Search

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj ima najveći areal, najzastupljenija je vrsta na obraslom šumskom zemljištu i pojavljuje se u velikom broju šumskih zajednica. Urod bukvice bilježi se kao bitan faktor porasta populacije sitnih glodavaca, koji su poznati prijenosnici niza zaraznih bolesti opasnih za čovjeka. Cilj ovog istraživanja je praćenje populacija sitnih glodavaca i hantavirusa u bukovim šumama. U okviru rada obavljen je izlov u periodu od 2011. do 2014. godine na ukupno 7 lovnih ploha raspoređenih na dva lokaliteta (NP Plitvička jezera i PP Medvednica). Ulovljene jedinke obrađene su na prisutnost hantavirusa. Na lovnim plohama u NP Plitvička jezera mjeren je i urod bukvice. Rezultati ovoga rada pokazali su da u bukovim šumama dominiraju žutogrli šumski miš i šumska voluharica te zajedno čine 99 % ulova. Brojnost sitnih glodavaca karakterizirale su povišene vrijednosti u 2012. godini i visoka brojnost („mišja godina“) u 2014. godini, dok je 2011. i 2013. godinu karakterizirala niska brojnost. Kod obrađenih glodavaca potvrđena je prevalencija 3 vrste hantavirusa. Puumala virus bio je zastupljen u 50 % ulova šumske voluharice, Dobrava (DOBV) u 5 % ulova žutogrlog šumskog miša i hantavirus Seewis (SWSV) u jednoj od dvije ulovljene jedinke šumske rovke. Urod bukvice na lovnim plohama NP Plitvička jezera zabilježen je povišen u 2011. godini i obilan u 2013. godini. Iz podataka utvrđujemo pozitivnu vezu između količine jesenskog uroda bukvice te porasta populacija sitnih glodavaca, porasta prevalencije hantavirusa i epidemije mišje groznice u godinama nakon obilnog uroda., The European beech (Fagus sylvatica L.) is at present considered to be the most common economically important and widespread tree species in Europe. In contrast to other tree species and economically important species in Croatia European beech has the largest areal and can be found in variety of plant communities. As the most specious and widely distributed mammalian group, rodents are the wildlife reservoir for many zoonoses which can infect humans and other wildlife. Rodent outbreaks tend to follow years with increased seed production of oak and beech. Many authors have linked fluctuations in abundance of rodent reservoirs with increase of human zoonotic infections. Aim of this research is monitoring of rodent populations and hantaviruses in beech forests. At two locations (National park Plitvice lakes and Nature park Medvednica) seven trapping plots were set, each containing 1 or 2 grids size 100m x 100m (100 traps). Rodent capturing was done from year 2011 until 2014 in summer and autumn. Beech mast was recorded in NP Plitvice lakes each year in autumn. Trapped rodents were screened for hantaviruses. Results show two dominant rodent species, yellow-necked mouse (Apodemus flavicollis) and bank vole (Myodes glareolus) in beech forests of NP Plitvice and NP Medvednica. Both species make 99 % of total captures. Rodent abundance showed increase in year 2012 and outbreak in year 2014 measuring on one grid max abundance of 45 animals/ha, whereas year 2011 and 2013 had lowest abundance. In beech forests of National Park Plitvice lakes and Nature Park Medvednica 3 different hantaviruses were found within their typical rodent host species: Puumala (PUUV) in bank voles (Myodes glareolus), hantavirus Dobrava (DOBV) in yellow-necked mouse (Apodemus flavicollis) and Seewis (SWSV) in common shrew (Sorex araneus) which makes first molecular evidence of shrew-borne Seewis virus in Croatia. Highest infection rate was found in bank voles with 50 % of Puumala positive individuals. Dobrava was found in 5 % of trapped yellow-necked mouse. In 2011 there was slight increase in beech seed production reported in comparison to year 2012 and 2014. In year 2013 beech seed production was the highest with mean beech seeds/m2 23x higher than in year 2012. From the rodent abundance and beech mast data we see the trend of mast years being followed with high rodent abundance. Highest proportion of hantavirus positive rodents was found in year 2014 when their abundance was also reported highest. From this data the connection of beech mast year and rodent abundance following next year as well as high infection rates of rodents is confirmed. In same years with increased rodent abundance there was high number of human HFRS cases (hemorrhagic fever with renal failure syndrome).

Francisella tularensisis is a causative agent of tularemia a zoonotic disease that infects wide range of hosts including arthropods, mammals and birds. In this study, the prevalence of tularemia among small mammals in Croatia was investigated. The 444 samples of small rodents and insectivores were collected in eight different localities in continental Croatia during the 2-year study. Spleen samples of: 197 Apodemus agrarius (striped field mouse), 78 Apodemus sylvaticus (wood mouse), 92 Apodemus flavicollis (yellow-necked mouse), 17 Myodes glareolus (bank vole), 27 Mycrotus agrestis (field vole), 20 Microtus arvalis (common vole) and 13 Sorex araneus (common shrew) were investigated for the presence of DNA of Francisella spp. using qRT-PCR method. Two striped field mouses and one wood mouse, originated from the same area - locality of Lipovljani, were found to be positive on Francisella spp. revealing the presence of bacteria among small mammals population in Croatia., Francisella tularensisis uzročnik je zoonoze tularemije, koja ima široki raspon domaćina, uključujući člankonošce, sisavce i ptice. Dvije podvrste F. tularensis, subsp. tularensis (Tip A) i subsp. holartica (Tip B), opisane su kao najčešći uzročnici bolesti u ljudi (Kingry and Petersen, 2014; Kuehn et al., 2013). Tip A i Tip B razlikuju se po svojim biokemijskim značajkama, patogenosti, ekologiji, epidemiologiji te geografskoj rasprostranjenosti. Rasprostranjenost Tipa A uglavnom je ograničena na sjevernoamerički kontinent, za razliku od Tipa B, koji se javlja duž cijele sjeverne polutke, a ujedno je i najčešći uzročnik tularemije u Europi(Keim et al., 2007; Kuehn et al., 2013). No ekologija i kruženje ove bakterije u prirodi do danas još nisu u potpunosti razjašnjeni. Različiti glodavci (voluharice, miševi, tekunice, bizantski štakori, dabrovi) te dvojezupci (kunić i zec) opisani su kao mogući rezervoari F.tularensis. Zadnja epidemiološka i epizootiološka istraživanja tularemije u Hrvatskoj datiraju iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća(Borcić et al., 1975). Stoga je cilj ovoga rada bio prikupiti nove podatke o prevalenciji tularemije u populaciji sitnih sisavaca u Hrvatskoj. Ukupno 444 uzoraka sitnih glodavaca i kukcojeda sakupljeno je u razdoblju od dvije godine na osam različitih lokaliteta u šumama kontinentalne Hrvatske: Lipovljani, Nova Subocka, Velika Gorica, Stara Gradiška, Županja, Sunja, Koprivnica i Čakovec (Slika 1). Pretraženi su uzorci slezene od: 197 Apodemus agrarius (poljski miš), 78 Apodemus sylvaticus (šumski miš), 92 Apodemus flavicollis (žutogrli miš), 17 Myodes glareolus (šumska voluharica), 27 Mycrotus agrestis (livadna voluharica), 20 Microtus arvalis (poljska voluharica) te 13 Sorex araneus (rovka). Uzorcisu pretraženi na prisutnost DNA Francisella spp. koristeći qRT-PCR metodu. Dobiveni rezultati pokazuju da su od ukupno 444 prikupljene životinje tri uzorka (0.67%), od kojih dva poljska miša te jedan šumski miš, bili pozitivni su na francizelu (Tablica 1). Sva tri pozitivna uzorka prikupljena su na istom području – lokalitetu Lipovljani. Tularemija je bolest koja se primarno povezuje s „nizinskim“ i „vodenim“ ekosustavima (Borcić, 1973). Područje duž toka rijeke Save (Posavina) opisuje se kao prirodno žarište tularemije u Hrvatskoj (Borcic et al., 1976), akao glavni rezervoar tularemije na tom području navodi se poljska voluharica (Borcic et al., 1976). Trimiša pozitivna na F. tularensis upućuju da je ova bakterija i dalje prisutna u populaciji sitnih glodavaca u Hrvatskoj. Nadalje, svi pozitivni uzorci prikupljeni su na lokalitetu Lipovljani, smještenom u srednjem dijelu toka rijeke Save, stoga ova regija zadržava obilježje prirodnog žarišta tularemije u Hrvatskoj.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj ima najveći areal, najzastupljenija je vrsta na obraslom šumskom zemljištu i pojavljuje se u velikom broju šumskih zajednica. Urod bukvice bilježi se kao bitan faktor porasta populacije sitnih glodavaca, koji su poznati prijenosnici niza zaraznih bolesti opasnih za čovjeka. Cilj ovog istraživanja je praćenje populacija sitnih glodavaca i hantavirusa u bukovim šumama. U okviru rada obavljen je izlov u periodu od 2011. do 2014. godine na ukupno 7 lovnih ploha raspoređenih na dva lokaliteta (NP Plitvička jezera i PP Medvednica). Ulovljene jedinke obrađene su na prisutnost hantavirusa. Na lovnim plohama u NP Plitvička jezera mjeren je i urod bukvice. Rezultati ovoga rada pokazali su da u bukovim šumama dominiraju žutogrli šumski miš i šumska voluharica te zajedno čine 99 % ulova. Brojnost sitnih glodavaca karakterizirale su povišene vrijednosti u 2012. godini i visoka brojnost („mišja godina“) u 2014. godini, dok je 2011. i 2013. godinu karakterizirala niska brojnost. Kod obrađenih glodavaca potvrđena je prevalencija 3 vrste hantavirusa. Puumala virus bio je zastupljen u 50 % ulova šumske voluharice, Dobrava (DOBV) u 5 % ulova žutogrlog šumskog miša i hantavirus Seewis (SWSV) u jednoj od dvije ulovljene jedinke šumske rovke. Urod bukvice na lovnim plohama NP Plitvička jezera zabilježen je povišen u 2011. godini i obilan u 2013. godini. Iz podataka utvrđujemo pozitivnu vezu između količine jesenskog uroda bukvice te porasta populacija sitnih glodavaca, porasta prevalencije hantavirusa i epidemije mišje groznice u godinama nakon obilnog uroda.

