Search

Paralytic ileus is a prevalent medical condition following surgery, exerting a significant financial impact on the healthcare system. Despite its considerable implications, there has been limited progress in advancing both diagnostic and curative approaches to address ileus. This study seeks to introduce alternative diagnostic methodologies rooted in Persian medicine (PM) for paralytic ileus. Our investigation involved a thorough review of literature, including The Canon of Medicine, and an exploration of various PM texts for relevant references. The findings were systematically compared with contemporary medical documentation. According to Persian medicine, paralytic ileus is classified as a type of ‘Gholanj’ disease. Persian medicine physicians extensively documented this disease, presenting detailed insights. While some aspects of PM viewpoints and the etiology of intestinal obstruction were humoral-theory-based, a majority of his definitions align with current medical concepts. Additionally, Persian medicine physicians proposed numerous therapeutic approaches for managing ileus, such as the Hoghne method, rectal suppositories, topical application of medicines, sitz baths, and the use of laxatives. Gaining a deeper understanding of the pathophysiology and exploring alternative treatment options outlined in Persian medicine can prove valuable for future studies aimed at enhancing the management of paralytic ileus., Paralitički ileus učestalo je zdravstveno stanje koje se pojavljuje nakon operacije, a koje ima znatan financijski utjecaj na zdravstveni sustav. Unatoč njegovim značajnim implikacijama, postignut je maleni napredak u unapređenju dijagnostičkih i kurativnih pristupa u liječenju ileusa. Ova studija nastoji predstaviti alternativne dijagnostičke metode kod paralitičkog ileusa, koje imaju korijene u perzijskoj medicini. Naše istraživanje uključivalo je temeljit pregled literature, uključujući Kanon medicine (The Canon of Medicine) te istraživanje različitih tekstova u perzijskoj medicini. Nalazi su sustavno uspoređivani sa suvremenom medicinskom dokumentacijom. Prema perzijskoj medicini, paralitički ileus klasificira se kao vrsta Gholanj bolesti. Perzijski liječnici opsežno su dokumentirali ovu bolest, iznoseći detaljne uvide. Dok su neki aspekti gledišta perzijske medicine i etiologije crijevne opstrukcije bili temeljeni na humoralnoj teoriji, većina definicija usklađena je s trenutačnim medicinskim konceptima. Uz to, perzijski su liječnici predložili i brojne terapijske pristupe za liječenje ileusa, kao što su Hoghneova metoda, rektalni supozitoriji, lokalna primjena lijekova, sjedeće kupke i uporaba laksativa. Stjecanje dubljeg razumijevanja patofiziologije i istraživanje alternativnih mogućnosti liječenja opisanih u perzijskoj medicini može se pokazati vrijednim za buduće studije usmjerene na poboljšanje liječenja paralitičkog ileusa.