Search

Ciljevi: Ispitati stavove o redovitom cijepljenju i cijepljenju protiv Covid-19 bolesti prema spolu, stručnoj spremi, radnom i bračnom statusu i zanimanju ispitanika. Ispitati razlike u stavovima o redovitom cijepljenju i cijepljenju protiv Covid-19 bolesti. Ispitati povezanost redovitog cijepljenja i cijepljenja protiv Covid- 19 bolesti sa dobi ispitanika. Metode i ispitanici: Istraživanje je provedeno u kolovozu 2022. godine putem online ankete. U istraživanju je ukupno sudjelovalo 131 ispitanik. Anketa se sastojala od 4 cjeline koje su obuhvaćale sociodemografske podatke, stavove općenito o cijepljenju, stavove o cijepljenju protiv Covid-19 bolesti i stavove o epidemijskim mjerama za sprječavanje širenja Covid-19 bolesti. Rezultati: Postoji značajna razlika u stavovima o redovitom cijepljenju prema stručnoj spremi ispitanika (F=6, 434 ; P

Cilj: Utvrditi kakvi su stavovi medicinskih sestara prema duhovnosti, te usporediti prema dobi, spolu, razini obrazovanja, načinu radnog vremena i duljini radnog staža. Ispitanici i metode: Provedena je presječna studija. Korišten je upitnik koji se sastoji od 26 pitanja koja su podijeljenja u dva dijela, sociodemografski upitnik i specifičan upitnik kreiran za za temu. Ispitanici su bile medicinske sestre i tehničari Opće županijske bolnice Požega. Ukupan uzorak je 181 ispitanik. Rezultati: Statistički je značajna razlika o stavovima o duhovnosti unutar dobnih skupina i razine obrazovanja. Evidenirano je da ispitanici dobne skupine između 36 i 45 godina i srednje stručne spreme ne smatraju da je duhovnost sastavni dio zdravstvene njege kao niti da svi bolesnici imaju duhovne potrebe dok ispitanici dobne skupine od 26 do 35 godina sa srednjom stručnom spremom za razliku od ostalih dobnih skupina i razina obrazovanja smatraju da duhovnost ne utječe na ishod liječenja. Zaključak: Duhovnost je bitna dimenzija čovjeka i sastavni je dio holističkog pristupa bolesniku. Evidentan je nedostatak znanja medicinskih sestra za adekvatnu procjenu duhovnih potreba te je utvrđena potreba za definiranjem kompetencija unutar tima u kontekstu rješavanja duhovnih potreba bolesnika s ciljem boljeg ishoda liječenja.

Uvod: U Hrvatskoj je 2019. samo 34 % odraslih osoba imalo normalnu tjelesnu masu, a na samom je vrhu europskih zemalja prema udjelu soba s prekomjernom tjelesnom masom i pretilosti (65 %). Debljina predstavlja rizik za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti, povećava stopu hospitalizacije te povećava troškove zdravstvenog sustava. Cilj je bio ispitati status uhranjenosti hospitaliziranih bolesnika, te istražiti utjecaj sociodemografskih čimbenika na prehrambeni status bolesnika te povezanost statusa uhranjenosti s učestalosti hospitalizacija. Metode: Provedena je presječna studija medu hospitaliziranim bolesnicima u OŽB Požega. Status uhranjenosti procijenjen je primjenom standardnog indeksa tjelesne mase (ITM) prema WHO kriterijima. Iz medicinskih zapisa evidentirana je učestalost hospitalizacija ispitanika posljednjih pet godina. · Rezultati: S prekomjernom masom bilo je 196 (39, 2 %), dok je 158 (31, 4 %) bolesnika bilo pretilo, Nema značajne razlike u raspodjeli bolesnika prema uhranjenosti u odnosu na spol, dobne skupine, mjesto stanovanja, razinu obrazovanja i radni status. Značajno više bolesnika s prekomjernom tjelesnom masom i pretilih je iz skupine koja je u braku (Fisherov egzaktni test, P= 0 ; 04), i kod bolesnika koji imaju dvoje i vise djece (Fisherov egzalctni test, P = 0, 03) te 6 i vise hospitalizacija (Fisherov egzalctni test, P = 0, 01). Zaključak:Pretilost je vodeći javnozdravstveni problem u Hrvatskoj. Pri planiranju javno zdravstvenih aktivnosti koje će pomoći u promicanju zdravog načina života i smanjenja prekomjerne tjelesne mase i pretilosti potrebno je osmisliti kulturno prihvatljive modele.

