Search

Studiranje podrazumijeva razne izazove koji mogu narušiti homeostazu, a neki su od tih izazova opterećenost učenjem, želja za akademskim postignućem i studiranje uz rad. S obzirom na navedeno, kod studentske je populacije općenito važno promicati osobne zdrave navike, a kod studenata sestrinstva i medicine uz to i navike promoviranja zdravog načina života. Cilj je ovog preglednog rada utvrditi kojim se mjerama procjenjuje i kojim se metodama istražuje životni stil studenata sestrinstva i medicine. Pregled opsega proveden je i dovršen 28. prosinca 2020. godine pretraživanjem baze podataka Medline/WoS. Uključeni su članci koji opisuju primarna opažajna istraživanja o zdravom životnom stilu studenata sestrinstva i medicine. Od 68 identificiranih članaka, 12 ih je prihvaćeno (17,7 %) za konačnu analizu. Izrađene su kvantitativna i kvalitativna analiza podataka. Za procjenu životnog stila koriste se upitnici i antropometrijski instrumenti, a fokus je na kriterijima zdravog načina života, kao što su učestalost tjelesne aktivnosti, indeks tjelesne mase, kvaliteta spavanja, balansiranost prehrane, mentalno zdravlje i drugi. Mjere tjelesnog zdravlja u većoj su mjeri zastupljene od mjera mentalnog zdravlja. Sva su istraživanja bila presječnog tipa. Istraživanja pokazuju da studenti sestrinstva i medicine nemaju optimalan životni stil. Potrebna su daljnja istraživanja povezanosti mentalnog zdravlja i životnog stila s ciljem osmišljavanja strategija za unapređenje zdravog načina života u ovoj populaciji, kao i ispitivanja učinkovitosti takvih strategija., Studying involves a host of challenges that can disrupt homeostasis. Some of these include the burden of learning, the desire for academic achievement, and studying while working. Therefore, it is important to promote personal healthy habits in the student population, and for nursing and medical students, additional habits to promote healthy lifestyles. This scoping review aims to determine which measures are used to assess the lifestyle of nursing and medical students and which methods are used to research them. The scoping review was conducted and completed on December 28, 2020, by searching the Medline / WoS database. Articles describing primary non-experimental research on the healthy lifestyles of nursing and medical students were included. Of the 68 articles identified, 12 (17.7%) were accepted for final analysis. Quantitative and qualitative data analyses were conducted. Questionnaires and anthropometric tools are used for the assessment, and the focus is on healthy lifestyle criteria such as frequency of physical activity, body mass index, sleep quality, balanced diet, mental health, and others. Physical health is represented more frequently than mental health. All studies were cross-sectional studies. Research shows that nursing and medical students do not have an optimal lifestyle. The relationship between mental health and lifestyle needs further research to develop strategies to promote healthy lifestyles in this population and also to study the effectiveness of these strategies.

Uvod: Međusobna suradnja liječnika i ljekarnika prepoznata je kao jedan od potencijalnih rješenja za rano otkrivanje kroničnih bolesti, smanjenje pogrešaka u farmakoterapiji te povećanju adherentnosti pacijenata. Preduvjet za takvu suradnju je pozitivan stav prema istoj. Cilj: Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi razlikuju li se stavovi liječnika i ljekarnika zaposlenih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti te studenata medicine i farmacije u Hrvatskoj prema međusobnoj suradnji tih struka te može li sudjelovanje na interprofesionalnoj farmakoterapijskoj radionici kao obliku interprofesionalne izobrazbe pozitivno utjecati na rečene stavove. Materijali i metode: Provedene su presječne studije među liječnicima (N=81) i ljekarnicima (N=432) u 9 hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Zadar, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Slavonski Brod, Varaždin i Čakovec) te među studentima medicine (N=258) i farmacije (N=107) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Također, organizirane su dvije interprofesionalne farmakoterapijske radionice za studente završnih godina studija medicine (N=42) i farmacije (N=38) te liječnike (N=18) i ljekarnike (N=23). Stavovi o suradnji liječnika i ljekarnika ispitani su prije početka i nakon završetka obiju radionica. Rezultati: Studenti medicine iskazali su najmanje pozitivan stav prema suradnji liječnika i ljekarnika, čak 24 % negativniji od studenata farmacije. Liječnici imaju manje pozitivan stav od ljekarnika prema međusobnoj suradnji, no upitan je njezin značaj u kliničkoj praksi. Sudjelovanje na interprofesionalnoj farmakoterapijskoj radionici značajno je povećalo stavove liječnika, studenata medicine i studenata farmacije prema međusobnoj suradnji liječnika i ljekarnika. Stavovi liječnika i ljekarnika nakon radionice nisu se više značajno razlikovali. Zaključak: Značajna razlika između studenata medicine i farmacije u stavovima prema međusobnoj suradnji liječnika i ljekarnika mogla bi negativno utjecati na njihovu buduću suradnju. Interprofesionalne farmakoterapijske radionice pokazale su se kao potencijalno uspješan model interprofesionalne izobrazbe u smanjivanju te razlike i približavanju njihovih stavova, kao i stavova liječnika i ljekarnika., Introduction: Interprofessional collaboration between physicians and pharmacists has been recognized as a one of the potential solutions for early detection of chronic diseases, reduction of medication errors and increase in patients’ adherence. The requirements for such collaboration are positive attitudes in both professions. Objective: The first aim of this study was to determine the attitudes towards interprofessional collaboration between physicians and pharmacists in primary health care, as well as between medical and pharmacy students in Croatia. The second aim was to determine whether the participation in the interprofessional pharmacotherapy workshop could positively affect their attitudes. Materials and Methods: Cross-sectional studies were conducted among physicians (N=81) and pharmacists (N=432) in 9 Croatian cities (Zagreb, Split, Zadar, Dubrovnik, Rijeka, Osijek, Slavonski Brod, Varaždin i Čakovec) and among medical (N=258) and pharmacy (N=107) students at the University of Split School of Medicine. Furthermore, two interprofessional pharmacotherapy workshops were organized - the first one for medical (N=42) and pharmacy students (N=38) and the second one for physicians (N=18) and pharmacists (N=23). Attitudes towards interprofessional collaboration between pharmacists and physicians were accessed before and after each workshop. Results: The medical students have shown 24 % less positive attitudes than pharmacy students and were the group with the least positive attitudes towards physicians and pharmacist collaboration. Physicians have shown less positive attitudes than pharmacist towards their collaboration, but the difference in their attitudes was only 6 %. Participation in the interprofessional pharmacotherapy workshop significantly increased the attitudes of physicians, medical and pharmacy students, while the pharmacists’ attitudes have not been changed. Conclusion: The moderately large difference between medical and pharmacy students’ attitudes towards interprofessional collaboration, could have a negative impact on their future collaboration. Interprofessional pharmacotherapy workshops have proved to be a successful model of interprofessional education in reducing these differences and approaching their attitudes, as well as attitudes of physicians and pharmacists.

Cilj je ovoga istraživanja ispitati odnos između atribucija pretilosti i stavova prema pretilim osobama kod studenata medicine te ispitati moderira li učestalost i kvaliteta kontakta s pretilim osobama ranije navedeni odnos. U istraživanju je sudjelovalo 360 studenata medicine, od toga 261 studentica i 96 studenata prosječne dobi od 21,88 (SD = 2,12) godina. Istraživanje je bilo online, a sudionici su ispunjavali pitanja vezana uz demografske podatke, skalu atribucija uzroka pretilosti, skalu stavova prema pretilim osobama, kao i pitanja o učestalosti i kvaliteti kontakta s pretilim osobama. Dobiveni rezultati pokazuju da je atribucija uzroka pretilosti unutarnjim faktorima povezana s negativnijim stavovima prema pretilim osobama. Učestaliji i kvalitetniji kontakti povezani su s pozitivnijim stavovima prema pretilim osobama. Nisu dobivene značajne interakcije između atribucija uzroka pretilosti i kontakta na stavove prema pretilim osobama. Dobiveni rezultati komentirani su u kontekstu efekata koje negativni stavovi studenata imaju na pretile osobe te važnosti kontakta kao sredstva za smanjenje tih negativnih stavova., The aim of this study is to examine the relationship between the attributions of obesity and attitudes towards obese people in medical students and to examine whether the frequency and quality of contact with obese people moderates this relationship. The study involved 360 medical students, 261 female students and 96 male students, with an average age of 21.88 (SD = 2.12) years. The survey was online, and the participants filled out questions related to demographics, the causes of obesity scale, anti-fat attitudes scale, as well as questions about the frequency and quality of contact with obese people. The obtained results show that the attribution of the cause of obesity by internal factors is associated with more negative attitudes towards obese people. More frequent and high-quality contacts are associated with more positive attitudes towards obese people. No significant interactions were obtained between attributions of causes of obesity and contact on the attitudes towards obese people. The obtained results are commented in the context of the effects that students' negative attitudes have on obese people and the importance of contact in reducing these negative attitudes.