Sitni glodavci su sastavni dio zoonoze šumskih ekosustava koji unatoč brojnim pozitivnim ulogama mogu tijekom godina svog prenamnožavanja biti uzrokom značajnih šteta na sjemenu i sadnicama brojnih šumskih biljnih vrsta. Posljednjih godina zaštita šuma od glodavaca bazirala se isključivo na upotrebi rodenticida, no danas, sukladno odrednicama FSC-a upotreba istih je zabranjena. Cilj ovoga rada bio je istražiti biološke metode suzbijanja glodavaca prirodnim predatorima, koje su u primjeni u zemljama u okruženju, a kojima se brojnost populacija sitnih glodavaca može pokušati održati na prihvatljivoj razini.

Cilj diplomskog rada bila je da se dobije uvid u dosadašnja iskustva kontrole brojnosti sitnih glodavaca u šumama, utvrđivanja šteta od istih i zaštite od njihova štetnog djelovanja prema struci i znanosti u razdoblju od 1980. do 2015. godine. Napravljena je baza podataka za navedeno razdoblje, analizirani su dobiveni podaci i kreirana je smjernica prema kojoj bi se na terenu pratilo sve navedeno.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj najzastupljenija je vrsta drveća na obraslom šumskom zemljištu i karakterizira ju najveći areal. Urod bukvice bilježi se kao bitan faktor porasta populacije sitnih glodavaca poznatih kao prijenosnika niza zaraznih bolesti opasnih za zdravlje čovjeka, uključujući hantaviruse i leptospire. U okviru ovog rada obavljen je izlov sitnih glodavaca u periodu od 2011. do 2014. godine na ukupno 7 lovnih ploha u šumskim zajednicama bukve. Ulovljene jedinke obrađene su na prisutnost hantavirusa i leptospira dok je na lovnim plohama bilježen urod bukvice. Rezultati ovoga rada pokazali su dominaciju žutogrlog šumskog miša i šumske voluharice (ukupno 99% ulova) koji su glavni rezervoari mišje groznice u Hrvatskoj. Puumala (PUUV) je zastupljena u 50 % jedinki šumske voluharice, Dobrava (DOBV) u 5 % žutogrlog šumskog miša. Dobivena su i dva izolata leptospira serološke skupine Australis, genomske vrste Leptospira interrogans i serološke skupine Pomona, genomske vrste Leptospira kirschneri. Iz dobivenih podataka utvrđujemo pozitivnu vezu između količine jesenskog uroda bukvice te porasta populacija sitnih glodavaca, porasta prevalencije hantavirusa i epidemije mišje groznice u godini nakon obilnog uroda.

Zaštita šuma obuhvaća ukupnost svih raspoloživih mjera koje mogu biti preventivnog ili represivnog karaktera kojoj je cilj održivost kvalitete šumskih sastojina. Kako bi se spriječio kalamitet određenih štetnika u slavonskim šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) na području kojim gospodari Uprava šuma Podružnica Vinkovci, u razdoblju od 2009. do 2011. godine, poduzete su mjere zaštite protiv malog (Operophthera brumata L.) i velikog mrazovca (Hibernia defoliaria Cl.), gubara (Lymantria dispar L.), hrastove pepelnice (Microsphaera alphitoides Griff. et. Maubl.), sitnih glodavaca, te korovske vegetacije. Prije poduzimanja mjera zaštite utvrđena je brojnost glodavaca, te je procijen intenziteta napada kukaca i pepelnice. Ukupno je protiv biotskih štetnika tretirano 15 717, 6 ha sastojina pri čemu je utrošeno 7 882 607 kn (približno 1 065 000 € obračunato prema srednjem tečaju HNB koji je vrijedio u vrijeme izvođenja radova). Kukci su tretirani na površini od 6 508 ha preparaom Match 0, 5 EC. Intenzitet njihovoga napada je bio i do 80 %. Hrastova pepelnica je suzbijana na površini od 2 372, 87 ha korištenjem preparata Artea plus, Artea 330 EC i Rubigan EC. Najveći intenzitet napada ove bolesti je zabilježen 2011. godine kada je na pojedinim lokalitetima iznosio i do 100%. Te je godine bolest suzbijana na 1 694, 40 ha. Mjere zaštite protiv sitnih glodavaca su primjenjene 2009. i 2011. godine na površini od 4 657, 67 ha korištenjem rodenticida Brodilon uz prethodno utvrđivanje relativne brojnosti koja je iznosila od 61 do 100 %. Korovska vegetacija je suzbijana preparatima Cidokor, Ouragan Sistem 4, Total 480 i Herbocor na površini od 2 372, 87 ha. Kontrola uspjeha nakon svake od poduzetih mjera je bila zadovoljavajuća.

Zaštita šuma obuhvaća ukupnost svih raspoloživih mjera, koje mogu biti preventivnog ili represivnog karaktera, kojoj je cilj održivost kvalitete šumskih sastojina. Kako bi se spriječio kalamitet određenih štetnika u slavonskim šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) na području kojim gospodari UŠP Vinkovci, u razdoblju 2009. - 2011. godine poduzete su mjere zaštite protiv malog (Operophthera brumata L.) i velikog mrazovca (Hibernaria defoliaria Cl.), gubara (Lymantria dispar L.), hrastove pepelnice (Microsphaera alphitoides Griff. et Maubl.), sitnih glodavaca te korovske vegetacije. Prije poduzimanja mjera zaštite utvrđena je brojnost glodavaca, te je procijenjen intenzitet napada kukaca i pepelnice. Ukupno je protiv biotskih štetnika tretirano 15.717, 6 ha sastojina, pri čemu je utrošeno 7.882.607 kn (približno 1.065.000 EUR obračunato prema srednjem tečaju HNB-a koji je vrijedio u vrijeme izvođenja radova). Kukci su tretirani na površini od 6.508 ha preparatom Match 0, 5 EC. Intenzitet njihova napada iznosio je i do 80 %. Hrastova pepelnica suzbijala se na površini 2.372, 87 ha korištenjem preparata Artea plus, Artea 330 EC i Rubigan EC. Najveći intenzitet napada te bolesti zabilježen je 2011. godine, kada je na pojedinim lokalitetima iznosio i do 100 %. Te se godine bolest suzbijala na 1.694, 40 ha. Mjere zaštite protiv sitnih glodavaca primijenjene su 2009. i 2011. godine na površini 4.657, 67 ha korištenjem rodenticida Brodilon uz prethodno utvrđivanje relativne brojnosti, koja je iznosila 61 - 100 %. Korovska vegetacija suzbijala se preparatima Cidokor, Ouragan Sistem 4, Total 480 i Herbokor na površini 2.372, 87 ha. Kontrola uspjeha nakon svake od poduzetih mjera bila je zadovoljavajuća.

