Search

U radu je prikazana ilustracija zelene reznice vrste Magnolia xsoulangeana, sa prikazanim ozljeđivanjem osnove reznice i reduciranjem plojki svih listova za 50%. Reznica je duljine oko 12, 5 cm. Vazdazelene vrste i njihovi kultivari poput Magnolia grandiflora i M. delavayi mogu se uspješno razmnožavati poluzrelim reznicama uzetim tijekom kolovoza ili početkom rujna (podaci na jugu Engleske). Reznice s nodijem duljine 13.5 cm, jakom ozljedom i reduciranim plojkama svih listova, pikirane u multi-kontejnere, zasebne lončiće ili Grodan-kockice, umočene u 0.8 % IBA prah. Koriste se slični zatvoreni objekti, temperature i supstrati kao i kod zelenih reznica. Zakorjenjene reznice ostaju u podlošcima tijekom zime, a presađuju se u proljeće. Reznice pikirane kasnije (listopad), kalusirat će tijekom jeseni, zakorjenit će se u veljači, a moći ćemo ih presaditi u ožujku ili početkom travnja. Povaljenice kao način razmnožavanja dugo su vremena bile klasična metoda uzgajanja svih vrsta magnolija kada je u pitanju mali broj ranih zmnožebiljaka. Razlikuje se u odnosu na druge načine razmnožavanja jer obuhvaća razvoj adventivnog korijenja na grani koja je još uvijek dio matične biljke. Prije razmnožavanja povaljenicama potrebno je dobro obraditi tlo i dodati mu obilne količine treseta i grubog pijeska. Tijekom ožujka potrebno je saviti izdanke prethodne vegetacije i uzduž savinutog dijela načiniti rez u obliku jezika. Povaljenicama se može razmnožavati i tijekom listopada. Ovaj način osobito je pogodan za izdanke magnolije koji su prilično savitljivi, ali se ipak prilikom savijanja često lome. Rez je potrebno tretirati 0.8% IBA u prahu. Rakljom učvrstiti povaljenicu u zemlji, a gornji dio privezati uz kolčić. Pogledati povaljenicu nakon 12 mjeseci. Ako se zakorjenila, odsjeći od matične biljke. Zakorjenjena povaljenica može se presaditi u lončiće u listopadu (18 mjeseci nakon polijeganja). Može se i ostaviti do slijedećeg ožujka ili travnja (24 mjeseca nakon polijeganja), a zatim presaditi u lončić. Ilustrirano je obično (lučno) polijeganje. Rez u obliku jezika na izdanku matične biljke mora biti duljine oko 5 cm. Pažljivo savinuti izdanak kod reza i učvrstiti ga u tlu, a gornji dio privezati uz kolčić. Savinuti dio izdanka kod reza mora biti oko 7.5 cm ispod razine tla. Dobro zakorijenjenu povaljenicu prepoznajemo po rezu na izdanku. Od 1930-ih okuliranje je priznati način razmnožavanja drveća koje raste na otvorenom. U cijepljenju magnolija došlo je do velikog napretka kada je David Knucky objavio svoja iskustva s rezom u obliku slova T i okuliranjem magnolije na podloge sadnica uzgojenih u posudama. Okuliranje je zamjena za kopuliranje, a sastoji se od pupa, kore i dijela drva, a spaja se s tkivom podloge. Za podlogu se koriste sadnice uzgojene iz sjemena i presađene u pojedinačne četvrtaste kontejnere od 7.5 do 9 cm. Takve sadnice općenito su pogodne za okuliranje 18 mjeseci nakon klijanja. Za kompatibilnost podloge s plemkom treba pogledati tablicu 1. Opisat ćemo postupak cijepljenja magnolija okuliranjem kojim se koristi rasadnik Hillier iz Winchestera. Podloge najprije treba smjestiti u staklenik sa stalnom temperaturom od 15.5 ºC. Plemke se uzimaju tijekom srpnja i čuvaju do cijepljenja. Nakon toga odvojeni pupoljak spaja se s podlogom i učvršćuje 2.5 cm širokom elastičnom gumicom. Gumicom ne smijemo prekrivati pupoljak jer bi u protivnom spriječili rast izbojka. Uspješnost okuliranja prepoznaje se po nabubrenom pupu, a nakon 10 dana peteljka lista na blagi dodir otpada. Tijekom rasta plemke podlogu treba odsjeći iznad pupa radi poticanja rasta i razvoja cijepa. Do kraja listopada naraste izbojak duljine 7.5-10 cm koji zatim postaje dormantan. Tijekom cijelog vremena elastična gumica se ne skida, a cijepljene biljke drže se u hladnom stakleniku pri temperaturi od 5 ºC. Za rast i uspješan razvoj izbojka slijedećeg proljeća, presudno je tromjesečno razdoblje od cijepljenja do vremena dormantnosti u kojem bi plemka trebala započeti rast. Druga prednost okuliranja u tom dijelu