Uvod: Bolesnici koji imaju kronične rane često prijavljuju bol kao prediktor loše kvalitete života. Medicinske sestre koje skrbe o ovim bolesnicima trebaju raditi kontinuiranu procjenu boli kako bi prilagodile svoje intervencije i unaprijedile kvalitetu zdravstvene skrbi. Cilj: Ispitati razlike u evaluaciji boli kod bolesnika s kroničnim ranama s obzirom na skalu kojom se bol procjenjuje. Metode: Ispitanike su činili bolesnici hospitalizirani u Općoj županijskoj bolnici Požega i korisnici Doma za starije i nemoćne osobe Požega. Ukupno je u istraživanje uključeno 65 ispitanika s kroničnim ranama. Kao instrument istraživanja koristile su se jednodimenzionalne skale za procjenu boli: Numerička skala (NRS), Vizualno-analogna skala (VAS) i Verbalana skala. Rezultati: Evidentirana je značajnu razliku između razine boli mjerene tijekom mirovanja i pri previjanju – VAS skalom (T = - 12, 141, P < 0, 001), numeričkom skalom (T = - 14, 767, P < 0, 001) i verbalnom skalom (W = - 6, 118, P < 0, 001). Značajna je razlika u doživljaju boli s obzirom na dob (P = 0, 01) pri čemu ispitanici stariji od 81 godinu bol procjenjuju značajno većom. Zaključak: Jednodimenzionalne su skale dostupan alat za procjenu boli, no neophodno je odabrati skalu sukladnu bolesnikovim mogućnostima te se koristiti istom vrstom skale za ponovljenu procjenu boli.

Uvod : Bolesnici koji imaju kronične rane često prijavljuju bo1 kao prediktor loše kvalitete života. Medicinske sestre koje skrbe o ovim bolesnicima trebaju raditi kontinuiranu procjenu boli kako bi prilagodile svoje intervencije i unaprijedile kvalitetu zdravstvene s1‹rbi. Cilj: Ispitati razlike u evaluaciji boli kod bolesnica s kroničnim ranama s obzirom na skalu kojom se bo1 procjenjuje. Metode:lspitanike su činili bolesnici hospitalizirani u Općoj županijskoj bolnici Požega i korisnici Doma za starije i nemoćne osobe Požega. Ukupno je u istraživanje uključeno 65 ispitanika s kroničnim ranama .Kao instrument istraživanja koristile su se jednodimenzionalne skale za procjenu boli: Numerička skala (NRS), Vizualno-analogna skala (VAS) i Verbalana skala. Rezultati: Evidentirana je značajnu razliku između razine boli mjerene tijekom mirovanja i pri previjanju — VAS skalom (T = - 12, 141, P < 0, 001), numeričkom skalom (T — - 14, 767, P < 0, 001) i verbalnom skalom (W — - 6, 118, P < 0, 001). Značajna je. razlika u doživljaju boli s obzirom na dob (P = 0, 01) pri čemu ispitanici stariji od 81 godinu bo1 procjenjuju značajno većom. Zakjučak: Jednodimenzionalne su skale dostupan alat za procjenu boli, no neophodno je odabrati skalu sukladnu bolesnikovim mogućnostima te se koristiti istom vrstom skale za ponovljenu procjenu boli.