Cilj: Procijeniti znanje studenata dvaju studijskih programa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, studija medicine i dentalne medicine, o anatomiji, fiziologiji i patologiji usne šupljine te utvrditi postoje li razlike u znanju između studenata od četvrte do šeste godine unutar svakog studija te između studija. Materijali i metode: Provedeno je presječno istraživanje, metodom internetskog upitnika s 28 pitanja. U istraživanju je sudjelovao ukupno 201 student s četvrte, pete i šeste godine studija medicine i dentalne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Podaci su obrađeni u programskom paketu STATISTICA 11.0. Rezultati: Studenti dentalne medicine pokazali su statistički značajno veće znanje o anatomiji, fiziologiji i patologiji usne šupljine s 78,4 % točnih odgovora od studenata medicine s 53,4 % točnih odgovora (P=0,0000). Studenti medicine u nižem postotku navode veći rizik od stomatoloških problema tijekom trudnoće od studenata dentalne medicine te uz to nisu sasvim dobro upoznati s odnosom produljenog dojenja i pojave ranog karijesa djetinjstva. Da redoviti dentalni pregledi u djece trebaju početi u dobi od oko 6 godina smatra polovica ispitanih studenata s medicine (49 %). Pokazano je relativno dobro znanje (65,5 % i 78,7 %) o povezanosti oralnog i sistemskog zdravlja. Devetnaest (17 %) studenata medicine smatra da sve prekancerozne lezije oralne šupljine neizbježno dovode do karcinoma usne šupljine čak i ako se uklone predisponirajući faktori, a pogrešnom specijalistu bi većina (66; 58,9 %) studenata studija medicine poslala pacijenta s ulkusom oralne sluznice koji ne cijeli preko dva tjedna. Zaključak: Postoji statistički značajna razlika u znanju studenata medicine i dentalne medicine o anatomiji, fiziologiji i patologiji usne šupljine, a znanje raste s godinama studija, od četvrte do šeste godine., Objective: To evaluate the knowledge of students of two study programs of the University of Split School of Medicine, medicine and dental medicine, about anatomy, physiology and pathology of the oral cavity, and to determine whether there are differences in knowledge between students from the fourth to sixth year within each study and between studies. Materials and methods: A cross-sectional survey was conducted using an online questionnaire with 28 questions. A total of 201 students from the fourth, fifth and sixth year of medicine and dental medicine of the University of Split School of Medicine participated in the research. The data were processed in the STATISTICA 11.0 software package. Results: Dental medicine students showed a statistically significant higher knowledge of anatomy, physiology and pathology of the oral cavity with 78.4 % correct answers, whilst medical students had 53.4 % of correct answers (P=0.0000). A lower percentage of medical students report a higher risk of dental problems during pregnancy than students of dental medicine, and in addition, they are not quite familiar with the relationship between prolonged breastfeeding and the occurrence of early childhood caries. Half of the examined medical students (49 %) believe that regular dental examinations in children should begin at the age of 6. Relatively good knowledge was shown (65.5 % and 78.7 %) on questions about the connection between oral and systemic health. 19 (17 %) medical students believe that all precancerous lesions of the oral cavity inevitably lead to cancer of the oral cavity even if predisposing factors are removed, and the majority (66; 58.9 %) of medical students would send a patient with an ulcer of the oral mucosa which does not last more than two weeks to the wrong specialist. Conclusion: There is a statistically significant difference in the knowledge of medical and dental students about anatomy, physiology and pathology of the oral cavity, and knowledge increases with the years of study, from the fourth to the sixth year.

Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je odrediti vrijednosti KEP indeksa studenata četvrte godine medicine i studenata četvrte i pete godine dentalne medicine, te dobivene vrijednosti usporediti. Materijali i metode: Istraživanje se provodilo kliničkim pregledom studenata na Odjelu dentalne medicine KBC-a Split. U istraživanju je sudjelovalo 69 studenata čiji su podatci unešeni u Microsoft Excel i obrađeni statističkim alatima u sklopu istog. Rezultati: Statističkom obradom podataka dobivene vrijednosti KEP indeksa za 4. godinu medicine iznose 9,50, za 4. godinu dentalne medicine 7,55, a za 5. godinu dentalne medicine 9,11. Zaključci: Istraživanjem su potvrđene na početku postavljene hipoteze – studenti dentalne medicine imaju niže vrijednosti KEP indeksa od studenata na istoj godini studija medicine; također, studenti 4. godine dentalne medicine imaju niže vrijednosti KEP indeksa od kolega sa 5. godine studija., Objectives: The main objective of this research was to determine the value of the DMFT index in a group of students at the School of Medicine in Split that consisted of 4th year medical students, as well as 4th and 5th year dental medicine students, in order to compare the obtained results. Materials and methods: The research was carried out by means of a clinical examination of the participants at the Dental Clinic of the University Hospital in Split. A total of 69 students took part in the research and the data collected during the examination were statistically analysed using Microsoft Excel software. Results: Based on the statistical analysis of the collected data, the obtained DMFT index values were the following: 9.50 for 4th year medical students, 7.55 for 4th year dental medicine students, and 9.11 for 5th year dental medicine students. Conclusions: The research carried out and described here confirmed the hypotheses set at the beginning – dental medicine students have lower DMFT index values than students in the same year of medical studies; and furthermore, 4th year dental medicine students have lower DMFT index values than their 5th year colleagues.

INTRODUCTION: To analyze the importance of conveying the knowledge of comprehensive sexual education to Croatian high school students (14-19 years) through the peer-to-peer approach. Educators were medical students who were adequately trained to be able to perform that role. MATERIALS AND METHODS: The data was collected from October 2021 to October 2022, through the Google form. It was presented to the students at the end of each education, which they then filled out with complete anonymity. The study was comprised of close-end and scoring questions using the Likert scale, and the answers were statistically analyzed by the Google Excel tools. RESULTS: We have gathered 301 responses to our study. Many of the students ; 236 (78, 6%), were vastly pleased with the education and topics that were covered, and most of them ; 269 (89, 6%), were completely satisfied with the expertise of the educators. A great number of the students ; 229 (76, 3%), affirmed that they have learned new skills and facts, claiming the education was helpful and that 207 (69%) of them will use the gathered knowledge in the future. The most interesting fact in the study was the answer to the question “In your opinion, who should educate youth about this topic at school?”. The results were captivating, 237 (78, 7%) of high school students claimed that medical students, the peer educators, are the best option for this type of education. CONCLUSION: The peer-to-peer approach, such as trained medical students, turns out to prove effective in stimulating youth into deliberating about the importance of sexuality education and its use.

