Search

U ovom završnom radu u uvodu je nabrojena literatura određenih autora koji su proučavali svojstva pluta te naveli njegova toplinska, mehanička i zvučna svojstva. Napravljen je pregled proizvoda žbuka na bazi pluta, uspoređene su njihove razlike te su navedena područja u kojima su najbolje primjenjiva. Svojstva žbuke s agregatom od pluta uspoređena su sa ostalim toplinsko-izolacijskim žbukama na tržištu kao i klasičnim vapneno-cementnim žbukama. Dodatno navedeni su projekti u kojima je korištena žbuka s agregatom od pluta a ona obuhvaćaju zgrade pod kulturnom baštinom kao i najnovije suvremene projekte. In this final paper, the introduction lists the literature of certain authors who studied the properties of cork and listed its thermal, mechanical and sound properties. An overview of cork-based plaster products was made, their differences were compared, and the areas in which they are best applicable were listed. The properties of plaster with cork aggregate were compared with other heat-insulating plasters on the market, as well as classic lime-cement plasters. In addition, projects were listed in which plaster with cork aggregate was used, and they include buildings under cultural heritage as well as the latest contemporary projects.

U ovoj disertaciji opisan je detaljan tijek razvoja ionsko-selektivnog potenciometrijskog senzora na bazi paste od ugljikovog materijala za određivanje antimuskarinskog lijeka triheksifenidila. Osmišljeno je i u laboratoriju izrađeno tijelo elektrode kojim je omogućen niz mjerenja uz minimalnu potrošnju kemikalija koje sačinjavaju membranu. Pripravljeno je i testirano 235 membrana prosječne mase 101, 6 ± 7, 9 mg. Kao optimalna pokazala se membrana pripravljena od 40, 6% grafita, 45, 0% dibutilftalata kao veziva, 10, 2% triheksifenidilovog tetrafenilborata kao ionsko-asocijacijskog kompleksa, 0, 3% natrijevog tetrafenilborata kao ionskog aditiva te 3, 9% reduciranog grafenovog oksida prethodno sintetiziranog iz grafita kao polazišnog materijala, a potom i karakteriziranog različitim analitičkim tehnikama. Pod optimiziranim eksperimentalnim uvjetima, elektroda je ostvarila Nernstovu promjenu potencijala od 58, 9 ± 0, 2 mV po dekadi promjene koncentracije uz koeficijent regresije od 0, 9992. Pokazala je dobru selektivnost i ponovljivost, brzo vrijeme odziva (unutar 5 s) kao i širok raspon linearnog dinamičkog područja od 4, 0×10−7 do 1, 0×10−2 mol L-1. Donja granica dokazivanja iznosi 2, 5 × 10−7 mol L-1. Elektroda je primjenjiva u pH području od 2, 4 do 5, 2, a vrijeme života joj iznosi 19 dana. Analitičke primjene pripravljene kemijski modificirane elektrode na bazi paste od ugljikovog materijala dale su jako dobra iskorištenja u rasponu od 96, 8 do 101, 7% što ovu elektrodu svrstava u koristan analitički alat za brzo, jeftino i jednostavno određivanje triheksifenidila u čistim otopinama, otopinama farmaceutika odnosno u ljudskom urinu uz minimalnu predobradu uzorka. Razvijen je opći matematički model za metodu standardnog dodatka u potenciometriji prikazan segmentnim oblikom jednadžbe pravca.

Electrodes based on carbon paste are often used in electrochemical measurements due to their good physical and chemical properties.[1] In this work carbon paste electrodes (CPEs) for the potentiometric determination of the acebutolol hydrochloride, cardiovascular drug from the family of beta blockers, were prepared. The design and manufacture of the working electrode body was previously reported.[2] Some of the most frequently tested binders in the last ten years, such as: dibutyl phthalate, bis(2-ethylhexyl)phthalate, paraffin oil, tris(2-ethylhexyl)phosphate, 2-nitrophenyl-octyl-ether and bis(2-ethylhexyl) adipate were used. In order to improve the sensitivity, the CPE were modified by the addition of previously precipitated ion association complexes (IAC) and various ion additives. All measurements were performed in the concentration range of working solutions of acebutolol from 3.16×10−6 M to 3.16×10−3 M in an acetate buffer with a pH value of 5.0. Although this research gave promising results, prepared CPEs showed worse preliminary response characteristics than CPE for acebutolol determination previously reported.[3] In further research, emphasis is going to be placed on the incorporation of different nanomaterials into the paste, especially those made of carbon materials.