Praćenje dinamike populacija sitnih glodavaca od presudne je važnosti za uspješno provođenje mjera i metoda zaštite šuma. U šumskim ekosustavima na području Hrvatske obitava više vrsta sitnih glodavaca koji su prirodni rezervoar brojnim zoonozama koje utječu na zdravstveno stanje ljudi, te domaćih i divljih životinja. Redovito praćenje brojnosti glodavaca važno je u predviđanjima pojave epidemija pojedinih zoonoza. Životinje uzročnika bolesti luče slinom, urinom i fecesom. Uzorkovanje sitnih glodavaca u svrhu otkrivanja prirodno–žarišnih zoonoza u Hrvatskoj je u posljednjih 10 godina obavljeno na većem broju lokaliteta u šumskim ekosustavima koji se nalaze na području Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Požeško- slavonske, Brodsko-posavske, Vukovarsko- srijemske, Primorsko-gorasnke i Krapinsko- zagorske županije. Za određivanje specifičnih antitijela na zoonoze korišteni su slijedeći testovi: ELISA, IFA, FRNT, «western blot»- imunoblot test, RT–PCR (test reverzne transkriptaze), te Multiplex PCR MassTag. Multiplex PCR MassTag testom analizirani su uzorci 242 jedinke glodavaca, od kojih su 43 uzorka pripadala šumskoj voluharici (Myodes glareolus Schr.), 84 žutogrlom šumskom mišu (Apodemus flavicollis Melch.), 53 prugastom poljskom mišu (A. agrarius Pall.), 50 šumskom mišu (A. sylvaticus L.), 6 rovki (Sorex araneus L.), 4 livadnoj voluharici (Microtus arvalis Pall.), te po jedna jedinka poljsoj voluharici (M. agrestis L.) i puhu orašaru (Muscardinus avellanarius L.). Analize su pokazale da su 52 jedinke (21, 5%) bile zaražene s Leptospira spp., 9 (3, 7%) s Borrelia miyamoitoi, 5 (2%) s Borrelia afzelli, 29 (12, 0%) s Bartonella spp., 8 (3, 3%), s Babesia microti, 2 (0, 8%) s Ehrlichia, 4 (1, 7%) s Anaplasma, 2 (0, 8%) s Francisela tularensis, 43 (17, 8%) s hantavirusima i jedna jedinka (0, 4%) s orthopoxvirusima. U uzorcima nisu pronađene rikecije, Coxiella burnetti, virus limfocitnog koriomeningitisa i flavivirusi. Višestruke infekcije su pronađena u 32 jedinke (13, 2%) od kojih su dvostruke infekcije zabilježene u 26 jedinki (10, 7%), trostruke infekcije u 4 jedinke (2, 9%) i infekcije s četiri različita uzročnika zoonoza u dvije jedinke glodavaca (0, 8%). Leptospira spp. je pronađena kod vrsta A. flavicollis (21 jedinka), A. agrarius (12 jedinki), A. sylvaticus (16 jedinki), Myodes glareolus (1 jedinka), Microtus arvalis (1 jedinka ) i Muscardinus avellanarius (1 jedinka). Prema mjestu uzorkovanja Leptospira spp. je najviše zabilježena na lokalitetima Ivanić Grad (Zagrebačka županija ; 28 jedinki ; 22, 22%), Stari Mikanovci (Vukovarsko-srijemska županija, 11 jedinki ; 39, 29%) i Ilok (Vukovarsko-srijemska županija, 9 jedinki ; 30, 00%). Hantavirusi su pronađeni kod vrsta A. flavicollis (15 jedinki), A. agrarius (2 jedinke), A. sylvaticus (21 jedinka), Myodes glareolus (4 jedinke) i Microtus arvalis (1 jedinka). Prema mjestu uzorkovanja hantavirusi su najviše zabilježeni na lokalitetima Ivanić Grad (Zagrebačka županija ; 31 jedinka ; 24, 60%), Ilok (Vukovarsko-srijemska županija, 6 jedinki ; 20, 00%) i Papuk (Požeško-slavonska županija ; 3 jedinke ; 16, 67%) Tijekom siječnja 2012. godine pojavila se epidemija hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom (HVBS) na Zagrebačkoj gori što je bilo vrlo neobično za taj dio godine. Do kraja ožujka, u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević " u Zagrebu primljena su 33 pacijenta kojima je serološki potvrđena prisutnost virusa Puumala. Na tom je području u isto vrijeme zabilježen velik broj sitnih glodavaca koji su prirodni rezervoar hantavirusa. Kako bi se utvrdila povezanost prisutnosti virusa kod glodavaca i epidemije, životinje su uzorkovane u šumama Zagrebačke gore na četiri različite nadmorske visine. Ulovljene su 53 jedinke šumske voluharice (Myodes glareolus) i 61 jedinka žutogrlog šumskog miša (Apodemus flavicollis). Puumala virus je potvrđen kod 77, 4% voluharica, a Dobrava virus je utvrđen kod 9, 8% miševa upotrebom RT-PCR metode. Molekularnim je analizama potvrđena sličnost hantavirusa kod ljudi i životinja od 99, 1 do 100% čime je potvrđeno da su pacijenti bili izloženi i zaraženi hantavirusima na Zagrebačkoj gori. Vrlo visoka populacija sitnih glodavaca u kombinaciji s iznimno visokim omjerom infekcije s virusom Puumala uzrokavala je spomenutu epidemiju.

Učinkovitost odbijajućeg djelovanja denatonijevog benzoata (jedne od najgorčih, sintetski proizvedenih supstanci) kao okusnog repelenta u zaštiti korijena i pridanka sadnica hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) od glodavaca iz podporodica Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice), testirana je aplikacijom različitih koncentracija vodene otopine denatonijevog benzoata (0, 3%, 0, 5%) na korijenov sustav i pridanak mladih biljaka hrasta lužnjaka prilikom njihove sadnje na području šumarije Lipovljani. Također je ispitan učinak više različitih koncentracija vodene otopine denatonijevog benzoata (0, 3%, 0, 5%, 0, 7%) na klijavost žira hrasta lužnjaka u rasadniku „Šumski vrt“ Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Oba pokusa postavljena su u jesen 2012.g., a kontrola rezultata uslijedila je u proljeće 2013.g. U pokusu sa lužnjakovim sadnicama utvrđeno je kako je 7%, odnosno 13% sadnica tretiranih vodenim otopinama denatonijevog benzoata od 0, 3% i 0, 5% pretpjelo oštećenje korijena od strane glodavaca, dok na netretiranim sadnicama kontrolne skupine nisu zabilježena oštećenja. Grizotine na pridanku nisu zabilježene na nijednoj od sadnica iz testnih skupina, niti iz kontrolne skupine. Navedeni rezultati potvrda su slabe učinkovitosti testiranih koncentracija denatonijevog benzoata u prevenciji šteta od sitnih glodavaca na korijenovom sustavu lužnjakovih sadnica. U pokusu sa lužnjakovim sjemenom utvrđeni postotci klijavosti sjemena prema koncentracijama apliciranih otopina denatonijevog benzoata iznosili su 61% unutar kontrolne skupine, 54% unutar repeticije tretirane 0, 3%-tnom otopinom, 43% unutar repeticije tretirane 0, 5%-tnom otopinom i 36% unutar repeticije tretirane 0, 7%-tnom otopinom, čime je utvrđeno smanjenje klijavosti tretiranog lužnjakovog sjemena sa povećanjem koncentracije otopine denatonijeva benzoata. Rezultati provedenih istraživanja upućuju kako primjena denatonijevog benzoata, osim što ne uvjetuje smanjenje šteta od sitnih glodavaca na korijenovom sustavu mladih hrastovih biljaka, ujedno negativno utječe na klijavost žira hrasta lužnjaka te se stoga primjena ovoga sredstva u svrhu prevencije šteta od sitnih glodavaca ne preporuča.

Sitni glodavci su sastavni dio zoonoze šumskih ekosustava koji unatoĉ brojnim pozitivnim ulogama mogu tijekom godina svog prenamnoţavanja biti uzrokom znaĉajnih šteta na sjemenu i sadnicama brojnih šumskih biljnih vrsta. U posljednjih dvanaest godina zaštita šuma od glodavaca bazirala se iskljuĉivo na upotrebi rodenticida, koja će do kraja 2015. godine, biti u potpunosti zabranjena. Svrha ovog rada jest istraţiti druge, zamjenske metode koje su u primjeni u zemljama u okruţenju, a kojima se brojnost populacija sitnih glodavaca moţe pokušati odrţati na prihvatljivoj razini. Dokazano je korištenje alternativnih metoda redukcije populacija sitnih glodavaca kao i postojanje iscrpnih znanstvenih istraţivanja o ovoj problematici. MeĊutim, dostupnost podataka je ograniĉena.

Obična bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj ima najveći areal, najzastupljenija je vrsta na obraslom šumskom zemljištu i pojavljuje se u velikom broju šumskih zajednica. Urod bukvice bilježi se kao bitan faktor porasta populacije sitnih glodavaca. Sitni glodavci poznati su prijenosnici niza zaraznih bolesti opasnih za zdravlje čovjeka, uključujući hantaviruse i leptospire. Ciljevi ovog istraživanja su praćenje populacija sitnih glodavaca, utvrđivanje odnosa zatupljenih vrsta sitnih glodavaca i njihovih zoonoza u bukovim šumama. U okviru rada obavljen je izlov u periodu od 2011. do 2014. godine na ukupno 7 lovnih ploha raspoređenih na dva lokaliteta (NP Plitvička jezera i PP Medvednica). Ulovljene jedinke obrađene su na prisutnost hantavirusa i leptospira. Na lovnim plohama izmjereni su različiti stanišni parametri i urod bukvice. Ulovljene jedinke determinirane su na nivou vrste, određen im je spol, dob, reproduktivni status i izmjereni morfometrijski parametri. Rezultati ovoga rada pokazali su da u bukovim šumama dominiraju žutogrli šumski miš i šumska voluharica te da zajedno čine 99 % ulova. Brojnost sitnih glodavaca karakterizirale su povišene vrijednosti u 2012. godini i visoka brojnost ("mišja godina") u 2014. godini, dok je 2011. i 2013. godinu karakterizirala niska brojnost. Urod bukvice na lovnim plohama NP Plitvička jezera zabilježen je povišen u 2011. godini i obilan u 2013. godini iz čega proizlazi da je urod u navedenim godinama povezan s povišenom brojnosti sitnih glodavca u 2012. i 2014. godini.Izmjerom stanišnih parametara pokazalo se da šumskoj voluharicu pogoduju površine natkrivene pomlatkom, dok žutogrli šumski miš ne pokazuje značajne preference za mjerene stanišne parametre. Prostorna rasprostranjenost žutogrlog šumskog miša i šumske voluharice pokazala je simpatrijski odnos ovih vrsta glodavca. Kod obrađenih glodavaca potvrđena je prevalencija 3 vrste hantavirusa. Puumala (PUUV) je zastupljena u 50 % jedinki šumske voluharice, Dobrava (DOBV) u 5 % žutogrlog šumskog miša i hantavirus Seewis (SWSV) u jednoj od dvije ulovljene jedinke šumske rovke. Dobivena su i dva izolata leptospira serološke skupine Australis, genomske vrste Leptospira interrogans i serološke skupine Pomona, genomske vrste Leptospira kirschneri. Analizom morfometrijskih parametara nađene su razlike dužina repa i dužina zadnjeg stopala šumske voluharice ovisno o lokalitetu. Kod žutogrlog šumskog miša također je dobivene na razlika u dužini repa između lokaliteta. Iz podataka utvrđujemo pozitivnu vezu između količine jesenskog uroda bukvice te porasta populacija sitnih glodavaca, porasta prevalencije hantavirusa i epidemije mišje groznice u godini nakon obilnog uroda.