Uvod: Odabir buduće specijalizacije predstavlja važnu odrednicu u razvoju karijere mladog liječnika. U obzir se pri odabiru specijalizacije, osim interesa za pojedini dio medicine, moraju uzeti i brojni drugi čimbenici. Cilj: Cilj je rada utvrditi interes studenata 5. i 6. godine studija medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za odabir buduće specijalizacije, s naglaskom na rad i specijalizaciju iz obiteljske medicine. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 262 studenata 5. i 6. godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odgovori su prikupljani putem anonimne ankete u obliku Google Form obrasca. Rezultati: Anketu je ispunilo 262 studenata, 178 (67.9%) žena i 84 (32.1%) muškaraca, odnosno 132 (50.4%) studenata 5. godine i 130 (49.6%) studenata 6. godine. 80.9% ispitanika u svojoj karijeri želi postati bolnički liječnik, a 10.7% liječnik u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Studenti najveći interes pokazuju za specijalizacije iz pedijatrije, kardiologije, ginekologije i opstetricije, kirurgije i radiologije. Kao glavni motiv za odabir željene specijalizacije većina ispitanika navodi želju za produbljivanjem znanja iz tog područja, dok će im ravnoteža između privatnog i poslovnog života predstavljati glavni izvor zadovoljstva u budućem radu. 50% ispitanika uopće se ne vidi u radu obiteljske medicine, 22.5% ne zna, dok se 27.5% jasno vidi u radu obiteljske medicine. Kao glavni potencijalni motiv za rad u obiteljskoj medicini većina ispitanika navodi smanjenje administrativnog posla, veću plaću nego u bolnici i bolju opremljenost ordinacija. 3% ispitanika navelo je kako im je specijalizacija iz obiteljske medicine prvi izbor u odabiru željene specijalizacije, od toga su ¾ žene. Kao glavni motiv za odabir specijalizacije iz obiteljske medicine 87.5% ispitanika navelo je da želi imati vremena i za ostale aktivnosti osim posla. 65.6% ispitanika uz svoj budući posao želi imati i znanstvenu karijeru. 56.9% ispitanika nakon završetka studija želi raditi u Zagrebu. Glavni motivi koji bi potaknuli ispitanike na rad u ruralnim područjima su novčana stimulacija, dobivanje željene specijalizacije i stan. Zaključak: S obzirom na mali interes studenata za specijalizaciju iz obiteljske medicine i rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti općenito, od iznimne je važnosti tijekom cijelog fakultetskog obrazovanja studente uključivati u rad obiteljske medicine, kao i isticati njezinu važnost u održavanju uspješnog zdravstvenog sustava.

Uvod: Sigurnost pacijenata je temeljno načelo zdravstvene zaštite koje obuhvaća prevenciju, sanaciju štete i unaprjeđenje zdravstvene zaštite od neželjenih događaja tijekom procesa zdravstvene skrbi. Cilj: Cilj je rada utvrditi znanje i stavove studenata medicine 4., 5. i 6. godine studija medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o pojmu sigurnosti pacijenata. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 80 studenata 4., 5. i 6. godine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Odgovori su prikupljani putem anonimne ankete u obliku Google Form obrasca. Rezultati: Anketu je ispunilo 80 studenata, 56 (70%) žena i 24 (30%) muškaraca, odnosno 33 (41.3%) studenata 4. godine, 30 (37.5%) studenata 5. godine i 17 (21.3%) studenata 6.godine. 60% ispitanika dosad se susrelo s pojmom sigurnost pacijenta, no tek 17.5% njih samostalno i u potpunosti može definirati značenje tog pojma. Gotovo svi (98.8%) ispitanici smatraju da je sigurnost pacijenta važna te da u tome važnu ulogu ima i komunikacija s kolegama i radno okruženje. Većina ispitanika slaže se sa svim tvrdnjama u upitniku. 97.5% ispitanika smatra da su medicinske sestre/tehničari važan u osiguranju sigurnosti pacijenta, 96.3% da su u sigurnost pacijenta uključeni i studenti medicine faktor i srodnih zanimanja, 91.5% da zdravlje liječnika utječe na sigurnost pacijenta, 86.3% da timovi bez nositelja negativno utječu na sigurnost pacijenta, a 83.8% da administrativni poslovi troše vrijeme liječnika namijenjeno skrbi pacijenta i tako negativno utječu na sigurnost pacijenta. 92.5% ispitanika smatra da je rizik da pacijent umre od medicinske nezgode veći od rizika smrti u zrakoplovnoj nesreći, 71.3% slaže se s tvrdnjom da 80% informacija koje pacijenti dobiju kod liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti odmah zaborave, što izravno dovodi u pitanje sigurnost pacijenta, dok tvrdnju 1 od 9 prijema u hitnoj službi povezano je sa štetnim učincima lijekova, što je pokazatelj loše sigurnosti pacijenata 53.8% ispitanika smatra točnom. Zaključak: Prema prikupljenim podacima i s obzirom na slab odaziv, studentima medicine pojam sigurnosti pacijenata je nepoznat i ne mogu ga u potpunosti samostalno definirati, ali ga smatraju iznimno važnim za pružanje optimalne zdravstvene zaštite. Stoga je potrebno educirati studente i razviti svijest o sigurnosti pacijenata kako bi se stvorilo sigurno okruženje i omogućila učinkovita skrb za pacijente.

Cilj: Utvrditi razinu zadovoljstva studijem te percepciju profesionalnih perspektiva nakon završenog studija kod studenata medicine, dentalne medicine i farmacije. Ispitanici i metode: U istraživanju su sudjelovali studenti medicine, dentalne medicine i farmacije s Medicinskog fakulteta u Splitu u akademskoj godini 2020./2021. Stavovi i zadovoljstvo studenata su ispitani anketom koja je sadržavala 33 pitanja podjeljenih u 5 dijelova za čiju su pripremu korišteni prethodno objavljeni upitnici. Nakon prikupljanja podataka anketom provedena je statistička analiza. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 177 studenata Medicinskog fakulteta u Splitu od čega 72 studenta medicine, 36 dentalne medicine i 69 studenata farmacije pretežno pete godine studija. Studenti svih studija najmanje su zadovoljni kliničkom stručnom praksom dok su zadovoljni ukupnom edukacijom. Studenti su uglavnom izjavili da ih zanima rad sa pacijentima, s tim da su studenti farmacije najrjeđe izrazili zainteresiranost za rad s pacijentima (78,4% studenta farmacije u usporedbi s 84,5% studenata medicine i 85,7% studenata dentalne medicine, P=0,693). Može se izdvojiti da većina studenata farmacije odabire studij radi visoke plaće (70,6% studenata farmacije u usporedbi s 57,1% studenata dentalne medicine i 31,0% studenata medicine, P, Objectives: To determine the level of satisfaction with the study and the perception of professional perspectives after graduation from students of medicine, dental medicine and pharmacy. Material and methods: Students of medicine, dental medicine and pharmacy from the University of Split, School of Medicine in the academic year 2020/2021 participated in the research. Attitudes and satisfaction of students were examined by a survey that contained 33 questions divided into 5 parts for the preparation of which previously published questionnaires were used. After collecting the data from the survey, a statistical analysis was performed. Results: The study involved 177 students of University of Split, School of Medicine, of which 72 medicine students, 36 dental medicine and 69 pharmacy students, mostly in the fifth year of study. Students of all studies are the least satisfied with the clinical professional practice while they are satisfied with the overall education. Students generally stated that they were interested in working with patients, with pharmacy students rarely expressing interest in working with patients (78.4% of pharmacy students compared to 84.5% of medicine students and 85.7% of dental medicine students, P = 0.693). It can be noted that the majority of pharmacy students choose to study for a high salary (70.6% of pharmacy students compared to 57.1% of dental medicine students and 31.0% of medicine students, P

Cilj istraživanja: Glavni cilj ovog istraživanja bio je procijeniti stavove studenata medicine i dentalne medicine o cijepljenju protiv COVID-19 bolesti, utvrditi razlikuju li se stavovi studenata pretkliničkih i kliničkih godina studija, te studenta koji su preboljeli bolest COVID-19. Ispitanici i postupci: Provedeno je presječno istraživanje u svrhu ispitivanja stavova studenata medicine i dentalne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu o cijepljenju protiv COVID-19 bolesti. Podaci su prikupljeni rješavanjem anketnog upitnika putem Google forms internetske aplikacije tijekom lipnja 2021. Upitnik se sastojao od ukupno 34. pitanja, uključujući peterostupanjsku Likertovu skalu koja je sadržavala 27 tvrdnji. Za analizu podataka korišten je statistički software MedCalc® Rezultati: Nije pronađena statistički značajna razlika između studenata pretkliničhih i kliničkih godina studija na osnovu općih stavova o cjepivima (P=0,113) ili stavova o COVID-19 cjepivima (P=0,236). Većina studenata (50,8%) smatra da su na fakultetu stekli dovoljno informacija o COVID-19 bolesti, te da se osjećaju sposobnim informirati populaciju o njoj. Procijepljenost studenata koji su preboljeli COVID-19 bolest je drastično niža od onih koji je nisu preboljeli (P, Objective: The main objective of this study was to assess the differences in attitudes concerning vaccination against COVID-19 disease in medical and dental students, as well as to compare those attitudes between preclinical and clinical students. Materials and methods: A cross-sectional study was conducted to examine the attitudes of medical and dental students toward vaccination against COVID-19 disease. The data was collected using a survey questionnaire via the Google forms online application during June of 2021. The questionnaire consisted of 34 questions total, including a five-point Likert scale that contained 27 statements. MedCalc® statistical software was used for data analysis. Results: No statistically significant difference was found between general attitudes of preclinical and clinical students towards vaccines (P = 0.113), nor attitudes towards COVID-19 vaccines (P = 0.236). The majority of students (50.8%) believe that they have gained enough information about COVID-19 during their education, and that they feel able to inform the larger population about it. Vaccination of students who had COVID-19 was drastically lower than those who did not (P