Tema obrađena u završnom radu jest dimenzioniranje armiranobetonskih horizontalnih elemenata višekatne zgrade. S obzirom na to da je odabrana zgrada projektirana 1953., primijenjena je metoda proračuna prema dopuštenim naprezanjima, odnosno tzv. „klasična teorija“ koja je do 1960-ih godina bila u primjeni u većini europskih zemalja. Osnovni je cilj ovog rada prikazati razlike u dimenzioniranju prema graničnom stanju nosivosti (GSN) između prethodno navedene teorije i današnjih metoda projektiranja betonskih konstrukcija, HRN EN 1992-1-1:2013, tzv. Eurocode- a 2. Kako bi se pružilo što više informacija o načinu projektiranja, prikazat će se i proračun armiranobetonskih ploča nosivih u jednom smjeru i tamo gdje je to racionalno, u dva smjera. Projektom su definirane tri etaže s ravnim neprohodnim krovom kao i pozicije potrebne za dimenzioniranje horizontalnih elemenata konstrukcije, a čiji su tlocrti priloženi u radu. Na odabranoj karakterističnoj drugoj etaži, prvotnim je projektom definiran sitnorebrasti strop. Opterećenja konstrukcije preuzeta su iz projekta uz određene izmjene u svrhu prilagođavanja današnjim propisima. U radu su prikazane i osnovne informacije o betonu i čeliku kao materijalima te njihovim karakteristikama.

In this paper, for the first time, carbon paste electrodes (CPE) were prepared for potentiometric quantitative determination of maprotiline, a second generation antidepressant [1]. A series of pastes of different composition and ratios of components were prepared. Dibutyl phthalate, dioctyl phthalate, 2-nitrophenyl octyl ether, bis(2-ethylhexyl) adipate and tris(2-ethylhexyl) phosphate were used as binders, whereas sodium tetraphenylborate, phosphotungstic acid, phosphomolybdic acid and ammonium reineckate were used as precipitating reagents to synthetize the ion association complexes (IAC). A 2.0 mm diameter Teflon holder made in laboratory [2], significantly reduced the consumption of paste components, since a lot of measurements could have been performed with 150 mg of paste, which was enough to examine all analytical parameters. Response characteristics of all electrodes were tested in 0.015 M acetate buffer solution (pH = 4.5) at room conditions. Unmodified CPEs showed no significant linearity, while some of CPEs with incorporated IAC and salt exhibited near-Nernstian slope over the linear dynamic range of 1.0×10-6 – 1.0×10-2 mol L-1 of maprotiline concentration. Some of the prepared CPEs showed better preliminary response characteristics than the response characteristics of PVC electrodes previously reported. [3]

