Search

“Tehnologijom do kreativne destrukcije” – sintagma je koju je u svojem radu naglašavao jedan od najutjecajnijih ekonomista prve polovice 20. stoljeća. Joseph Schumpeter smatrao je da su tehnologije glavni pokretač ekonomskog rasta i razvoja te da proces kreativne destrukcije otvara put novim tehnologijama i proizvodima, vodi inoviranju proizvodnih procesa i pruža nove mogućnosti distribucije proizvoda. Pritom je zagovarao da su poduzeća ključni dionici zaslužni za razvoj, usvajanje i širenje novih tehnologija. Je li to stvarno tako i koliko smo uopće toga svjesni?

U radu se analiziraju trendovi i izvori rasta zdravstvene potrošnje u proteklih nekoliko desetljeća. Opisani su glavni uzroci rasta zdravstvene potrošnje uz poseban osvrt na stanje u pandemiji bolesti COVID-19.

Using the Survey of Health, Ageing and Retirement (SHARE) data for 16, 663 older adults who died between 2004 and 2021 in 24 European countries and with the help of multinomial logistic regression models, this study assesses the correspondence between the place of death and a set of demographic (age, gender), socio-economic (marital status, home ownership, no. of children) and health variables (cause of death, dependency status). We split the sample into two country groups based on the long-term care (LTC) expenditure and share of older adults who died in nursing homes in order to verify whether a shift to formal LTC (generally accompanied by higher public expenditure in LTC) is associated with (a) lower risk of dying at hospitals, compared to dying at home or in care homes and (b) higher risk of resorting to palliative care in last days of life. Our findings suggest that the place of death is partly influenced by individual factors and partly by the country-specific end-of-life care (EOLC) policies. Furthermore, there is evidence that the relative risk of dying in a care home compared to hospitals increases over time, signalling positive changes in the out-of-hospital EOLC. Our results suggest that proper out-of- hospital care may lower the number of hospitalisations, decrease the incidence of late and fatal hospitalisations, and lower the chances of in-hospital deaths. Moreover, an appropriate public policy should support both formal and informal forms of care to avoid discrimination against individuals living alone and thus ensure LTC becomes a fundamental right of citizens.

The objective of this work is to explore the unmet healthcare among older adults in Europe during the Covid-19 pandemic. We can observe a sizeable reduction and discontinuity in healthcare provision for conditions non-related to Covid-19 ; overwhelmed health capacities during the Covid-19 outbreak.

Uslijed pandemije bolesti Covid-19, zdravstveni sustavi diljem svijeta našli su se pred velikim izazovima. U uvjetima preusmjeravanja zdravstvenih resursa za liječenje zaraženih novim koronavirusom i kontrolu širenja epidemije, jedan od glavnih ciljeva bio je očuvati dostupnost zdravstvene zaštite za sve ostale kategorije stanovništva. U početnom tzv. prvom valu pandemije, a pogotovo krajem 2020. i 2021. godine, bolnički kapaciteti bili su prepravljeni oboljelim od bolesti Covid- 19. Takva situacija smanjila je dostupnost zdravstvene zaštite za osobe s drugim zdravstvenim problemima, nepovezanim s bolesti Covid-19. Točnije, zakazani liječnički pregledi i medicinski zahvati su odgađani, dok su nekima zahtjevi za medicinskim tretmanima odbijeni. Nadalje, mnogi su tijekom pandemije odustajali od pregleda ili medicinskih zahvata zbog straha od zaraze koronavirusom, često i zbog raširene percepcije o širenju zaraze u zdravstvenim ustanovama. Glavni cilj ovog rada je analizirati utjecaj bolesti Covid-19 na dostupnost zdravstvene zaštite u europskim zemljama, odnosno istražiti koje skupine stanovništva su bile najranjivije kada govorimo o preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti. Kako bi se istražila obilježja Europljana starih 50 i više godina, koji su se suočavali s preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti, analiziraju se podatci na uzorku iz prvog (n = 57134) i drugog (n = 48874) istraživanja SHARE Corona. Istraživanje SHARE Corona provedeno je u ljeto 2020. i ponovno u ljeto 2021. uz pomoć kraće telefonske ankete u 27 europskih zemlja i Izraelu, a cilj mu je bio istražiti razne aspekte života osoba starih 50 i više godina i više nakon izbijanja pandemije. Analize, s posebnim naglaskom na uzorak ispitanika iz Hrvatske, ukazuju na to da su osobe lošijeg zdravlja, one s više kroničnih bolesti ili osobe u težoj ekonomskoj situaciji, imale veće šanse za nepodmirene zdravstvene potrebe tijekom pandemije. Ovim radom se ukazuje na potrebu učinkovitijeg planiranja pružanja zdravstvene zaštite tijekom i nakon pandemije kako se ne bi povećale zdravstvene nejednakosti.

