Search

Značajna dopuna opusa Nikole Firentinca (djelovanje dokumentirano između 1464. i 1505.) je nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa u Zadarskoj crkvi Gospe Maslinske, koju je umjetniku atribuirao Ivo Petricioli. Iz natpisa na ploči razabiremo da je spomenuti kanonik, bliski suradnik nadbiskupa Maffea Vallaressa, dao izraditi spomenik još za života, ali pošto nije poznata godina njegove smrti, to nažalost ne daje oslonac za njezinu dataciju. Detaljnija analiza ploče daje međutim nove argumente u prilog tezi da se je Nikola Firentinac umjetnički formirao u Donatellovoj kasnoj radionici: na to upučuje prije svega usporedba zadarske ploče s Donatellovim nadgrobnim pločama poput ploča Giovannija Crivellija (Rim, S. Maria in Aracoeli), pape Martina V. (Rim, S. Giovanni in Laterano), a najbliža je ploča biskupa Giovannija Peccija (Siena, katedrala), koju novija literatura datira u kasne četrdesete godine 15. stoljeća. Za spomenutu ploču su karakteristična brojna inovativna likovna rješenja u smislu prilagođivanja figure i arhitektonskog okvira za pogled odozdo, a ona je bila i značajan izvor inspiracije za brojne sienske kipare (npr. Urbano da Cortona, Giovanni di Stefano), koji pri izradi nadgrobnih ploča druge polovice 15. stoljeća preuzimaju Donatellovu kompoziciju ili pojedine njezine djelove. Kod Nikoline zadarske ploče možemo također primjetiti oslonac na Donatella ali ne u smislu doslovnog kopiranja nekih djelova, već primjenom srodnih principa komponiranja. U to najviše uvjerava motiv dvaju grbova na gornjem djelu ploče, koji su na donatellovski način prikazani u perspektivi, ali ih na djelima Donatella i njegovih sljedbenika ne nalazimo u istoj ulozi. Oslonac na siensku ploču također otvara pitanje o mogućnosti Nikolinog boravka s Donatellom u Sieni (1457–1461), što s obzirom na poznatu kronologiju njegovog rada nije isključeno. Zbog relativno loše sačuvane površine ploče ostaje također otvoreno pitanje, da li ju je izradio Nikola vlastoručno ili uz pomoć radionice, ali budući da je kompozicija bez sumnje njegova, ovo pitanje ostaje sekundarno.

The article discusses the tombstone of Matej Sturarius, a canon at Zadar, which Ivo Petricioli ascribed to Niccolò di Giovanni Fiorentino. Based on the comparisons with the works of Donatello, it can be suggested that the presence of perspective corrections on the tombstone indicates that Niccolò's most significant source of inspiration was the tombstone of Giovanni Pecci in Siena Cathedral. Due to its visually innovative character, this monument had a strong impact on Sienese sculptors and, for this reason, the article deliberates whether Niccolò may have spent some time in Siena. Although the tombstone cannot be dated precisely due to a lack of information about its production, it nonetheless represents a significant contribution to the oeuvre of Niccolò di Giovanni Fiorentino because of its composition. [ABSTRACT FROM AUTHOR]