Search

Od 1998. Zagvozd – selo u zaleđu Splita (Dalmacija, Hrvatska) – bio je mjesto kazališnih susreta pod nazivom »Glumci u Zagvozdu«. Mnogo je medijskih napisa objavljeno o tom važnom kulturnom događaju koji je započeo bez financijskih sredstava i opreme, i koji svakog ljeta okuplja glumce te upoznaje publiku s novim kazališnim predstavama iz cijele Hrvatske. Ta je manifestacija proizvela kazališnu družinu pod nazivom »Glumci u Zagvozdu« koja daje predstave u raznim kazališnim kućama u Hrvatskoj, Austriji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini. Manifestaciju je pokrenuo Vedran Mlikota, poznati hrvatski glumac, uz pomoć Darka Ćurda, Žarka Potočnjaka, Zlatka Viteza i Blaženka Dedića. Svojim su utjecajem ti kazališni susreti prerasli lokalni eksperiment popularizacije glume/glumaca/kazališta u samom Zagvozdu ; manifestacija je to koja je sazrela i razvila se u važno javno događanje pa i festival koji ima utjecaja na kulturnu klimu južne Dalmacije (uključujući Makarsku, Imotski i Split) i hrvatski kazališni život u cjelini. U svom radu autorice raspravljaju o tom neobičnom kulturnom fenomenu te istražuju njegove impulse među lokalnim stanovništvom i reakcije kazališnih kritičara i publike u čitavoj Hrvatskoj. Ovo je prvi tekst u kojem se o susretima »Glumci u Zagvozdu« piše na akademskoj razini. Osim toga, u ovom se radu nudi prvi kronološki pregled svih predstava koje su se izvodile na tim kazališnim susretima u razdoblju između 1998. i 2015. godine.

U ovom radu autorice nude analizu hrvatske drame druge polovice 20. stoljeća (dramsko stvaralaštvo u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata a do uspostave nove hrvatske države u 90im) s aspekta političkog i polemičkog. Na temelju tipologije Helene Peričić temeljene na korištenju mitoloških, intertekstualnih i povijesnih sastavnica, autorice tumače odabrane tekstove (od M. Matkovića, M. Krleže, I. Brešana, I. Kušana, T. P. Marovića, do M. Gavrana, S. Šnajdera i dr.) stavljajući ih u društveno-politički odnosno ideološki kontekst.

U prvome dijelu izlaganja jasnije će se definirati osnovni pojmovi, religija i ideologija, kroz koje će se analizirati Brešanovi dramski tekstovi. Prikaz religije i ideologije Brešanu je kao autoru bio jako blizak te je stoga potrebno razumjeti i njegovo shvaćanje ovih stvarnosti. U drugome dijelu izlaganja analizirat će se tri Brešanova dramska teksta: Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507, Nečastivi na Filozofskom fakultetu i Ledeno sjeme. U ovim tekstovima, nastalima u vrijeme komunističke Jugoslavije i stvaranja samostalne Hrvatske, autor kritički preispituje stanje društva koristeći religijske alegorije. The first part of the presentation focuses on clarification of the basic terms, such as religion and ideology, which shall be used in the analysis of Brešan’s plays. Depicting religion and ideology was a frequent interest of Brešan, so it is necessary to understand his views of these realities. The second part of the presentation presents the analysis of three plays by Brešan: Viđenje Isusa Krista u kasarni V. P. 2507 (The vision of Jesus Christ in an army barracks V.P. 2507), Nečastivi na Filozofskom fakultetu (The Devil at the Faculty) and Ledeno sjeme (Ice Seed). In these plays, created at the time of the Communist Yugoslavia and of the creation of independent Croatia, Brešan critically examines the status of the society by using religious allegories.

U završnome radu prikazuje se drugi dramski ciklus Marijana Matkovića pod naslovom I bogovi pate. Ciklus je nastao u doba hrvatske neomoderne pa se stoga prikazuje i analizira povezanost s političkom te društvenom situacijom ondašnjega vremena. Prikazana je usporedba djela koja su obuhvaćena ciklusom s helenskom mitologijom, odakle je utjecaj i preuzet. Posebno poglavlje posvećeno je intertekstualnosti i utjecaju s obzirom na navedeno. Shodno tomu istražuje se te prikazuje Matkovićeva interpretacija antičkoga mita. Želi se prikazati koliko nije bitan odabir mitološke tematike, već interpretacija iste. Prikazana su osnovna načela Aristotelove Poetike kako bi se zaključilo koliko ih Matković poštuje u neoklasičnome teatru. Zasebno su interpterirane drame Prometej, Heraklo te Ahilova baština s naglaskom na: obilježja dramskih tekstova, sadržaj/fabularne odnose, psihološku te sociološku komponentu, kao i motivsko-idejnu. This thesis shows the second dramatic cycle of I bogovi pate written by Marijan Matković. The cycle was created in the neomodernism era and it analyses the connection between the political and social situation of that era. A comparison of the works covered by the cycle with helenic mythology is presented, from which the influence is taken. Particularly dedicated to intertextuality and influence with regard to the above. Accordingly, it explores and shows Matković's interpretation of the antique myth. This work wants to show how important is the interpretation of the mythology instead of it's theme. The basic principles of Aristotle's Poetics are presented in order to conclude how much Matković respects them in the neoclassical theater. Prometej, Heraklo and Ahilova baština are the dramas that are interpreted separately with the emphasis on: the characteristics of dramatic texts, content / fabular relationships and the psychological, sociological and motivational component.