U brošuri su sadržani izabrani rezultati telefonskih anketa SHARE Corona. Istraživanjem su obuhvaćena pitanja o fizičkom i mentalnom zdravlju, zarazi koronavirusom, kvaliteti zdravstvene zaštite, zaposlenju, ekonomskoj situaciji i socijalnim mrežama.

During the COVID-19 pandemic, the need to bridge the digital divide has become even more pronounced. This paper explores the differences in using the internet for interaction with public authorities after the COVID-19 outbreak. In particular, this study aims to address the following research questions: (1) How has the COVID-19 pandemic affected the digital divide in Croatia? (2) In which population groups is the digital gap in e-government services use the most pronounced? We use the Eurostat data for 2019 and 2020 that measure the use of digital public services ; for example, obtaining information from public authorities websites, downloading or submitting completed forms, etc. E-government provided essential tools to tackle the crisis, including online learning and innovative digital government services, which led to increased interaction with public authorities. However, digital interaction varies significantly by age, education, income level, gender, and geography. We found that Croatia had fewer internet and users of e-government services compared with the EU-27 average in 2020 ; 10 and 16 percentage points, respectively. Furthermore, older adults in Croatia were least likely to interact with public authorities online. The reason for that might be due to small proportions of persons aged 50+ with good or better IT skills, for example, this has been confirmed in the SHARE (Survey of Health, Ageing, and Retirement in Europe) study. However, individuals in lower-income groups were less favourable when analyzing the digital gap by income levels. Furthermore, being female proved to be a predictor of lower use of digital public services in Croatia ; 48% of males compared to 35% of females used digital public services in 2020. Finally, remote areas exhibit less digital interaction than urban parts ; the gap in digital public services in 2020 was almost 20 percentage points between rural regions and cities in Croatia. Considering that the digital divide still hinders e-government development in Croatia, this paper presents various instruments, initiatives, opportunities, and recommendations for fostering public sector digital transformation and closing the digital gap. A lack of digital skills makes it impossible for people to participate in the new economic reality and use online government services. The COVID-19 pandemic has enhanced digital technology use and prompted many people to begin to use e-government services. However, we are still witnessing significant inequalities in access to digital technologies across different population groups or geographic areas.

Recent research on aging focus mainly on the experiences of spaces and places in late life. The retirement home has a dual spatial nature as an institution and as a home, producing a mixture of institutional and homelike atmosphere. Private life there is concentrated in limited space, so there are numerous environmental, social and personal characteristics that affect the perceptions of space and home life of elderly residents. The presentation is part of the interdisciplinary project ˝Health, cultural, and biological determinants of longevity: anthropological perspective on survival in very old age - HECUBA˝ (HRZZ IP-2018-01-2497). We show the results of an extensive anthropological survey conducted in 2007/09 in 13 retirement homes in Zagreb, encompassing 310 persons (25.5% males) without dementia (according to Folstein test scores), aged 85 - 101 years. The Quality of Life Questionnaire included structured questions and scales, along with open-ended questions. The aim of this study was to determine the contribution of psychosocial factors to the life satisfaction in old persons, predominantly based on analyses of the responses to the open-ended questions. We identified and interpreted the following effects of the living environment on old persons' life satisfaction: perceptions of home space (private and semi-private residents' rooms, shared spaces, semi-public areas), advantages and disadvantages of home space and levels of privacy, the daily use of the space through participation in a variety of activities. In addition, we focused on the respondents' attitudes and emotions towards their "own home" and activities from their previous home-life (memories, regrets, nostalgia).