godine je niska razina mezgre koja se izlučuje na površini reza. Slijedećeg proljeća uspješno okulirane biljke presađuju se u 18 cm duboke lončiće ispunjene tresetom, korom i kompostom s pijeskom uz dodatak gnojiva s produženim djelovanjem. Nakon cijepljenja biljka može narasti 1.5 m u roku od 15 mjeseci. Hortikulturna Zaklada Saratoga iz Kalifornije razvila je uspješnu tehniku okuliranja rezom u obliku slova T odabranih formi za vrstu Magnolia grandiflora kao podlogu. Okuliranje vršimo u travnju, a cijepljena biljka bit će za prodaju za 6 mjeseci. Na podlogu vrste Magnolia grandiflora može se također okulirati i Michelia. Zbog sposobnosti prilagodbe različitim vrstama tla, i povećanja otpornosti na hladnoću, u SAD-u i Skandinavskim zemljama kao podloga često se koristi M. acuminata uzgojena na polju. Ilustrirano je okuliranje magnolije te tablični prikaz podloga i kompatibilnih plemki kod cijepljenja. Okuliranje kao metoda cijepljenja se puno više koristi od kopuliranja uslijed niza prednosti: ekonomičnija je u smislu uštede plemki (umjesto jednog cijepljenja odvojenom grančicom, možemo izvesti nekoliko cijepljenja okuliranjem), uspješnija je, daje ujednačenije biljke i zahtjeva manje vještine. Ako se ipak odlučimo za cijepljenje ono se vrši od sredine kolovoza do ožujka, ovisno o uvriježenom načinu rada u pojedinom rasadniku. Za cijepljenje kompatibilne su slične vrste kao i kod okuliranja (vidi tablicu 1). Kod zimskog cijepljenja, krajem siječnja, dva do tri tjedna prije uzimanja plemki, podloge se unose u prostor s temperaturom 10-12 ºC kako bi potjerale. Obično spajanje je najbolja metoda kada su plemka i podloga relativno tanke i podjednake debljine. Podloga i plemka obavezno se učvršćuju gumicom za cijepljenje. Kako bi biljni sokovi «počeli kolati» prema gore, podlogu treba prevršiti na visinu od 30 cm iznad mjesta cijepljenja. Da površina reza ne bi izgubila vlagu, potrebno ju je premazati otopljenim voskom za cijepljenje. Cijepljene biljke držimo na vanjskim stolovima pri temperaturi zraka od 8-10 ºC. Tijekom slijedeća dva mjeseca, biljke pokazuju sporiji rast. U ovom trenutku podlogu treba prevršiti iznad mjesta spajanja. Loše izvedeno cijepljenje dovodi do slabog rasta biljke u narednim godinama, osim ako se plemka naknadno ne učvrsti. Tehnika rada koja je nedavno otkrivena odnosi se na poticanje predkalusiranja cijepa prije učvršćivanja i razvoja izbojka. U ovom postupku, poznatom pod nazivom «kalusiranje pomoću vruće cijevi» koristi se toplina od 20-25 ºC i to samo u području spoja, dok se podloga i plemka ne griju. Takav odvojeni postupak omogućuje brzo stvaranje kalusa u roku od tri tjedna i ukazuje jesu li se cijepljene biljke primile ili ne, kao i na daljnji uspjeh u rastu cijepa. Peter Cave iz Novog Zelanda i dalje umjesto okuliranja koristi obično spajanje (whip graft) kao način cijepljenja. Cijepljenje provodi pod plastenikom u mjesecu srpnju. Pretežno zbog klimatskih uvjeta, uzimaju se izuzetno velike plemke duljine 30-38 cm i to sa prošlogodišnjih izbojaka. Prednost uzimanja velikih plemki je u tome što se za 9 mjeseci od vremena cijepljenja mogu dobiti biljke za prodaju. Ljetno cijepljenje obično se provodi krajem mjeseca srpnja. Podloge se pripreme uklanjanjem svih grančica ili listova koji bi mogli ometati cijepljenje. Radi lakšeg spajanja s plemkom, prije unošenja u staklenik podloga mora biti «suha», bez velikog kolanja sokova. Sa pripremljenih plemki treba reducirati 50% listova, svezati ih u snopiće, staviti u prostor s viskom zračnom vlagom i zaštititi od direktnog sunčevog svjetla. Podlogu i plemku obavezno vežemo gumicom za cijepljenje, a podlogu prevršavamo do 30 cm od cijepa. Primljeni cijepovi postupno se privikavaju, ostaju u stakleniku preko zime, a presađuju se u proljeće. Podloga se prevršava u trenutku kada plemka počne aktivno s rastom. Iako se čini komplicirano savjetujem Vam da svakako pokušate uzgojiti svoju magnoliju, sigurno ćete uspjeti i to će Vam učiniti cijeli život sretnim vidjevši ju kako raste i cvate te donosi nove sjemenke.