Sadržaj istraživačke studije su definirale potrebne informacije za realizaciju projekta RePlast 3D. Projekt je definiran kao svojevrsna platforma projektiranja i postavljanja malog pokaznog reciklažnog pogona koji bi poslovao u sklopu društvenog poduzeća u javnom ili javno privatnom partnerstvu. Zamišljeni koncept bi imao za cilj usporedno rješavanje dva društvena i ekonomska problema. Prvi je vezan uz problem dugotrajne nezaposlenosti brojnih teže zapošljivih društvenih skupina, a drugi rastuća količina plastičnog otpada za čiju razgradnju su potrebna desetljeća, pa i više stotina godina. Projektna ideja je proistekla iz nastojanja nalaženja novih načina zbrinjavanja rastućih količina plastičnog otpada, bilo onoga na deponijima ili u prirodi (na kopnu, u moru, rijekama i jezerima). Obzirom da je turizam temeljen na očuvanom i čistom krajobrazu u Republici Hrvatskoj i strateško opredjeljenje rješavanje problema plastičnog otpada na lokalnim razinama je imperativ. Rješavanje problema rastućih količina plastičnog otpada u životnom okruženju ima pozitivne reperkusije i na mnoge druge uočene probleme. Jedan od njih je porast mikroplastike u želucima komercijalno važnih ribljih vrsta u Jadranu. Na porast ove koncentracije upozoravaju mnoga recentna istraživanja (EU projekt DeFishGear u kome je sudjelovalo sedam zemalja Jadransko-jonske regije). Jedno drugo istraživanje zagrebačkog PMF-a je utvrdilo da se u probavnom sustavu svake treće glavate želve u Jadranu nalaze ostatci neke vrste plastičnoga otpada. Koncentracija otpada na morskom dnu Jadrana je zabrinjavajuću i među najvišima u Europi. 80% otpada s morskog dna je tu odbačeno s kopna. Količina odbačenog, posebno plastičnog otpada u more je u porastu tijekom turističke sezone. Na globalnoj razini procjene UN-a ukazuju da godišnje u oceanima i morima završi više od 6, 4 metričkih tona plastike. Plastični otpad i pluta morskom površinom. Smatra se da Mediteranom danas pluta više od 1000 tona plastike. Upozoravajuće su procjene fondacije Ellen MacArthur da će do 2050. godine u morima biti više plastičnog otpada nego žive riba. Pored iskorištenog plastičnog otpada svake se godine proizvede novih 250 - 300 milijuna tona plastičnih proizvoda. U naredna se dva desetljeća očekuje udvostručenje ukupne godišnje proizvodnje, a do 2050. godine učetverostručenje. Usprkos rastućoj potražnji za sirovinama u proizvodnji plastičnih proizvoda, trenutno se na globalnoj razini vrlo malo plastičnog otpada reciklira, 40 posto se odlaže na deponije, a za više od trećine se smatra da završava odbačena u more. Problem je utoliko veći jer proces raspadanja plastičnog otpada (ovisno o sastavu) traje od desetak do više stotina godina. Tijekom procesa razgradnje plastičnog otpada razvijaju se različiti toksini slijedom kojih su evidentne posljedice na prirodno okruženje i sve žive organizme. Uvažavajući sve iznesene činjenice plastični otpad je s jedne strane prijetnja čovječanstvu, a s druge potencijalni i nedovoljno iskorišten proizvodni resurs. Orijentiranost zelenom gospodarstvu, što je jedna od direktiva Europske unije podrazumijeva društvo koje reciklira. Proaktivnim djelovanjem se može doprinijeti sprječavanju rasta količine plastičnog otpada, njegovoj reciklaži i ponovnoj uporabi. Plastični otpad u Republici Hrvatskoj najčešće završava na odlagalištima, pa odvojeno prikupljanje ove kategorije otpada predstavlja potencijal za procese reciklaže. Pojedine vrste plastike se mogu reciklirati topljenjem, pri čemu ne dolazi do ispuštanja toksičnih plinova. Grijanjem se plastični materijali omekšavaju, a hlađenjem se vraćaju u prvobitno stanje. Argumenti za reciklažu plastičnog otpada su smanjivanje toksičnih plinova koji završavaju u atmosferi i smanjivanje količina otpada na deponijima. Sukladno EU Direktivi 2008/98/EZ, odnosno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, do 2020. godine Republika Hrvatska bi trebala osigurati uvjete za recikliranje 50% komunalnog otpada od papira, metala, plastike i stakla. Iskoristiva su iskustva model povrata PET ambalaže koja se nakon prikupljanja reciklira. No postoji i PET ambalaža koja se ne otkupljuje, kao i druge vrste plastike koje završavaju na deponijima, u prirodi, moru i kopnenim vodama. Gospodarenje plastičnim otpadom na nacionalnoj razini je potrebno uskladiti s prioritetima te težiti rastu udjela ponovnog korištenja, recikliranja i drugih načina njegove oporabe. Nastavno na tim ciljevima je oblikovana istraživačka studija koja slijedi provedena sukladno standardima izviđajnog istraživanja.