Suvremena istraživanja starenja usmjerena su proučavanju čimbenika psihološke prilagodbe, koja se pokazala povezanom s dugovječnošću. Dugovječne osobe, starije od 80 godina, pružaju podatke o heterogenosti funkcioniranja te o mogućnosti očuvanja sposobnosti i prilagodbe na životne teškoće i promjene. Stoga raste zanimanje za ispitivanje vrlo starih osoba, broj kojih je u stalnom porastu u populaciji razvijenih zemalja pa tako i u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je ispitati doprinos psihosocijalnih čimbenika u predviđanju duljine života vrlo starih osoba. Istraživačke varijable bile su: sociodemografska obilježja, odnos s obitelji, kognitivno funkcioniranje, subjektivno zdravlje, subjektivna neovisnosti te kvaliteta života. Uzorak je činilo 343 sudionika u dobi od 80 do 101 godina (prosječno 88 godina), 256 (75%) žena, korisnika 13 domova za starije osobe u Zagrebu. Sudionici su ispitani 2008. godine, individualno, Upitnikom za osobe duboke starosti, u obliku strukturiranog intervjua (projekt HECUBA, HRZZ, IP-01-2018-2497). Dob njihove smrti utvrđena je 2018. godine. U razdoblju od deset godina, 311 (90%) sudionika je preminulo, u prosječnoj dobi od 93 godine. Promatrani skup varijabli doprinio je tumačenju 6% (p < .05) varijance duljine života sudionika. Model Coxove regresije potvrdio je značajno veću vjerojatnosti dužeg života (Chi-square = 14.6 ; p < .01) vrlo starih osoba s boljom kvalitetom života (Exp(B) = .90, p < .05) i boljim kognitivnim funkcioniranjem (Exp(B) = .96, p < .05). Nalazi ukazuju na mogućnost poticanja prilagodbenih sposobnosti dugovječnih osoba, u cilju poboljšanja kvalitete njihovog života, očuvanja kognitivnog funkcioniranja kao i prilagodbe usluga skrbi o sve većem broju osoba u dubokoj starosti, do kraja njihovog života.

U ovom radu kombiniraju se podaci iz sedmog i osmog vala studije SHARE (The Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe) te posebnog istraživanja u sklopu osmog vala SHARE Corona (N = 52.649) kako bi se istražili učinci prvog vala pandemije bolesti COVID-19 na zdravlje, zdravstveno ponašanje, nepodmirene zdravstvene potrebe i usamljenost osoba u dobi od 50+. Analizom je obuhvaćeno 27 europskih zemalja, a dodatno su istražene razlike u učincima pandemije na spomenute aspekte života u postsocijalističkim i zemljama tzv. stare Europe. Rezultati deskriptivne i regresijske analize pokazuju da je u pandemiji kod otprilike jednog od deset starijih Europljana došlo do pogoršanja zdravlja, a svakoj četvrtoj osobi otkazan je već zakazani medicinski tretman. Oko dvanaest posto ispitanika izbjegavalo je zdravstvenu zaštitu zbog straha od zaraze koronavirusom. Korona je utjecala i na osjećaj usamljenosti, pa se skoro svaka deseta osjećala usamljenije nego prije izbijanja pandemije. Postsocijalističke članice EU-a osjetile su značajno blaže posljedice prvog vala pandemije u odnosu na zemlje tzv. stare Europe. Nalazi iz ovog rada upućuju na potrebu promišljanja mjera kojima bi se olakšao život osobama starijim od pedeset godina u pandemiji. Te mjere trebale bi voditi računa o posebno ranjivim skupinama, npr. osobama koje žive same, osobama kod kojih je u pandemiji došlo do povećanja osjećaja usamljenosti ili o onima koji su se susreli s većim barijerama kod pristupa zdravstvenoj zaštiti., The COVID-19 pandemic, which began its global spread in early 2020, has significantly changed the lives of people in almost every corner of the world. Today, almost two years later, long-term and unplanned effects of this, mainly health crisis may be observed, especially on the lives of the elderly. The elderly have also proven to be the most affected by the epidemic as the highest absolute and relative numbers of deaths from the disease have been recorded among them. The initial wave of the pandemic was marked by a dramatic health crisis and delayed responses of governments to prevent the spread of the pandemic, for example, in Belgium, Italy or Spain, and by strict measures to prevent the transmission of the infection in the other EU Member States; the Czech Republic, Slovakia or Croatia. It could be said that, among EU members, former socialist states were more successful in controlling the first wave of the pandemic, managing to protect the most vulnerable groups of the population, especially the elderly. Unfortunately, by the end of 2020, the uncontrolled spread of the pandemic in those countries had pushed their health systems to the limit of endurance, while the number of deaths reached unprecedented levels, accompanied by extremely high excess mortality. In addition, the COVID-19 vaccine did not arrive in time to contain the spread of the pandemic in early 2021. Due to a lack of response to voluntary vaccination, mainly during the summer of 2021, many countries entered the so-called fourth wave of the pandemic. To reveal how the pandemic has changed the lives of older Europeans the SHARE Corona Survey was launched in 26 EU Member States, Switzerland and Israel in mid-2020. It was conducted in two stages via a short telephone survey (lasting 25–30 minutes). The first SHARE Corona Survey collected data from approximately 57,000 respondents aged 50 and over. In mid-2021, about 47,000 respondents who had been surveyed at the first stage of SHARE Corona were re-surveyed at the second stage. This paper examines the effects of the pandemic on health, health behaviour, unmet health needs, and loneliness in a sample of 52,649 people aged 50 and over. During the first wave of the pandemic, the highest self-rated health deterioration occurred in Lithuania, Portugal and Belgium. Portugal and Luxembourg recorded high numbers of cancellations of scheduled medical examinations and treatments, while the fewest cancellations were observed in Romania and Bulgaria. Among people aged 50+, those in Luxembourg and the Czech Republic avoided seeking health care the most due to fear of coronavirus infection. On the other hand, almost every fifth person aged 50+ in Greece, Italy and Belgium has reported an increased sense of loneliness. It was also established that in post-socialist EU Member States, the Czech Republic, Hungary, Slovenia, Estonia, Bulgaria and Latvia, the prevalence of deteriorating health during the first wave of the pandemic was lower by one to five percentage points compared to the so-called old Europe countries (χ2 (1, N = 52,649) = 16.9 p