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je ispitati stupnjeve izraženosti trenutačnih psihičkih simptoma u studenata medicine s obzirom na spol, godinu studija, obiteljske odnose i doživljena traumatska iskustva. Ispitanici i postupci: Ispitanici su bili studenti 1., 3. i 6. godine studija medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Ukupno je sudjelovalo 166 studenata. Etičko povjerenstvo Medicinskog fakulteta u Splitu je odobrilo anonimni upitnik koji je bio temelj ovog istraživanja i sastojao se od dva dijela. Prvi dio obuhvaćao je pitanja koja su se odnosila na sociodemografska obilježja: dob, spol, godina studija, kvalitetu odnosa u obitelji, prijašnju psihološku pomoć i traumatska iskustva. Drugi dio upitnika bio je validirani upitnik BSI koji omogućuje kvantitativnu procjenu psihičkih tegoba. Rezultati: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da je stupanj izraženosti trenutačnih psihičkih simptoma somatizacije, osjetljivosti u međuljudskim odnosima, anksioznosti i fobičnosti, značajno izraženiji u studentica u odnosu na studente. Studenti na 3. godini studija imali su značajno viši stupanj izraženosti trenutačnih simptoma somatizacije, osjetljivosti u međuljudskim odnosima, depresije, anksioznosti, fobičnosti, paranoidnih ideja i psihoticizma u odnosu na studente 6.godine. Utvrđeno je da je stupanj izraženosti depresije i psihoticizma viši u studenata 1. godine u odnosu na studente 6. godine studija. Studenti medicine koji su imali dobre obiteljske odnose imali su značajno niži stupanj izraženosti psihičkih simptoma. Studenti koji su doživjeli traumatsko iskustvo imali su značajno viši stupanj izraženosti svih psihičkih simptoma, osim hostilnosti. Zaključci: Studentice su imale viši stupanj izraženosti trenutačnih psihičkih simptoma somatizacije, anksioznosti, osjetljivosti u međuljudskim odnosima i fobije. Studenti 3. godine studija imali su izraženiju većinu trenutačnih psihičkih simptoma u odnosu na studente 6. godine. U studenata na 1.godini studija bili su izraženiji samo simptomi depresije i psihoticizma. U studenata koji su imali dobre obiteljske odnose, pronađene su niže vrijednosti izraženosti svih psihičkih simptoma, dok su u studenata koji su bili izloženi nekom traumatskim iskustvom pronađeni viši stupnjevi izraženosti svih psihičkih simptoma, osim hostilnosti., Objectives: The aim of this study was to examine the actual severity level of current psychological symptoms in medical students depending on gender, year of study, quality of family relationships and traumatic experiences. Subjects and methods: Participants were 1st, 3rd and 6th year medical students at the Medical Faculty of the University of Split. A total number of 166 students participated in particular research. The Ethics Committee of the Medical Faculty in Split approved an anonymous questionnaire which formed the basis of this research that consisted of two parts. The first part covered questions related to socio-demographic characteristics: age, gender, year of study, quality of family relationships, previously asked psychological help and traumatic experiences. The second part of the questionnaire was a validated „BSI” questionnaire that allowed a quantitative assessment of mental disorders. Results: The results of this study showed that degree of expression of current psychological symptoms of somatization, sensitivity in interpersonal relationships, anxiety and phobia, is significantly higher in female students compared to their male counterparts. Students in the 3rd year of study had a significantly higher degree of current expression of symptoms of somatization, sensitivity in interpersonal relationships, depression, anxiety, phobia, paranoid ideas and psychoticism compared to 6th year students. It was found that degree of expression of depression and psychoticism is higher in 1st year students compared to 6th year students. Medical students with healthy family relationships had less severe psychological symptoms. Students with a traumatic experience had a significantly higher expression of all psychological symptoms except hostility. Conclusion: Female students had higher levels of current psychological symptoms of somatization, anxiety, sensitivity in interpersonal relationships and phobias. Students of the 3rd year expressed majority of current mental symptoms compared to 6th year students. Only symptoms of depression and psychoticism were more expressed in the 1st year students. In students with healthy family relationships had lower expression of all psychological symptoms. Meanwhile, students who were exposed to some sort of traumatic experience, higher degrees of expression of all psychological symptoms were found, except for hostility.

Cilj istraživanja: Glavni cilj ovog istraživanja bilo je ispitati razlikuju li se stavovi o cijepljenju protiv COVID-19 bolesti između studenata medicine i liječnika obiteljske medicine u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ispitanici i postupci: Provedeno je presječno istraživanje u kojem je sudjelovalo 176 studenata medicine i 100 liječnika obiteljske medicine. Stavovi i ostale informacije od interesa prikupljeni su rješavanjem anketnog upitnika putem Google forms internetske aplikacije tijekom lipnja 2021. Korištena je peterostupanjska Likertova skala koja je sadržavala 27 tvrdnji. Prikupljeni podaci obrađeni su u programima STATISTICA 14 i Python. Rezultati: Statistički značajno više studenata misli da su na fakultetu dovoljno informirani o COVID-19 bolesti, u odnosu na liječnike (P=0,040), dok statistički značajno više liječnika misli da su na radnom mjestu dovoljno informirani o cjepivima protiv COVID-19 bolesti (P, Objectives: The main aim of research was to find out are there any differences in attitudes towards vaccination against COVID-19. Subjects and Methods: Cross-sectional research was conducted in which participated 176 medical students and 100 family medicine doctors. Attitudes and other data of interest was obtained through a survey questionnaire using Google Forms application. The research was conducted through July of year 2021. Data analysis was performed in STATISTICA 14 and Python. Results: Significantly more students thought that they gained enough information about COVID-19, through school programs (P=0.040), while significantly more doctors thought that they gained enough information about COVID-19 vaccine in their work place (P

