno njegov utjecajem na antropološke karakteristike djece koje se istim i bave. Nabraja potrebnu opremu za bavljenje ovim sportom. Opisuje što bi bilo potrebno za njegovu implementaciju u nastavu osnovnih škola te u kratko razrađuje primjer nastavne pripreme za sat sinkroniziranog plivanja. U radu se nalaze slike navedenih osnovnih zaveslaja, položaja i prijelaza, kao i figura. Ovim se radom željelo odgovoriti na pitanje – je li moguće uvrstiti sinkronizirano plivanje u nastavu primarnog obrazovanja? Autorica zaključuje da bi isto bilo teško izvedivo, ako ne i nemoguće, najvećim djelom zbog nedostatka osnovnih potreba, prvenstveno poput bazena u školama, te zbog ograničenih sredstava javnih škola.