U članku se govori o značaju ukrasnih japanskih javora u projektima krajobraznog uređenja prostora i njihovoj velikoj varijabilnosti. Detaljno je objašnjena metoda proizvodnje podloga iz sjemena i tehnika bočnog cijepljenja koja se provodi u zaštićenim prostorima krajem zime. Objašnjeni su svi čimbenici koje treba uzeti u obzir prije, za vrijeme i nakon cijepljenja. U članku su pojašnjene oznake koje se koriste u rasadničkoj proizvodnji cijepova, a preuzete se iz standarda europske udruge rasadničara - European Nurserystock Association (E.N.A.). Ovaj stručni rad može poslužiti svim rasadničarima, ali i pojedincima koji si sami žele razmnožiti određeni kultivar japanskog javora., The article discusses the importance of decorative Japanese maples in landscaping projects and their great variability. The method of production of seed rootstocks and the side-veneer technique of grafting, which is carried out in protected areas in late winter, are explained in detail. All factors to be considered before, during and after grafting are explained. The article clarifies the codes used in the nursery production of grafted plants and is taken from the standards of the European Nurserystock Association (E.N.A.). This professional paper can serve all nurseries as well as individuals who wish to propagate a particular cultivar of Japanese maples.

U članku se govori o simbolici japanskih javora, vrstama podloga za cijepljenje prema E.N.A. standardu, o pripremama plemki i tehnikama bočnog spajanja kronološki u 10 koraka. Posebno se ističe što je sve potrebno imati (podloge, plemke, pribor, alati, znanje, volja i dr.) za uspješno cijepljenje brojnih vrlo dekorativnih kultivara japanskih javora. Piše se o nužnim radovima njege cijepova nakon što smo sigurni da se plemka dobro primila i počela s intenzivnim rastom.

Stablo masline je najrasprostranjenije diljem Mediterana i utkano je u mitologiju i povijest mnogih zemalja tog prostora. Maslina je subtropska zimzelena biljka, naraste do 15 metara visine i pripada u istoimenu porodicu maslina (Oleacea). Cijepljenje je jedno od vegetativnih načina razmnožavanja, kombinacijom različitih podloga i sorti, u različitim agroekološkim uvjetima. Cilj ovog rada je bilo praćenje vegetativnih prirasta plemki sorta masline 'Istarska Bjelica', 'Krvavica', 'Leccino', Picholine', 'Pendolino'. za podlogu sorte 'Oblica'. Vegetativni parametri koji su bile praćeni su prosječni primitak plemki, broj listova, broj i duljina izbojaka. Po primitku ukupnih prosječnih plemki za podlogu najveću uspješnost je pokazala sorta 'Picholine' sa 68%. Sorta 'Pendolino' se pokazala kao vodeća sorta po prosječnom broju listova 170,8 po podlozi, duljini izbojaka 75,3 cm i broju izbojaka 1,7 po plemki. Daleko ispodprosječne rezultate pokazala je sorta 'Krvavica', s 36 % primljenih plemki, 70,8 listova, 33,1 cm duljina izbojaka i 0,9 izbojaka po plemki. Sorte 'Istarska Bjelica' i 'Leccino' su pokazale prosječne rezultate u praćenim kategorijama. Svrha ovog rada je prikupiti informacije o vegetativnim parametrima (kompatibilnost) cijepljenih sorta za podlogu 'Oblica'. The olive tree is the most widely spread throughout the Mediterranean and is imprinted in the mythology and history of many countries. The olive is a subtropical evergreen plant, up to 15 meters high and belongs to the family of the same name (Oleacea). Grafting is one of the vegetative methods of propagation, by combining different substrates and varieties, under different agroecological conditions. The aim of this study was to monitor vegetative growth of breeds of varieties 'Istarska Bjelica', 'Krvavica', 'Leccino', Picholine', 'Pendolina' for the rootstock of the variety 'Oblica'. The vegetative parameters that were monitored were average number of shoots, number of leaves, number and length of shoots. On receipt of total average broods for the rootstock, the highest success was shown by the variety 'Picholine'. at 68%. The 'Pendolino' variety proved to be the leading variety by the average number of leaves 170.8 per shouts, length of shoots 75.3 cm and number of shoots 1.7 per brood. Far belowaverage results were shown by the variety 'Krvavica', with 36% of seedlings received, 70.8 leaves, 33.1 cm length of shoots and 0.9 shoots per brood. The varieties 'Istarska Bjelica' and 'Leccina' showed average results in the categories followed. The purpose of this work is to gather information on vegetative parameters (compatibility) of grafted varieties for the 'Oblica' substrate.