Objectives: The aim of this study was to compare cognitive and psychomotor performance between men and women and to compare daytime sleepiness assessed with the Epworth sleepiness scale (ESS) and Stanford sleepiness scale (SSS), subjective sleep quality assessed with Pittsburgh sleep quality index (PSQI) and sleep habits between men and women. Furthermore, we investigated the association between cognitive and psychomotor performance on three tests of the computer based system Complex Reactionmeter Drenovac (CRD-series), and daytime sleepiness assessed and subjective sleep. Patients and methods: A total of 168 medical students from the University of Split School of Medicine were included in the research: 49 men with a median age of 20, ranging from 19 to 25, and 119 women with a median age of 21, ranging from 19 to 23. All students filled in the SSS, ESS, PSQI and sleep habits questionnaire. Afterwards the students performed three tests on the CRD-series battery (CRD11, CRD311, CRD411). Results: In the PSQI there was a statistically significant higher score in women (5.68±2.53) compared to men (4.80±2.14, P=0.023). The SSS score was also significantly higher in women in contrast to men (2.82±1.22 vs. 2.23±0.98, respectively, P=0.002). Women also stated to sleep shorter (6h35min ± 1h 8min) than men (6h 58min ± 58 min, P=0.024). Chronic tiredness was significantly more frequent among women than men (P=0.007). On the CRD11 test men had statistically significant shorter MinT and TTST (TTST 94.46±14.84 s and MinT 1.61±0.23 s) than women (TTST 105.82±17.78 s and MinT 1.78±0.28 s, P, Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je usporediti kognitivne i psihomotoričke učinke muškaraca i žena te usporediti dnevnu pospanost procijenjenu s Epworthovom ljestvicom pospanosti (ESS) i Stanfordskom ljestvicom pospanosti (SSS), subjektivnu kvalitetu spavanja procijenjenu Pittsburgh upitnikom kvalitete spavanja (PSQI) i navike spavanja između muškaraca i žena. Nadalje, istražit ćemo povezanost kognitivnih i psihomotoričkih učinaka na tri testa sustava Complex Reactionmeter Drenovac (CRD-serija), te dnevne pospanosti i subjektivne kvalitete spavanja. Pacijenti i metode: U istraživanje je bilo uključeno ukupno 168 studenata medicine iz Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i to 49 muškaraca sa srednjom dobi od 20 (raspon 19-25) i 119 žena srednje dobi od 21 (raspon 19-23) godina. Svi su studenti popunili SSS, ESS, PSQI i upitnik o navikama spavanja. Nakon toga studenti su riješili tri testa na CRD seriji (CRD11, CRD311, CRD411). Rezultati: U PSQI zabilježen je viši rezultat u žena (5,68±2,53) nego u muškaraca (4,80±2,14, P=0,023). SSS rezultat je također bio značajno viši u žena za razliku od muškaraca (2,82±1,22 naspram 2,23±0,98, odnosno P=0,002). Žene su također izjavile da spavaju kraće (6h35min ± 1h 8min) od muškaraca (6h 58min ± 58 min, P=0,024). Kronični umor bio je značajno češći u žena nego u muškaraca (P=0,007). Na CRD11 testu muškarci su imali značajno kraće MinT i TTST (TTST 94,46±14,84 s i MinT 1,61±0,23 s) od žena (TTST 105,82±17,78 s i MinT 1,78±0,28 s, P

Ciljevi: Ovo istraživanje procjenjivalo je stavove i znanje studenata Medicinskog fakulteta u Splitu o COVID-19 infekciji. Materijali i metode: Presječno istraživanje je provedeno tijekom svibnja 2020. godine putem internetskog upitnika. Upitnik se sastojao od 50 pitanja podijeljenih u pet dijelova, kojim se ispitivalo znanje i stavovi 344 ispitanika (189 studenata medicine, 155 dentalne medicine) o COVID-19. Statistička analiza je provedena pomoću Mann-Whitney-evog ili Kruskal Wallis 1-way ANOVA testa. Rezultati: Znanje studenata se procijenilo brojem točnih odgovora, a najviši broj bodova je 17. Od ukupnog broja ispitanika, njih 49 (14,2 %) točno je odgovorilo na sva postavljena pitanja. Nadalje, 85,5 % ima dobro znanje o COVID-19 infekciji. Ispitanici nisu pokazali razliku u znanju ovisno o spolu (P = 0,169) i dobi (P = 0,260), ali su pokazali ovisno o vrsti studija kojeg pohađaju (P ≤ 0,001). Medijan odgovora na pitanja iz znanja o COVID-19 je za sve studente medicine bio 16 (14,50-16), a dentalne medicine 15 (14-16). Studenti prvih godina studija pokazali su lošije znanje u odnosu na ostale godine (P = 0,006). Tijekom prvog ograničenja kretanja studenti su izbjegavali nepotrebno napuštati dom (92,2 %) i koristiti javni prijevoz (99,1 %). Prali su ruke toplom vodom i sapunom u trajanju od 20 sekundi (96,2 %), izbjegavali su bliske kontakte (91,9 %), te su nosili masku (70,1 %) ili rukavice (52,9 %). Nema razlike u znanju ispitanika ovisno o njihovom ponašanju tijekom ograničenja kretanja. Svega se 11,0 % ispitanika bojalo za svoje zdravlje, dok se njih 58,1 % bojalo za zdravlje članova svoje obitelji. Zaključak: Istraživanje je pokazalo kako ispitanici imaju dobro znanje i pozitivne stavove o COVID-19 bolesti. Budući da je većina ispitanika navela da na studiju nije prošla edukaciju o mjerama zaštite i prevencije vezano uz COVID-19 infekciju, preporučuje se pokrenuti edukaciju., Objectives: This questioner – based online study has assessed attitudes and knowledge among students of the University of Split School of Medicine. Materials and methods: This cross – sectional study has been conducted during May 2020 via Internet questionnaire. The knowledge and attitudes about COVID-19 of 344 examinee (189 students of the School of Medicine, 155 students of Dental Medicine) have been assessed through 50 questions divided into five sections. Statistical analysis has been conducted by Mann – Whitney or Kruskal Wallis 1 – way ANOVA test. Results: The level of students’ knowledge has been assessed by the number of correct answers, while the highest score was 17. Forty-nine students (14.2%) have given all the correct answers. Furthermore, 85.5% have good knowledge about COVID–19 infection. There is no significant difference among students regarding gender (P = 0.169) and age (P = 0.260), but the kind of school they attend had an important role (P ≤ 0.001). Median value of answers to questions about COVID–19 was for all students of the School of Medicine 16 (14.50-16), while for the students of Dental Medicine it was 15 (14 – 16). The results of the first-year students have been worse compared to others (P = 0.006). During the first lockdown students avoided leaving their homes unnecessarily (92.2%) and using public transport (99.1%). They washed hands using warm water and soap for 20 seconds (96.2%) and wore masks (70.1%) or gloves (52.9%). There is no difference in the examinees’ knowledge regarding their behavior during the lockdown. Only 11.0% examinees were concerned about their health, while 58.1% was concerned about the health of their family members. Conclusion: This study has shown that examinees have good knowledge and positive attitudes towards COVID–19 disease. Since the majority of examinees mentioned that they hadn’t been educated about the protection and prevention regarding COVID–19 infection, educational campaign is recommended.

Objectives: The aim of this study is to investigate the correlations between IQ test scores performed through the Raven’s Advanced Progressive Matrices (APM) and cognitive testing through the Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) test battery. Subjects and methods: From 2017-2019, 224 medical students at the University of Split School of Medicine (USSM) studying in the English and Croatian programme were recruited for this study. The IQ scores of the students were assessed using Raven’s APM where students had 30 minutes to complete 36 items of the abstract reasoning test. The computerised test of CRD-series was used for testing reaction times of light stimulus perception (CRD311), complex psychomotor limb coordination (CRD411) and solving simple arithmetic operations (CRD11). The total test solving time (TTST) and the minimum single task solving time (MinT), were analyzed. Results: On test of convergent thinking (CRD11), task solving times were shorter in students with a higher APM score (r = -0.48 for TTST and r = -0.44 for MinT; P < 0.001 for both tests. The light signal position discrimination test (CRD311) had shorter task solving times in correlation with a greater APM score (r = -0.30 for TTST and r = -0.33 for MinT, P < 0.001 for both variables). The test of operative thinking (CRD411) also demonstrated a negative correlation between task solving times and APM scores and with a higher APM score, task solving times were shorter (r = -0.40 for TTST and r = -0.30 for MinT, P < 0.001 for both). Men displayed a significantly shorter TTST than women on these tests; CRD11 (97.52 ± 18.82s vs. 107.69 ± 20.57s, P < 0.001), CRD311(27.13±2.17s vs. 28.13±2.46s, P = 0.002) and on CRD411 (26.93 ± 5.13s vs. 30.77±7.26s, P < 0.001). Conclusion: This study concludes that achieving a higher APM score is associated with a greater performance on the CRD-series tests, and therefore greater cognitive abilities for convergent thinking, operative thinking and speed of perception. Men overall also were slightly better than women on these tests., Ciljevi: Cilj ove studije je istražiti povezanost između inteligencije ispitane pomoću Ravenovih naprednih progresivnih matrica (APM) i kognitivnih sposobnosti ispitanih testovima Complex Reactionmeter Drenovac (CRD) serije. Materijali i metode: Od 2017. do 2019. godine u ovom istraživanju sudjelovalo je 224 studenta medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu koji studiraju na engleskom ili hrvatskom programu. Inteligencija studenata izmjerena je pomoću Ravenovih APM-a gdje su studenti tijekom 30 minuta rješavali 36 zadataka testa apstraktnog rasuđivanja. Kompjuterizirani test CRD serije korišten je za ispitivanje vremena reakcije prilikom percepcije svjetlosnih podražaja (CRD311), složene psihomotoričke koordinacije udova (CRD411) i rješavanja jednostavnih aritmetičkih operacija (CRD11). Od rezultata postignutim na testovima analizirani su ukupno vrijeme rješavanja testa (TTST) i najkraće vrijeme rješavanja jednog zadatka (MinT). Rezultati: Na testu konvergentnog mišljenja (CRD11) vrijeme rješavanja zadataka bilo je kraće u studenata s višim APM rezultatom (r = -0,48 za TTST i r = -0,44 za MinT; P