Tlo je biološki aktivan, porozni medij koji je nastao u najvišem sloju Zemljine kore. Jedan je od osnovnih supstrata koji omogućuju život s ulogom: skladištenja vode i nutrijenata, kao medij za filtraciju i razgradnju štetnih tvari i kao važan dio ciklusa ugljika te drugih elemenata kroz globalni ekosistem.[1] U ovom radu analizirane su pojedine kemijske vrste u tlu koje predstavljaju važnije faktore za rast i razvoj bilja, kao što su: aktualna i izmjenjiva pH reakcija tla, puferska sposobnost, ukupni sadržaj karbonata, sadržaj aluminija po Sokolovu, lakopristupačni fosfor po AL metodi, amonijački dušik po Nessleru, sadržaj ekvivalenta aktivnog vapna, udio organske tvari, sadržaj humusa te udio teških metala (Cu, Cd, Zn, Pb, Mn i Fe).[2] Uzorci tla prikupljeni su u kolovozu 2018. godine na 14 lokacija diljem Dalmacije i otoka te jedan uzorak na području Ljubuškog u Bosni i Hercegovini. Kemijskom analizom prikupljenih uzoraka dobiveni su rezultati: aktualna pH reakcija tla bila je u rasponu od 7 do 8, 5 pH jedinica ; izmjenjiva pH reakcija u rasponu od 6, 4 do 7, 5 pH jedinica ; puferska sposobnost u većini uzoraka bila je prema djelovanju kiselina ; ukupni sadržaj karbonata kretao se u rasponu od 0 do 16% ; sadržaj aluminija po Sokolovu bio je u rasponu 0 do 14 mg/100 g tla ; lakopristupačni fosfor po AL metodi kretao se u rasponu od 5 do 105 mg/kg tla uz jednu iznimku iznosa 1029, 78 mg/kg ; amonijački dušik po Nessleru kretao se u rasponu od 40 do 280 mg/kg ; sadržaj ekvivalenta aktivnog vapna kretao se u rasponu od 4, 6 do 14, 7% ; udio organske tvari kretao se u rasponu 4 do 35% ; sadržaj humusa kretao se u rasponu 0, 6 do 3, 4%. Dobiveni rezultati u skladu su sa rezultatima drugih autora.[2 ; 3] Analiza teških metala dala je rezultate u rasponu: za bakar (15 - 283 mg/kg) ; kadmij (0, 05 - 0, 45 mg/kg) ; cink (3, 7 do 186 mg/kg) ; olova (0 do 54 mg/kg) ; mangan (338 – 1398 mg/kg) ; i željezo (2720 – 20973 mg/kg). Analiza teških metala pokazala je da tla u dalmaciji nisu zagađena teškim metalima. [2 ; 4] Obradom dobivenih podataka uočeno je postojanje korelacije među nekim sastojcima tla: organska tvar – humus (0, 9515) ; cink- lakopristupačni fosfor (0, 9528) ; amonijački dušik – lakopristupačni fosfora (0, 8859).

Salvia officinalis ili kadulja iz porodice Lamiaceae je višegodišnja niska grmolika biljka karakteristična za zemlje mediteranskog bazena. Znanstvena istraživanja dokazuju kako porodica obuhvaća više od 900 različitih vrsta [1]. Posebnu uporabu ima u prehrambenoj industriji kao konzervans i antioksidans. Zbog širokog spektra antioksidacijskih spojeva, ulje kadulje koristi se kao zamjena za sintetske antioksidanse kao što je butilirani hidroksitoluen, a antioksidacijsko i inhibirajuće djelovanje kadulje na pojedine bakterijske vrste razlog je širokoj uporabi ulja kadulje i u farmaceutskoj industriji [1]. U rujnu 2018. na području srednje Dalmacije prikupljeno je sedam uzoraka kadulje izvan sezone cvatnje. Uzorkovani su gornji dijelovi biljaka koji su osušeni i pripremljeni za analizu sadržanih isparljivih spojeva. Izolacija isparljivih spojeva provedena je hidrodestilacijom u aparaturi izvedbe Clevenger. Zbog smanjenja gubitaka isparljivih spojeva i što većeg prinosa ulja iz biljke korišten je pentanska zamka. GC/MS (engl. gas chromatography/mass spectrometry) analizom identificirane su 24 kemijske komponente koje, prosječno, zajedno čine 96 % ukupne mase eteričnog ulja kadulje. Eterična ulja dalmatinske kadulje cijenjena su u svijetu zbog niskog udjela kamfora (40 % [2]. 1, 8‐ cineol čini prosječno 9, 3 % sastava ulja što odgovara očekivanim vrijednostima prinosa (3 – 12 %). Sama količina 1, 8‐cineola najviša je u vrijeme cvata kadulje [2]. Razina viridiflorola (prosječno 7 %) veoma je visoka u odnosu na pronađene razine kod drugih autora. Komponente s prosječnom vrijednosti nešto višom od 6 % ukupne količine ulja su kamfen, β‐tujon i α‐ pinen, dok su udjeli ostalih spojeva zanemarivo mali. Uz GC/MS analizu, uzorci su istraženi i skenirajućim elektronskim mikroskopom (SEM), a rezultati su prikazani u radu u obliku SEM fotografija.