Ovaj rad istražuje kako je samoprocijenjeno zdravlje (self-rated health, SRH), kao pokazatelj općeg zdravlja, povezano sa zaposlenošću tijekom kasnijega radnog vijeka u Hrvatskoj. U radu se na temelju podataka iz šeste runde Istraživanja o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi (the Survey of Health, Ageing and Retirement in Europe, SHARE) procjenjuju modeli logističke regresije s ciljem da se ispita mijenja li se i u kojoj mjeri učinak SRH-a nakon što se u analizu uključe i objektivni zdravstveni pokazatelji. Lošiji SRH smanjuje vjerojatnost za zaposlenost, no ovaj se učinak gubi ako se uvaže i objektivni zdravstveni pokazatelji. To sugerira da su u Hrvatskoj SRH i (kombinirani) objektivni zdravstveni pokazatelji svojevrsni supstituti, pa se u istraživanjima o participaciji na tržištu rada mogu upotrebljavati izmjenično. Budući da rezultati pokazuju da lošije zdravlje smanjuje vjerojatnost za zaposlenost u starijoj radnoj dobi u Hrvatskoj, kako bi se poboljšao radni kapacitet starijeg stanovništva, nositelji javnih politika trebali bi promovirati zdrav život i uvesti učinkovitije javnozdravstvene inicijative.

Brošura sadrži odabrane rezultate iz šestog vala studije SHARE. Glavne su teme tog istraživanja kognitivne funkcije osoba starijih od pedeset godina, primjerice pamćenje i razmišljanje, te načini na koje provode vrijeme: koliko rade, kojim se hobijima bave, kako se odmaraju itd.

In the SHARE Wave 6, Croatia joined this longitudinal biennial study of people aged 50 or older. The SHARE became first longitudinal study ever conducted in Croatia, currently pending for its 3rd consecutive wave. In our analysis, we focus on the main fieldwork data collection of the SHARE Waves 6 and 7 in Croatia. We present the most important challenges that occurred within this crucial phase of the study, and procedures and innovations used to assess and control data collection. Main fieldwork of the Wave 6 started in June, and ended in November 2015, while fieldwork activities in the Wave 7 lasted from March to October 2017. When it comes to the timing and efficiency of the main fieldwork, we observed quite large regional differences with Continental Croatia having much faster and stable data collection, and Adriatic region where main data collection was slow, and required more resources. An example for the SHARE Wave 7 depicts this situation very well: by the end of week 12 of the main fieldwork, Continental region had 73% and Adriatic region 47% completed interviews. Part of this lagging can be attributed to summer season and insufficient infrastructure and poor organization of the survey agencies. However, these regional differences should be explored more extensively. Great part of the SHARE data collection process consists of the interviewer monitoring. While interviewer-monitoring had been centralized starting from the Wave 7, still much of the responsibility lies at county teams. To learn more about its 2, 000 interviewers SHARE even developed and implemented an interviewer survey. Croatian experience in the interviewer monitoring is built in the Wave 6 when rigid quality controls resulted in dropping large number of interviews. SHARE extensive controls, cooperation with country team and survey agency are crucial in efficient problem-resolving process.