U okviru diplomskog rada analizirane su vrste sitnih glodavaca kao rezervoara dva hantavirusa i to Puumala i Dobrava. Navedena dva virusa glavni su uzročnici hemoragijske vrućice s bubrežnim sindromom kod ljudi u Republici Hrvatskoj i susjednim državama. Njihovi rezervoari su žutogrli šumski miš (Apodemus flavicollis) i šumska voluharica (Myodes glareolus). Virus luče slinom, urinom i fecesom, a daljnji se prijenos vrši udisajem aerosola. Inkubacija virusa traje od dva do pet tjedana. Najčešće obolijevaju vojnici, šumski radnici, zemljoradnici te izletnici u prirodi u Europi i Aziji. Najveća zaraza se bilježi u lipnju i srpnju, iako one počinju već u travnju s početkom tople sezone.

Najzastupljenije vrste sitnih glodavaca u šumskom ekosustavu Hrvatske su Apodemus flavicollis Melch., Myodes glareolus Schr., Apodemus agrarius Pall. iApodemus sylvaticus L. Njihova brojnost promjenjiva je tijekom godine i u višegodišnjem razdoblju. Brojnost im je povezana sa fitocenološkom zajednicom i geografskim područjem. U radu su uspođivane dinamike populacija sitnih glodavaca u četiri različita staništa bukovih šuma.

Cilj prezentacije je bio da se iznesu rezultati testiranja učinkovitosti komercijalno dostupnog audiovibracijskog (Motor Mole Chaser®), okusnog (Repellex®) i mirisnih repelenta (Fresh Cab® i Mouse Magic®) namijenjenih odbijanju glodavaca i utjecaj preparata na promjene dinamike populacija ovih sisavaca. Ispitivanja su provedena u nizinskim šumama hrasta lužnjaka srednje Posavine (šumarija Lipovljani).

Sitni glodavci iz podporodica Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice) nezaobilazna su biotska komponenta zoocenoze lužnjakovih šuma. Unatoč brojnim pozitivnim utjecajima, glodavci mogu u godinama masovne pojave otežati prirodnu obnovu hrastovih šuma uzrokujući štete na sjemenu te stabljici i korijenu mladih biljaka. Na području srednje Posavine (šumarija Lipovljani) u razdoblju od 2011.g. do 2013.g., utvrđen je obujam šteta od sitnih glodavaca u vidu analize oštećenja na stabljici i korijenu hrastova pomlatka starosti do pet godina. Grizotinama na stabljikama oštećenih biljaka (33 komada) izmjerene su dimenzije (dužina x širina), dok je morfološka analiza korijena oštećenih biljaka (115 komada) provedena skeniranjem korijena korištenjem uređaja Epson Expression 10000 XL i programskog paketa WinRhizo, čime su izmjereni duljina i volumen korijena te broj korijenovih vrhova. U cilju usporedbe oštećenog i neoštećenoga korijena, prikupljeno je i na jednak način analizirano 33 komada biljaka neoštećenoga korijena. Razlike u prosječnim vrijednostima analiziranih parametara neoštećenog i oštećenog korijenja testirane su Studentovim t-testom, odnosno u slučaju da uvjet homogenosti varijanci nije bio zadovoljen, neparametrijskim Mann-Whintey U- testom. Na kori stabljika analiziranih biljaka prosječna površina grizotine iznosila je 182, 5 mm2 (16, 5 mm2 - 766, 5 mm2) i to prosječno na 1, 6, a najviše na pet mjesta na stabljici. Hranjenje glodavaca korijenjem lužnjakovog pomlatka značilo je gubitak do 77% volumena korijena, 96% korijenovih vrhova te smanjenje duljine korijena i do 97%. Usporedbom prosječnih vrijednosti volumena, duljine i broja vrhova korijena oštećenih i neoštećenih biljaka, ustanovljeno je da su razlike među njima statistički značajne kod gotovo svih visinskih kategorija biljaka i debljinskih kategorija korijena za koje je provedena usporedba. Ovim je istraživanjem dobiven kvalitativni nalaz šteta od glodavaca na stabljici i korijenu hrastova pomlatka.

Šumarija Pleternica (UŠP Požega) sa svojim šumama nalazi se na području Požeško-slavonske županije te dijelom Brodsko-posavske. Čitavo područje koje zauzima vrlo je raznoliko po prirodnim značajkama, a obuhvaća Požešku goru, goru Dilj te ravničarski dio tzv. Poljadijske šume. Postupci zaštite u šumskim ekosustavima u razdoblju od 204. do 2013. godine odnosili su se na zaštitu od šumskih požara, sitnih glodavaca, hrastove pepelnice, kukaca i krupne divljači.

U radu je prikazan povijesni pregled korištenih metoda u zaštiti šuma od štetnog djelovanja sitnih glodavaca i divljači (jelenska i srneća divljač, divlja svinja, lisica) u zadnjih 140 godina.

Integrirana zaštita šuma obuhvaća ukupnost svih raspoloživih mjera zaštite koje mogu biti preventivnog ili represivnog karaktera. Preventivne mjere uključuju jačanje otpornosti drveća i sastojina prema štetnim čimbenicima, a to se postiže njegom šumskog tla, pravilnim uzgojem, podizanjem i njegom sastojina. Represivne ili terapijske mjere se provode ukoliko se štetnik pojavi i učini oštećenja pri čemu je cilj da se šteta otkloni ili ograniči. One predstavljaju najskuplji način djelovanja i treba ih primijeniti u slučajevima kada su troškovi suzbijanja manji od šteta koje bi mogle nastati u slučaju da se uopće ne djeluje. Cilj primjene zaštitnih mjera je održivost kvalitete šumskih sastojina. U slavonskim šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) na području spačvanskog bazena, u razdoblju od 2009. do 2011. godine, poduzete su mjere zaštite protiv slijedećih biotskih čimbenika: malog (Operophthera brumata L.) i velikog mrazovca (Hibernia defoliaria Cl.), gubara (Lymantria dispar L.), hrastove ose listarice (Apterimus abdominalis Lep.), zlatokraja (Euproctis chrysorrhoea L.), hrastovog zelenog savijača (Tortrix viridana L.), kukavičjeg suznika (Malacosoma neustria L.), hrastove pepelnice (Microsphaera alphitoides Griff. et. Maubl.), sitnih glodavaca, te korovske vegetacije. Tijekom 2009. i 2010. godine, na području spačvanskog bazena najviše površina je bilo tretirano protiv štetnih kukaca (cca. 2 700 ha), dok su protiv hrastove pepelnice u promatranom razdoblju mjere zaštite poduzete najviše 2011. godine i to na površini od 1694 ha. Te su godine sitni glodavci suzbijani na površini od 2675 ha. U spomenute tri godine ukupno je protiv svih biotskih štetnika tretirano 15717, 6 ha sastojina pri čemu je utrošeno 7882607 kn.

U radu je obavljena analiza morfometrijskih parametara uzoraka dobivenih istraživanjem na području Uprave šuma Podružnica Zagreb, šumarija Lipovljani. Istraživanje je provedeno u svrhu procjene stanja populacije sitnih glodavaca na terenu, s daljim ciljem pronalaženja alternativnog načina suzbijanja istih.

Upotreba pesticida namijenjenih suzbijanju sitnih glodavaca (rodenticidi) smatra se najbržim i najčinkovitijim načinom redukcije njihove brojnosti, ali ujedno predstavlja i okolišno zagađenje i ugrožavanje brojnih drugih životinjskih vrsta i čovjeka. Današnji međunarodni trendovi pokušaja smanjenja upotrebe rodenticida podrazumijevaju veću primjenu preventivnih metoda zaštite od sitnih glodavaca čija je svrha stvaranje nepovoljnih uvjeta za pojavu i naseljavanje ovih sisavaca, te njihovu prehranu i opstanak u otvorenom i zatvorenom prostoru. U radu će biti prikazani rezultati testiranja mogućnosti primjene audio-taktilnih (Motor mole chaser®), okusnih (Repellex) i mirisnih (Fresh Bio Cab® i Mouse Magic®) repelenata. Prva dva preparata testirana su u nizinskim šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) srednje Posavine, a treći u zatvorenom objektu rasadnika Hrvatskog šumarskog instituta u Jastrebarskom (hladnjača, 3oC). U pokusu sa audio-taktilnim repelentima, devet uređaja Motor mole chaser® aplicirano je na pokusnoj plohi površine jedan ha. Omjer broja uzorkovanih jedinki na pokusnoj i kontrolnoj plohi iznosio je 13:7 prije, odnosno 10:22 nakon aplikacije rastjerivača. U pokusu sa okusnim repelentom (Repellex u formulaciji tablete) preparat je apliciran uz pridanak sadnica hrasta lužnjaka prilikom njihove sadnje. U prvom tromjesečju nakon sadnje nisu uočena oštećenja korijena i pridanka od sitnih glodavaca. U pokusu sa mirisnim repelentom zabilježen je broj dana proteklih od izlaganja preparata do pojave prvih šteta na uskladištenom sadnom materijalu. U slučaju repelenta Mouse Magic® taj broj je iznosio 29 dana, a u slučaju repelenta Fresh Bio Cab® 90 dana. Učinkovitost navedenih proizvoda namijenjenih stvaranju nepovoljnih uvjeta za pojavu sitnih glodavaca otvara mogućnost njihove primjene u zaštiti šuma.