Fluorine is an essential element for human health. Deficiency or excess of fluorine can cause different health problems. The largest source of fluoride is water, but it can also be found in foods (vegetables) and other drinks, such as tea juices, alcoholic beverages and wines [1, 2]. Proportion of fluoride ions in drinks varies depending on their technological production process and the origin of beverages [3]. A total of 30 samples of red and white wines from different production areas in Dalmatia were analyzed in this study. Fluorides were determined potentiometric using commercial fluoride ion-selective electrode by means of the standard addition method. Before the measurement, the calibration curve was prepared with the standard NaF solution in a concentration range from 1×10-1 to 1×10-6 mol/L at a pH value of 4.7. The measurements were made with constant ionic strength (0.1 M KNO3) at room temperature. In all analyzed wine samples, pH value, alcohol concentration in volume percentage and ash content were determined using standard physicochemical analysis methods. Fluoride mass concentrations in white wines were ranged from 0.12 mg/L to 0.27 mg/L, whereas in red wines they were ranged from 0.07 mg/L to 0.40 mg/L. The analyzed wines are within the recommended limits for the concentration of fluoride in wine (1.0 mg/L) [4]. Using the statistical analysis method (Spearman correlation, cluster analysis), the correlation between the type of wine and the production area with the mass concentration of fluoride and certain analytical parameters was determined.

Membrana fluoridne ionsko-selektivne elektrode (FISE) je monokristal LaF3 dopiran s europijem zbog poboljšanja vodljivosti. Ispitane su odzivne karakteristike FISE za tri različite membrane različitih debljina i s različitim udjelom europija. Membrana 1 je dimenzija 8 mm × 5 mm s udjelom 1% Eu, membrana 2 dimenzija 8 mm × 1, 5 mm s 0, 3% udjela Eu, membrana 3 dimenzija 8 mm × 1 mm s 1% udjela Eu. Odzivne karakteristike ispitivane su pri pH vrijednosti 4, 7. Sve tri ispitivane membrane slijede linearnu promjenu potencijala do koncentracije fluorida 1×10-6 mol L-1. Međutim, dobivene promjene potencijala u iznosu od 10 mV, 24 mV, odnosno 34 mV po koncentracijskoj dekadi su znatno niže od teoretske vrijednosti (59 mV). Stabilan potencijal za membranu 1 uspostavlja se u vremenu od šest minuta, dok se stabilan potencijal za druge dvije membrane uspostavlja u vremenu od dvije minute. Na membranu 3 koja je pokazala najbolje karakteristike nanesene su nanočestice željezovih oksida te su ispitane odzivne karakteristike s dva različita unutarnja kontakta. Kod unutarnjeg „suhog kontakta“ promjena potencijala po koncentracijskim dekadama je iznosila 50, 00 mV, a uz unutarnji „vlažni kontakt“ 51, 22 mV. Membrana je kondicionirana u 10-3 M otopini NaF. Promjena potencijala po koncentracijskoj dekadi nakon kondicioniranja je iznosila 50, 31 mV kod „suhog kontakta“, odnosno 52, 31 mV kod „vlažnog kontakta“. Nanočestice su odstranjene s membrane (mehanički i kemijski) te je promjena potencijala po koncentracijskoj dekadi pri „suhom kontaktu“ iznosila 57, 33 mV, a pri „vlažnom“ 54, 21 mV. Područje linearnosti je do koncentracije F- od 1×10-6 mol L-1. Slike snimljene na pretražnom elektronskom mikroskopu (SEM) prikazuju približno 10.000 puta uvećanu površinu memebrane prije nanošenja nanočestica odnosno nakon mehaničkog i kemijskog odstranjivanja.