In this paper, we analyse health status and the role of socioeconomic predictors in self- reported health and morbidity status across different age groups of the population 50+ in Croatia. We use the latest set of data from the SHARE Wave 6 (The Survey of Health, Ageing and Retirement) study to explore the self- assessment of health status among the elderly, prevalence of chronic illness, limitations, disability, depression problems and the quality of life. We expect substantial differences in health status between age groups and genders. Findings from this paper should be addressed properly because they could indicate a great potential for the improvements in health status of elderly in the future. Faced with demographic ageing and the prevalence of chronic diseases, rising burden of mental illness and disability, Croatian health care system should experience grate adjustments in the near future. These adjustments will mainly be in the sphere of the delivery of healthcare services to the population 50+.

Prekovremeni rad liječnika predstavlja veliki izazov za većinu zdravstvenih sustava u svijetu, ne samo zbog financijskih posljedica već i zbog utjecaja takvog rada na kvalitetu života liječnika i zdravstvene zaštite. Teorijska pozadina ukazuje na to kako je prekovremeni rad povezan s većim zdravstvenim rizicima tj. osobe koje rade prekovremeno u većoj mjeri ocjenjuju svoje zdravlje lošijim, skloniji su rizičnim zdravstvenim ponašanjima, imaju više problema kod usklađivanja privatnog ili obiteljskog i poslovnog života, itd. Glavni cilj ovog rada je utvrditi prediktore povezane s prekovremenim radom liječnika u Hrvatskoj. U radu su korišteni podaci za liječnike zaposlene u javnom zdravstvenom sustavu Hrvatske iz Centralnog obračuna plaća (COP) Financijske Agencije (FINA). Analizom je obuhvaćen uzorak od 11.584 liječnika (doktora medicine) koji su tijekom 2016. godine radili u sustavu zdravstva bilo u punom ili nepunom radnom vremenu. U regresijskoj analizi radni uzorak ograničen je na 9.522 valjana opažanja za liječnike specijaliste i specijalizante. Procjene su napravljene u modelu logističke regresije sa zavisnom binarnom varijablom „prekovremeni rad“ liječnika. Kao prediktori prekovremenog rada korištene su demografske (dob, spol), poslovno uvjetovane (kategorije medicinskih specijalnosti, status specijalizacije), te institucionalne (razina zdravstvene zaštite, zdravstvena regija) varijable. Deskriptivnom analizom radnog uzorka utvrđeno je da su oko dvije trećine liječnika specijalista i specijalizanta (68, 1%) radili prekovremeno, da je gotovo svaki treći bio u dobi od 50+ godina (35%), a skoro svaki drugi je bio zaposlen na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite (46, 7%). U regresijskoj analizi potvrđeno je da statistički veće šanse za prekovremeni rad imaju liječnici u odnosu na liječnice (79, 7% prema 60, 2%, p

Not so long ago the belief that industrial policy contradicts the foundations of neoliberal system was widely accepted. As deindustrialization trends accelerated during the recent decades not only in developed post- industrial economies but also in transition economies, policy makers started to rethink “no industrial policy” policy and consider reindustrialization. The last economic crisis only contributed to this opinion. Accordingly, industrial policy emerged again as an instrument for boosting the economic growth. However, the fact that many “old style” plants generate significant environmental pollution and contribute to the climate change led toward a whole set of new measures - usually structured under the umbrella of the green industry policies. The aim of this paper is to discuss the green industry concept as a possible solution for sustainable economic growth. The most prominent notion for these policies emerged under the circular economy concept which will be explained. Special emphasis will be put on the Croatian green industry development possibilities in comparison to its development in other European Union (EU) member states, China and Japan. Namely, although the EU stands out as a global leader in green industries, corresponding policies and measures are not equally shaped in all EU member states. For example, due to its natural characteristics, Croatia has great opportunities for green industry development, but its policies depart far from that concept. This paper addresses the main reasons for this pattern in Croatia and discusses the potential solutions for the sustainable growth based on analysis of green industrial strategies in “green friendlier” countries.