Maslina je vodeća mediteranska vrsta koja ima preko 1000 opisanih sorata (Bulimbašić, 2011). Preko 60 % masline u Hrvatskoj je sorta oblica, koja u nekim uvjetima ne daje zadovoljavajući prinos te se javlja potreba za uvođenje novih sorata masline. U tim uvjetima najbolji način jest precijepljivanje postojećih stabala. Cijepljenje je vegetativni način razmnožavanja koji je u voćarstvu poznat od antike. Poljski pokus za istraživanje postavljen je 2016. godine koristeći podlogu oblica na koju su precijepljene četiri perspektivne sorte: krvavica, levantinka, lastovka i istarska bjelica. U ovom pokusu su se koristile plemke čuvane u hladnjaku te plemke istih sorti ubrane na dan cijepljenja, s ciljem da se utvrdi postoji li razlika u primitku između svježih plemki i onih koje su bile čuvane u hladnjaku. Isto tako cilj je bio i utvrditi da li postoji razlika u primitku između korištenih sorata maslina na podlozi oblica. Svrha rada je bila prikupljanje stručnih informacija vezanih za cijepljenje. Rezultati istraživanja su pokazali da je kompatibilnost sorte koja je bila podloga i sorti koje su se koristile za plemke dobra. Također se pokazala razlika između svježih plemki i oni iz hladnjaka ali različito za svaku sortu. Olive is a leading Mediterranean specie with over 1000 species described. Over 60% of olives in Croatia is the variety of Oblica, which in some circumstances does not give satisfactory yield and there is a need to introduce new olive varieties. Under these conditions, the best way is to graft the existing trees. The field research experiment was set up in 2016 using the rootstock of the Oblica on which was graft the four prospective varieties: Krvavica, Levantinka, Lastovka, Istrian bjelica. In this experiment there were used scions that were kept in the refrigerator and scions of the same varieties harvested on the day of grafting, with the purpose of determining whether there was a difference in the reception between the new scions and those which had been kept in the refrigerator. The aim was also to determine whether there was a difference in the reception between the olives cultivated on the Oblica rootstock. The purpose of the work was to collect expert information related to grafting. The research results show that the compatibility of the variety that was the rootstock and the varieties that were used for the scions is good. There was also a difference between newer scions and those from refrigerators but different for each species.

U radu se govori o metodama cijepljenja pitomog kestena (procjep ili zasjek i pod koru), načinu i vremenu uzimanja plemki te najboljem vremenu za cijepljenje. Posebno se obrađuje problematika cijepljenja u krošnji na otpiljenoj grani te cijepljenja varijeteta, formi i sorti na sjemenjake hrasta cera i običnog kestena. Opisuje se rasadnička proizvodnja sjemenjaka (podloga) pitomog kestena.

U radu je opisano cijepljenje više sorata ili vrsta voćaka na istu podlogu.

Svake godine dolazi do erozije genetskih resursa unutar voćarstva u Republici Hrvatskoj i šire. Da bi se to spriječilo osnivaju se kolekcijski nasadi. Tijekom 2008. godine uključio sam se u poslove vezane za podizanje kolekcijskog nasada jabuka na lokalitetu Šašinovečki lug. Prvi korak bio je obilazak i skeniranje nekih lokaliteta sa kojih smo uzeli biljni materijal u obliku plemki, mladica sa spavajućim pupovima. Uzimane su plemke onih sorata za koje se zna da su dobro adaptirane za kontinentalno područje Hrvatske. Sve plemke cijepljene su metodom okuliranja na srednje bujnu podlogu MM106. U jesen 2008. godine obavljena je meliorativna gnojidba, u ovom slučaju humizacija gnojem peradi, te je izvedena priprema tla za sadnju oranjem, rotodrljačom. Izrada plana sadnje na kojem su označene lokacije svake pojedine sorte, iskolčavanje table, potom dolazi sadnja, zaštita voćaka sredstvom koje odbija divljač od ishrane (kuniland) i postavljanje ograde. Parcela u Šašinovačkom lugu je izrazito pogodna za rasadničarsku proizvodnju i za proizvodnju ploda jabuke. OSNOVNI PODACI: Površina nasada 0, 5 ha. Vrijeme sadnje 17.11.2008. Razmak sadnje 4m u redu, 5m između redova. Posađeno je 73 različitih sorata, a ukupno 213 komada sadnica. Neophodno je očuvati izvor genetske varijabilnosti jabuka zbog opasnosti trajnog gubitka sorata koje su nekad imale značajno mjesto u uzgoju.

U radu je opisano cijepljenje voćaka tehnikom "sa strane". Ovaj način je lako izvediv i primjenjiv u mnogobrojnim situacijama.