Gospodarska jedinica "Prašnik" prostire se na području od 1436, 75 ha. Podijeljena je na 25 odjela. U sastavu ove jedinice ističe se odjel/odsjek 7a koji je izlučen iz redovitog gospodarenja kao posebni rezervat šumske vegetacije u kojem su prisutni višestoljetni primjerci hrasta lužnjaka. Od uzročnika šteta u ovim šumama ističu se kukci, sitni glodavci, gljive, te korovska vegetacija. U radu su prikazane površine na kojima su poduzimane mjere zaštite šuma u posljednjih pet godina. Zbog ratnih djelovanja tijekom Domovinskog rata ovaj prostor još nije u potpunosti dostupan zbog prisustva minsko-eksplozivnih sredstava.

Temelj programa Integrirane zaštite čini sveobuhvatan i multidisciplinarni pristup u rješavanju problema štetočinja, pri čemu je potrebno fokusirati se na ekološke pristupe u identifikaciji i optimalnim kombinacijama metoda kontrole koje će dovesti razinu štetnika do razine ispod granica tolerancije, a istodobno imati najmanji mogući utjecaj na poremećaj ekosustava. Sa ciljem odmaka od klasičnih načina suzbijanja glodavaca i sa aspekta integrirane zaštite, provedeno je istraživanje djelotvornosti repelenata na bazi eteričnih ulja u hladnjači rasadnika Hrvatskog Šumarskog Instituta. Istraživanje je provođeno u razdoblju od osam mjeseci, započeto je u studenome 2012. godine, a završeno je u lipnju 2013. godine. Mirisni repelenti Mouse Magic®, odnosno Fresh Cab® pokazali su se učinkovitima u kontroli brojnosti glodavaca, u trajanju od 29 dana, odnosno 3 mjeseca. U tome razdoblju, u hladnjači gdje se čuva biljno sjeme, sadnice i ostali šumski materija, nisu bili evidentirani tragovi prisutnosti glodavaca.

U radu su prikazani rezultati istraživanja sitnih glodavaca kao rezervoara zoonoza uzorkovanih u gospodarskoj jedinici "Žutica" Šumarije Novoselec. Ukupno su analizirane 102 jedinke glodavaca među kojima su determinirane slijedeće četiri vrste: Myodes glareolus (32), Apodemus agrarius (2), A.flavicollis (32) i A. sylvaticus (36). Jedinke su testirane na sljedeće uzročnike zoonoza: leptospire, hantaviruse, Borrelia, Rickettsia, Bartonella, Babesia, Ehrlichia, Anaplasma, Francisella tularensis, Coxiela, Toxoplasma, Poxvirus, Flavivirus, Virus limfocitnog koriomeningitisa (LCMV) i Krpeljnog meningitisa (KME). Od testiranih uzročnika dokazana je prisutnost hantavirusa, Babesia, Leptospira, Bartonella, Borrelia i Anaplasma.

U radu su prikazani rezultati istraživanja koji su obavljeni u šumskoj sastojini kojom gospodari šumarija Lipovljani (Hrvatske šume d.d. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Zagreb). Istraživanja su obavljena u odjelu 175a, a sastojala su se u praćenju dinamike populacija sitnih glodavaca. Istraživanje je obavljeno u razdoblju od listopada 2011. do listopada 2012. godine. U radu su prikazane vrijednosti brojnosti populacije sitnih glodavaca po godišnjim dobima, te po spolnoj strukturi. Iz dobivenih rezultata zaključujemo da u zimskim i proljetnim mjesecima prevladavaju vrste iz podporodice Arvicolinae, koje u tom periodu rade štete na mladim biljkama, te da u ljetnim i jesenskim mjesecima prevladavaju vrste iz podporodice Murinae, koje rade štetu na šumskom sjemenu. Vrsta Apodemus agrarius se pokazala kao najbrojnija, te se na temelju toga zaključilo da je to vrsta kojoj najviše odgovaraju stanišni uvijeti. Istraživanjem spolne strukture uvidjeli smo brojčano prevladavanje ženki nad mužjacima, osim u proljeće kaka su mužjaci aktivniji, razlog tome je potraga za ženkama radi parenja. Poznavanje biologije, ponašanje, te dinamika populacije sitnih glodavaca vrlo je bitna za biološku raznolikost i zažtitu prirode, te na očuvanje šumskih ekosustava i potrajnost.

Šume su složeni ekosustavi u kojima postoji bogatstvo različitih organizama. Od najvažnijih su prirodnih bogatstava sa stanovišta općekorisnih funkcija koje utječu na prirodnu okolinu i na uvjete života i rada u njoj. Važan dio šumske zoocenoze su sitni glodavci koji su poznati prirodni rezervoar brojnih zoonoza (hemoragijska vrućica s bubrežnim sindromom, leptospiroza, krpeljni meningoencefalitis, lyme borelioza, itd.). U kontinentalnim šumama Hrvatske najčešće obitavaju slijedeće vrste ovih sisavaca: prugasti poljski miš (Apodemus agrarius Pall.), žutogrli šumski miš (A. flavicollis Melch.), šumski miš (A. sylvaticus L.), šumska voluharica (Myodes glareolus Schreib.), poljska voluharica (Microtus arvalis Pall.), livadna voluharica (M. agrestis L.), vodeni voluhar (Arvicola terrestris L.) i podzemni voluharić (M. subterraneus de Sel.). Širenje neke zoonoze je u ovisnosti s brojnošću populacija glodavaca, njihovoj rasprostranjenosti, pokretljivosti, intenzitetu ishrane, uvjetima staništa i potencijalu razmnožavanja, kao i o brojnosti i rasprostranjenosti divljih i domaćih životinja osjetljivih na zarazne bolesti. Pojava epidemija usko je povezana s brojnošću i inficiranošću glodavaca zaraznim uzročnicima. Godine s blagim zimama, sušnim proljećem i ljetom povoljne su za povećanje brojnosti ovih vrsta koje tada u šumama mogu doprinijeti širenju pojedinih zoonoza. Sitni glodavci uzročnike zaraznih bolesti prenose aktivnim (sekreti ili ekskreti) ili pasivnim (ektoparaziti i endoparaziti) putem. Etološke spoznaje o ovim sisavcima su preduvjet u ostvarivanju spomenutih ciljeva. Brojnost populacija svake vrste mijenja se tijekom jedne ili više godina. U godini u kojoj je utjecaj ekoloških čimbenika povoljan pretpostavka je da će brojnost ovih sisavaca znatno porasti, a time se povećava opasnost njihovog štetnog učinka. Na povećanje populacije sitnih glodavaca utječe veći broj čimbenika koji se mogu grupirati u četiri osnovne grupe: brojnost i fiziološko stanje populacije, meteorološki uvjeti, stanište i izvori hrane, te prirodni neprijatelji i bolesti. Utvrđivanje prirodnih ciklusa fruktifikacije drvenastih biljaka uspješno se koristi u procjenjivanju mogućeg porasta brojnosti populacije. Ciljevi inerdisciplinarnih istraživanja koja se trenutno provode u Hrvatskoj su definiranje rasprostranjenosti hantavirusa, te stupanj zaraženosti sitnih glodavaca kao glavnih rezervoara uzročnika HVBS u šumskim ekosustavima.. Redovita kontrola brojnosti populacija glodavaca i njihove zaraženosti značajna je u planiranju preventivnih epidemioloških i sanitarnih mjera u sprječavanju pojave epidemija i pojedinačnih slučajeva obolijevanja među životinjama i čovjekovom populacijom koja je u kontaktu sa šumom (djelatnici u šumarstvu, izletnici, planinari, vojnici, turisti i sl).

Istraživanje je provedeno tijekom zime 2007/2008 g. na području odsjeka/odjela 74a, Gospodarske jedinice „Draganićki lugovi“, Šumarije Draganić, Uprave šuma Podružnica Karlovac koje pripada poduzeću Hrvatske šume d.o.o. Zagreb. Postavljanjem deset pokusnih ploha veličine 10x10m, prikupljeni su podaci koliko je bilo neoštećenih i pregriženih biljaka po pojedinoj plohi, te su izračunate štete po plohi i u cijelom odsjeku. Analize pokazale da je 38% biljaka bilo oštećeno u vidu grizotina u gornjem dielu korijena.

U radu je obavljeno istraživanje na području Uprave šuma Podružnica Zagreb, šumarija Lipovljani, pri čemu je u odjelu 175a amaliziran utjecaj korištenja rodenticida (Brodilon)na brojnost sitnih glodavaca. U odjelu 199a utvrđena je relativna brojnost sitnih glodavaca u svrhu postavljanja pokusne plohe za testiranje motornih rastjerivača podzemnih glodavaca kao alternativne metode kontrole brojnosti ovih sisavaca u šumskim ekosustavima. U istom je odjelu analiziran utjecaj šumskog reda na brojnost aktivnih rupa. U odjelu 57a analiziran je broj biljaka oštećenog korijena od sitnih glodavaca po jedinici površine.

U razdoblju od 2009. do 2011. na području UŠP Vinkovci analizirane su površine po šumarijama na kojima je vršeno tretiranje protiv štetnika ( peplnica, glodavci, kukci i korovi ). Obuhvaćeno je 12 šumarija. Osnovi izvor podataka su bila "Izviješća o proizvodnji" za svaku od navedenih godina. U radu se navodi, opis štetnika koji su se pojavili u tom periodu, veličinu tretirane površine u hektrima (za svaku šumariju), korištena sredstva za suzbijanje, metode praćenja brojnosti te utrošena novčana sredstva za zaštitu šuma. Na razini UŠP Vinkovci iznose se sumarni prikaz štetnih čimbenika za pojedinu godinu s podacima o napadnutoj i tretiranoj površini, intenzitetu napada i mjerama suzbijanja.