Kronicne rane predstavljaju veliki javno zdravstveni problem za zajednicu. Bolesnici koji imaju kronicne rane cesto prijavljuju bol kao prediktor lose kvalitete zivota. Medicinske sestre koje skrbe o ovim bolesnicima trebaju raditi kontinuiranu procjenu boli kako bi prilagodile svoje intervencije i unaprijedile kvalitetu zdravstvene skrbi. Cilj: Ispitati razlike u evaluaciji boli kod bolesnika s kronicnim ranama s obzirom na skalu kojom se bol procjenjuje.Ispitanike su cinili bolesnici hospitalizirani u Opcoj zupanijskoj bolnici Pozega i korisnici Doma za starije i nemocne osobe Pozega. Istrazivanje je provedeno od svibnja do srpnja 2020. godine. U istrazivanje su biti ukljuceni bolesnici s ranama koje nisu zacijelile u razdoblju od sest tjedana. Ukupno je u istrazivanje ukljuceno 65 ispitanika. Kao instrument istrazivanja koristile su se jednodimenzionalne skale za procJenu boli: Numericka skala (NRS), Vizualno-analogna skala (VAS) i Verbalana skala. Dobiveni rezultati pokazuju znacajnu razliku izmedu razine boli mjerene tijekom mirovanja i pri previjanju - VAS skalom (T = - 12, 141, P < 0, 001), numerickom skalom (T = - 14, 767, P < 0, 001) i verbalnom skalom (W = - 6, 118, P < 0, 001). Znacajna je razlika u dozivljaju boli s obzirom na dob (P = 0, 01) pri cemu ispitanici stariji od 81 godinu bol procjenjuju znacajno vecom. Razlika je statisticki znacajna u dozivljaju boli u mirovanju prema strucnoj spremi (P = 0, 002) pri cemu ispitanici s osnovnom skolom bol procjenjuju znacajno vecom u odnosu na ispitanike sa srednjoskolskom izobrazbom. Iako postoje odstupanja u evaluaciji i kategorizaciji boli, iz dobivenih rezultata zakljucuje se da je sukladnost u procjeni boli izmedu VAS, numericke i verbalne skale u velikoj mjeri izrazena. Kontinuirana evaluacija boli kod bolesnika s kronicnim ranama treba biti dijelom lijecenja. Jednodimenzionalne su skale dostupan alat za procjenu boli, no neophodno je odabrati skalu sukladnu bolesnikovim mogucnostima te se koristiti istom vrstom skale za ponovljenu procjenu boli.

Uvod: Bol je čest simptom kod bolesnika s kroničnim ranama, te značajno utječe na kvalitetu života. Kontinuiranom procjenom boli, medicinska sestra će omogućiti pravovremeno terapijsko djelovanje. Metode: Provedeno je presječno istraživanje u OŽB Požega. Sudjelovali su punoljetni bolesnici s ranama koje nisu zacijelile duže od 8 tjedana. Obuhvaćeno je 60 bolesnika. Za procjenu boli je korištena Vizualno analogna skala u tri vremenske točke (kod prijema, pri previjanju rane i u mirovanju). Od statističkih testova korišten je Hi kvadrat test, MANOVA, te Bonferroni post hoc test. Rezultati: Utvrđeno kako postoji značajna statistička razlika u tri vremenska perioda mjerenja boli prema spolu ispitanika na način da su ispitanice značajno više procjenjivale razinu boli od ispitanika (p=0,008). Statistička značajna razlika je uočena u tri vremenska perioda mjerenja boli prema vrsti rane (p, Introduction: Chronic wounds are considered a major public health problem and increases the suffering of the patient and significantly affects the quality of life. By continuous assessment of pain, the nurse will allow timely therapeutic action either by pharmacological or non-pharmacological methods. Methods: A cross-sectional survey was conducted from April to August 2019 at the General County Hospital Pozega. The study involved adult patients with wounds that did not heal for more than 8 weeks. 60 patients were enrolled. A visually analogous three-point time scale (at admission, wound dressing, and at rest) was used for pain assessment.From the statistical tests, the Hi square test MANOVA (Multivariate analysis of variance), and the Bonferroni post hoc test. Results: It was found that there was a significant statistical difference in the three time periods of pain measurement according to the gender of the subjects in such a way that the respondents significantly evaluated the pain level more than the respondents (p = 0.008). A statistically significant difference was observed in the three time periods of pain measurement according to the type of wound (p