Fantastika je od samih početaka prisutna u svim kulturama; u Europi se, bilo kao žanr ili kao svojstvo teksta, počela oblikovati tek s pojavom romantizma. Jedan od najznačajnijih fantastičara upravo tog razdoblja jest Ernst Theodor Amadeus Hoffmann koji je svojim djelima izvršio snažan utjecaj na brojne buduće fantastičare. Jedan od njih bio je i Edgar Allan Poe, utemeljitelj žanra detektivskog romana i majstor znanstveno-fantastičnog žanra. Potaknut stanjem u hrvatskoj književnosti i pod utjecajem europskih fantastičara, Rikard Jorgovanić radi značajan zaokret najavivši na taj način moderniji pjesnički i prozni izražaj. Ovaj je začetnik hrvatske fantastične proze izvršio velik utjecaj na novu generaciju modernih hrvatskih književnika. Snovita stanja te preplitanje sna i jave bitni su motivi fantastične književnosti što omogućuje da dublje zavirimo u psihu junaka. Upravo se u tom poniranju u njihovu psihu krije modernost ovih djela. From the very begining fiction was present in all cultures; in Europe it started to form itself as a genre or text characteristic with the appearance of romanticism. One of the greatest fantasists of this time was Ernst Theodor Amadeus Hoffmann who made a strong impact on many future fantasists. One of them was Edgar Allan Poe, the founder of genre of detective novel and the master of science fiction genre. Inspired by the situation in Croatian literature and under the influence of european fantasists, Rikard Jorgovanić did a particular reversal announcing thus more modern poetic and prose expression. This author of Croatian fantastic prose made a great impact on new generation of modern Croatian writers. Dreaming states and interweaving of dream and reality are essential motives of fantastical literature which allows us to take a deeper look into the psyche of the hero. Modernity of these works lies right in approaching their psyche.

Odabir subverzivne američke drame ovdje je temelj pokušaju obrazloženja mitom uvjetovanoga američkoga sna te podpravaca tzv. subverzivne drame: stare i nove. Pojedinac je sučeljen s neuspjehom u uspješnoj sredini te zbog toga u sebi nosi osjećaj krivnje, nesposobnosti i neispunjenosti te posrće prema grijehu. Takav lik se susreće u staroj subverzivnoj drami, dok nova subverzivna drama prezentira čitatelju lika koji unatoč savršenim predispozicijama zbog svoje neprilagođenosti ne može komunicirati s ostatkom okoline. Ženski likovi u dramama zadovoljavaju sve kriterije koje nalažu podpravci subverzivne drame. Njihova uloga je da obitelj održavaju na okupu, ali nesposobne su da se prilagode svojem odabiru životnoga puta koji je bio pogrešan. Ženski lik je prikazan u dramama psihički i fizički na kompletan način. Očituje se njihova prošlost zbog koje posrću u sadašnjosti, pritom ne mogu utjecati na budućnost jer njihov životni odabir je bio promašen. Mary, Blanche i Martha su osuđene na grižnju savjesti zbog koje se odaju porocima koji vode u opsesiju, na kraju i u propast. Cilj je diplomskoga rada obrazložiti i opisati ulogu ženskih likova u malograđanskoj obitelji, objasniti njihove unutrašnje monologe i opsesije, njihovu moralnu stranu. Prezentirane su u radu zajedničke i neke različite karakteristike ženskih likova. Na kraju diplomskoga rada, obrađeni su ženski likovi iz suvremene hrvatske drame Tri zime autorice Tene Štivičić. The selection of subversive American drama explains themyth-conditioned American dream, and its sub-directions: the old and new subversive drama. An individual is faced with failure in a successful environment and for that reason he feels a sense of guilt, incompetence and unfulfillment, and stumbles toward sin. Such a characteris encountered in the old subversive drama, while the new subversive drama presents a character which in spite his perfect predispositions cannot communicate with the rest of his environment due to his maladaptation. The female characters in dramas satisfy all the criteria commanded by the subversive drama sub-directions. Their role is to keep the family together, but they are incapable of adjusting to their life choices which were wrong. The female character in dramas is shown in a psychologically and physically complete way. Their past, due to which they stumble in the present, not being able to influence the future because their life choices were amiss, is manifested. Mary, Blanche and Martha are condemned to feel remorse, which makes them turn to vices, which leads to obsession and in the end, ruin. The aim of this thesis is to explain and describe the role of female characters in a small town family, explain their in nermonologues and obsessions, their moral side. Common, as well as certain different characteristics of female characters are presented in the thesis. At the end of the thesis, the female characters from Tena Štivičić’s contemporary play Three Winters are elaborated.