Osnovni cilj ovog rada je bio da se stekne uvid u problematiku gospodarenja šumama na području šumarije Garešnica u razdoblju od 2009. do 2011. godine, iz perspektive očuvanja šuma od mnogobrojnih opasnosti kojima su šumske zajednice izložene. U radu su navedeni podatci o vrsti štetnika, njihovoj brojnosti i rasprostranjenosti, veličini napadnute i tretirane površine, kao i poduzetim mjerama zaštite na navedenom području. Šumarija Garešnica, kao jedna od 15 šumarija Uprave šuma Podružnica Bjelovar, gospodari šumama ukupne površine 11 182, 36 ha. U promatranom razdoblju zapaženi su slijedeći štetnici i na slijedećim površinama: Lymantria dispar L. (2 776, 00 ha), vjetroizvale i vjetrolomi (2 535, 00 ha), mrazovci (762, 00 ha), korovi (705, 00 ha), Microsphaera alphitoides Griff. Et. Maubl. (192, 00 ha), Phytophtora sp. (540, 00 ha), glodavci (135, 00 ha), te premazivanje panjeva (1, 75 ha). Suzbijanje korova provedeno je herbicidima Ouragan i Cidokor.

U radu je praćena dinamika populacije sivoga puha(Glis glis L.) u šumama Gorskog kotara. Životinje su uzorkovane u šumskim kulturama obične smreke(Picea abis/L.H.Karst.) i u šumskoj zajednici obične bukve (Omphalodo-Fagetum /Tregubov 1957/ Marinček et al. 1993) tijekom 2001, 2007 i 2009. Svim jedinkama su mjereni morfometrijski parametri (dužina tijela, dužina repa, masa), određen im je sppl, te su rezultati statistički obrađeni. Štete od sivoga puha su istražene na dvije pokusne plohe na području Uprave šuma Podružnica Delnice (Šumarije Delnice i Mrkopalj). Praćeno je vrijeme nastanka oštećenja na kori stabala obične smreke, te intenzitet šteta. Za analize kemijskog sastava kore obične smreke posječeno je šest stabala smreke i jedno stablo obične jele iste starosti, te su u laboratoriju učinjene kemijske analize s ciljem određivanja uzroka nastanka oštećenja.

Šumarija Hrvatska Dubica gospodari s Gospodarskom jedinicom "Posavske šume - Dubica" koja zaprema površinu od 5. 145, 41 ha. Od ukupne površine gospodarske jedinice minski sumnjivo je 402, 19 ha. Drvna zaliha šumarije Hrvatska Dubica iznosi 1. 478, 433 m3, a godišnji tečajni prirast je 32.714 m3 ili 7, 52 m3/ha, dok je godišnji etat 21. 184 m3.Podaci za analizu metoda zaštite šuma na području šumarije Hrvatska Dubica za razdoblje od 2005. do 2009. godine prikupljeni su Upravi šuma podružnica Sisak iz godišnjih izvještaja DPS-a (Dijagnozno-prognostička služba) koji sadrže (po godinama) popis štetnika protiv kojih su bile poduzimane mjere prevencije ili suzbijanja, metode kojima se obavila zaštita, sredstva koja su pritom korištena, površine na kojima je obavljeno tretiranje, te vrijeme i broj tretiranja. U razdoblju od 2005. do 2009. godine najveću štetu na ukupnoj površini nanosili su kukci (2.571, 13 ha), hrastova pepelnica (724, 93 ha), glodavci (236, 46 ha) i korovska vegetacija (26, 90 ha). Suzbijanje gubara obavljeno je avionom kemijskim sredstvom King u dozi 0, 2 l/ha. Hrastova pepelnica je suzbijana preparatima Artea (0, 3 l/ha), Sabithane (0, 3 l/ha), Chromovit (0, 5 l/ha), Sulfolac (1kg/ha) i Radovit (0, 5 l/ha).

U promatranom razdoblju na području Šumarije Pitomača poduzete su mjere zaštite protiv hrastove pepelnice, sitnih glodavaca, , kukaca i korovske vegetacije. U cilju zaštite šuma , obavljena su potrebita suzbijanja kemijskim sredstvima (Cidokor, Radkap, Ouragan, Tilt, Brodilon mamac, Faciron forte, Anvil, Citovat, Sumi 8 i sl.). Na tretiranje protiv hrastove pepelnice utrošeno je u razdoblju od 2000. do 2009. godine 288, 1 l fungicida.

Sitni glodavci su dio zoocenoze šumskih ekosustava. U godinama povećane brojnosti mogu uzrokovati značajne štete na šumskome sjemenu i mladim biljkama utječući na kvalitetu obnove šumskih sastojina. Oni su i značajan rezervoar uzročnika zoonoza koji utječe na zdravlje domaćih životinja, divljači i ljudi. U cilju pravodobnog poduzimanja mjera zaštite šuma važno je poznavanje biologije ovih sisavaca. U Hrvatskoj se njihova brojnost i dinamika populacija, štete koje uzrokuju u šumama, bolesti koje prenose na ljude i životinje, te mjere zaštite koje se poduzimaju protiv njih intenzivno istražuju posljednjih 16 godina. Analize morfometrijskih parametara dominantnih vrsta uzorkovanih u šumskim ekosustavima do sada nisu detaljno obrađene. Rezultati koji su prikazani u ovom radu odnose na populaciju sitnih glodavaca uzorkovanu u državnim šumama kojima gospodari poduzeće Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Zagreb, Šumarija Velika Gorica, gospodarska jedinica Turopoljski lug. Istraživanje je obavljeno na jedinkama koje pripadaju vrsti žutogli šumski miš (Apodemus flavicollis Melch.) i šumskoj voluharici (Myodes glareolus Schr.). Cilj rada je bio da se usporede unutarvrsni i međuvrsni morfološki parametri u populacijama. Uzorkovanje jedinki obavljeno je metodama: “Y” metoda, metoda minimalnog kvadrata te metoda linearnog transekta, koje se zasnivaju na ulovu živih jedinki (živolovkama tipa Scherman), te njihovom puštanju nakon izmjere potrebitih parametara. Sve su jedinke determinirane do nivoa vrste i određen im je spol (Niethammer i Krapp 1978, 1982), a potom su im izmjereni duljina repa, zadnje noge, ušne školjke, ukupna duljina tijela i masa. Ukupno je obrađena 102 jedinka vrste A. flavicollis i 15 jedinki vrste M. glareolus. Dobiveni podaci statistički su obrađeni.

Na šumske ekosisteme utiču brojni faktori abiotske i biotske prirode koji remete njihovu uravnoteženost, čime je propadanje šuma širom svijeta sve više izraženo. Među biotskim faktorima destabilizacije šumskih ekosistema posebno mjesto zauzimaju sitni glodari. Manifestacija njihovog štetnog dejstva ogleda se preko oštećenja šumskog sjemena, ponika i mladih sadnica. Pomenute štetne aktivnosti su izražene kod sitnih glodara iz familija Muridae i Cricetidae, odnosno podfamilija Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice). Osim toga ove vrste predstavljaju rezervoar i niza zaraznih bolesti čovjeka, te domaćih i divljih životinja.Istraživanja vrsta sitnih glodara, koja su predmet ovog rada obavljena su u šumama bukve i jele sa smrčom na području Bosne i Hercegovine u periodu 2008. – 2009. Podaci o broju ulovljenih sitnih glodara po vrstama, lokalitetima i godini ulova predstavljeni su u tabeli 1. Testiranje značajnosti u broju ulovljenih životinja po plohama istog ili različitog lokaliteta i sezone izvršeno je analizom varijanse, primjenom metoda, One way – ANOVA. Značajnost razlika utvrđivana je primjenom LSD testa (opcija – Post Hoc Test). Testiranje razlika u broju ukupno ulovljenih jedinki sitnih glodara po vrstama i plohama unutar svakog lokaliteta izvršeno je primjenom λ2 testa ( p = 0, 05). Ova analiza je napravljena uz upotrebu PHStat2 statističkog programa (opcija Multiple – Sample Tests, Chi – Square Test). Ispitivanje značajnosti uticaja pojedinih ekoloških parametara izvšeno je analizom Cross Tab, primjenom metoda: Analyze / Descriptive / Crosstab. U ovu svrhu korišten je statistički program SPSS Statistics 17.0. Uticaj elemenata staništa na prisustvo vrsta sitnih glodara utvrđen je i na osnovu korelacione veze. Ispitivanje značajnosti uticaja izvršeno je primjenom metode: Correlation, Bivariate Correlation, Correlation Coefficient, Spearman, Test of Significance Two – tailed. Istom metodom je utvrđivan i uticaj prisustva sitnih glodara na oštećenje sjemenki i kupule bukve.