UVOD: Infekcije koje se prenose krvlju predstavljaju značajan rizik za zdravstvene djelatnike i druge zaposlenike koji dolaze u kontakt s krvi zaražene osobe. Infekcija virusom hepatitisa B značajan je javno zdravstveni problem u svijetu, ali i u nas s obzirom na broj oboljelih i smrtnost, dugotrajnu odsutnost s radnog mjesta i troškove liječenja bolesti, te njenih kroničnih posljedica. CILJEVI: Ispitati jesu li demografske varijable kao što su dob, spol, stupanj obrazovanja, radno mjestom povezani sa primjenom mjera za sprječavanje infekcije hepatitisa B. Ispitati povezanost varijabli vezanih za percepciju individualnog rizika sa primjenom mjera za sprječavanje infekcija hepatitisom B. Utvrditi koja skupina varijabli vezanih uz mjere zaštite najviše doprinosi predikciji infekcije hepatitisa B. ISPITANICI I METODE: U istraživanju je sudjelovalo 540 zdravstvenih djelatnika različitog profila zanimanja koji sudjeluju u pružanju zdravstvene skrbi na području Požeško- slavonske županije. Istraživanje je provedeno u vremenskom razdoblju od 1.1.2018. do 15.6.2018. godine u OŽB Požega, OZB Pakrac, SB Lipik, Domu za starije i nemoćne osobe Požega, Domu zdravlja Požeško - slavonske županije i Srednjoj školi Pakrac. Korišteni deskriptivni podatci su broj i postotci za kategorijalne te aritmetička sredina, standardna devijacija i raspon za kontinuirane varijable. Od statističkih testova korištenje Hi kvadrat, Pearsonove korelacije, Point-biserial korelacije. Kao razinu statističke značajnosti uzeta je vrijednost p

Uvod: Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju povećao se udio migracija medicinskih sestara. Cilj: Istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u motivaciji odlazaka medicinskih sestara s obzirom na regiju Hrvatske u kojoj pohađaju školu. Metode: U istraživanju je sudjelovalo 165 učenika, polaznika Srednje medicinske škole u Pakracu i Srednje medicinske škole Vinogradska u Zagrebu. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo značajno više ispitanica (N=112) od ispitanika (N=52) (p, Introduction: Since Croatia entered the European Union, the portion of nurses' migration has increased. Aim: The aim of the research is to determine if there are any differences regarding the motivation of the nurses' departures regarding the region of the Republic of Croatia in which they attend their schools. Materials and Methods: In this research 165 examinees who attend medical high schools have participated. Results: Significantly higher number are female examinees (N=112) compared to male examinees (N=52) (p< 0,001). Examinees attend High school Pakrac (N=83) and High school Vinogradska (N=82). Significant majority achieves very good grades, regarding the school achievement scale. It turned out that examinees from High school Pakrac feel more satisfied with their professional career choice than the examinees from High school Vinogradska (p=0,001). On the other hand, examinees from High school Vinogradska have more positive attitude when it comes to moving abroad (p=0,001). They also consider that they will find a job more easily, compared to the opinion of High school Pakrac examinees. Results also show that the examinees from High school Vinogradska consider as more important reason for possible leaving the Republic of Croatia, significantly stronger feeling of hopelessness in the society, than the examinees from High school Pakrac see it (p=0,026). There are also the need for assertion (p=0,014), the feeling of discouraging environment (p=0,004), as well as the perception that their children in the future will have a better life if they were raised abroad (p=0,033). Conclusion: Motives for leaving significantly differ between the nurses from High school Pakrac and nurses from High school Vinogradska, which can be explained due to regional differences, as well as social and economic differences.