U ovom radu po prvi put su pripravljene membrane LaF3 za fluorid ionsko-selektivnu elektrodu (FISE) taloženjem iz 0, 1 M otopine La(NO3)3xH20 i 0, 35 M otopine NaF. Pripravljeno je osam različitih membrana dobivenih različitim načinima taloženja i s različitim udjelom europija (zbog poboljšanja vodljivosti) te udjelom teflona od 10%. Sve membrane promjera 10 mm prešane su u hidrauličnoj preši. Ispitivanja su nastavak naših ranijih istraživanja s ciljem pripravljanja jednostavnije izvedbe FISE te mogućnošću njene primjene na određivanja pri različitim uvjetima [1, 2]. Dvije membrane su bez udjela europija, ali različitih debljina. Tri membrane su s različitim udjelom europija, a pripravljene su homogenizacijom u laboratoriju istaloženog LaF3 i komercijalnog Eu(NO3)3x6H2O, dok su preostale tri membrane različitih udjela europija pripravljene sutaloženjem slabo topljivih LaF3 i EuF3. Odzivne karakteristike ispitivane su pri pH vrijednosti 4, 7. Svih osam ispitivanih membrana u nekondicioniranim i u kondicioniranim uvjetima slijede linearnu promjenu potencijala u koncentracijskom području fluorida od 1×10-1 do 1×10-3 mol L-1. Stabilan potencijal uspostavlja se u vremenu do jedne minute. Pripravom različitih membrana za FISE bavili su se i drugi istraživači [3, 4]. Rezultati njihovih istraživanja usporedivi su s rezultatima ovog istraživanja. Membranama koje su pokazale najbolje odzivne karakteristike na površinu su nanesene nanočestice željezovih oksida zbog poboljšanja odzivnih karakteristika. Sva mjerenja vršena su metodom slijednog razrjeđenja pri konstantnoj ionskoj jakosti (0, 1 M KNO3) i pri sobnoj temperaturi uz elektrolitni unutarnji kontakt.

Za uvid fenomena katalitičkog sustava nužno je istražiti sustav i sve njegove faze. Rezultati provedenih eksperimentalnih istraživanja služe za verifikaciju modela za svaku pojedinu fazu. Nužno je doći do podataka o brzini procesa iz kojih se izračunava trenutna aktivnost katalizatora. Primijenjen je nelinearni regresijski postupak obrade eksperimentalnih podataka za razvoj teorijske funkcije brzine kemijske reakcije u ovisnosti o vremenu. Ovim radom dan je doprinos matematičkom modeliranju u dijelu koji još nije obrađen u literaturi, a radi se o uvođenju matrične algebre za opis stanja katalitičkog sustava. Prvo se je istraživalo nestacionarno stanje. S vremenom katalitički je sustav dalje prešao u stacionarno stanje. Nakon toga sustav se je ponovno dovodio do nestacionarnog stanja, a ova posljednja promjena stanja je bila uzrokovana deaktivacijom katalizatora uvođenjem tiofena. Eksperimentalni podaci obrađeni su korištenjem matematičkog alata Mathcad. U ovom radu nestacionarno stanje opisano je bilančnom nelinearnom parcijalnom diferencijalnom jednadžbom. Diferencijalni koeficijent u vremenu trajanja procesa opada i tako sve dok se ne izjednači s nulom. Tada parcijalna diferencijalna jednadžba prelazi u običnu bilančnu diferencijalnu jednadžbu za stacionarno stanje katalitičkog sustava. Uvođenjem tiofena u sustav prikazan je konačni oblik jednadžbe. Diferencijalne jednadžbe se rješavaju metodom ortogonalne kolokacije.