We use anonymized data of medical doctor’s workload in public health sector institutions in Croatia in 2016. The data were obtained from the Financial Agency (Fina) i.e. centralized payroll accounting (CPA) for the public sector and budget beneficiaries in Croatia. Our sample consists of 11, 584 medical doctor subjects or practicing physicians (medical specialist, specializing doctors, trainee doctor/intern and doctors without specialization) who were registered in the CAP system within 2016, and who worked in the public health system either in full or part time job hours. CAP data reflect only one dimension of the workload of medical doctors in Croatian public health system, and the second dimension is in the form of natural data that originate in the database of Croatian Health Insurance Fund (CHIF). For the purpose of this paper, we use the natural indicators for primary health care doctors (family doctors, paediatricians and gynaecologists) ; precisely the average number of enrolled patients, the average daily number of patients, monthly number of procedures and treatments, and age structure of insureds.

Knjiga je svojevrsna infrastruktura hrvatskoga liječništva predstavljena kroz demografska obilježja liječništva u Hrvatskoj, ponudu i vrste liječničke skrbi i nadasve kroz ulogu i značenje ljudskih potencijala u sustavu zdravstva. Poticajno strukturirani dijelovi Atlasa podjednako naglašavaju obrazovni sadržaj usmjeren prema studentskoj populaciji koja izučava realni i financijski fenomen zdravstva kao i predložak onima koji upravljaju zdravstvom na makro i mikro razini.

Recent decades in Croatia are marked by a gradual reduction in age-specific mortality and a constantly progressing life expectancy. Eurostat data show that between 2000 and 2013 men and women have gained, respectively, 3.3 and 2.6 years of life expectancy at birth. However, with decreasing levels of adult mortality in Croatia, life tables dealing only with all-cause mortality are losing their usefulness as an indicator of population health. In this paper, we present an overview of trends and patterns in causes of death in Croatia. We focus on leading causes of death: diseases of circulatory system and malignant neoplasms. According to the official data published by the Croatian Bureau of Statistics, these two account for approximately three quarters of all causes of death in the country. The main goal of this paper is to investigate the effect of eradicating certain groups of diseases on age-specific probabilities of dying. Moreover, we explore which age groups contributed the most to life extension in Croatia, separately for men and women. The effect of eliminating certain groups of diseases as causes of death is estimated using a multiple-decrement approach. Life table calculations are based on the 2011 mid-year population estimates and deaths recorded during the period 2010-2012. Our results measure the impact of eliminating leading causes of death on overall life expectancy in Croatia. The gain in life expectancy is shown to be the largest when the diseases of circulatory system as the cause of death are eliminated. The second highest influence is that of eliminating malignant neoplasms as the cause of death. Eradication of other causes of death is shown to have a much smaller impact on life expectancy. The analysis of changes in life expectancy, conducted by the application of Arriaga’s decomposition method (with results provided by the European Commission), reveals that male life expectancy at birth increased during the last two decades mostly as a result of mortality reduction in the age group 60-69, while the largest contribution to reduced female mortality may be found in the age group 70-79. To draw a comparison, in western European countries, the largest gains in life expectancy at birth for men are attributable to mortality reduction in age group 70-79, while the corresponding age group for women is 80+. Such a development can probably be expected in Croatia as well. As for policy implications, we may argue that the results of our analysis indicate the importance of health promotion and interventions regarding the reduction of the prevalence of cardiovascular diseases, which could lead to a morbidity compression, especially in advanced, older ages.