Objectives: The aim of this study was to examine the attitudes and beliefs of medical students in English and in Croatian, Dental medicine, and Pharmacy students at the University of s split school of medicine (USSM) in Split, Croatia and the extent to which the back pain myths were accepted. Materials and Methods: A cross-sectional study was carried out amongst the student population enrolled at USSM. An online questionnaire was administered to 1,100 students in all academic years and was made accessible online between May-October 2020. Data were collected with consent, and participation was voluntary, anonymous, and without compensation. Results: A total of 311 students, out of 1,100 enrolled at the USSM participated in this study. The median age of the participants was 21.0 (18-32) years and student participants were between the age of 18 and 32 years. A minority of student respondents (26%) self-reported a personal experience with acute or chronic low back pain (LBP), and only 18% reported having sought the help of a healthcare professional for their symptoms. Overall, a higher proportion of medical students in Croatian and Pharmacy students (44% and 42% respectively) correctly rejected the back pain myths than did the medical students in English (40%) or Dental medicine students (37%). The majority of students across all study programs (54%) believed that backpain is disabling. The myth with the greatest difference in correct responses across study programs was that ‘there is no real treatment for back trouble’. Forty seven percent of medical students in English agreed with this statement, compared to 18% of medical students in Croatian, Dental medicine, and Pharmacy. A greater proportion of students endorsed alternative treatment regimen for back pain (26%) than they did a surgical approach (19%) or pharmacological approach (14%). Although we did observe differences between year of study, we did not find a correlation between years of training with the number of correct responses. Female respondents were more likely to reject bedrest as a treatment then males (50% female vs 39% male). Male respondents were more likely to reject alternative medicine (42% male vs 26% female) and a surgical approach (43% vs 31%) as the only way to treat back pain. Conclusion: This study confirmed that students at USSM do believe some of the back pain myths, though to a lesser degree than the general population based on data reported in the literature. Additional training regarding chronic pain and the introduction of the back pain myths into medical school curricula should be explored in order to foster the education of clinicians in order for students to endorse an evidence-based approach in their future clinical practice., Ciljevi: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove i uvjerenja studenata medicine na engleskom i hrvatskom jeziku, dentalne medicine i farmacije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (MEFST) o križobolji i u kojoj mjeri vjeruju mitovima o križobolji. Materijali i metode: Provedeno je presječno istraživanje među studentskom populacijom MEFST-a. Online upitnik bio je dostupan između svibnja i listopada 2020. godine za 1100 studenata svih akademskih godina. Podaci su prikupljeni uz pristanak, a sudjelovanje je bilo dobrovoljno, anonimno i bez naknade. Rezultati: Ukupno 311 studenta sudjelovalo je u ovom istraživanju. Prosječna dob bila je 21 godinu (18-32), a studenti su bili u dobi između 18 i 32 godine. Manjina ispitanika (26%) prijavila je osobno iskustvo s akutnom ili kroničnom križoboljom, a samo 18% izjavilo je da je zatražilo liječničku pomoć. Veći udio studenata medicine u na hrvatskom jeziku i studenata farmacije (44% odnosno 42%) ispravno je odbacilo mitove o križobolji, u odnosu na studente medicine na engleskom (40%) ili dentalne medicine (37%). Većina studenata (54%) vjerovala je da križobolja onesposobljava pacijente. Mit s najvećom razlikom u točnim odgovorima na studijskim programima bio je da 'ne postoji pravi način liječenja križobolje. Četrdeset sedam posto studenata medicine na engleskom jeziku složilo se s ovom tvrdnjom, u usporedbi s 18% studenata medicine na hrvatskom jeziku, dentalne medicine i farmacije. Veći dio studenata prihvaća kao opciju alternativne načine liječenja križobolje (26%) nego kirurški pristup (19%) ili farmakološki pristup (14%). Iako smo uočili razlike između odgovora studenata različitih godina studija, nismo pronašli korelaciju između godina studiranja i broja točnih odgovora. Studentice u većem postotku odbacuju ležanje u krevetu kao tretman liječenja križobolje od studenata (50% u odnosu na 39%). Studenti su u većem postotku nego studentice odbacili alternativnu medicinu (42% i 26%) te kirurški pristup (43% i 31%) kao jedini način liječenja križobolje. Zaključak: Ovo istraživanje je potvrdilo da studenti MEFST-a vjeruju u neke od mitova o križobolji, iako u manjoj mjeri od opće populacije na temelju podataka iz literature. Potrebna je bolja edukacija o križobolji u nastavnim programima kako bi se potaknulo i usmjerilo studente na pristup križobolji i općenito medicini zasnovan na dokazima u svojoj budućoj kliničkoj praksi.

Cilj Cilj istraživanja je ispitati osobine ličnosti studenata studija sestrinstva potrebne za kvalitetno obavljanje profesionalnih zadataka u timskom radu. Utvrditi razlikuju li se medicinske sestre (Ž) od tehničara (M) u naglašenosti osobina te razlikuju li se studentice medicine (Ž) od studenata (M) u naglašenosti osobina. Utvrditi na temelju koje osobine svi ispitanici kreiraju lažnu sliku o sebi. Metode U istraživanju je korišten Big Five upitnik (12). Upitnik se koristi kako bi se napravila procjena pet velikih dimenzija ličnosti u okviru Peto faktorskog modela. Upitnik se koristi isključivo za testiranje osobe starijih od 16 godina. Big five upitnik se sastoji od pet velikih dimenzija: Energija (E), Ugodnost (U), Savjesnost (S), Emocionalna stabilnost (ES), Mentalna otvorenost (MO) ). Upitnik se sastoji od 132 čestice. Ispitanici su dužni izraziti stupanj slaganja na ljestvici od 1 do 5, gdje 1 označava u potpunosti netočno za mene a 5 označava u potpunosti točno za mene. Rezultati Studenti sestrinstva pokazuju vrlo nisku razinu energije, ugodnosti, savjesnosti, emocionalne stabilnosti, mentalne otvorenosti te time ne iskazuju osobine ličnosti potrebne za kvalitetno obavljanje profesionalnih zadataka u timskom radu. Postoji značajna razlika između studenata sestrinstva i studenata medicine u osobinama emocionalne stabilnosti i savjesnosti, dok u ostalim osobinama se ne nalazi značajne statističke razlike. Razina laganja odnosno kreiranja lažne slike o sebi nije se razlikovala među promatranim skupinama. U ispitivanju s obzirom na spol promatranih skupina razlike u energiji, savjesnosti, emocionalnoj stabilnosti, mentalnoj otvorenosti te laganju nije utvrđeno postojanje razlike. Veća razina ugodnosti je utvrđena među studenticama promatranih studija u odnosu na studente. Promatrajući studente sestrinstva nije utvrđena statistički značajna razlika u energiji, ugodnosti, savjesnosti, emocionalnoj stabilnosti, mentalnoj otvorenosti te laganju između studenata i studentica. Promatrajući studente medicine utvrđena je veća razina ugodnosti, emocionalne stabilnosti i savjesnosti kod studentica medicine u odnosu na studente medicine, dok u energiji, mentalnoj otvorenosti i laganju postojanje razlike nije uočeno. Zaključci Studenti sestrinstva nemaju posebno izražene potrebne osobine ličnosti za kvalitetno obavljanje profesionalnih zadataka u timskom radu. Postoje značajne razlike u osobinama ličnosti između studenata sestrinstva i medicine. Značajna razlika između studentica i studenata oba studija nalazi se u samo jednoj dimenziji – ugodnosti. Postoje značajne razlike u naglašenosti osobina između studenata i studentica medicine, dok među studenticama sestrinstva nisu utvrđene razlike. Goal The aim of the research is to examine the characteristics of student nursing students needed for quality performance of professional tasks in teamwork. To determine nurses (F) differ from technicians (M) in accentuated traits that differ from student medicine (F) from students (M) in accentuated traits. Determine on the basis of which traits all respondents create a false image of themselves. Methods The Big Five questionnaire was used in the study (12). The questionnaire is used to make an assessment of the five major dimensions of personality within the Fifth Factor Model. The questionnaire is used exclusively for testing a person over 16 years of age. The Big Five questionnaire consists of five major dimensions: Energy (E), Comfort (U), Conscientiousness (S), Emotional Stability (ES), Mental Openness (MO)). The questionnaire consists of 132 items. Respondents are required to express a degree of agreement on a scale of 1 to 5, where 1 indicates completely incorrect for me and 5 indicates completely incorrect for me. The results Nursing students show a very low level of energy, comfort, conscientiousness, emotional stability, mental openness and thus do not show the personality traits necessary for quality performance of professional tasks in teamwork. There is a significant difference between nursing students and medical students in the traits of emotional stability and conscientiousness, while there are no significant statistical differences in other traits. The level of lying, in creating a false image of oneself, did not differ between the observed groups. In the study with regard to the gender of the observed groups, differences in energy, conscientiousness, emotional stability, mental openness and lying were not found to exist. A higher level of comfort was found among female students of the observed studies compared to male students. Observing nursing students, no statistically significant difference was found in energy, comfort, conscientiousness, emotional stability, mental openness, and lying between male and female students. Observing medical students, a higher level of comfort, emotional stability and conscientiousness was found in medical students compared to medical students, while in energy, mental openness and lying, the difference was not observed. Findings Nursing students do not possess the necessary personality traits for quality performance of professional tasks in teamwork. There are significant differences in personality traits between nursing and medical students. A significant difference between the students of both studies is in only one dimension - comfort. There are significant differences in the emphasis of traits between male and female medical students, while no differences were found among nursing students.

Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je utvrditi pojavnost anksioznosti uzrokovane pandemijom COVID-19 među studentima 1. i 6. godine studija medicine Medicinskog fakulteta u Osijeku te usporediti pojavnost anksioznosti među studentima prema spolu. Nacrt studije: Presječno istraživanje. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno nad studentima 1. i 6. godine studija medicine Medicinskog fakulteta u Osijeku. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 100 ispitanika. Instrument istraživanja bio je anonimni online upitnik koji se sastojao od dva dijela: sociodemografskog upitnika, te širokodostupne Zungove skale za samoprocjenu anksioznosti. Rezultati: Istraživanje je uključivalo 45 studenta 1. godine (45 %) i 55 studenata 6. godine (55 %). Studenata ženskog spola bilo je 67 (67 %), a muškog spola 33 (33 %). Dobivena ukupna prevalencija anksioznosti, izazvana pandemijom COVID-19, iznosila je 14 %. Prevalencija anksioznosti među studentima 1. godine iznosila je 20 %, a među studentima 6. godine 9, 1 %. Od sveukupno 14 otkrivenih anksioznih studenata, čak njih 13 bilo je ženskog spola. Zaključak: Među studentima 1. i 6. godine medicine Medicinskog fakulteta u Osijeku, postoje ispitanici kod kojih je prisutna klinički značajna anksioznost, uzrokovana pandemijom COVID-19. Dobivena prevalencija anksioznosti kod osječkih studenata medicine, izazvane pandemijom COVID-19, niža je od prevalencije anksioznosti kod osječkih studenata medicine prije pandemije. Prevalencija anksioznosti među studentima 1. godine, veća je od prevalencije anksioznosti među studentima 6. godine, ali ne značajno. Prevalencija anksioznosti među studentima ženskog spola, značajno je veća od prevalencije anksioznosti među studentima muškog spola.

Cilj istraživanja: Glavni cilj ovoga istraživanja je bio procijeniti stavove o utjecaju pandemije COVID-19 na nastavne aktivnosti i razine percipiranog stresa studenata završnih godina medicine, dentalne medicine i farmacije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Ispitanici i postupci: Istraživanje je provedeno na ukupno 140 studenata. Podaci su dobiveni putem anketnog upitnika uporabom aplikacije Google forms. Stavovi o utjecaju pandemije na nastavu ocijenjeni su putem 10 tvrdnji. Određivanje razina percipiranog stresa temeljilo se na PSS (engl. Percived Stress Scale) upitniku, a težina simptoma povezanih sa stresom po pitanju COVID-19 ocijenila se na temelju IES-COVID-19 (engl. Impact on Event Scale-COVID19) upitniku. Rezultati: Većina ispitanika je imala strah od manjka znanja uslijed nastave na daljinu i pandemije COVID-19 (68,6%). Također, većina ispitanika je bila slabije motivirana za učenje prilikom obavljanja nastave na daljinu (70,7%). Većina studenata je bila pod umjerenim razinama stresa ispitanim PSS upitnikom (61%), a među njima su studentice, u odnosu na studente imale statistički značajno viši PSS zbroj (P=0,016). Glavnina ispitanika je imala slabe traumtske simptome stresa ispitane IES-COVID-19 upitnikom (62%.), dok je manji dio imao umjerene traumatske simptome (28%), najmanji dio teške simptome (10%). Značajno viši IES-COVID-19 zbroj su imali studenti dentalne medicine i framacije nasuprot studenata medicine (P=0,006). Studenti koji su pokazali strah od manje količine znanja imali su statistički značajno više razine stresa (P