Uvod: Vijesti o iseljavanju mladih postale su svakodnevica, a broj onih koji su napustili Hrvatsku u potrazi za boljim životom teško je točno odrediti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi stavove i motive učenika povezane s namjerom odlaska u inozemstvo te utvrditi postoje li statistički značajne razlike u namjerama s obzirom na socioekonomske aspekte života. Metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 83 učenika završnih razreda Srednje škole u Pakracu. Rezultati: Prema dobivenim rezultatima djevojke imaju negativniji stav prema odlasku mladih u inozemstvo u odnosu na mladiće (p=0, 02). Građevinski tehničari i medicinske sestre/tehničari smatraju da će lakše pronaći posao u odnosu na gimnazijalce i fizioterapeute (p=0, 00). Medicinske sestre/tehničari i fizioterapeuti skloniji su vidjeti svoju budućnost u radu u struci (p=0, 01) te su zadovoljniji odabirom srednjoškolskog usmjerenja u odnosu na gimnazijalce i građevinsko usmjerenje (p=0, 00). Ispitanici bi općenito ili otišli iz Hrvatske bez dvojbe ili bi otišli ukoliko bi im prilika garantirala izvjesnu budućnost. Niska plaća (p=0, 03), nemogućnost napredovanja (p=0, 04) te opći osjećaj beznađa u društvu (p=0, 02) izraženiji su faktori odlaska kod ispitanika koji imaju nekoga tko je već iselio iz Hrvatske. Zaključak: U Republici Hrvatskoj potrebno je stvoriti preduvjete koji će poticati mlade da svoja stečena znanja, vrijednosti i potencijale ostvaruju u vlastitoj domovini. Potrebno je razviti mjere kojima bi mladi osigurali egzistenciju, status, te ostvarivanje životnih vrijednosti što bi ih spriječilo u namjeri napuštanja domovine

Uvod: Kronične rane se smatraju velikim javnozdravstvenim problemom uslijed visokih troškova liječenja, ponavljanih hospitalizacija, složenih tretmana i čestih recidiva. Bol je čest simptom kod ovih bolesnika, te povećava patnju bolesnika i značajno utječe na kvalitetu života. Medicinske sestre su svakodnevno suočene sa bolesnicima koji imaju kronične rane i popratno prisutnu bol. Stoga je od velike važnosti poznavanje postupaka praćenja i upravljanja boli i svjesnost o izravnim učincima boli na kvalitetu života bolesnika. Kontinuiranom procjenom boli, medicinska sestra će omogućiti pravovremeno terapijsko djelovanje bilo farmakološkim ili nefarmakološkim metodama. Metode: Provedeno je presječno istraživanje od travnja do kolovoza 2019 u OŽB Požega. U istraživanju su sudjelovali punoljetni bolesnici s ranama koje nisu zacjelile duže od 8 tjedana. Obuhvaćeno je 60 bolesnika. Za procjenu boli je korištena Vizualano analogna skala u tri vremenske točke (kod prijema, pri previjanju rane i u mirovanju). Sociodemografski podatci i podatci o vrsti i veličini rane su korištene iz medicinske dokumentacije. Od statističkih testova korišten je Hi kvadrat za ispitivanje razlika u odgovorima na kategorijalne varijable, za testiranje značajnosti razlika između više numeričkih varijabli MANOVA (Multivarijantna analiza varijance), MANOVA ponovljena mjerenja za ispitivanje razlika između numeričkih varijabli čija se mjerenja ponavljaju, te Bonferroni post hoc test. Kolmogorov Smimov test korištenje za testiranje normalnosti razdiobe. Kao razinu statističke značajnosti uzeta je vrijednost p