Ljudski resursi temelj su zdravstvenog sustava, a o njihovom broju, kvaliteti i planiranju uvelike ovise ishodi zdravstvene zaštite. Organizacije poput WHO-a i OECD-a upozoravaju danas na sve izraženiji manjak zdravstvenih radnika - poglavito liječnika i medicinskih sestara - koji će u idućih nekoliko desetljeća postati još značajniji. Porastu potražnje za radnicima u zdravstvu doprinijet će starenje stanovništva i promjene medicinske tehnologije, a ponuda bi se mogla smanjiti zbog odlaska većeg broja liječnika i medicinskih sestara iz „baby-boom“ generacije u mirovinu. Dakako, niti Hrvatska nije i neće biti pošteđena takvih promjena, a dodatni izazov predstavlja ulazak u EU, ponajprije slobodno kretanje zdravstvenih radnika. Prema podacima o broju liječnika iz 2009. godine, Hrvatska (2, 7‰) zaostaje za zemljama Europske unije (3, 3‰), ali i zemljama regije (3‰). Slično je i s brojem medicinskih sestara kojih je u Hrvatskoj 2009. godine bilo 5, 1‰ dok je prosjek EU zemalja bio 8, 2‰. Budući da prve generacije rođene nakon II svjetskog rata tek sada navršavaju 65 godina, povećane potrebe za zdravstvenim radnicima nastupit će u skoroj budućnosti. Nadalje, iskustva zemalja novih članica EU od 2004. i 2007. godine, sugeriraju mogući odljev visokoobrazovanih i mladih djelatnika iz zdravstvenog sustava Hrvatske.

U ovoj doktorskoj disertaciji istražuju se najznačajniji čimbenici zdravstvene potrošnje u posljednjih dvadeset godina u odabranim europskim zemljama. Izdaci za zdravstvo bilježe stalan rast i premašuju stope rasta bruto domaćeg proizvoda u mnogim razvijenim zemljama. Takva dinamika postavlja izazove pred zdravstvenu politiku u vidu održivog i efikasnog pružanja zdravstvene zaštite. Okosnicu rada čini teorijska analiza čimbenika zdravstvene potrošnje, a posebice povezanost s dohotkom, demografskim čimbenicima, tehnološkim napretkom u medicini i institucionalnim obilježjima zdravstvenog sustava. U ekonometrijskoj analizi presječnih podataka kroz vrijeme, na uzorku europskih zemalja, istraženi su značajni čimbenici zdravstvene potrošnje. Pokazana je dominacija dohotka p.c. u objašnjavanju razine zdravstvene potrošnje p.c. Prihvaćena je hipoteza o zdravstvenoj zaštiti kao normalnom dobru, a to nam sugeriraju vrijednosti koeficijenata uz varijablu dohodak p.c. niže od jedinice. Utjecaj dohotka na zdravstvenu potrošnju izraženiji je u EU-11 tj. tranzicijskim zemljama. Od ostalih prediktora razine zdravstvene potrošnje p.c. izdvajaju se udio javne zdravstvene potrošnje s pozitivnim utjecajem na zdravstvenu potrošnju EU- 16 zemalja, a negativnim u tzv. tranzicijskim zemljama. Među EU-16 zemljama, porezno financiranje zdravstva zaslužno je za nižu prosječnu razinu zdravstvene potrošnje p.c. Potvrđen je i dvosmislen učinak demografskih varijabli - udio stanovnika starijih od 65 godina nije se pokazao signifikantnim prediktorom, ali će je porast udjela mladog stanovništva povezan s padom razine zdravstvene potrošnje p.c. Također, nismo mogli utvrditi pozitivnu povezanost broja liječnika i zdravstvene potrošnje p.c., ali je broj dana bolničkog liječenja povezan s rastom zdravstvene potrošnje u EU-16 i padom u EU-11 zemljama. Uloga liječnika u primarnoj zaštiti kao „vratara“ povezuje se s padom zdravstvene potrošnje. Ograničenja ekonometrijske analize panel podataka su donošenje grupnih zaključaka, a ne samo za zemlju od interesa, nedostatak podatak, itd. Problem heterogenosti donekle je riješen podjelom uzorka na dvije skupine zemalja s obzirom na razinu dohotka p.c. Analizom zdravstvenog sustava Hrvatske zaključili smo da je po izdvajanjima zdravstvo bliže tranzicijskim zemljama s najvišim BDP p.c. Obilježava ga veliki udio potrošnje u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti kao i značajan udio i rast potrošnje lijekova. Primarna zdravstvena zaštita je slaba točka sustava zbog visoke protočnosti osiguranika ka višim i skupljim razinama zaštite. Neki od budućih izazova zdravstvenog sustava Hrvatske su negativne demografske promjene, efikasna kontrola potrošnje lijekova, organizacija dugoročne zdravstvene zaštite, ali i optimizacija korištenja materijalnih (npr. medicinska oprema) i ljudskih resursa.