Velikoserijska proizvodnja odvijača može se ostvariti postupcima oblikovanja deformiranjem, obrade odvajanjem ili kombinacijom ovih postupaka. Iako je zahtijevanu proizvodnost moguće postići s oba postupka, u slučajevima uskog tolerancijskog područja dimenzija i oblika, prednost imaju postupci obrade odvajanjem. Da bi se postigla veća proizvodnost, često se za tu namjenu konstruiraju specijalni alatni strojevi. U teoretskom dijelu rada opisan je postupak okretnog glodanja, dan je pregled različitih načina ostvarivanja posmičnog prigona kod alatnih strojeva te su detaljno objašnjeni specijalni alatni strojevi. Praktični dio rada obuhvaća proračun i odabir odgovarajućih komponenti glavnog i posmičnog gibanja, izradu 3D modela specijalnog alatnog stroja u CAD/CAM sustavu Catia te prikaz simulacije obrade odvijača. Mass production of screw drivers can be achieved using cutting processes, forming processes or by combination of these processes. Although, required manufacturing rate can be achieved using either cutting or forming processes, metal cutting process have advantage in conditions of high dimension and shape accuracy requirements. To achieve higher manufacturing rate, special machine tools are designed. In theoretical part of the thesis, mill-turn process is described, review of different machine feed drives is given and usage and design of special machine tools is described. Practical part of the thesis covers calculations and choosing feed and main drives components, making 3D model of special tool machine in CAD/CAM Catia system and simulation of screw driver manufacturing process.

Završni rad sastoji se od teorijskog i eksperimentalnog dijela. U teorijskom dijelu rada ukratko su opisane osnovne metode zaštite od korozije, njihove značajke te područja u kojima se primjenjuju. Detaljnije se obrađuje metoda zaštite korozije primjenom inhibitora korozije koji se dodaju sredstvima za hlađenje i podmazivanje prilikom obrade odvajanjem čestica. Eksperimentalni se dio sastoji od pripreme uzorka i elektrokemijskih ispitivanja u vodovodnoj vodi te različitim koncentracijama istog sredstva za hlađenje i podmazivanje koje sadrži inhibitor korozije. Ispitivanja djelotvornosti inhibitora korozije u sredstvu za hlađenje i podmazivanje provedena su metodom kvazi-potenciostatske polarizacije (Tafelove ekstrapolacije) te je određen faktor usporenja i stupanj inhibicije.

Intermodalni transport kao suvremena tehnologija od samih početaka baziran je na usklađenosti svih elemenata intermodalnog lanca. Razvoj intermodalne opreme u svim segmentima teži jedinstvenom povezivanju svih modova tansporta. Premda su intermodalne tehnologije koje se danas koriste uglavnom usklađene, još uvijek postoje neke različitosti nastale tijekom razvoja čije bi promjene mogle povećati učinkovitost intermodalnog transporta. Na tržištu Sjeverne Amerike razvijaju se veće transportne jedinice od današnjih što povećava kapacitete po jedinici prijevoza. Kontejneri veće širine u prometu su u SAD-u i koriste samo na unutarnjem tržištu. U Europi se predlaže razvoj intermodalnih jedinica veće širine od postojećih čime bi se uz minimalnu korekciju širine postigao i do 30% veći kapacitet za ukrcaj paletizirane robe od postojećih ISO kontejnera. Povećanje širine intermodalnih jedinica u cestovnom prometu ne iziskuje velike preinake. Željeznička prijevozna sredstva također bi bez većih troškova mogla krcati nove intermodalne jedinice. Najveće izmjene i uz to vezane troškove imali bi brodari koji bi novim intermodalnim jedinicama trebali prilagoditi kontejnerske brodove. Prema dosadašnjim analizama do promjena neće doći na svjetskom nivou, ali će se nove intermodalne jedinice postupno uvoditi na integriranom europskom transportnom tržištu.

Kroz cijeli rad se traži odgovor na pitanje: što su točno moderne klape? Jednoznačni odgovor nije bilo moguće ponuditi, međutim, neće se pogriješiti opiše li se moderne klape kao spoj tradicije i modernosti te lokalnog i globalnog u jedan potpuno novi, ali prepoznatljivi dio identiteta dalmatinske, hrvatske i mediteranske glazbe. Usmjere li se pravilno, moderne bi klape mogle postati komercijalno iskoristiv brand, istovremeno s visokom estetskom i umjetničkom vrijednošću.

Korištenjem proširenog Kalmanovog filtera zatvorena je povratna veza koja na osnovi obrade slike i laserskih pokazivača udaljenosti (par točaka) regulira položaj ronilice od pretpostavljene ravne prepreke.