Sitni glodavci pripadaju grupi biotskih činitelja koji utječu na kakvoću prirodne i umjetne obnove šumskih sastojina, te na proizvodnju mladih biljaka u rasadnicima. Kako sitni glodavci imaju izrazito visoki biološki potencijal, u određenim godinama, kada okolnosti pogoduju reprodukcijskoj progresiji, javljaju se u velikom broju populacija čineći značajne štete u šumskim ekosustavima (prije svega na šumskom reprodukcijskom materijalu, poniku i pomlatku). Da bi se smanjile na što moguću manju mjeru štete u šumskim ekosustavima koje nastaju prilikom prenamnožavanja sitnih glodavaca moramo pratiti njihovu brojnost, da bismo mogli pravovremeno vršiti suzbijanje. Što je veća gustoća populacije i što je veća površina na kojoj se pojavljuju sitni glodavci veća je i šteta koju čine na šumskom sjemenu i pomlatku. U UŠP Osijek za suzbijanje sitnih glodavaca primjenjivale su se kemijske metode upotrebom brodilon i klorfacinon rodenticida. Iz podataka dobivenih od UŠP Osijek zaključilo se da je 2008. godine na području šumarije Osijek, predjelu Topolik i Baranjskom Petrovom Selu, predjelu Lanka pojavio veliki broj sitnih glodavaca koji je činio štetu na mladom hrastu. Kolika je bila gustoća populacije na tim predjelima 2008. godine govori podatak da se na samo 477, 70 ha koristilo 2407, 50 kg preparata, dok 2005. godine na 319, 85 ha koristilo 470 kg preparata. Uslijed blage i suhe zime, te suše bez značajnih oborina tijekom 2007. godine, pogodovalo je da se brojnost glodavaca višestruko poveća pa su činili veču štetu uglavnom na sadnicama i pomlatku hrasta lužnjaka i poljskog jasnena te na žiru. Večom količinom rodenticida koja je utrošena tijekom 2007. i 2008. godine smanjila se brojnost populacije sitnih glodavaca.

Na propadanje hrastovih biljaka tijekom procesa prirodne ob-no ve i nakon njega, djeluju mnogi nepovoljni čimbenici. Njihovim nizanjem i(li) sinergijskim djelovanjem, određeni broj hrastovih biljaka biva uništen. Ako je obnova sastojine dobro uspjela, a štetni utjecaji budu do prvih proreda nadzirani i “obuzdavani”, vrlo je vjerojatno da će nastati kvalitetna hrastova sastojina. No, ako se u bilo kojoj fazi rasta sastojine zakasni sa zaštitom ili se ona propusti napraviti, hrastove biljke stradavaju. Zbog toga je vrlo važno kvalitetno štititi i njegovati mladu sastojinu do dobi prvih proreda. Štetni utjecaji koji ugrožavaju hrastove biljke brojni su i raznoliki. Oni koji tijekom rasta sastojine najviše utječu na propadanje biljaka su površinska voda, mišoliki glodavci (napose voluharice – Slika 4) i konkurentska vegetacija korovskih vrsta (Slike 3 i 5). Neki su utjecaji pod stalnim nadzorom i kvalitetnom zaštitom (npr. hrastova pepelnica – Microsphaera alphitoidesGriff. et Maubl.) pa se od njih ne pojavljuju veće štete, iako su potencijalno vrlo opasni. Neki drugi su podcijenjeni i zbog toga se od njih javljaju štete, posebice nakon uklanjanja stare sastojine dovršnim sijekom, kada nadzor i kontrola bivaju manji. Upravo potreba trajnoga stručnog nadzora i kontrole stanja sastojina nameće se kao konačni zaključak ovoga rada, jer oni su preduvjet pravodobnoga i ispravnoga reagiranja na primijećene štetne utjecaje., During the process of natural regeneration of pedunculate oak (Quercus roburL.) forests, and later during a growth of young plants, up to the age of approximately 20 years of old, many oak plants die out. This paper will not deal with those oak trees which, in the struggle for light with other oak plants die during the growth of the stand. This is a normal, natural process. Paper will deal with the reasons for excessive loss of oak plants and disruption of the normal tree species ratio in lowland oak forests and ways to prevent these losses. Many unfavorable factors are causing a decline of oak plants. Their sequencing and/or synergic action is a reason that many oak plants die out. If the natural regeneration of the stand is well managed, and if the adverse impacts are controlled all the time to the first thinnings, it is very likely that there will be a high quality oak stand. However, if the foresters come too late with the protection of the stand at any stage of its growth, or even fails to do it, oak plants suffer. It is therefore very important to protect and tending young stand well up to the age of the first thinnings. The adverse impacts that endanger oak plants are numerous and diverse. The most harmful are retaining surface water, small forest rodents (especially vole species – Figure 4) and competitive weed vegetation (Figures 3 and 5). Some influences are under the permanent supervision and there is a quality protection against them (e.g. Oak mildew – Microsphaera alphitoidesGriff. et Maubl.) and because of that they are not causing much damage, although they are potentially very dangerous. Some others are underestimated and therefore their harmful impact occurs, especially after the removal of the old stand by final cut, when monitoring and control of the young stand are not so intensive as they were during the regeneration process. A need for permanent professional supervision and control of the stands state is the most important conclusion of this work, because they are a prerequisite for timely and proper response to the observed adverse impacts.

Zaštita šuma od bolesti i štetnika provodi se u skladu s potrebama nastalim praćenjem štetnika i biljnih bolesti u suradnji stručnjaka "Hrvatskih šuma“d.o.o., dijagnostičko-prognostičke službe Šumarskog instituta u Jastrebarskome i djelatnika Šumarskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu. U Republici Hrvatskoj regulirana je s nekoliko zakona. Cilj ovoga rada je bio da se na osnovi praćenja štetnika i biljnih bolesti i podataka o poduzetim mjerama zaštit, za razdoblje 2007. i 2008. godine, na području šumarija Remetinec i Velika Gorica dobije uvid u aktualnu problematiku gospodarenja šumama i primjeni odgovarajućih mjera zaštite. U promatranom razdoblju na području ovih dviju šumarija nisu zabilježene veće štete od biotskih čimbenika. Najveći problem u zaštiti šuma prouzročila je hrastova pepelnica (Microsphaera alphitoides Griff. Et Maubl.) protiv koje su tretirane sastojine na površini od 699, 99 ha, dok je suzbijanje korovske vegetacije obavljeno na površini od 143, 66 ha. Korovi su suzbijani preparatima Cidokor i Ouragan. Premazivanje panjeva obavljeno je na površini od 92, 84 ha. Suzbijanje sitnih glodavaca je obavljeno preparatom Faciron forte na površini od 44, 77 ha. Poduzete mjere zaštite rezultirale su smanjenjem prisutnosti hrastove pepelnice, uklanjanjem korova i smanjenjem brojnosti populacije sitnih glodavaca, a sve u cilju održanja kvalitete sastojina i potrajnoga gospodarenja.

Biomedicinska i biološka istraživanja obavljaju testiranja, a i mnogi aspekti znanstvene edukacije uvelike ovise o upotrebi životinja. Kvalitetna njega i rad sa takvim životinjama je esencijalna, ne samo za dobrobit životinja već i za prikupljanje valjanih podataka. Sitni glodavci su najveća grupa životinja koja se koristi u istraživanju i testiranju. Od ukupno 22 milijuna životinja koliko se koristi u laboratorijskim istraživanjima u SAD, 16, 2 milijuna su glodavci.

Common beech (Fagus sylvatica L.) is the most widespread tree species in Croatia and comprises 36% of all tree species in Croatian forest ecosystems. Small rodents, which inhabit such forests, are also reservoirs of different zoonotic agents. This work concentrates on one zoonotic disease, leptospirosis. Croatia is one of the countries with the highest incidence of human leptospirosis in Europe with mean yearly incidence of 1.83/100 000 inhabitants from 1990-2007. On our study site, the mountain Ivanščica (1061m), common beech covers 80% of the total forest area and with such uniform beech distribution makes an interesting research area for small rodent populations. For this study, small rodents were caught from March to October on 5 different locations using Sherman traps. The locations had different altitudes ranging from 325 to 1045 m. Results showed the highest rodent population densities at 1045m and 400m altitude. For all 5 locations, wood mouse (Apodemus sylvaticus) was the dominant species (49%), and there were also yellow-necked mouse (Apodemus flavicollis) (22%), bank vole (Myodes glareolus) (28%) and the common vole (Microtus arvalis) (1%). Blood samples were tested for anti-leptospiral antibodies by microscopic agglutination test. Serology revealed presence of titres against 5 different serogroups: australis (wood mice), pomona (wood mice, yellow- necked mice and common vole), tarassovi (wood mice and yellow-necked mice), grippotyphosa (yellow- necked mice) and icterohaemorrhagiae (bank vole). Kidney tissue was sampled for isolation of Leptospira spp. and indicated that 27.5% of all animals were infected. The highest infection rate (67%) was observed for the yellow-necked mouse while in the wood mouse the infection rate was 17%. This data shows the importance of monitoring rodent populations and analyzing the prevalence of particular rodent born zoonoses to estimate the need for further health protection measures in forestry.

Tema ovog završnog rada preddiplomskog studija je bila opis i značaj vrste divlja mačka (Felis silvestris)u šumskim ekosustavima u Hrvatskoj. U radu su opisani sistematski i evolucijski razvoj, areal, način prehrane i razmnožavanja i fizičke značajke po kojima se razlikuje od drugih divljih mačka i neizostavne domaće mačke. Posebno je naglašena njen predatorski nagon prema sitnim glodavcima koji su najznačajniji izvor hrane ovoj vrsti.

Definiranjem značaja sitnih glodavaca u šumskim ekosustavima prilog je poznavanju prirodnih odnosa koji su garancija stabilnosti, proizvodnosti i opstanka šuma. U šumama Slavonije, Međimurja, Like, Gorskog kotara, doline Neretve i dalmatinske zagore obitava više vrsta sitnih glodavaca. Ti su sisavci rezervoari i prijenosnici hantavirusa (HTV). Hantavirusi su virusi iz familije Bunyaviridae. U Europi i Aziji izazivaju hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom (HVBS). Do sada je dokazano da dva tipa hantavirusa kruže u Hrvatskoj: Puumala (PUUV) i Dobrava (DOBV).

