Search

Akutni bronhiolitis infekcija je donjega dišnog sustava, zahvaća prvenstveno male dišne putove (bronhiole) te je čest uzrok bolesti i hospitalizacije dojenčadi i male djece. Po definiciji radi se o kliničkom sindromu respiratornog „distresa“, koji se javlja kod djece mlađe od dvije godine, a obilježavaju ga klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava (npr. rinoreja) praćeni infekcijom donjega dišnog sustava. Obično se javlja s primarnom infekcijom ili reinfekcijom virusnim patogenom. Upala bronhiola nastaje kada virusi ulaze u terminalne bronhiolarne epitelne stanice te uzrokuju njihovo izravno oštećenje i upalu. Edem sluznice, prekomjerno stvaranje sluzi i propadanje epitelnih stanica dovode do začepljenja malih dišnih putova i stvaranja atelektaza. Bronhiolitis je najčešće uzrokovan virusnom infekcijom. Iako udio infekcije određenim virusima varira ovisno o godišnjem dobu, respiratorni sincicijski virus (RSV) je najčešći uzročnik, a potom rinovirus. Manje uobičajeni uzročnici jesu redom: virus parainfluence, humani metapneumovirus, virus influence, adenovirus, koronavirus i humani bocavirus. Molekularnom dijagnostikom virusna etiologija može se potvrditi u više od 95% slučajeva. Klinički se manifestira vrućicom, kašljem i poremećajem disanja (npr. tahipneja, retrakcije interkostalnih prostora i juguluma, piskanje, auskultacijski čujne krepitacije). Često mu prethode klinički znakovi infekcije gornjega dišnog sustava, koji traju jedan do tri dana. Postavljanje dijagnoze uglavnom se temelji na anamnezi i kliničkoj slici; laboratorijska i radiološka dijagnostika pomoćne su metode, a izolacija virusa daje nam konačnu potvrdu bolesti. Trajanje i tijek akutnog bronhiolitisa ovisi o dobi djeteta, težini bolesti, stanjima vezanim uz povećani rizik (npr. nedonoščad, kronična plućna bolest) i uzročniku bolesti. Liječenje je u većini slučajeva suportivno (adekvatna hidracija, toaleta nosa i održavanje prohodnosti dišnih putova, inhalacijska terapija), a kod težih klin, Acute bronchiolitis is infection of lower respiratory system, it primarily affects the small airways (bronchioles) and is a common cause of illness and hospitalization of infants and young children. It is a clinical syndrome of respiratory distress, which occurs in children under 2 years of age, characterized by clinical signs of upper respiratory tract infection followed by lower respiratory tract infection. Bronchiolitis occurs when viruses enter the terminal bronchiolar epithelial cells and cause their direct damage and inflammation. Oedema of mucous membrane, excessive production of mucus and destruction of epithelial cells lead to obstruction of small airways and formation of atelectasis. Bronchiolitis is most often caused by viral infection. Although the proportion of infections with certain viruses varies depending on the season, respiratory syncytial virus (RSV) is the most common cause, followed by rhinovirus. Other causative agents are parainfluenza virus, human metapneumovirus, influenza virus, adenovirus, coronavirus and human bocavirus. Viral etiology can be confirmed with molecular diagnostics in more than 95 percent of cases. Disease is clinically manifested by fever, cough and breathing disorders. It is often preceded by clinical signs of upper respiratory tract infection, which last 1 to 3 days. Diagnosis is mainly based on the anamnesis and clinical features, laboratory and radiological diagnostics are auxiliary methods, isolation of the virus gives us the final confirmation of the disease. Duration and course of acute bronchiolitis depends on the age of the child, severity of disease, conditions associated with increased risk (premature infants, chronic lung disease) and the causative agent of the disease. In most cases, treatment is supportive. In more severe clinical cases, respiratory support (non-invasive and/or invasive) is resorted to. Despite everything, bronchiolitis is still mostly a self-limiting disease and most children do not need hos

Cilj je retrospektivno prikazati ukupan broj, glavne indikacije i dosege fl eksibilne bronhoskopije, na temelju podataka i iskustva u proteklih jedanaest godina rada u Dječjoj bolnici Srebrnjak te istu približiti široj medicinskoj javnosti, s obzirom na važnu ulogu tog dijagnostičko-terapijskog postupka u pedijatriji. Metode: Bronhoskopija je pretraga koju indicira i izvodi pedijatrijski pulmolog, pri čemu se služi važećim smjernicama ERS/ATS za pedijatrijsku populaciju. Indikacije za izvođenje pretrage su brojne (kronični kašalj, hemoptiza, „unresolving“ upala pluća, refraktorna astma, sumnja na strano tijelo i TBC, intersticijske bolesti pluća, procjena uspješnosti transplantacije pluća itd.), a apsolutne kontraindikacije su rijetke i uključuju akutna stanja poput stridora, neadekvatnu oksigenaciju, tešku hipoksemiju ili hemodinamsku nestabilnost. Prije postupka je potreban pregled pedijatrijskog pulmologa i anesteziologa te obrada u vidu radiograma srca i pluća i određenih laboratorijskih pretraga. Pretraga se izvodi u općoj anesteziji pomoću fi beroptičkog fl eksibilnog i/ili rigidnog bronhoskopa odgovarajućeg promjera i dodatne opreme ovisno o dobi djeteta te indikaciji. Pretraga je dijagnostička (inspekcija, uzimanje uzoraka aspirata, bronhoalveolarnog lavata, biopsija) i/ili terapijska (lavaža, laserska koagulacija, postavljanje bronhalnog stenta, ekstrakcija stranog tijela). Pri sakupljanju i obradi rezultata korišteni su podaci iz arhive Dječje bolnice Srebrnjak. Rezultati: U razdoblju od 1.1.2011. - 31.12.2021. u Dječjoj bolnici Srebrnjak učinjena je 651 bronhoskopska pretraga. Velik pad broja učinjenih pretraga bilježi se u dvije uzastopne godine (2020. i 2021.) kada je zbog pandemije uzrokovane SARS-CoV-2 virusom učinjeno samo četiri, odnosno 11 pretraga, s obzirom da je riječ o postupku s velikim rizikom generiranja aerosola, većom mogućnošću širenja zaraze, kao i velikim brojem odgođenih postupaka uslijed akutne bolesti ili izolacije. Najčešća indikaci