Zdravstvenu zaštitu u RH financiraju HZZO, županije i Grad Zagreb te korisnici. Oko 80% zdravstvene potrošnje financira se putem doprinosa za zdravstveno osiguranje koje plaćaju poslodavci u iznosu od 15% bruto plaće radno aktivnog stanovništva. Iz državnog proračuna dolazi oko 12% prihoda od premija dopunskog zdravstvenog osiguranja, participacije i administrativnih pristojbi. U zadnjih nekoliko godina za zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj izdvaja se otprilike 8% BDP-a, a tek 16% zdravstvene potrošnje osigurava iz privatnih izvora. Omjer između stanovništva koje ne plaća doprinose u sustavu zdravstvenog osiguranja i zaposlenih iznimno je nepovoljan, otprilike 2:1, s tendencijom pogoršanja u 2011. godini. Gospodarska kriza najteže je pogodila tržište rada, a pad ukupnog broja zaposlenih povezan je sa smanjenjem ukupnih prihoda zdravstvenog osiguranja. Dodatan uteg zdravstvenom sustavu predstavljaju nagomilani dugovi iz prethodnih godina koji bi se mogli povećati. U situaciji rastuće nezaposlenosti pojavljuje se problem održivosti trenutne razine zdravstvene skrbi – i što se tiče količine i kvalitete zdravstvenih usluga. Dio problema riješit će se kroz povećanje privatne zdravstvene potrošnje, zahtjevima za većim stupnjem unutrašnje i vanjske kontrole zdravstvenih organizacija tj. povećanju stupnja odgovornosti u trošenju oskudnih resursa, dok će za oporavak tržišta rada trebati nekoliko godina

In the past four decades there is a sharp increase in the total health care spending, especially in developed countries. A rise of the share of health care spending in GDP is mostly driven by the aging population, a medical technology progress and increased population expectations, namely patients. In this paper the health care expenditures and the outcomes of the health care system are analyzed with respect to Croatia and 11 selected countries of the European Union (EU). Some features of time series data of GDP and health care expenditures p.c. using panel unit root tests are investigated.

Porast zdravstvene potrošnje predstavlja veliki izazov u današnjim zdravstvenim sustavima diljem svijeta. Nekoliko je razloga koji su doveli do rastućih izdataka za zdravstvo ; starenje stanovništva, tehnološki napredak u medicini, rastuća očekivanja pacijenata, potrošnja lijekova, porast dohotka i bogatstva stanovništva, način ustroja zdravstvenog sustava itd. Svaki od navedenih čimbenika ima relativni udio u rastućoj zdravstvenoj potrošnji, ali se danas sve više naglašava utjecaj tehnološkog napretka bez kojeg se ne može zamisliti moderna bolnička zaštita. Drugi važni čimbenik je porast dohotka u pojedinim zemljama, čiji je rast snažno povezan s porastom potrošnje u zdravstvu. Pokazalo se da s porastom dohotka rastu izdvajanja za zdravstvo, samo što je rast zdravstvene potrošnje u zemljama EU proteklih desetljeća (od 1970-ih) bio puno jači od rasta BDP. Takvi trendovi neminovno su doveli do reakcije u zemljama koje su dodatno opterećene rastućim udjelom stanovništva starijeg od 65 godina, na način da je većina reformi zdravstvenog sustava uključivala neke oblike kontrole zdravstvene potrošnje. Kontrola potrošnje obuhvaća sve razine zdravstvene zaštite, a s ciljem racionalizacije i postizanja troškovne efikasnosti. Posljedica reformi u promatranim zemljama EU i Hrvatskoj je sve veće sudjelovanje privatne u ukupnoj zdravstvenoj potrošnji, ograničavanje pokrića pojedinih zdravstvenih usluga i proizvoda ili revizija doprinosa socijalnog osiguranja (Njemačka). Reforme su u nekim zemljama ciljale na kontrolu potrošnje lijekova (Španjolska, Hrvatska), sustav participacije ili organizacije zdravstvene zaštite u bolnicama i lokalnim jedinicama (Švedska, Velika Britanija). Cilj zdravstvene politike u budućnosti bit će suočen s problemom usklađivanja ponude i potražnje zdravstvenih dobara i usluga uz istodobno zadržavanje kvalitete zdravstvenog proizvoda.