Pozadina: Sustavni pregledi smatraju se najvišom razinom dokaza u medicini. No, konsenzus o definiciji sustavnih pregleda ne postoji, nepoznato je mijenjaju li se stavovi urednika o sustavnim pregledima i nepoznato je postoje li učinkovite intervencije za unaprjeđenje znanja o sustavnim pregledima. Cilj: Ova disertacija imala je tri osnovna cilja: 1) analizirati definicije sustavnih pregleda u zdravstvenoj literaturi, analizirati navedene elemente definicija i predložiti temelj za eksplicitnu, nedvosmislenu definiciju sustavnog pregleda; 2) provesti novu analizu stavova urednika o sustavnim pregledima kao originalnim istraživanjima te; 3) analizirati učinkovitost kratke edukacijske intervencije na unaprjeđenje znanja o sustavnim pregledima. Metode: U prvo istraživanje uključeni su pregledi sustavnih pregleda, meta-epidemiološka istraživanja i udžbenici iz epidemiologije. Prikupljene su definicije sustavnih pregleda kao i kriteriji uključivanja i isključivanja koji su upućivali na definiciju koji su autori koristili. Pojedinačni elementi definicija sustavnog pregleda su izdvojeni, kategorizirani i kvantificirani. U drugom su istraživanju, putem e-pošte, urednici biomedicinskih časopisa upitani smatraju li sustavne preglede originalnim istraživanjima, objavljuju li sustavne preglede u svojim časopisima te u kojim odjeljcima časopisa. Pretražen je PubMed u potrazi za sustavnim pregledima (ili metaanalizama) objavljenim u uključenim časopisima u 2017. godini. Ukoliko nisu pronađeni sustavni pregledi ili metaanalize, časopisi su ručno pretraženi. Urednici su pozvani na sudjelovanje u popratnom kvalitativnom istraživanju provedenom putem intervjua. U trećem istraživanju osmišljena je kratka edukacijska intervencija o sustavnim pregledima te je provedeno kvalitativno istraživanje putem intervjua među zdravstvenim radnicima o njihovom mišljenju o navedenoj edukaciji. Potom se proveo randomizirani kontrolirani pokus u kojem je uspoređena kratka edukacijska intervencija s kontrolnom intervencijom koja se sastojala od PRISMA popisa za provjeru. Ispitanici u pokusu bili su studenti zdravstvenih studija. Rezultati: U prvom istraživanju među 535 analiziranih izvora informacija, u 188 (35%) izvora pronađena je definicija sustavno pregleda. U definicijama sustavnih pregleda najčešće su pronađene reference na Cochrane i PRISMA izjavu. Pronađeno je 188 različitih elemenata sustavnih pregleda koji su kategorizirani u 14 kategorija. Najveći broj elemenata definicija sustavnih pregleda bilo je iz kategorija pretrage (N = 51), analize/sinteze (N = 23), općenito metoda (N = 22), kvalitete/pristranosti/procjene/valjanosti (N = 22) i cilja/istraživačkog pitanja (N = 13). Spomenutih pet kategorija bile su i najčešće korištena kombinacija kategorija pronađenih u definicijama sustavnih pregleda. U drugom istraživanju sudjelovala su 73 urednika, koji su predstavljali 72 (62%) uključenih časopisa. Pedeset i dva (80%) urednika smatralo je sustavne preglede originalnim istraživanjima ili same po sebi (65%) ili ukoliko sadrže metaanalizu (15%) te su gotovo svi urednici (91%) izjavili kako objavljuju sustavne preglede. U usporedbi s rezultatima istraživanja provedenog na ključnim kliničkim časopisima 2009. godine, sličan udio urednika smatralo je sustavne preglede originalnim istraživanjima (71%), prihvaćalo sustavne preglede kao originalna istraživanja pod određenim uvjetima poput sadržavanja metaanalize (14%) te je sličan udio objavljivao sustavne preglede (94%). Provedeni intervjui pokazali su kako su urednici koristili različite kriterije prilikom odlučivanja jesu li sustavni pregledi originalna istraživanja, uključujući korištenu metodologiju, ponovljivost, originalnost ideje i stupanj noviteta. U trećem istraživanju provedeno je 12 kvalitativnih intervjua o edukacijskoj intervenciji o sustavnim pregledima. Temeljem odgovora ispitanika, edukacija je prilagođena i pripremljena za randomizirani kontrolirani pokus. Randomizirano je 589 ispitanika koji su primili ili novu edukacijsku intervenciju ili PRISMA popis za provjeru. Intervencijska je skupina imala 23% više točnih odgovora nakon provedene intervencije u usporedbi s kontrolnom skupinom. Zaključak: Trenutno korištene definicije sustavnih pregleda su nejasne i dvosmislene, često koristeći izraze poput jasno, eksplicitno i sustavno, bez daljnjeg pojašnjavanja. Predlaže se specifičnija definicija sustavnog pregleda s konačnim ciljem motiviranja istraživačke zajednice na uspostavljanje jasne i nedvosmislene definicije ove vrste istraživanja. Većina urednika ključnih kliničkih časopisa smatralo je sustavne preglede originalnim istraživanjima. Nije postojao jedinstven pristup definiranju što čini sustavni pregled, ili bilo koje drugo istraživanje, originalnim. Novo osmišljena kratka edukacijska intervencija učinkovita je za kratkotrajno unaprjeđenje znanja o sustavnim pregledima te su potrebna daljnja istraživanja na tu temu., Background: Systematic reviews (SRs) are considered the highest level of evidence in medicine. However, there is no consensus definition of SRs, it is unclear whether the attitudes of editors towards SRs are changing, and whether there are effective interventions for improving knowledge about SRs. Aim: This thesis had three aims: 1) to analyze the definition of a SR in health care literature, elements of the definitions that are used and to propose a starting point for an explicit and nonambiguous SR definition; 2) to conduct a new analysis about editors' opinion regarding SRs as original research; and 3) to analyze the effectiveness of a short educational intervention for improving knowledge about SRs. Methods: In the first study, we included overviews of systematic reviews (OSRs), metaepidemiological studies and epidemiology textbooks. We extracted the definitions of SRs, as well as the inclusion and exclusion criteria that could indicate which definition of a SR the authors used. We extracted individual elements of SR definitions, categorized and quantified them. In the second study, we contacted editors via email and asked them whether they considered SRs original research, whether they published SRs in the journal and, if yes, in which section. We searched PubMed for any SRs (or meta-analyses) published in the included journals in 2017; if we did not find any, we hand-searched these journals. Editors were invited to participate in a follow-up qualitative interview study. In the third study, we first created a short educational intervention about SRs and conducted qualitative interviews with health care workers to obtain their insights. Then, we conducted a randomized controlled trial (RCT) in which we compared the short educational intervention with the control intervention that consisted of a PRISMA checklist. The eligible participants were health sciences students. Results: In the first study, among the 535 analyzed sources of information, 188 (35%) provided a definition of a SR. The most commonly used reference points for the definitions of SRs were Cochrane and the PRISMA statement. We found 188 different elements of SR definitions and divided them into 14 categories. The highest number of SR definition elements was found in categories related to searching (N = 51), analysis/synthesis (N = 23), overall methods (N = 22), quality/bias/appraisal/validity (N = 22) and aim/question (N = 13). The same five categories were also the most commonly used combination of categories in the SR definitions. In the second study, 73 editors representing 72 (62%) journals were included. Fifty-two (80%) editors considered SRs original research, either for any type of SR (65%) or only for SRs with a meta-analysis (15%) and almost all (91%) of editors published SRs. Compared with the results of the 2009 study of Core Clinical Journals, a similar proportion of editors considered SRs to be original studies (71%), accepted SRs as original on certain condition such as presence of meta-analysis (14%) or published SRs (94%). Interviews with editors showed that they used various criteria to decide whether a SR is original research, including methodology, reproducibility, originality of idea and level of novelty. In the third study, 12 qualitative interviews were conducted regarding the educational intervention about SRs. Based on their feedback, the education was modified and prepared for the RCT. We randomized 589 participants, who received either our new educational intervention or a PRISMA checklist. The intervention group had 23% more correct answers after the intervention compared to the control group. Conclusion: Currently used definitions of SRs are vague and ambiguous, often using terms such as clear, explicit and systematic, without further elaboration. We proposed a more specific definition of a systematic review, with the ultimate aim of motivating the research community to establish a clear and unambiguous definition of this type of research. The majority of editors of core clinical journals considered that SRs are original research. There was no uniform approach to defining what makes a SR, or any study, original. Our newly designed short educational intervention is effective for improving short-term knowledge about SRs and should be further tested.

Prethodna istraživanja pokazala su pozitivan utjecaj korištenja farmakogenomike u svakodnevnoj kliničkoj praksi. Primjerice, farmakogenomika omogućava farmaceutskoj industriji razvoj lijekova koji ciljano djeluju na specifične bolesti i poremećaje u organizmu, čime se povećava terapijski učinak, a smanjuje mogućnost oštećenja zdravog tkiva. Istraživanja su pokazala kako farmakogenomika može pridonijeti pravilnom odabiru lijeka na osnovu genet-skog profila pojedinog pacijenta, čime se ubrzava proces liječenja te smanjuje rizik od nastanka nuspojava. Među¬tim, za optimalnu integraciju farmakogenomike u kliničku praksu, nužna je i odgovarajuća edukacija zdravstvenih djelatnika o farmakogenomici. Zbog navedenog, cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove studenata farmacije, medicine i dentalne medicine na Sveučilištu u Splitu o farmakogenomici. Istraživanje je bilo ustrojeno kao anketno presječno istraživanje i provedeno je u listopadu 2020. godine. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 503 studenta studija farmacije, medicine i dentalne medicine na Sveučilištu u Splitu. Rezultati su pokazali da je samo 3 % stu¬denata navelo da pati od neke kronične nasljedne bolesti. Nadalje, rezultati istraživanja su pokazali da bi 58, 2 % studenata razmotrilo genetsko testiranje ukoliko bi na taj način mogli saznati koje bolesti će potencijalno razviti u budućnosti. Analizira rezultata istraživanja pokazala je da su studenti farmacije iskazali sveukupno pozitivnije stavove o farmakogenomici u usporedbi sa studentima medicine i dentalne medicine. Čak 80, 7 % studenata farmacije smatra da bi farmakogenomika trebala biti važan dio kurikuluma u usporedbi sa 44, 3 % studenata dentalne medicine i 49, 6 % studenata medicine (p