Brojnost populacija svake vrste mijenja se tijekom jedne ili više godina. U godini u kojoj je utjecaj ekoloških čimbenika povoljan pretpostavka je da će brojnost šumskih glodavaca znatno porasti, a time se povećava opasnost njihovog štetnog učinka. Na povećanje populacije sitnih glodavaca utječe veći broj čimbenika koji se mogu grupirati u četiri osnovne grupe: brojnost i fiziološko stanje populacije, meteorološki uvjeti, stanište i izvori hrane, te prirodni neprijatelji i bolesti. Utvrđivanje prirodnih ciklusa fruktifikacije drvenastih biljaka uspješno se koristi u procjenjivanju mogućeg porasta brojnosti populacije. Redovita kontrola brojnosti populacija glodavaca i njihove zaraženosti značajna je u planiranju preventivnih epidemioloških i sanitarnih mjera u sprječavanju pojave epidemija i pojedinačnih slučajeva obolijevanja među životinjama i čovjekovom populacijom koja je u kontaktu sa šumom (šumarski djelatnici, izletnici, planinari, vojnici, turisti i sl). Spolna zrelost glodavaca, a samim tim i način ponašanja vezan uz spolne hormone su posljedica ne samo starosne dobi jedinke već i godišnjeg doba kada su došle na svijet. Praćenje brojnosti ovih sisavaca u šumama provodi se primarnim (metoda minimalnoga kvadrata, Y-metoda, metoda ponovnog ulova), sekundarnim (linearni transekt) i tercijarnim (broj aktivnih rupa, intenzitet oštećenja na šumskom sjemenu i mladim biljkama, tragovi) metodama. Dosadašnja istraživanja su pokazala da najveću brojnost sitni glodavci dostižu u jesenskim mjesecima, a najmanju u proljeće.

Zaštita šuma ima prvorazrednu ulogu za očuvanje ekološke ravnoteže u šumskim ekosustavima. Na stabilnost šuma utječu štetni antropogeni, biotski i abiotski čimbenici. Biotski čimbenici (gljive, insekti, glodavci, divljač, virusi, bakterije i mikoplazme) uz nepovoljne abiotske (visoka i niska temperatura, vjetrovi, oluja i voda) mogu izazvati velike poremećaje u šumskim ekosustavima. Zadatak zaštite šuma je redovito praćenje i sprječavanje razvoja najvažnijih i najčešćih biljnih bolesti i štetnika. Uobičajenim metodama tijekom godine prati se razvoj populacije određenih štetočina, te ovisno o njihovom razvoju provodi suzbijanje. Mehaničke i kemijske mjere zaštite na suzbijanju štetočina primjenjuju se samo kada postoji opasnost nastanka gospodarskih šteta.U sastojinama hrasta lužnjaka pod prirodnom obnovom, a naročito tamo gdje je bilo potrebno unositi sjeme (žir), kao i u poniku i pomlatku hrasta lužnjaka u Hrvatskoj su glodavci suzbijani rodenticidima (Faciron forte mamcima, Ratox i Brodilon mamci).

Glavni zadatak šumarske struke je da štiti prirodnu strukturu šume, te omogući prirodnu obnovu, potrajnost, biološku raznolikost i stabilnost. Praćenje dinamike populacija vrsta sitnih glodavaca od bitne je važnosti za uspješno provođenje mjera i metoda suvremene zaštite šuma. Analizom strukture populacija pojedinih vrsta, te utvrđivanjem intenziteta nastalih šteta na sjemenu i mladim biljkama, donose se zaključci i preporučuju mjere zaštite kako bi se umanjila njihova štetnost u šumskim ekosustavima. Promjenljivost brojnosti populacija sitnih glodavaca tijekom jedne godine i u višegodišnjem razdoblju dokazana je i u ovim istraživanjima. Na većini lokaliteta najzastupljenije su bile slijedeće vrste: Apodemus agrarius, A. flavicollis i Myomis glareolus.

U diplomskom radu su prikazane mjere zaštite protiv šumskih štetnika za svaku godinu pojedinačno za razdoblje od 2002. do 2007. godine.

Utvrđivanje brojnosti populacija sitnih glodavaca provedeno u pet različitih šumskih zajednica (Epimedio – Carpinetum betuli var. Fagus sylvatica, Luzulo – Fagetum sylvaticae, Lamio orvale – Fagetum sylvaticae, Abieti – Fagetum pannonicum i Chrysanthemo macrophylli – Aceretum pseudoplatani) smještenih na različitim nadmorskim visinama masiva Ivanščice. Tijekom istraživanja u periodu od sredine ožujka 2007. god. do sredine listopada 2008. god. obavljeno je 12 izlova na svakome lokalitetu, i tom prilikom postavljeno je sveukupno 60 lovnih transekata pri čemu je ostvareno 1752 klopka/noći, te su ulovljene i determinirane 72 jedinke sitnih glodavaca. Determinirane su četiri vrste sitnih glodavaca: Apodemus sylvaticus L, Apodemus flavicollis Melchior, Myomis glareolus Schreber i Microtus arvalis Pallas. Prema rezultatima izlova dominatna vrsta je Apodemus sylvaticus (49%) dok su vrste Apodemus flavicollis (22%) i Myomis glareolus (28%) zastupljene u uzorku svaka u približno četvrtini slučajeva ulova, a vrsta Microtus arvalis (1%) zabilježena je samo u jednome slučaju, pa je i njezin udio u ukupnome ulovu najmanji. Pojavnost pojedine vrste sitnih glodavaca s obzirom na nadmorsku visinu statistički je obrađena primjenom Hi kvadrat testa pri čemu nije utvrđena statistički značajna razlika. Prisutnost pojedine vrste sitnih glodavaca obzirom na šumske zajednice statistički je obrađena primjenom Hi kvadrata testa pri čemu je utvrđena statistički značajna razlika brojnosti populacija sitnih glodavaca u odnosu na šumske zajednice. U modelu linearne korelacije ukupan broj ulovljenih jedinki definiran je kao zavisna varijabla, dok su nezavisne varijable bile različite nadmorske visine i šumske zajednice. S obzirom na vrijednosti koeficijenata korelacije višestruke linearne regresije vidljivo je da postoji statistički značajna ovisnost broja ulovljenih jedinki i različitih nadmorskih visina, odnosno šumskih zajednica. Ovisnost brojnosti populacija sitnih glodavaca na području istraživanja u odnosu na temperaturu zraka, temperaturu tla na 5 cm dubine i tlak zraka, kao nezavisne varijable također je statistički obrađena primjenom višestruke linearne korelacije. Prema iskazanim rezultatima, za razinu signifikantnosti α = 0, 05 ova analiza govori nam da broj jedinki sitnih glodavaca ovisi statistički značajno o šumskoj zajednici i nadmorskoj visini, djelomično značajno o temperaturi zraka, te nedovoljno značajno o temperaturi tla na 5 cm dubine i tlaku zraka. Prema iskazanim rezultatima, za razinu signifikantnosti α = 0, 05 ova analiza govori nam da broj jedinki sitnih glodavaca ovisi statistički značajno o šumskoj zajednici i nadmorskoj visini, djelomično značajno o temperaturi zraka, te nedovoljno značajno o temperaturi tla na 5 cm dubine i tlaku zraka. Kod vrste A. sylvaticus utvrđen je serološki nalaz titra protutijela na leptospire vrste australis (1:125), pomona (1:50) i tarassovi (1:50), dok je analiza jedinki vrste A. flavicollis utvrdila prisutnost seroloških varijanti Leptospira grippotyphosa (1:50), pomona (1:125 i 1:250), icterohaemorragieae (1:125) i tarassovi (1:50). Kod vrsta M. glareolus i M. arvalis zabilježen je samo po jedan titar na serološku varijantu icterohaemorragieae (1:50) pri M. glareolus, odnosno na varijantu leptospire pomona (1:125) pri M. arvalis.

U razdoblju od 2005. do 2008. godine na području Uprave šuma Podružnica Delnice poduzete su mjere zaštite protiv potkornjaka Pityiokteines curvidens, P. spinidens i Cryphalus piceae koji su imali trend porasta populacija. Njihovom širenju i pojavi u šumskim ekosustavima najviše su pogodavali klimatski uvjeti, opće zdravstveno stanje šuma, te sastav sastojine. Brojna stabla obične jele napadnuta su bijelom jelovom imelom (Viscum album L. ssp. abietis /Wiesb./Abrom. Od gljiva zabilježena je prisutnost vrsta Cytospora pinastri Fries i Melampsorella caryiophyllacearum (Link) Schroet. Oštećenja u kulturama obične smreke zabilježena su od sivoga puha (Glis glis L.)

U radu su prikazani podaci o poduzetim mjerama zaštite šumskih ekosustava od šumskih štetnika u tijekom 2007. i 2008. godine. Mjere zaštite su provođene protiv sitnih glodavaca, gljiva, kukaca i korovske vegetacije.

U šumskim ekosustavima kojima gospodare Šumarije Vinkovci i Strošinci tijekom 2007. i 2008. godine oštećenja su uzrokovali obični gubar (Limantria dispar L.), hrastova pepelnica (Microspharea alphitoides Griff.), sitni glodavci, te mrazovci. Sitni su glodavci suzbijani 2007. godine na površini od 297, 82 ha, a 2008. godine mjere zaštite su poduzimane na 197, 96 ha.