Vlaški/žejanski, jezik poznat u lingvistici kao istrorumunjski, ozbiljno je ugrožen istočni romanski jezik koji se govori na istarskom poluotoku u Hrvatskoj. Prema skorašnjim procjenama, jezik govori manje od 120 aktivnih govornika, većinom starijih od 50 godina. Zajednice u kojima se govori vlaški/žejanski su trenutno u uznapredovalom procesu zamjene vlaškog/žejanskog hrvatskim jezikom u svakodnevnoj upotrebi. Kako kohabitacija, miješanje stanovništva i dvojezičnost na vlaškom/žejanskom i hrvatskom karakteriziraju ove zajednice već više stoljeća, pod utjecajem snažnih i dugoročnih kontaktnih pritisaka, jezik je pod hrvatskim utjecajem pretrpio niz leksičkih i strukturalnih promjena. Na leksičkoj razini, jezik je usvojio ne samo veliki broj kulturnih posuđenica već i veći broj, takozvanih „jezgrenih” posuđenica, tj. riječi koje su zamijenile postojeće izvorne riječi. Ovaj rad istražuje razmjere kontaktnih utjecaja u osnovnom vokabularu, posebice među riječima za dijelove tijela, kako se one smatraju među onima koje su najrezistentnije prema kontaktnom utjecaju. U tri tiskana izvora (Byhan 1899, Puşcariu 1926 i Kovačec 1998) i u vlastitoj građi pronađeni su leksički ekvivalenti za 46 značenja za dijelove tijela. Riječi za dijelove tijela iz sva četiri razdoblja u vlaškom/žejanskom uspoređuju se s rumunjskim riječima i daje se njihovo porijeklo. Sve riječi istog korijena, bez obzira da li su originalno latinske ili nekog drugog porijekla (npr. slavenskog), smatraju se izvornima u našem uzorku. U radu su od interesa samo recentnije posuđenice, posebice hrvatskog porijekla, koje su ušle u jezik dugo nakon njegova razdvajanja od proto-rumunjskog, prije svega u kontaktu s čakavskim narječjem. Usporedba pokazuje da je značajan broj riječi za dijelove tijela u vlaškom/žejanskom posuđen iz čakavskog narječja, s time da je broj posuđenica u vlaškom (13) veći nego u žejanskom (9). U vlaškom je također veći i broj slučajeva gdje izvorna riječ koegzistira u upotrebi s hrvatskom, Vlashki/Zheyanski, or Istro-Romanian, is a severely endangered Eastern Romance language spoken on the Istrian peninsula in Croatia. The language is now spoken by less than 120 fluent and active speakers, most of them over the age of 50. The Vlashki/ Zheyanski-speaking communities are in the midst of the language shift to Croatian. Since cohabitation, population mix and bilingualism have characterized these communities for centuries, as a result of intense and long-term contact pressures, the language has undergone many lexical and structural changes under the influence of Croatian. In the lexical domain, the language has adopted many cultural borrowings, but also a significant number of core borrowings. The paper explores the extent of contact influence in the basic vocabulary of body part terms, a section of the lexicon assumed to be one of the most resistant to contact interference. Lexical equivalents of 46 body part meanings found in three different historical sources and in authors’ own field data are compared. The comparison shows that a significant number of body part words has been borrowed from dialectal Croatian, that the number of loanwords has doubled since the beginning of the 20th century, that standard Croatian has become a factor of contact influence recently, and that the Zheyanski dialect of the language has preserved a greater number of native body part words.