Search

Pozadina istraživanja: Tijekom različitih kirurških zahvata anesteziolozi se susreću s bolesnicima rizičnim za razvoj perioperacijske cerebralne hipoksije i ishemije. Neželjeno smanjenje oksigenacije mozga može uzrokovati neurokognitivne poremećaje ili cerebrovaskularne incidente koji se mogu javiti vrlo rano nakon oporavka iz anestezije. Cilj studije: Utvrditi moguće učinke dviju različitih tehnika anestezije: potpune intravenske anestezije s propofolom (TIVA) i anestezije uz uvod i vođenje inhalacijskim anestetikom sevofluranom (VIMA) na regionalnu cerebralnu oksigenaciju tijekom laparoskopskih operacija odstranjenja žučnjaka. Ustroj studije: Istraživanje je ustrojeno po načelu randomiziranoga kliničkog pokusa, a obavljeno je od ožujka 2013. do srpnja 2014. godine. Ispitanici i metode: U studiju su prospektivno uključeni ispitanici ASA I i II rizika kod kojih je predviđeno odstranjenje žučnoga mjehura laparoskopskom tehnikom u općoj anesteziji. Ovisno o tehnici anestezije ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: TIVA i VIMA skupina. Tijekom anestezije i operacijskoga zahvata rabio se standardni neinvazivni monitoring (elektrokardiogram, kontinuirano neinvazivno mjerenje arterijskoga krvnog tlaka, zasićenost periferne krvi kisikom i bispektralni indeks). Regionalna cerebralna saturacija mjerena je s pomoću INVOS 5100 uređaja na objema frontalnim regijama glave. Demografski podatci i opće osobitosti ispitanika zabilježeni su prije anestezije. Vrijednost regionalne cerebralne saturacije, intraabdominalnoga tlaka, temperature, srednjega arterijskog tlaka, frekvencije pulsa te podatci o ventilaciji i oksigenaciji bilježeni su tijekom različitih vremenskih točaka anestezije i kirurškog postupka. Podatci o operacijskome zahvatu i poslijeoperacijskim komplikacijama zabilježeni su u sobi za oporavak i trećega dana nakon operacije. Rezultati: Istraživanje je provedeno na 124 ispitanika: 62 ispitanika u skupini TIVA i 62 ispitanika u skupini VIMA. Skupine se nisu razlikovale s obzirom na osnovne karakteristike. Bazalne vrijednosti rSO2 bile su vrlo široko raspršene (46-87%) između ispitanika i strana glave. Zabilježili smo značajan pad vrijednosti rSO2 nakon upuhivanja CO2 i postavljanja ispitanika u obrnuti Trendelenburgov položaj. Negativne promjene regionalne cerebralne oksigenacije znatno su češće u osoba starije životne dobi u vremenima TCO2 L (p=0, 012), TatCO2 L (p=0, 030) i Tpost L (p=0, 001) kao i u onih s većim indeksom tjelesne mase u mjerenim vremenima TCO2 L (p=0, 045), TatCO2 L (p=0, 041), Tind D (p=0, 045), TCO2 D (p=0, 027) i TatCO2 D (p=0, 012). Također, nakon ispuhivanja CO2 i vraćanja ispitanika u neutralan položaj vrijednosti su rSO2 porasle. Statistički značajno više vrijednosti rSO2 zabilježene su gotovo u svim fazama nakon uvoda u anesteziju u VIMA skupini ispitanika. Broj kritičnih padova rSO2 vrijednosti bio je statistički manji u skupini VIMA. Obje anesteziološke tehnike osigurale su dobru hemodinamsku stabilnost, no u trenutku maksimalno povećanoga intraabdominalnog tlaka učestalost hipertenzivnih reakcija bila je značajno manja u skupini anesteziranoj sevofluranom. U poslijeoperacijskome razdoblju nismo utvrdili značajnije komplikacije. Zaključak: Inhalacijska anestezija sevofluranom osigurava značajno više vrijednosti rSO2 za vrijeme svih razdoblja anestezije i operacije, osigurava manji broj kritičnih padova vrijednosti rSO2 i podržava dobru hemodinamsku stabilnost.

Cilj: Ispitati učestalost te utvrditi najznačajnije rizične čimbenike za nastanak kolonizacije cerviksa Ureaplasmom urealyticum među trudnicama s područja Osječko-baranjske županije. Metode: Ovo presječno istraživanje provedeno je u razdoblju od ožujka 2010. do travnja 2011. godine te je uključilo ukupno 456 trudnica u prvom i drugom trimestru trudnoće. Tijekom redovitih prenatalnih pregleda u ordinacijama njihovih ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti svakoj trudnici učinjen je obrisak cerviksa koji je analiziran na prisustvo Ureaplasme urealyticum u Zavodu za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije. Za detekciju Ureaplasme urealyticum korišten je Mycoplasma Duo kit (Bio Rad). Uz mikrobiološku analizu obriska cerviksa, sve ispitanice bile su zamoljene za ispunjavanje anonimnog anketnog upitnika kojim su se prikupili njihovi demografski podatci, podatci iz ginekološke anamneze te podatci o njihovoj izloženosti pojedinim rizičnim čimbenicima za nastanak kolonizacije cerviksa Ureaplasmom urealyticum. Rezultati: Među svim ispitanicama bilo je 35, 5% (162/456) trudnica pozitivnih na Ureaplasmu urealyticum. Pozitivnost je bila utvrđena kod 31, 8% (120/377) trudnica koje su bile u braku te 53, 2% (42/79) trudnica koje nisu bile u braku i ta razlika je bila statistički značajna (χ2=12, 979 ; df=1 ; p

/

Background: Sugammadex is a new drug for neuromuscular block reversion. It is cyclic oligosaccharide, a gamma cyclodextrin with lipophylic inner coat that enables forming of stable complexes with steroidal neuromuscular blocking drugs, especially with rocuronium. In two groups of thyroid cancer patients we compared the effects of sugammadex and neostigmine for reversion of moderate block. Methods: All patients were mechanically ventilated with O2:N20 35:65 vol%. Muscle relaxation was measured using TOF-Watch. Both neostigmine with atropine and sugammadex were administered at the end of procedure. A recovery of TOF >90%, minute ventilation and the need for postoperative oxygenation were registered in the both groups. Statistical analysis was done using Chi-square and Student's t test. Results. Mean age, BMI and duration of surgery did not differ between two groups. A mean recovery time to TOF>0.9 was significantly longer in the neostigmine group as compared to the sugammadex (>15 min vs. 2.5, p0.9 and minute ventilation, enabling early neurological assessment, and shorter recovery time as compared to neostigmine.

Postoperative wound infiltration with local anesthetic delivered in the proximity of brachial plexus may produce hand weakness. An aim of this study was to evaluate hand grip strength in the women undergoing breast cancer surgery with axillary lymph node dissection and postoperative wound infiltration analgesia. We compared two postoperative wound infiltration groups with levobupivacaine 0.5%: the patient controlled analgesia group (PCA) and bolus group. Our study confirmed that both analgesic regimens were effective and well tolerated. Hand grip strength was not clinically impaired in any group.